početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Džamija Hasan-paše Predojevića u Polju, Grabovica, historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 99/06.


Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 22. svibnja 2006. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I.

 

Povijesna građevina – Džamija Hasan-paše Predojevića u Polju, Grabovica, općina Bileća, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 525, z.k. uložak broj 654, općina Bileća, Republika Srpska,  Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljenog u skladu sa  Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Republike Srpske”, broj 9/02).

 

II.

 

            Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.         

            Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se sljedeće mjere zaštite, koje se primjenjuju na prostor definiran u točki I. stavak 2. ove odluke:

  • dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske.

U cilju zaštite od daljnjeg propadanja, utvrđuju se hitne mjere zaštite:

  • čišćenje od samoniklog raslinja,
  • konzerviranje zidova,
  • zaštita prostora džamije, posebno zidova, od utjecaja atmosferilija,
  • identifikacija i sortiranje ulomaka i njihova zaštita.

 

IV.

 

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V.

 

            Svatko, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik  ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI.

 

            Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske i  općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. –VI. ove odluke, i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII.

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII.

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 79.

 

IX.

 

            Prema članku V., stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

X.

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH». 

 

            Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 07.2-2-94/06-3

17. svibnja 2006. godine

Sarajevo

 

Predsjedateljka Povjerenstva

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I. – UVOD

 

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2., stavka 1., “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika  donijelo je odluku o stavljanju Predojevića džamije, Bileća, na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 79.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V., stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

       

II. - PRETHODNI POSTUPAK

 

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

  • dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni uložak),
  • podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
  • povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

 

Lokacija

Naselje Bileća nalazi se u jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Smješteno je nedaleko od izvora rijeke Trebišnjice, sjeverno od Trebinja i nalazi se na trasi drevnog puta koji je iz Dubrovnika vodio u unutrašnjost države.

Džamija se nalazi u jugoistočnom - ravnom dijelu grada – u Polju. Podignuta je na lokalitetu Plitine, kod sela Grabovice.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. 525, z.k. uložak br. 654, općina Bileća, Republika Srpska,  Bosna i Hercegovina.

 

Povijesni podaci

            “U prvim dokumentima Bileća se pominje u XIV stoljeću, jer je još u srednjem vijeku kroz ove krajeve prolazio trgovački put koji je išao od Dubrovnika preko Trebinja, Bileće, Gacka i Sarajeva u Srbiju i dalje u Istanbul. Ovaj drum je imao veliku važnost i u doba turske vladavine, pa su ga oni(1)  čuvali i na njemu izgradili čitav niz kula i utvrđenja”. (Škarić, str. 59.) “Turske čete su prvi put upale u Bosnu u jesen 1386. i došle do doline Neretve. Dvije godine kasnije one su pod komandom nekog Šahin-paše prodrle duboko u Hercegovinu i doprle do Bileće”.(Jirečak, Radonić, 1952., str. 324.; Jirečak, 1879., str. 40.)

“Bileća je pala u turske ruke prije 1469. do kada su Turci zauzeli sva veća mjesta i utvrđenja u istočnoj Hercegovini. Od prvih dana turske vladavine Bileća je središte nahije Rudine kojom su upravljale vojvode(2). U izvorima od 1566. do 1654. spominju se slijedeće vojvode ove nahije: Derviš, Sulejman-aga Šabanović, Mustaj-beg i Omer-beg.” (Naselja srpskih zemalja, str. 678.)

Omer Kočić, koji je imao kulu u Trebinju, bio je 1657. godine vojvoda nahije Rudine. (Samardžić, str. 140.)

Bileća je bila u sastavu ovih kadiluka: Drinskog (Fočanskog), Novskog i Cerničkog. Od 1865. godine, sjedište je kadiluka i mudirluka (sreza), a od 1878. godine sreza ili općine.  Evlija Čelebija kaže da je na putu iz Dubrovnika u Istanbul prošao kroz Bileću, ali nam o njoj ne daje nikakvih podataka. On jedino navodi da je Bileća u vrijeme njegovog prolaska bila mjesto koje su čuvali panduri i koji su plaću primali iz dubrovačkog harača. Bujrultijom bosanskog valije od zadnjeg zulhidžeta 1037. godine (7. srpnja 1663. godine) naređeno je starješinama pandura u Trebinju i Bileći da osiguraju put od Dubrovnika do Cernice i da na ovoj relaciji stalno drže straže na opasnim mjestima i prolazima. (Šabanović, str. 158., 167.; Čelebi, str. 437. i 438.)

            ”Bileća i okolina bili su od polovine prošlog (19.) stoljeća izloženi stalnim napadima Crnogoraca i hercegovačkih ustanika. Zato su turske vlasti 1862. sagradile ovdje veliku kulu i u nju smjestile posadu. Ustanici su 1872. ubili u Bileći jednog uglednog muslimana, što je izazvalo velik revolt muslimanskog dijela stanovništva.” (Bracković, str. 18.)

Prema jednom topografskom dokumentu nekog austrijskog špijuna, Bileća je 1862. godine bila prilično naseljeno mjesto u kojoj su se tada nalazile: džamija, poljska bolnica i niz kula i utvrđenja koja su branila naselje i šire područje. (Zelenika, str. 166.) Ovdje i danas postoje dvije Kapidžića kule i mala kula kod tepihare. Od polovice XVI. stoljeća pa do  danas ovdje su sagrađeni sljedeći objekti: dvije džamije, mekteb, karavan-saraj, nekoliko čatrnja (gustijerni), turbe i više kula koje su imale strategijski karakter.

U Polju ispod Bileće nalaze se ruševine stare džamije za koju se priča da je zadužbina Hasan-paše Predojevića, koji je, po predanju, bio jedini poznati i veliki vakif Bileće i cijele okoline. U pristupačnim izvorima Hasan-paša se ne spominje kao vakif ove džamije, pa se zato, kod ispitivanja njezine prošlosti, Hasandedić oslanja na narodnu predaju i kaže: « Ako je predanje tačno, a sve govori da jeste, onda je ova džamije sagrađena prije 1572. godine i ubraja se među nekoliko najstarijih džamija u Hercegovini.» (3)     

Podignuta je na lokalitetu Plitine, kod sela Grabovice. Poznato je da se ovaj tip džamije u istočnoj Hercegovini gradio krajem XVI., odnosno početkom XVII. stoljeća.

U ljeto 1906. je temeljito opravljena pa je 14. rujna 1906. godine u njoj klanjana džuma. (Bošnjak, Sarajevo, 1906., br. 39.) Godine 1928. je napuštena.

Na Maslenom dolu kod ove džamije priređivan je do 1940. godine Gajretov teferič, na kome su se, uz zabavni program i držanje predavanja, prikupljali prilozi za kulturno-prosvjetno društvo Gajret i za opravljanje džamija i ograđivanje harema u Bileći i okolici. Bila je u dobrom stanju sve do 1941. godine, kada je srušena. 

 

2. Opis dobra

 

Džamija u Bileći pripada tipu jednoprostornih džamija sa četvorovodnim krovom i kamenim četverokutnim minaretom. Prema opisu, koji je dao Mehmed Mujezinović, džamija se nalazila u prostoru koje je bio ograđen niskim kamenim suhozidom, a prema Hasandediću, oko džamije se nalazilo staro groblje sa nišanima, koje je u vrijeme njegovih istraživanja bilo devastirano.

Džamija je prije rušenja bila natkrivena četverostrešnim krovom, gdje je krovna ravan sa sjeverozapadne strane objekta bila produžena i na taj način prekrivala sofe. Ostaci krova – ležišta kamenih ploča, vidljivi su na tijelu minareta sa jugozapadne strane.

Osnova objekta (zajedno sa sofama) je pravokutna, gdje vanjske dimenzije iznose 11,76 x 8,37 m. Centralni molitveni prostor ima kvadratičnu osnovu, unutrašnjih dimenzija 6,97 x 7,06 m. Zidovi džamije su urađeni od grubo tesanog kamena vapnenca sa vapnenom žbukom kao vezivnim sredstvom i njihova debljina iznosi približno 70 cm. Sa vanjske strane zidovi su uglavnom dersovani, ali je, usljed dugogodišnjeg neodržavanja, žbuka ispala iz spojnica. U enterijeru su zidovi vjerojatno bili ožbukani i obijeljeni vapnom, ali tragovi žbuke danas nisu vidljivi, izuzev u jednom dijelu minareta. Visina zida, točnije njegovih ostataka, mjerena u središnjem molitvenom prostoru, je cca 2,50  m.

Ulazni prostor džamije sastoji se od sofa, dimenzija 3,30 x 8,37 m, sa srednjim prolazom širine oko 1,15 m. Sofe imaju dimenzije 2,91 x 3,30 m. Sa bočnih strana su zatvorene kamenim zidom, debljine 70 cm. Pod sofa se ne vidi, ali je najvjerojatnije bio urađen od kamenih ploča.

Ulaz u džamiju naglašen je kamenim portalom. Zbog velikih nanosa zemljanog i kamenog materijala, njegovu visinu nije moguće precizno odrediti. Kamene dovratnike portala povezuje teški kameni nadvratnik. Iznad nadvratnika nije vidljivo mjesto na kome bi se trebala nalaziti ploča sa tekstom o vremenu građenja džamije ili njezinom graditelju.

Prozorski otvori postavljeni su sa jugozapadne i jugoistočne strane džamije. Dimenzije prozorskih otvora iznose 1,04 x 1,30 m (sa jugoistočne), odnosno 0,80 x 1,30 m (sa sjeverozapadne strane). Nadvoj prozora je u enterijeru izveden u vidu plitkog luka, urađen je od nepravilnih lučnih segmenatnih blokova (7 komada). Na sjeveroistočnom i jugozapadnom zidu vidljive su kvadratne niše, dimenzija 50 x 50 cm  i dubine 30 cm.  Doprozornici i natprozornici su sa vanjske strane bili urađeni od priklesanih kamenih blokova. Sa unutrašnje strane, iz razloga što je objekt najvjerojantije bio ožbukan, posebne obrade nema. Svi vanjski prozori su, prema Mujezinoviću (Mujezinović, str. 354.), imali demire od kovanog željeza.

Mihrab  džamije ima širinu cca 0,90 m. Visinu nije moguće odrediti zbog velike količine zemljanog i kamenog materijala u džamiji. Mihrab je zidan od pritesanih kamenih blokova vapnenca i kasnije ožbukan vapnenom žbukom. Niša ima poluobličastu udubljenu formu, gdje njezina dubina iznosi cca 60 cm.

Minber džamije je bio kameni i njegovi ostaci se još uvijek nalaze u unutrašnjem dijelu objekta.

Minaret džamije ima približno kvadratičnu osnovu(4), dimenzija cca 1,83 x 2,00 m i zidan je od grubo tesanog kamena sa vapnenom žbukom kao vezivnim sredstvom. Ulaz u minaret nalazi se u zapadnom kutu objekta i ostvaren je kamenim stubama, širine oko 80 cm. Ulaz se nalazi na visini od oko 2,50 m, mjereno od poda džamije. Visina zidanog dijela minareta, mjereno sa vanjske strane, iznosi oko 7,12 m. Pri samom vrhu minareta izvedena su četiri polukružno završena prozorska otvora, dimenzija cca 30 x 80 cm. Zidani dio minareta završen je plitko profiliranim kamenim vijencem. Vrh minareta izveden je u formi četverostrešnog plitkog  krova, sa kamenim pokrivačem od ploče.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

 

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika SR BiH, broj 584/52 od 11. srpnja 1952. godine, džamija je registrirana kao spomenik kulture.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

 

Osim podatka da je obnovljena 1906. godine, drugih podataka nema.

 

5. Sadašnje stanje dobra

                       

Uvidom u stanje na lokalitetu, 13. travnja 2006. godine, ustanovljeno je sljedeće:

  • pošto je objekt srušen još 1941. godine, a napušten još ranije (prema nekim podacima još 1928. godine), usljed dugogodišnjeg neodržavanja, došlo je do urušavanja dijela zidova u unutrašnjost objekta;
  • dijelovi minbera se još uvijek nalaze u objektu i moguća je njegova rekonstrukcija;
  • ostaci žbuke nisu vidljivi na zidovima, izuzev na unutrašnjem dijelu minareta;
  • kameni vijenac minareta je na nekoliko mjesta oštećen;
  • ostaci objekta ugroženi su samoniklim niskim i visokim raslinjem;
  • zbog kvalitetno izvedenih zidarskih radova, ostaci objekta se nalaze u dobrom građevnom stanju, iako je objekt već 65 godina napušten.

 

6. Specifični rizici

 

  • neodržavanje,
  • samonikla vegetacija.

 

III. - ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu.

            Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Povijesna vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

v.Vrijednost detalja

D.         Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

iv.Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E.         Simbolička vrijednost

i.Sakralna vrijednost

ii.Tradicionalna vrijednost

iii.Vezanost za rituale ili obrede

iv.Značaj za identitet skupine ljudi

F.         Ambijentalna vrijednost

iii.Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

Sastavni dio ove odluke su:

o        kopija katastarskog plana,

o        z.k. uložak,

o        crtež Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, Mirzah Fočo, arhitekt - osnova džamije M 1:100,

 

o        crteži Zavoda za zaštitu spomenika BiH - osnova prizemlja, fasada 1, fasada ,

o        fotodokumentacija Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, uradio Mirzah Fočo.

 

Korištena literatura

 

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

1879. Konstantin Jirečak, Die Handelstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mittelalters, Prag, 1879., str. 40.

 

1903. Naselja srpskih zemalja, knj. II., SAN, Beograd, 1903., str. 678.

 

1906. Bošnjak, Sarajevo, 1906., br. 39.   

 

1931. Vladislav Škarić, Podaci za istoriju Hercegovine od 1566. do sredine 17. vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1931., XLIII., str. 59.

 

1952. Konstantin Jirečak, Jovan, Radonić, Istorija Srba, II. izdanje, sv. I., Beograd, 1952., str. 324.

 

1959.  Hazim Šabanović, Bosanski pašaluk, Sarajevo, 1959., str.158., 167.

 

1962. dr. Radovan Samardžić, Veliki vek Dubrovnika, Beograd, 1962., str.140.

 

1967. Evlija Čelebi, Putopis, preveo Hazim Šabanović, Sarajevo, 1967., str. 437. i 438.

 

          Husein Bracković, Tarihcei vuku'an Hersek, Mala istorija događaja u Hercegovini od 1831. do 1878. godine, str. 18.

 

1979. mr. Anđelko Zelenika, Osvrt na zbirku karata bečkog ratnog arhiva, Tribuna, Trebinje, 1979., str.166.

 

1990. Hasandedić, Hivzija, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, Sarajevo, 1990.

 

1998. Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga III, Sarajevo Publishing, 1998.

 


(1) Ovdje autor misli na otomanske vojnike.

(2) Neki Turčin Alica bio je 1483. godine vojvoda Rudina.

(3) O utemeljitelju ove džamije Hasandedić kaže. “Osnivač ove džamije, a možda i one stare u gradu, je Gazi Deli Hasan-paša Predojević koji je rodom iz bilečkih Rudina. On je kao adžami-oglan odveden u Istanbul gdje je odgojen na carskom dvoru, primio islam, dobio ime Hasan i dotjerao do položaja čakirdžibaše (starješine svih sokolara i njihovih zapovjednika na dvoru sultana). Za vlade Murata III (1574-1595) imenovan je sandžakbegom u Segedinu i tu ostao do 1591. kada je imenovan beglerbegom u Bosni. Čim je došao u Bosnu odmah je poveo vojnu u Sisak, ali ga nije uspio zauzeti. Nakon toga je udario na Bihać i osvojio ga 19. juna 1592. s više okolnih gradova. Zatim je skupio vojsku i s njom kod Petrinje prešao preko rijeke Kupe u Hrvatsku. U bitci pod Siskom 22. juna 1593. sudario se s nadmoćnijom vojskom Nikole Zrinjskog i našao smrt u valovima Kupe sa još trojicom sandžakbega i 7000 vojnika. Bašagić za njega kaže da je zaslužan i da je bio veliki i neustrašiv junak. U Istanbul je došao s Derviš-pašom Bajezidagićem iz Mostara i s njim se na državni trošak školovao i dotjerao do paše. Evlija Ćelebija zove Hasan-pašu Dusen, Bašagić, po jednom turskom zapisu, Predojević i Stojanović, po drugom zapisu, Klobucarić, po gradu Klobuku u Hercegovini. Turski historičari ga zovu Hersekli (Hercegovac) i Deli Hasan-paša. “

(4) Kameni minareti kvadratne osnove zastupljeni su jedino uz džamije u Hercegovini. Minareti četvrtastog oblika imale su Telarevića džamija u Bjeljanima kod Stoca, džamije u okolini Bileće (Avdića džamija u Plani, džamije u Kljunima, Kružnju i Svinjarini), džamije na području Nevesinja (Perkušića džamija u Nevesinju, Čelebića džamija u Donjoj Bijenji, džamija u Kruševljanima, zatim džamija u Glavatićevu kod Konjica), Džamija Fatime kadune u Mostaru.



Džamija Hasan-paše Predojevića u PoljuPredojevića džamijaUlazna partijaMunara
Unutrašnjost džamijeUnutrašnjost munareNišani 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: