Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 63/06.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 22. maja 2006. godine donijela je

O D L U K U

I.

Graditeljska cjelina – Franjevački samostan u Konjicu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine: samostanska Crkva sv. Ivana Krstitelja, samostanska zgrada, tri pomoćna objekta (vjeronaučne prostorije-dvorane) i pokretno naslijeđe koje čine: zbirka slika (25), zbirka skulptura (3), zbirka predmeta izrađenih od metala (4), zbirka starih knjiga (3), zbirka tekstilnih predmeta (2).

Nacionalni spomenik nalazi se na k.č. broj 1017, posjedovni list broj 207, vlasništvo Franjevačkog samostana u Konjicu (Hercegovačka franjevačka provincija), k.o. Konjic I, Općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske uvjete za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su samo radovi na restauraciji i konzervaciji nacionalnog spomenika, kao i manji radovi na prilagođavanju objekta savremenim potrebama zajednice, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          svi radovi na zaštiti, bez obzira na njihovu vrstu i obim, dopušteni su samo uz odobrenje nadležnog ministarstva.

IV.

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Iznošenje pokretnih dobara iz tačke I stav 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dopušteno je  privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje za privremeno iznošenje pokretnih dobara iz Bosne i Hercegovine u smislu prethodnog stava daje Komisija ukoliko nedvosmisleno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe ili nacionalni spomenik.

U svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine Komisija utvrđuje sve uvjete pod kojima se iznošenje može izvesti, rok za povrat pokretnog naslijeđa u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o svojoj odluci obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

VII.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX.

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X.

Danom donošenja ove odluke sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH» broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 303.

XI.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.1-2-900/03-2

18. maja 2005. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2. stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija  za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Franjevačkog samostana u Konjicu na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 303.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-          podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-          historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korištenja dokumentacije u okviru ove odluke.

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o historijskom gradskom području

Lokacija

Graditeljska cjelina - Franjevački samostan u Konjicu nalazi se u samom središtu naselja Konjic, na desnoj obali Neretve, ispod brda zvanog Vrtaljica, na lokalitetu u čijoj blizini su bili izgrađeni prvobitni samostan i crkva sredinom 14. stoljeća.

Objekte graditeljske cjeline čine: samostanska Crkva sv. Ivana Krstitelja, samostanska zgrada, tri pomoćna objekta (vjeronaučne prostorije - dvorane) i pokretno naslijeđe.

Historijski podaci

Područje Konjica je bilo nastanjeno od neolita. Spominje se u 4. stoljeću pr.n.e. U blizini grada, ispod brda Repovica, preko puta Željezničke stanice, pronađeni su ostaci Mitrina hrama. U doba Rimljana na ovom mjestu je bila značajna raskrsnica puteva. Iz rimskog perioda pronađeni su ostaci postojanja naselja na obje obale Neretve na području današnjeg gradskog naselja Konjic (Mujezinović, 1998, str. 422; Mulić, 2003, str. 24).

U 15. stoljeću dolazi do naglog oživljavanja karavanskih stanica na putu koji je vodio od Dubrovnika preko doline Neretve u srednju Bosnu, kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudarskog bazena. Jedna od tih stanica posebno se razvila u Konjicu, u kojem je još u vrijeme kralja Tvrtka (1353-1394) bila uspostavljena carina. Zbog živog trgovačkog saobraćaja, u Konjicu su bile podignute i kraljeve kuće, svratišta, u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. Javna svratišta su držali patareni i bosanski kraljevi. Još 1356. godine u Konjicu je egzistirao banski dvor (Anđelić, 1975, str. 128, 312).

Prvi zvanični podatak o Konjicu kao naselju na desnoj obali Neretve nosi datum 16. juni 1382. godine. Radilo se o jednom ugovoru između Dubrovčana i Vlaha o tome da svojim karavanom prenesu olovo iz Podvisokog i Konjica u Dubrovnik.

Tačna godina osnivanja prvobitnog samostana i crkve u Konjicu nije poznata. Dominik Madić kao godinu podizanja franjevačkog samostana u Konjicu, na Humcu kod Ljubuškog i u Vukodolu kod Mostara navodi 1454. Samostan se nalazio na lokalitetu poznatom kao Pod, nedaleko od današnjeg samostana.

Pohodom sultana Mehmeda el-Fatiha, koji je trajao od početka maja do sredine juna 1463. godine, osvojena je i cijela okolica Konjica (Anđelić, 1975, str. 129, 313). U vrijeme otomanske uprave Konjic je bio saobraćajni čvor i usputna stanica na putu od carigradskog druma dolinom Neretve prema moru. Između 1550. i 1574. godine trg Konjic dobio je status kasabe, pod novim nazivom Neretva, ali je korišten naziv Konjic sve do početka 18. stoljeća. Godine 1833. dvije nahije su dobile status kaza (srezova) pod nazivima Neretva i Konjice (Konjiće). Prilikom osnivanja Bosanskog vilajeta 1865. godine obje su objedinjene u jednu kazu pod nazivom Sa Neretvom Konjice (Mea Neretva Konjiće), a od 1867. godine samo Konjiće. Tada su objedinjene i dvije kasabe u jednu pod nazivom Konjiće. Tako je ostalo sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine. Austrougarske vlasti su odmah po dolasku kazu Konjiće preimenovale u kotar pod nazivom Konjica, a kasabu Konjiće u grad pod nazivom Konjica (Mulić, 2003, str. 27).

Iz bujruntije bosanskog sandžak-bega Firuz-bega krajem jula 1511. godine vidi se da su vjernici darovali Franjevačkom samostanu njivu na lokalitetu Pod i novosagrađenu kuću sa dvije sobe i stajom za gostinjac u blizini groblja na susjednom lokalitetu. Zvanično, Franjevački samostan spominje se posljednji put 1516. godine u popisu samostana Bosanske vikarije.

Godine 1524. fratri ovog samostana su ubijeni, a samostan i sve crkve ovog kraja su porušeni. Iste godine porušeni su i franjevački samostani u Visokom, Sutjesci i Fojnici. O tim dešavanjima je ostala zabilješka u Kronici Franjevačkog samostana u Fojnici. Ruševine samostana su ostale vidljive sve do dolaska Austro-Ugarske, tj. dok vojni garnizon na tom mjestu nije podigao rekreativni kompleks pod nazivom Pleha (Blecha od Blechmusik – limena vojna muzika) (materijali dobijeni od Općine Konjic, 2005).

Koliko je bilo franjevaca u samostanu prije njegovog rušenja nije utvrđeno. Prilikom bijega iz Konjica ukućani samostana, župnik i mjesni kapelani sa sobom su ponijeli dio najvrednijih relikvija (kaleži, slike, kipovi) i odjeću i smjestili ih u samostan u Kreševu. Nakon navedenih dešavanja katolici u konjičkom kraju gotovo su iščezli, tako da sve do pred kraj 19. stoljeća sva aktivnost katoličke crkve zamire. Preostali katolički vjernici sa ovog područja u tom periodu pripadaju najprije župi Kreševo, a zatim župi Podhum.

Povećani broj vjernika i velika međusobna udaljenost naselja dovode do cijepanja župe Podhum, tako da se 1876. godine osniva nova župa sa sjedištem u Orašju, predgrađu Konjica. Od tog vremena se vode i župne matične knjige. Kasnijom podjelom ove velike župe, 1882. godine, nastaje nova župa Glavatičevo, a 1917. godine župa Jablanica.

Prva crkvena zgrada konjičke župe sagrađena je iste godine kada je župa i osnovana, 1839. godine u Zaslivnju. Tu se nalazi i sjedište župe do 1876. godine, kada fra Andrija Karačić gradi rezidenciju, čije je prizemlje pretvoreno u crkvu, u Orašju, predgrađu Konjica (materijali dobijeni od Općine Konjic, 2005).

Zgrada današnjeg samostana, u samom centru Konjica, izgrađena je 1939-40. godine, ali ni sljedećih deset godina fratri ne stanuju u njoj. Godine 1955. župnik se vratio u samostan, kada mu je ustupljen dio prizemlja na korištenje. Godine 1969. cijeli samostan je vraćen Provinciji, a 1970. godine je proglašen samostanom.

Crkva sv. Ivana Krstitelja je građena duži vremenski period, u etapama. Objekt crkve je građen u periodu 1895-97. godine, enterijer crkve je završen 1909. godine, a zvonik sagrađen 1919. godine. Objekt crkve nije izveden prema originalnom projektu koji je uradio arhitekta Josip Vancaš(1). Na perspektivnoj slici crkve, koju je uradio sam arhitekta, uočava se da objekt nije izgrađen u potpunosti prema originalnom projektu. Tako su, umjesto krova iznad krstionice i stepeništa za zvonik, postavljene krovne terase sa balustradom i otvorima na bočnim stranama zvonika, prilazno stepenište prema glavnoj gradskoj ulici nije otvoreno direktno prema ulazu, kako je to predviđao projekt, nego je postavljeno sa bočne strane.

Samostan i crkvu dopunjuju i povezuju u jednu arhitektonsku cjelinu vjeronaučne prostorije: tri velike uređene dvorane. Izgrađene su 1969. godine sredstvima konjičkog dobrotvora Petra Dicce.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata crkva je dosta stradala, ali je nakon toga više puta obnavljana. U toku ratnih djelovanja 1992-95. godine crkva i samostanska zgrada su pretrpjele znatna oštećenja. Poslije 1995. godine crkva je ponovo renovirana.

2. Opis dobra

Graditeljska cjelina se sastoji od samostanske Crkve sv. Ivana Krstitelja, samostanske zgrade i tri pomoćna objekta (vjeronaučne prostorije - dvorane).

CRKVA SV. IVANA KRSTITELJA

            Projekt Crkve sv. Ivana Krstitelja, sagrađene 1897. godine, radio je Josip Vancaš, koji je predstavljao jednog od najznačajnijih graditelja svog vremena na području BiH. U odnosu na ostale radove ovog arhitekte, Crkva u Konjicu predstavlja relativno skromno arhitektonsko djelo, ali ona istovremeno predstavlja i najvrednije arhitektonsko djelo nastalo u Konjicu za vrijeme austrougarske vladavine (materijali dobijeni od Općine Konjic, 2005).

Crkva sv. Ivana Krstitelja, prema svojim stilskim odrednicama, pripada historicizmu i ima odlike neoromanike.

Tlocrtno ovaj objekt predstavlja jednobrodnu zasvođenu baziliku sa polukružnom oltarskom apsidom.

Crkva je jednobrodna, a u dispozicionom smislu ima: narteks, naos, svetiše polukružne osnove i horsku galeriju iznad narteksa. Horska galerija, na frontalnoj strani, ograđena je punom parapetnom ogradom.

Dimenzija broda iznosi 10x40 m. U lateralnim zidovima crkve, cijelom njihovom visinom, izvedena su po 2 konstruktivna ojačanja – pilastra međusobno povezana sa: u poprečnom smjeru parom polukružnih lukova, a u podužnom smjeru jednostrukim polukružnim lukovima, formirajući tri vizuelno-prostorne cjeline crkvenog naosa. Cjelokupan prostor je nadsvođen poluobličastim svodom oslonjenim na lukove. Naos crkve je lateralno osvijetljen sa po 6 (3 para) polukružno zasvedenih prozora na svakom od bočnih zidova crkve. Apsidalni prostor je osvijetljen putem tri polukružno zasvedena prozora.

Narteks crkve se sastoji od centralno postavljenog glavnog ulaznog dijela, smještenog nasuprot oltarskoj apsidi, sa stepeništem za zvonik na lijevoj i krstionicom na desnoj strani.

Oltarski prostor je podignut u odnosu na crkveni pod, a u nišama, postavljenim sa obje strane prilaznog stepeništa, nalaze se još dva manja oltara. Desno od oltara je smještena sakristija, a lijevo prostor za ostavljanje crkvenog ruha.

Osim centralnog glavnog ulaza, crkvena lađa ima još tri sporedna ulaza, te zaseban ulaz u sakristiju.

Bočne fasade objekta su rađene bez ukrasa, malterisane i bijelo bojene. Plastičnost ovih fasada je postignuta naglašavanjem vertikalne i horizontalne podjele: horizontalna podjela - vertikalnim elementima blago izvučenim iz ravni zida koji odgovaraju položajima unutrašnjih pilastara što formiraju polja u čijem centru je smješten po par izduženih polukružno završenih prozora: vertikalna podjela - krovnim vijencem, kordon vijencem, postavljenim ispod prozora crkve i kamenim soklom.

Jedino je glavna ulazna fasada crkve bogatije urađena, sa kamenom fasadom, naglašenim ugaonim kamenim elementima i prozorskim okvirima. Cijeli prostor ulazne fasade po vertikali može se podijeliti u četiri nivoa. Svi nivoi su međusobno dijeljeni naglašenim vijencima.

Prvi nivo - u prizemlju, desno i lijevo od ulaza, osvjetljenje prostora krstionice i stepeništa za zvonik crkve je izvedeno preko uskog, izduženog, polukružno zasvedenog prozora smještenog i na frontalnoj i na bočnoj fasadi ulaznog dijela objekta. I prostor krstionice i stepeništa za zvonik blago je uvučen u odnosu na ravan ulazne fasade, jače naglašavajući dominantni centralno postavljeni crkveni toranj. Iznad ovih prostora se nalaze terase sa balustradom. Tijelo samog tornja je postavljeno na snažno akcentiranu «bazu» - centralno postavljen rizalit ulazne fasade. Središnji element ulazne fasade predstavlja plitko istureni (u odnosu na ravan zida) portal sa timpanonskim završetkom. Sam ulaz u crkvu je polukružno zasveden, a iznad njega se nalazi trougaono polje timpanona sa polukružnom nišom u osovini trougla. U niši je smještena skulptura, a desno i lijevo od niše nalaze se u plitkom reljefu urađene četvrtine kruga.

Drugi nivo – uski pojas “baze” tornja sa dominantnim elementom centralno postavljene kružne rozete iznad koje se nalazi snažno akcentiran polukružni luk rađen od kamenih blokova. Bočne strane ovog nivoa predstavljaju izlaze na krovnu terasu krstionice i stepeništa, bez ukrasnih elemenata.

Treći i četvrti nivo - predstavljaju tijelo samog tornja: donji sprat tornja sa tri strane ima centralno smješten uski, izdužen, polukružno zasveden prozorski otvor sa naglašenim kamenim doprozornikom koji prati liniju otvora. Iznad ovih otvora se nalazi vijenac, na koji se, na sve četiri strane, naslanjaju bifore gornjeg, četvrtog sprata tornja. Nešto iznad bifora, u njihovoj osovini, nalazi se po jedan sat. Završni vijenac tornja je rađen parcijalno – javlja se samo na ugaonim dijelovima zvonika. Krov tornja ima oblik šiljate četverostrane piramide, proširene pri dnu.

Krov crkve je pokriven biber-crijepom sa jednostrukim preklopom, svi opšavi krovnih ploha su urađeni od bakrenog lima, te postavljene olučne vertikale i horizontale, snjegobrani i gromobranska instalacija.

OBJEKT SAMOSTANA

Samostan predstavlja jednostavnu jednospratnu građevinu pokrivenu četverovodnim krovom, sa biber-crijepom kao pokrovom.

Malterisane i plavo bojene fasade su rađene bez ukrasa. Jedinu dinamiku fasadnih ploha daju pravougani prozori poredani u dva reda sa naglašenim prozorskim okvirima izbačenim iz ravni fasade. Vertikalna raščlanjenost fasade je postignuta: krovnim vijencem, plitkim kordon-vijencem, koji naglašava spratnu visinu između etaža, i kamenim soklom koji se proteže duž cijelog objekta.

VJERONAUČNE PROSTORIJE

Vjeronaučne prostorije - tri velike dvorane su rađene kao zasebni arhitektonski element naslonjen na objekt crkve. Izgrađene su 1969. godine i urbanistički vizuelno zaokružuju cjelinu samostana, formirajući, sa tri strane zatvoreno, centralno dvorište.

Objekt predstavlja jednospratnu građevinu kojoj se pristupa kroz otvoren trijem formiran pomoću stubova kružnog presjeka međusobno povezanih polukružnim lukovima. U korijenu lukova smještene su reljefno obrađene kružnice.

Centralno mjesto ulazne fasade predstavlja snažno naglašen timpanon ispod kojeg se nalazi plitki kameni reljef. Donja linija reljefa, u formi stepenica, prati završetak stilizirane forme otvora za osvjetljenje stepeništa. Kao protuteža naglašenoj vertikalnosti centralnog dijela ulazne fasade javljaju se po dva uska, izdužena, polukružno završena prozora u formi bifore, postavljena desno i lijevo od centralne osi simetrije fasade. Karakterističan detalj predstavljaju stilizirane strehe nad biforama što polukružno izlaze iz ravni fasade.

Gornji pojas fasade ovog objekta je rađen od pravilno rezanih kamenih fasadnih blokova, a donji pojas je urađen kao malterisana bijelo bojena fasada.

POKRETNO NASLIJEĐE

Prvo unutrašnje uređenje crkve izvedeno je 1909. godine, ubrzo nakon njene izgradnje. S obzirom na to da je crkva stradala tokom Drugog svjetskog rata, nakon njega su preduzimana brojna obnavljanja. Najveće od njih je izvedeno 1975. godine,  kada je crkva obnovljena iznutra. Tom prilikom naslikane su sljedeće zidne slike na svodu crkve:

1. Simbol franjevaca – ukrštena ruka Hrista i sv. Franje Asiškog. Između njih je krst iz kog se šire zrake sunca.
2. Hristos sa anđelima – Hristos je prikazan u stojećem položaju. Odjeven je u žutu haljinu preko koje je plavi ogrtač. Naslikan je sa dužom kosom i bradom na licu. Desna ruka mu je podignuta u visinu grudi, a lijeva iznad glave. Oko glave mu je oreol. Lijevo i desno od njega su predstavljene po dvije anđeoske figure sa krilima na leđima.
3. Sv. Ante Padovanski sa Hristom i Madonom – svetitelji su predstavljeni kako stoje u prirodi. U pozadini se nazire kontura grada. Sv. Anto Padovanski je predstavljen odjeven u plavu haljinu sa crvenim ogrtačem. Oko glave mu je oreol. U lijevoj ruci drži visoku stabljiku sa cvijetom ljiljana na vrhu. Desna ruka mu je podignuta u visini glave. Desno od njega je predstavljen Hristos kao dječak. Odjeven je u haljinu žute boje. Oko struka mu je pričvršćen bijeli pojas. Oko glave mu je oreol. U lijevoj ruci drži štap, a desnom je uhvatio majku za ruku. Desno od Hrista je predstavljena Madona. Odjevena je u crvenu haljinu preko koje je plavi ogrtač. Na glavi joj je bijela marama, a oko nje oreol. Lijeva ruka joj je u Hristovoj, a u desnoj drži knjigu.
4. Madona – predstavljena je kako stoji na Zemljinoj kugli i polumjesecu. Oko kugle se obavija zmija. Ruke su joj ukrštene na grudima. Odjevena je u bijelu haljinu preko koje je plavi ogrtač sa crvenom podstavom. Sa njene lijeve strane su predstavljene četiri figure anđela, a sa desne jedna figura anđela.

Na stari kameni oltar u proteklih desetak godina dodana je nova cjelina – u središte velike pravougaone ploče je naslikana scena krštenja Hristovog na rijeci Jordan. Slika završava polukružno, a kamena ploča ima trouglasti završetak.

U unutrašnjosti crkve smještene su i četiri skulpture sljedećih svetitelja:

1. Sv. Ivan Krstitelj – visina skulpture iznosi oko 140 cm. Skulptura je izrađena od drveta, obojena i prelakirana. Sv. Ivan Krstitelj je ogrnut kožom. Uz spuštenu lijevu ruku prislonjen mu je visoki krst, dok mu je lijeva ruka podignuta iznad glave. Pored nogu mu leži janje.
2. Blažena Djevica Marija – visina skulpture iznosi oko 140 cm. Skulptura je izrađena od drveta. Blažena Djevica Marija je predstavljena sa podignutom glavom prema nebu i sklopljenim rukama na grudima. Stoji na Zemljinoj sferi i polumjesecu. Odjevena je u bijelu haljinu preko koje je plavi ogrtač sa žutom podstavom.
3. Sv. Ante Padovanski - visina skulpture iznosi oko 140 cm. Skulptura je izrađena od drveta. Svetitelj je odjeven u franjevačku rizu. U rukama drži knjigu na kojoj sjedi malo dijete – Hristos koji desnom rukom blagosilja, a u lijevoj drži grančicu ljiljana.
4. Sv. Klara - visina skulpture iznosi oko 140 cm. Skulptura je izrađena od drveta. Svetiteljka je odjevena u haljinu svog reda. Predstavljena je sa oreolom oko glave i rukama sklopljenim na grudima. U njima drži granu ruža. Jedna ruža joj je postavljena pod noge. Na postament figure je pričvršćena pločica sa sljedećim natpisom:

Dragotin Horvat

Izdelovatelj oltarjev. podob in

križev. pota

Domžale.

Na crkvenim zidovima pričvršćeno je 14 postaja križnog puta. Križni put je izveden u reljefu. U crkvu je dospio donacijom iz neke crkve u Italiji.

Crkvene orgulje su izrađene oko 1960. godine u Zagrebu, u radionici porodice Heferer.

MUZEJ SAMOSTANA

S obzirom na to da je u 16. stoljeću uništen konjički franjevački samostan sa svim umjetninama – izuzev skulpture sv. Katarine koja se od tada čuva u franjevačkom samostanu u Kreševu – samostanska zbirka, uglavnom, sadrži umjetnine novijeg datuma. Prema sakupljenim predmetima, zbirka se može podijeliti na tri dijela: galeriju slika i skulptura, etnološku zbirku i riznicu, odnosno zbirku predmeta izrađenih od metala.

U zbirci samostana posebnu vrijednost zauzima Portret sv. Paškala Bojlonskog sa kraja 16. ili početka 17. stoljeća, te djelo Ivana Tišova, Polaganje Hrista u grob, i pozlaćeni kalež sa zapisom majstora Josipa Vasiljevića iz 1758. godine.

PINAKOTEKA

1. PORTRET SV. PAŠKALA BOJLONSKOG

Autor: nepoznati autor – emilijanska škola

Vrijeme izrade: kraj XVI ili početak XVII stoljeća

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 47x37 cm

Signatura: bez signature (Rakić, 1990, 23)

Opis: Na slici je prikazana dopojasna figura mlađeg čovjeka prikazanog u profilu. Odjeven je u svešteničku odeždu. Ruke su mu položene na grudi, a glava blago podignuta.

2. POLAGANJE HRISTA U GROB I OPLAKIVANJE

Autor: Ivan Tišov (1870-1928)

Vrijeme izrade: kraj XIX ili početak XX vijeka

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 148x85 cm

Signatura: ddu: Ivan Tišov (Rakić, 1990, 23)

Opis: Na slici je predstavljeno tijelo Hristovo, umotano u bijele plahte. Njegovo tijelo u grob polažu dva starca, a iza njih je skupina muškaraca i žena.

3. UZAŠĆE KRISTOVO

Autor: Ella Doctorovich prema B. Coletti

Vrijeme izrade: 1910. godine, Beč

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 220x161 cm

Signatura: ddu: Ella v. Doctorovich frei n. B. Coletti Wien 5. 1910. (Rakić, 1990, 23)

Opis: Hrist je odjeven u bijelu haljinu i ogrtač svijetle boje sa oreolom oko glave. Prikazan je kako se uspinje prema nebu. Ispod njega su predstavljena četverica muškaraca sa začuđenim izrazom na licu. U daljini se nazire kula nekog grada.

4. SAMOSTAN SV. MARIJE NA MLJETU

Autor: Josip Crnobori (1907)

Vrijeme izrade: nepoznato

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 77x82 cm

Signatura: ddu: J. Crnobori (Rakić, 1990, 23)

Opis: Slikom dominira građevina samostana.

5. MARIJA S PUKOM

Autor: Stjepan Skoko (1959)

Vrijeme izrade: 1988. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 40x32 cm

Signatura: ddu: Skoko 88 (Rakić, 1990, 23)

Opis: Nadrealističan prikaz ukazanja Blažene Djevice Marije ljudima. Prikazana je kao silueta u plavoj svjetlosti.

6. MARIJA S PUKOM

Autor: Stjepan Skoko (1959)

Vrijeme izrade: 1988. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 40x31 cm

Signatura: bez signature (Rakić, 1990, 23)

Opis: -

7. MARIJA S DJETETOM

Autor: Stjepan Skoko (1959)

Vrijeme izrade: 1988. godine

Tehnika: ulje na platnu

Dimenzije: 40x31 cm

Signatura: ddu: Skoko 88 (Rakić, 1990, 23)

Opis: -

8. PEJZAŽ

Autor: Stevo Jozić (1951)

Vrijeme izrade: nepoznato

Tehnika: akvarel

Dimenzije: 14x18 cm

Signatura: dlu: Jozić Stevo (Rakić, 1990, 23)

Opis: -

9. MRTVA PRIRODA

Autor: Stevo Jozić (1951)

Vrijeme izrade: 1983. godine

Tehnika: akvarel

Dimenzije: 27x38 cm

Signatura: dlu: Jozić 83 (Rakić, 1990, 23)

Opis: -

10. CVIJEĆE

Autor: Stevo Jozić (1951)

Vrijeme izrade: 1983. godine

Tehnika: akvarel

Dimenzije: 40x30 cm

Signatura: dlu: Jozić 83 (Rakić, 1990, 23)

Opis: -

11. CVIJEĆE

Autor: Stevo Jozić (1951)

Vrijeme izrade: nepoznato

Tehnika: akvarel

Dimenzije: 54x41 cm

Signatura: ddu: Jozić Stevo (Rakić, 1990, 23)

Opis: -

12. PEJZAŽ

Autor: fra Blago Karačić (1914)

Vrijeme izrade: 1986. godine

Tehnika: akvarel

Dimenzije: 25x35 cm

Signatura: ds: B. Karačić 86 (Rakić, 1990, 24)

Opis: -

13. PEJZAŽ

Autor: fra Blago Karačić (1914)

Vrijeme izrade: 1986. godine

Tehnika: akvarel

Dimenzije: 25x35 cm

Signatura: ds: B. Karačić 86 (Rakić, 1990, 24)

Opis: -

14. BEZ NASLOVA

Autor: Ivan Lacković Croata (1932)

Vrijeme izrade: nepoznato

Tehnika: crtež tušem

Dimenzije: 31x41 cm

Signatura: ddu: Ivan Lacković Croata (Rakić, 1990, 24)

Opis: -

15. PEJZAŽ

Autor: Ivan Lacković Croata (1932)

Vrijeme izrade: nepoznato

Tehnika: kolorirana grafika, crtež tušem

Dimenzije: 18x34 cm

Signatura: ds: originalna grafika, crtež tušem Ivan Lacković Croata 8 (Rakić, 1990, 24)

Opis: Pejzaž.

16. SELJANKA SA CVIJEĆEM

Autor: Ivan Lacković Croata (1932)

Vrijeme izrade: 1978. godine

Tehnika: grafika, crtež tušem

Dimenzije: 68x49 cm

Signatura: ds: originalna grafika, crtež tušem učinjeno rukom autora Ivana Lackovića Croata 78 (Rakić, 1990, 24)

Opis: Na slici je predstavljena žena sa mahramom. U rukama drži veliki ruhohvat cvijeća. Bosonoga je. U pozadini je selo.

Opis: -

17. KOMPOZICIJA

Autor: Davor Runtić Sivi (1941)

Vrijeme izrade: 1984. godine

Tehnika: tuš, kombinirana tehnika

Dimenzije: 33x51 cm

Signatura: ddu: Sivi 83 (Rakić, 1990, 24)

Opis: -

18. PORTRET IVANA MEŠTROVIĆA

Autor: Davor Runtić Sivi (1941)

Vrijeme izrade: 1984. godine

Tehnika: sitotisak

Dimenzije: 44x31 cm

Signatura: ddu: Sivi 83, sitotisak 77/100 (Rakić, 1990, 24)

Opis: -

19. RASPEĆE

Autor: Rudolf Labaš (1941)

Vrijeme izrade: 1981. godine

Tehnika: crtež tušem

Dimenzije: 45x31 cm

Signatura: ddu: Labaš 81 (Rakić, 1990, 24)

Opis: Crtež Kristovog raspeća.

20. PEJZAŽ

Autor: nepoznati autor

Vrijeme izrade: nepoznato

Tehnika: crtež tušem

Dimenzije: 34x47cm

Signatura: bez signature (Rakić, 1990, 24)

Opis: Pejzaž.

21. BEZ NAZIVA

Autor: J. I. Giusti

Vrijeme izrade: 1981. godine

Tehnika: kolorirani crtež tušem

Dimenzije: 49x33 cm

Signatura: dlu: J. I. Giusti 81 (Rakić, 1990, 24)

Opis: -

22. BEZ NAZIVA

Autor: nepoznati autor (Mazza)

Vrijeme izrade: 1983. godine

Tehnika: kolorirana grafika

Dimenzije: 66x49 cm

Signatura: ddu: Mazza 1983. (Rakić, 1990, 24)

Opis: -

23. BEZ NAZIVA

Autor: Ivan Večenaj (1920)

Vrijeme izrade: nepoznato

Tehnika: kolorirana grafika dorađena rukom

Dimenzije: 44x37 cm

Signatura: dlu: 27/99; ddu: I. Večenaj (Rakić, 1990, 24)

Opis: -

24. BEZ NAZIVA

Autor: Susan Williams

Vrijeme izrade: 1989. godine

Tehnika: grafika, suha igla

Dimenzije: 49x32 cm

Signatura: ds: Susan Williams 1989. P.a. (Rakić, 1990, 24)

Opis: -

25. BEZ NAZIVA

Autor: Edo Murtić (1921)

Vrijeme izrade: 1985. godine

Tehnika: litografija

Dimenzije: 60x85 cm

Signatura: ds: Murtić 85 (Rakić, 1990, 25)

Opis: -

SKULPTURE

1. PRVI KORACI

Autor: Frano Kršinić (1897-1982)

Vrijeme izrade: nepoznato

Materijal: bronza

Dimenzije: visina 41 cm (Rakić, 1990, 25)

Opis: Obnažena figura majke i djeteta.

2. SVETAC U MOLITVI

Autor: Stjepan Skoko (1959)

Vrijeme izrade: 1986. godine

Materijal: bronza

Dimenzije: visina 36 cm

Signatura: dolje: Skoko 1986. (Rakić, 1990, 25)

Opis: Skulptura svetitelja u molitvi.

3. RASPEĆE

Autor: Stjepan Skoko (1959)

Vrijeme izrade: 1988. godine

Materijal: bronza

Dimenzije: visina 42 cm

Signatura: dolje: 88 (Rakić, 1990, 25)

Opis: Skulptura Kristovog raspeća.

RIZNICA

1. KALEŽ

Autor: Josip Vasiljević

Vrijeme izrade: 1758. godine

Materijal: metal

Tehnika: lijevanje, cizeliranje, pozlata

Dimenzija: 22,8 cm

Signatura: unutrašnja strana podnožja: IOSEPH + VASSIGLIEVICH + FECIT + A + D + MDCCLVIII +

Opis: Na okrugloj i dubokim gravurama ukrašenoj stopi nodus u obliku žira. Košarica sa tri reljefne anđeoske glave sa krilima. Čaša sa pozlaćenim rubom (Rakić, 1990, 26 – prema Đuri Basleru).

2. CIBORIUM

Autor: nepoznat

Vrijeme izrade: XIX stoljeće

Materijal: srebro

Tehnika: lijevanje, cizeliranje

Dimenzija: 30,8 cm

Signatura: unutrašnja strana podnožja: SANCTA MARIA AB ANGELO SALUTATA ORA NOBIS, a prema slobodnom prostoru ugravirano Navještenje.

Opis: Na poluprofiliranom podnošku anđeo sa Abundancijom u lijevoj ruci i uzdignutom desnom pridržava čašu sa niskim poklopcem. Preko čaše i poklopca je perforirani omotač sa simbolima Muke i Veronikin ubrus u kartušama (Rakić, 1990, 26, prema Đuri Basleru).

3. MONSTRANCA

Autor: nepoznat

Vrijeme izrade: XIX stoljeće

Materijal: srebro, pozlata

Tehnika: lijevanje, cizeliranje

Dimenzija: 48 cm

Signatura: unutrašnja strana podnožja: SANCTA MARIA AB ANGELO SALUTATA ORA NOBIS, a prema slobodnom prostoru ugravirano Navještenje.

Opis: Ovalna profilirana osnova pozlaćena i ukrašena floralnim i geometrijskim ornamentom. Nodus profiliran i pozlaćen, završen srebrenim reljefnim prepletom od lišća, cvijeća i grozdova. Oko blago ovalnog ostenzorija tri vijenca jedan iza drugog. Unutrašnji je u obliku pozlaćene kartuše oivičene akantovim lišćem i grozdovima, te raznobojnim staklenim kamenčićima i pozlaćenim zrakama na četiri strane. U sredini je reljefni cvjetni vijenac (preplet cvijeća, bisernih traka i lišća) na koji su pričvršćene pozlaćene lijevane figure: gore Bog Otac, ispod baldahina završenog cvijećem, a sa strana, lijevo i desno figure anđela adoranata, jedan s ljestvama, a drugi s kolonadom hrama u rukama. Dolje je pričvršćena srebrena lijevana figura goluba, Sv. duha, okružena pozlaćenim zrakama svjetlosti. Vanjski treći vijenac ostenzorija je krug pozlaćenih i treperećih zraka. Na vrhu je pozlaćeni križ (Rakić, 1990, 26-27, prema Đuri Basleru).

4. MOĆNIK (S MOĆIMA SV. FRANJE KSAVERSKOG)

Autor: nepoznat

Vrijeme izrade: XIX stoljeće

Materijal: srebro, bakar, pozlata

Tehnika: lijevanje, cizeliranje

Dimenzija: 32 cm

Signatura: unutrašnja strana podnožja: SANCTA MARIA AB ANGELO SALUTATA ORA NOBIS, a prema slobodnom prostoru ugravirano Navještenje.

Opis: Profilirana osnova je ukrašena lijevanim floralnim ornamentom. Srebreni nodus je profiliran, ukrašen motivom spiralnog prepleta i bisernih traka u sredini. Ostenzorij je ovalan, unutra zlatne trake, staklene perle i biseri i traka s natpisom: S FRANCISCI XAVERII. Oko ostenzorija srebreni vijenac ukrašen spiralama, cvijećem i grozdovima i pozlaćenim zrakama po vanjskom krugu (Rakić, 1990, 27, prema Đuri Basleru).

ZBIRKA STARIH KNJIGA

1. PASHA DUHOVNA

Mjesto štampanja: Rim

Vrijeme štampanja: 1842. godine

Dimenzije: 17x9,5 cm

Broj strana: 440 (Rakić, 1990, 27)

2. MOLITVENIK

Mjesto štampanja: Wirtenberg

Vrijeme štampanja: 1895. godine

Dimenzije: 12,5x8,5 cm

Broj strana: 448

Napomena: Korice su izrađene od slonovače i ukrašene sedefnim ukrasima i zlatnom inkrustacijom (Rakić, 1990, 2).

3. MOLITVENIK

Mjesto štampanja: vjerovatno u Rijeci

Vrijeme štampanja: 1905. godine

Dimenzije: 11,5x8 cm

Broj strana: 544

Napomena: Korice su izrađene u imitaciji slonovače i ukrašene zlatnom inkrustacijom (Rakić, 1990, 27).

ZBIRKA TEKSTILA

1. KAZULA

Vrijeme izrade: XIX stoljeće

Materijal: svileni brokat, svileni konac

2. PLAŠT

Vrijeme izrade: XX stoljeće

Materijal: svileni brokat, širitne trake

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Franjevački samostan u Konjicu nalazi se pod rednim brojem 303.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

• Godine 1975. izvedeni su sljedeći radovi na obnovi crkve: na krov je stavljen salonit, postavljen je betonski serklaž oko cijelog objekta, izmijenjeni su prozori, oluci i stavljena je nova fasada. U enterijer crkve su uvedeni grijanje i nove električne instalacije, a cjelokupan enterijer je obojen.
• Godine 1989. izvršeno je renoviranje crkve.
• Poslije ratnih oštećenja, 1995. godine, crkva je ponovno renovirana (materijali dobijeni od Općine Konjic, 2005).

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na terenu u aprilu 2006. godine utvrđeno je da se crkva i samostanska zgrada nalaze u dobrom stanju. Sve zbirke u franjevačkom samostanu u Konjicu se nalaze u dobrom stanju.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Historijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         proporcije,

iv.         kompozicija,

v.          vrijednost detalja.

D)         Čitljivost

ii.         Djelo značajnog umjetnika ili graditelja.

E)         Simbolička vrijednost

i.          ontološka vrijednost,

ii.         sakralna vrijednost,

iii.         tradicionalna vrijednost, 

iv.         vezanost za rituale ili obrede,

v.        značaj za identitet skupine ljudi.

F)         Ambijentalna vrijednost

ii.         Značenje u strukturi i slici grada.

G)        Izvornost

iii.        namjena i upotreba,

v.          položaj i smještaj u prostoru,

v.          duh i osjećanja.

I)          Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

iii.       Zaokruženost (kompletnost).

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopije katastarskih planova,

-          z.k. izvod,  posjedovni list,

-          fotodokumentacija,

-          grafički prilozi.

Korištena literatura

1977.    Nikić, A., Šematizam franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije u Hercegovini, 1977.

1987.    Krzović, Ibrahim, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918 (katalog), Koncepcija izložbe i izbor djela, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, 1987.

1989.    Božić, Jela, Arhitekt Josip pl. Vancaš, Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave (doktorska disertacija), Univerzitet u Sarajevu, Arhitektonski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1989.

1990.    Grupa autora, Galerija Franjevačkog samostana u Konjicu, Konjic, 1990.

2005.    Materijali dobijeni od Općine Konjic.

(1) Josip pl. VANCAŠ, arhitekt (Šopronj, Mađarska, 22. XI1859. - Zagreb, 15. XII 1932). Završio je Visoku tehničku školu, Odsjek arhitekture u Beču, 1881. godine, a od 1882. do 1884. godine studirao je arhitekturu kod prof. Schmidta na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Najprije je radio u ateljeu Fellmera i Helmera i Schmidta. U Sarajevo je došao prvi put 1893. godine, a od 1894. godine nastanio se u Sarajevu. Od 1890. godine djelovao je kao civilni arhitekt. U Sarajevu je razvio veliku djelatnost, gradio u historijskim slogovima, a kasnije i u stilu secesije. Od 1908. godine tragao je za bosanskim slogom. U dugogodišnjoj graditeljskoj djelatnosti projektirao je 70 crkava i općinskih zgrada, deset zavoda i škola, šest kafana i hotela, deset banaka, stotinu i dvije najamne i privatne kuće, šest fabrika i sedam oltara i enterijera, deset pregradnja i adaptacija, izradio je ukupno dvije stotine i četrdeset nacrta objekata od kojih je većina izvedena. Sa svojim radovima, za koje je odlikovan, učestvovao je na izložbama u Parizu, Beču i Budimpešti. Do 1922. godine živio je u Sarajevu. Uviđajući vrijednosti narodnog graditeljstva i arhitektonskog graditeljstva u cjelini i podržan u tome od nekoliko arhitekata i inženjera, iznio je u Bosanskom saboru 1911. godine Rezoluciju o zaštiti spomenika kulture, njihovoj evidenciji, snimanju, čuvanju i povlasticama za gradnju u bosanskom slogu.

Izvor: Arhivi Visoke tehničke škole i Akademije likovnih umjetnosti u Beču.

(Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918 (katalog), Koncepcija izložbe i izbor djela Ibrahim Krzović, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, str. 253.)