početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Nekropola sa stećcima na lokalitetu Kaursko groblje u Borcima, historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 42/06.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 14. do 20. marta 2006. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Historijsko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Kaursko groblje u Borcima, općina Konjic, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čini nekropola sa 121 stećkom.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 1700, upisan u z.k. uložak broj 386/1, k.o. Borci, općina Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. 

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02  i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se sljedeće:

I zona zaštite obuhvata prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke. U toj zoni utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-     prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-     obavljanje radova na infrastrukturi dopušteno je samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

-     nije dopušteno odlaganje otpada.

            II zona zaštite obuhvata pojas oko granica definiranog prostora na: sjevernoj, zapadnoj i južnoj strani u širini od 50 m. U toj zoni utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     nije dopuštena izgradnja saobraćajnica punih profila, kuća i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik;

-     nije dopušteno odlaganje otpada.

 

Vlada Fedreacije je dužna posebno osigurati provođenje  sljedećih mjera:

-     sanaciju razbijenih i napuklih stećaka;

-     izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

 

           Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 05.2-02-258/04-3

15. marta 2006. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2, stava 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Služba za privredu, finansije i društvene djelatnosti općine Konjic podnijela je dana 13. oktobra 2004. godine prijedlog/peticiju za proglašenje historijskog područja - nekropola sa stećcima na lokalitetu Kaursko groblje u Borcima nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

       

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

  • dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
  • podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
  • historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

 

Lokacija

Selo Borci, udaljeno oko dvadesetak kilometara jugoistočno od Konjica, nalazi se uz put koji iz Konjica preko Boraka vodi za Glavatičevo i dalje uz Neretvu na  jugoistok u Zaborane na Nevesinjskom polju. Kod Boraka se odvaja put koji zaobilazi Boračko jezero i južno od njega vodi na jugozapad, između Prenja i Crne Gore prema Porimu i Mostaru, tzv. „turski put“. (Anđelić, 1957, 169) Ovim trasama uz neke manje korekcije vodili su putevi u srednjem vijeku i u osmanskom dobu. (Anđelić, 1958, 187) Selo Borci smješteno je na valovitim istočnim izbrešcima planine Borašnice, na Boračkoj visoravni. Nekropola sa stećcima na lokalitetu Kaursko groblje nalazi se u sjevernom dijelu sela Borci uz asfaltiranu navedenu putnu trasu Konjic – Borci. Smještena je na malom uzvišenju, a od nje ka sjeveru i jugu teren blago pada. Sa  zapadne strane  iza obližnjih livada je potok. Tako je nekropola smještena na tipičnom mjestu uz put i obližnju vodu tekućicu.  Sa istočne strane puta diže se kosa na čijem se vrhu nalazi prahistorijska gradina. 

 

Historijski podaci

            Arheološki materijal iz starijeg i mlađeg željeznog doba, kao i suhozidni ostaci na lokalitetu Gradina, svjedoči da je područje Boraka bilo naseljeno od prahistorije, tj. barem od početka prvog milenija prije naše ere. Lokalitet Gradina se nalazi u sjevernom dijelu sela na kosi iznad „Kaurskog groblja“. Gradina dominira nad cijelim prostorom Boračkog polja, a sa nje seže pogled na suprotnu stranu u dolinu Neretve. Već u to doba ovim lokalitetom je prolazio neki karavanski put, po čijoj trasi uz manje korekcije vodi današnja, gore opisana trasa moderne ceste. Ispod gradine na lokalitetu „Kaursko groblje“ , tj. ispod nekropole sa stećcima, leže ruševine naselja iz antičkog doba. Na okolnim parcelama prema izbočinama terena zaključeno je da se radi o ruševinama većeg broja građevinskih objekata. U Borcima su na nekoliko mjesta nađeni rimski miljokazi, a dijelovi tri miljokaza upotrebljeni su u srednjem vijeku kao nadgrobni spomenici unutar nekropole sa stećcima. (Anđelić, 1975, 23, 36-37, 176). Osamdesetih godina 19. stoljeća Philip Ballif je prema bilješkama Karla Patcha konstatirao „između oružničke kasarne, šumareve kuće i srednjovjekovnog groblja“ u Borcima ostatke rimske cigle. Anđelić je pri obilasku terena našao rimsku ciglu i sa druge strane ceste ispod Gradine i istočno od pravoslavne crkve i Zadružnog doma u Borcima. Na kraju ovih njiva su bila dva miljokaza upotrebljena kao nišani. Na jednom od njih je pisalo ime cara Julija Filipa, zvanog Arapin, koji je vladao od 247. do 249. godine. (Anđelić, 1975, 44, 58)

            Područje sela Borci je u kasnom srednjem vijeku pripadalo seoskoj općini čiji je centar bio u utvrđenju Vrabač, u župi Neretvi. (Dinić, 1978, 223-225; Anđelić, 1982, 110) Pored sela Borci, ova seoska općina obuhvatala je još sela Gakići i Džajići. Tvrđava Vrabač je dominirala dolinom rijeke Bijele i kontrolirala je put koji se od davnina penje iz doline Neretve na Vrabač i Borke, da bi dalje produžio prema Hercegovini (jedan krak ka Nevesinju, drugi ka Potocima kod Mostara) i Primorju. U historijskim izvorima iz 15. stoljeća spominje se carinarnica u Vrapču kao i utvrda. Tačno vrijeme gradnje utvrde nije poznato. Do 1410. godine Vrabač se ne spominje. Carinarnicu je vjerovatno osnovao Sandalj Hranić početkom 1410. godine, koja je sa prekidima funkcionirala kao usputna carina sve dok je herceg Stjepan, nasljednik Sandaljevih oblasti, držao Vrabač 1463. godine. Vrijeme razaranja Vrapča ostaje također nepoznato. U osmanskim izvorima nema spomena Vrapča kao utvrde. (Dinić, 1978, 224; Anđelić, 1958,186-189) Iznad sela Borci ima nešto siromašnijih nalazišta mangana i željeza, a o rudarskoj djelatnosti u prošlim vremenima svjedoče razni toponimi, kao što su Viganjci i Majdane. (Anđelić, 1975, 280) Toponim Stolac kod Boraka vuče korijen od nekadašnjih plemenskih ili feudalnih gospodskih stolova.

           

2. Opis dobra

Nekropola leži na površini od oko 1000 m2. Krajem 19. stoljeća na Kaurskom groblju je bilo 140 spomenika. Danas se na nekropoli nalazi 121  stećak. Na nekropoli su većinom, osim dva sljemenjaka, zastupljeni stećci u obliku sanduka, ploča i prelaznog oblika sanduka ka pločama. Neki spomenici su oblikovani od  skoro amorfnih komada, a među stećcima su i tri odlomka rimskih miljokaza. Primjetno je grupiranje stećaka u manje ili veće grupe i to, jedna grupa od 8 stećaka na ulazu u nekropolu, pa tridesetak metara zapadno od ove grupe su izdvojena dva sljemenjaka i veća grupa dobro obrađenih stećaka. Pri dnu nekropole stećci su više zgusnuti. Ukrašeni spomenici nalaze se u centru nekropole, osim jednog u grupi pri ulazu.

Orijentacija nekropole je u osnovnom smjeru zapad-istok, sa otklonom sjeveroistok-jugozapad, prema prirodnom položaju terena. Stećci su položeni uspravno na osnovni smjer sjever-jug sa manjim otklonom, opet, prema prirodnom položaju terena sjeverozapad (glava) - jugoistok. Svega nekoliko stećaka je  položeno u smjeru zapad - istok, uz put koji prolazi kroz nekropolu.

Obrada stećaka varira od dobro klesanih do stećaka skoro amorfnih oblika. Klesani su od lokalnog kamena koji je podložan cijepanju, pa su neki stećci u obliku ploča, osim što su utonuli, uglavnom na uglovima napukli ili pukli. Visina označena pri opisu spomenika je uzeta samo sa nadzemnih dijelova.

            Ukrasi na 12 stećaka su izvedeni u polureljefu ili su urezani.

Stećak br. 1 je u obliku sanduka, dimenzija 1,55x0,67x0,65 m. Na vodoravnoj površini je osmolatična rozeta uokvirena krugom sa motivom tordirane trake, isklesana u poljureljefu. Na zapadnoj užoj strani je urezan motiv spirale s jednom stabljikom iz koje se račvaju dvije volute.

Stećak br. 2  je veliki, monolitni sljemenjak sa postoljem. Sanduk sljemenjaka se sužava na donjem rubu; dimenzije sljemenjaka su: 1.30x0,90(0,61)x1,65 m (od toga 0,45 m visina sljemena); postolje: 1,95x1,05x0,60 m. Oko 10 cm ispod ruba sljemena sanduk je ukrašen tordiranom trakom sa svih strana. Na zabatu uzglavne strane isklesana je mala četverolatična rozeta, obrubljena tordiranom trakom. Ukras je izrađen u tehnici polureljefa.

Stećak br. 3 je mali sljemenjak, položen paralelno uz sljemenjak br. 2; dimenzije su mu 1,45x0,60x0,95 m (od toga visina sljemena 0,30 m). Ukrašen je tordiranom trakom na prijelazu iz sanduka na sljeme. Ispod je široka traka sa motivom povijene trake sa trolisnom lozicom. Ukras je izrađen u tehnici polureljefa.

Stećak br. 4 je ploča, dimenzija 1,80x1,10x0,30 m. Vodoravna površina je po sredini podijeljena urezanom linijom.

Stećak br. 5 je sanduk, dimenzija 1,65x0,80x0,30 m. Na vodoravnoj strani je izveden u polureljefu motiv antropomorfnog križa, čija tri gornja kraka završavaju krugovima.

Stećak br. 6 je ploča, dimenzija 1,20x1,20x0,35 m. Vodoravna površina je po sredini podijeljena urezanom linijom.

Stećak br. 7 je sanduk, dimenzija 1.80x0,80x0,30 m. Na vodoravnoj plohi urezan  je jednostavan križ sa donjim dužim krakom.

Stećak br. 8 je ploča, dimenzija 1,60x0,75x0,10 m. Na vodoravnoj plohi urezana je jednostavna figura oranta, sa podignutim rukama i raširenim nogama.

Stećak br. 9 je ploča, dimenzija 1,60x0,70x0,20 m. Na vodoravnoj plohi je u polureljefu isklesan grb. Ne vidi se da li je unutar grba bilo još nešto isklesano.

Stećak br. 10 je ploča, dimenzija 1,65x1,20xo,15 m. Na vodoravnoj površini u polureljefu je isklesan mač.

Svi likovni motivi - antropomorfni križ, mačevi, grb i figura oranta su upravljeni prema zapadu, dok je rozeta na stećku br. 2 isklesana na sjeverozapadnom kraju plohe,  na mjestu gdje je položena glava pokojnika. Ova pojava je usko povezana sa položajem pokojnika pod pločom, koji leži glavom prema zapadu ili sjeverozapadu sa pogledom uprtim ka istoku.

U literaturi je navedeno da je 12 ukrašenih stećaka. Nije moguće raspoznati mač ili hladno oružje koje je objavila M. A. Wenzel, a Bešlagić je smatrao da je to prikaz mača. (Wenzel, 1964, tabla LXIV, 17; Bešlagić, 1971, 331) Ostali motivi navedeni su u literaturi.

Odlomci tri antička miljokaza:

1.  uspravno položen miljokaz, promjer stupa 0,41, visina 0,70-0,75 m;

2. povaljen i djelimično utonuo monolitni miljokaz sa postoljem. Postolje je malo prošireno u obliku kvadrata sa ukošenim stranicama prema prelasku u stup. Dužina stranice je 0,43, visina 0, 15 m; visina stupa je 0,67 m; cjelokupna visina miljokaza  je 0,82 m. Promjer stupa je 0,30 m;

3. nagnuti miljokaz, promjer stupa je 0,40, visine 1,20 m. 

Nekropola je datirana u period od kraja 14. do početka 16. stoljeća.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran, nego se odluka donosi na osnovi gore navedene peticije.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine stećci općine Konjic uvršteni su kao spomenici III kategorije.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Radimsky je krajem 19. stoljeća zabilježio na nekropoli 140 stećaka, a šezdesetih godina 20. stoljeća je zabilježen 121 stećak. (Bešlagić, 1971, 331; Anđelić, 1975, 199). Osim rekognosciranja, ostali radovi nisu poduzimani.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, 2. i 8. januara 2006. godine, ustanovljeno je da su mnogi spomenici utonuli, zarasli u šiblje, a lokalni kamen krečnjak, od kojeg su isklesani, podložan je oštećenju i raspadanju pod utjecajem  atmosferskih prilika.

 

6. Specifični rizici kojima je spomenik izloženi

Specifičnih rizika nema.

 

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

 

A) Vremensko određenje

B) Historijska vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

iv. Kompozicija  

v. Vrijednost detalja

G) Izvornost

i. Oblik i dizajn

v. Položaj i smještaj u prostoru

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     zemljišnoknjižni izvadak,

-     grafički prilozi - plan nekropole 2006. godine,

-     fotodokumentacija Komisije sa terena, januar 2006. godine.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

 

1957. Pavao Anđelić, Turski put od Ivan-planine do Porima. Naše starine IV, Sarajevo, 1957, 169-179.

 

1958. Pavao Anđelić, Srednjevjekovni gradovi u Neretvi. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, Arheologija, XIII, Sarajevo, 1958, 179-231.

 

1964. Wenzel Marian, Ukrasni motivi na stećcima. IP «Veselin Masleša», Sarajevo, 1964.

 

1971. Bešlagić, Šefik, Stećci-kataloško-topografski pregled. IP “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1971.

 

1975. Anđelić, Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline. Konjic, 1975.

 

1978. Dinić, Mihailo, Zemlje hercega Sv. Save. U: Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978, 178-269.

 

1982. Anđelić, Pavao, Teritorijalno-politička organizacija župe Neretve i njezino mjesto u širim političkim okvirima. U: Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Sarajevo, 1982, 85-116.

 

1982. Bešlagić, Šefik, Stećci. Kultura i umjetnost. Veselin Masleša, Sarajevo, 1982.

 

 

 



Plan Nekropole u BorcimaCentralni dio nekropoleGrupa stećaka uz južni rub nekropoleGrupa velikih stećaka na zapadnom rubu nekropole
Jugozapadni dio nekropoleSjeverozapadni dio nekropoleStećci sljemenjaci br. 2 i 3 (broj 10. i 9. na planu)Stećak br. 4 (broj 13. na planu)
Stećak broj 10 (br.4 na planu) - mačMiljokaz br. 3    


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: