Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 53/08.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 14. do 20. marta 2006. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijska građevina – Uzeirbegovića konak u Maglaju proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k. č.  28/2, 28/6  i 28/7 (stari premjer), upisane u z.k. uložak broj 425 i 426,  k.o. Maglaj, općina Maglaj, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uslove i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definiranom u tački I stav 2. ove odluke propisuju se slijedeće mjere zaštite:

-          dozvoljeni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-          zabranjuje se podizanje reklamnih tijela, oglasa i oznaka koje narušavaju i izgled objekta i okolnog ambijenta;

-          zabranjuje se odlaganje otpada.

Na susjednim parcelama nije dozvoljena nova izgradnja koja svojom namjenom, veličinom ili izgledom može ugroziti nacionalni spomenik.     

Vlada Federacije dužna je da obezbijedi sredstva za dislociranje puta koji prolazi neposredno uz spomenik.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, federalnom  ministarstvu nadležnom za prostornu uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II -V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX.

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH» broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 368.

X.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 02-02-79/04-4                                                                    

15. mart 2006. godine

Sarajevo                                                                                               

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1.  Zakona o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,“nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Uzeirbegovića konaka u Maglaju na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 368.

U skladu sa odredbama zakona, a na osnovu člana V, Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je  pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom. 

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra ;

-          sadašnje stanje i namjenu dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.;

-          historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je slijedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Nacionalni spomenik je smješten na desnoj obali rijeke Bosne u neposrednoj blizini jezgre Maglaja oko sto metara sjeverno od utvrđenog grada, na starom putu koji iz Maglaja vodi prema Doboju. Sa zapada, lokacija je određena rijekom Bosnom, sa istoka lokalnom saobraćajnicom; širina lokacije je i ukupna širina objekta. Sa juga lokacija je ograničena pomoćnim objektima koji su pripadali glavnom objektu, a sa sjevera objektom zahoda izgrađenim kao aneksom glavnog objekta.

Nacionalni spomenik obuhvata zemljište označeno kao k. č. broj, 28/2, 28/6 i 28/7 (stari premjer), br. Z.k. ul. Br. 425 i 426.  k.o. Maglaj, općina Maglaj, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Na prostoru današnje općine Maglaj prisutni su brojni historijski slojevi. Poznata su nalazišta iz prahistorije (paleolit - na tromeđi maglajske, tešanjske i dobojske općine (1); neolit – Kraljičino guvno i Kraljevine kod Novog Šehera(2), uz potok Liješnice do ušća u Bosnu kod Maglaja(3), Vinogradine i Šije u dolini Bosne(4); eneolit – Vinogradine u Ševarlijama kod Maglaja(5);); te iz rimskog perioda (u blizini Novog Šehera(6), Makljenovac(7),Trbuk(8), Paklenice(9));

Podizanje srednjevjekovnog utvrđenog grada na strmoj stijeni iznad Bosne, zasigurno predstavlja najvažniji događaj u povjesti ovog područja čime je definitivno određeno mjesto i fiksirano središte budućeg naselja. To se desilo, ako prosuđujemo prema položaju, prije pojave vatrenog oružja, negdje u 13. stoljeću. Položaj grada bio je dominantan dok su glavno oružje bile strijele, ali kada su ih zamjenili topovi, susjedni viši brežuljci postadoše bastioni za napad na sam grad.(10) Najstariji pisani podatak koji bi se mogao odnositi na Maglaj nalazimo u povelji kralja Stjepana Ostoje upućene Dubrovčanima od 15.01.1399. godine (11)(Državni arhiv u Dubrovniku. Acta et diplomata, Br. 131, Bečki broj 1037), dok je nesumnjivo najstariji poznati pisani izvor u kome se direktno spominje Maglaj povelja sub castro nostro Maglay («pod našom tvrđavom Maglaj») od 18. septembra 1408.(12) (Ferdo Šišić, Vjesnik Kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, Zagreb, 1904, 135). Iz pronađenog arheološkog materijala na maglajskom gradu može se zaključiti da je krajem 14. i početkom 15. stoljeća bujao život(13), te da je u tom razdoblju postojao snažan proces urbanizacije u srednjevjekovnoj Bosni (14) koji je imao očigledan uticaj i na Maglaj.

1476. godine gradovi Maglaj, Doboj i Tešanj potpadaju pod osmansku vlast(15).U osmanskim izvorima Maglaj se prvi put pominje u defteru iz 1485. kao «Nahija grada (tvrđave) Maglaja» koja se te iste godine i formira(16). Padom Srebrenika u osmanske ruke 1512. godine probijena je odbrambena linija kralja Matije Korvina iz 1464. godine i ugarska vojska je potisnuta iz Bosne. Od tada ostaje maglajska tvrđava u dubokoj osmanskoj pozadini. Njen strateški značaj još više slabi poslije propasti Ugarske na Mohaču (1526. g.) odnosno od obaranja jajačke banovine (1528. g). Za vrijeme Hasburško-osmanskog rata od 1683-1699. godine Maglaj je dva puta gorio. Prvo u augustu 1693. godine Jovan Ferdinand Kiba, zapovjednik Broda napao je Maglaj te opljačkao i spalio cijeli grad(17), a potom su 30.10.1697. na povlačenju iz Bosne vojnici Eugena Savojskog digli u zrak maglajsku tvrđavu. Od 1699. godine Osmanlije su u defanzivi, tako da je Bosna kao najzapadnija osmanska provincija izložena napadima te se pristupilo što boljem utvrđivanju i čuvanju novih granica. Tako se formira i Maglajska kapetanija koja se prvi put pominje 25.10.1753. godine(18). 1782. godine popravljene su barutane, pet kula i pet karaula, ali ovi radovi nisu bitnije izmjenili ni snagu ni izgled tvrđave(19). 1789. godine Austrijanci (gen. Laudon) na kratko zauzima Maglajsku tvrđavu, ali je napušta nedirnutu(20). U osmanskom periodu grad dobiva svoje definitivne obrise sa starim gradom kao dominantom i razvijenim podgrađem koje je sa lijevom obalom rijeke Bosne  povezivala skela na mjestu današnjeg mosta.

Poslije teških borbi 03-05. augusta 1878. godine (21)  Maglaj pada pod Austrijsku upravu.

Savremeno doba kao i industriski razvoj definirali su konačan izgled grada sa starim dijelom na desnoj i novim na lijevoj obali rijeke povezani saobraćajnim mostom koje su funkcionalno, arhitektonski, historiski i ambijentalno potpuno različite strukture.

Konak je turska riječ koja označava kuću za stanovanje, mada u nekim slučajevima može da se odnosi i na rezidencijalne objekte visokih državnih službenika.

Uzeirbegovića konak je stambeni objekat bogate maglajske porodice Uzeirbegovića, kojeg je sagradio Salihbeg Uzeirbegović oko 1875. godine(22), sa dispozicijom koja odgovara objektima nastalim u prelaznom periodu između osmanske - orijentalne arhitekture i austrijske – zapadnoevropske.

«Po Uzeir-begu, bratu Emin-bega, posljednjeg maglajskog kapetana prozvaše se potomci Maglajskih kapetana Uzeirbegovići. Uzeirbeg je po ukinuću kapetanija postao maglajski muselim. Umro je u Maglaju 28.02.1872. godine (18.12.1288. po h.).»(23)

2. Opis dobra

Prema tlocrtnoj koncepciji, Uzeirbegovića konak je objekt složene osnove sa vrlo čistim oblicima koji karakteriziraju gradsku stambenu arhitekturu manjih gradova, poput Travnika, Tešnja ili Jajca. Kao i kod ostalih kuća ovoga tipa, i ovdje je spratna etaža urađena od lakih materijala, dok su  podrum i prizemlje, koji su u neposrednom kontaktu sa terenom, urađeni su od čvrstoga građevinskoga materijala, odnosno kamena sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom.

Podrumski prostor je dimenzija 920x 345 cm,  svijetle visine 275 cm sa zidovima od priklesanog kamena zidanog u krečnom malteru sa pijeskom krupnije granule. Pod podruma je od nabijene zemlje, a strop je od neobrađene daske. U zapadnom zidu podruma nalaze se ventilacioni otvori trapezastog presjeka nejednake unutrašnje veličine.

Prizemlje objekta je podijeljeno u dva dijela odvojena zidom od priklesanog kamena u kojem su dvoja vrata formirana lukom i dovratnicima od fino klesanog kamena. Svijetla visina u prednjem ulaznom dijelu je 290 cm i čine je hol, u kojem su smještene stepenice za sprat i hodnik koji vodi u aneks objekta. Sa lijeve i desne strane portala nalaze se prostorije halvati čiji su zidovi od drvenih greda zidanih u bondruk sistemu (čatma) sa vratima visine 225 cm i nejednake šrine. Jednostruki pravougaoni drveni prozori sa željeznim demirima orjentirani su na istok te po jedan na jug i sjever. Pod hola je bio od kamenih klesanih ploča dimenzija 40x40 u sitnom riječnom pijesku a podovi u bočnim prostorijama su bili od daske dužice kovane na podne grede. Strop je lijepo urađeno šiše. Zidovi su obrađeni malterom od gašenog kreča .

Drugi,  zapadni dio prizemlja je magaza čija je svijetla visina 255 cm i u zatečenom stanju bila je jedinstven prostor mada je izvorno  bila podjeljena na dva približno jednaka dijela. Pod je od daske dužice kovane na podne grede  a strop od lijepo obrađene daske i letvica koje su činile šiše kovano na dasku koja je u originalu nosila strop od nabijene zemlje. Prozori su lučni, drveni i jednostruki sa kovanim željeznim demirima.

Sprat objekta formiran je oko centralnog prostora hajata koji je produžen prema istočnom i zapadnom vanjskom zidu objekta koji su doksatno ispušteni u odnosu na kameno prizemlje. Južno i sjeverno od hajata nalazile su se prostorije za grijanje a preko sjevernog dijela dolazilo se do sprata aneksa objekta. Na četri ugla  bili su smješteni prostrani i svijetli čardaci sa dvostrukim drvenim prozorima. Naročito se isticao čardak na jugozapadnom dijelu sprata sa lijepo izrađenim enterijerom u kombinaciji drveta i krečnog maltera. Svijetla visina sprata je bila 295 cm, podovi su od daske dužice a cijeli strop je lijepo urađeno šiše od tankih jelovih dasaka i profiliranih letvica. Zidovi, i unutrašnji i vanjski su od drvene bondručne konstrukcije sa ispunom od drvenih greda i bili su obrađeni krečnim malterom.

Vanjski izgled i pad krova karakterističan je za srednju Bosnu. Primijenjen je veliki nagib, što je logično, imajući u vidu klimatske karakteristike podneblja, sa  obilnim snijegom; originalan pokrov je bio od šindre. Konstrukcija krova je modificirana kosa stolica na krovnim gredama i potpuno je odvojena od stropne konstrukcije sprata, sa pokrovom od biber crijepa smeđe boje.

 Aneks objekta je smješten sa sjeverne strane objekta od kojeg je odvojen prolazom širine 110 cm koji je služio za silazak na obalu rijeke. Dimenzije zidova aneksa su 475x210cm. Zidovi i temelji aneksa su od priklesanog kamena u krečnom malteru ukrućeni drvenim hrastovim hatulama i debljine 50 cm. Aneks je služio za zahodske prostorije i čiščenje je vršeno riječnom vodom kroz polukružni otvor u donjem nivou zidova aneksa.

Dvorište se nalazi na južnom dijelu objekta i podzidano je kamenom klesancem u nivou podruma glavnog objekta kao i sa strane puta zidom debljine 45 cm i visine u prosjeku 120 cm. Sa strane rijeke dvorište je ograđeno ogradom od kovanog željeza.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine br. 02-11-2/70 objekat je stavljen pod zaštitu države.

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine spomenik je evidentiran i nalazi se u sastavu urbane cjeline Maglaja, koja je vrednovana kao cjelina I kategorije -  državnog značaja;

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je donijela odluku o stavljanju Uzeirbegovića konaka u Maglaju na privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 368.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Na objektu Uzeirbegovića konak do 1997. godine nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi izuzev tekućeg održavanja koje su provodili korisnici i koje je rezultiralo devastacijom objekta.

            U periodu 1996-2001. godine vršeni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine u saradnji sa nevladinom organizacijom «Kulturno naslijeđe bez granica» iz Švedske (CHwB, Sweden) i to u tri faze.

Prva faza 1996. godine. - preventivna zaštita

Objekat je usljed ratnih djelovanja i ljudskog nemara bio u vrlo zapuštenom stanju. Nedostatak krovnog pokrivača tijekom dužeg perioda, izložio je osnovni konstruktivni sistem samog krova, međuspratnu konstrukciju i spratnu konstrukciju uticaju atmosferilija što je dovelo do naglog propadanja cijelog objekta. Pristupilo se preventivnoj zaštiti konstrukcije privremenim pokrivanjem PVC folijom.

Druga faza 1999. godina – konstruktivna sanacija i eksterijer

U toku druge faze radova izvršena je sanacija zidova, čišćenje poda, zamjena istrulih hatula, uklanjanje naknadno izidanih zidova od opeke i dezinfekcija zidova vodenim rastvorom gašenog kreča.

Izvršena je konstruktivna sanacija podnih greda, zamjena podne daske, sanacija drvenih bondručnih zidova, skidanje i deponovanje zdravih dijelova drvenog šišeta skidanje i deponovanje dijelova zatečenih vrata, sanacija  prozora, obijanje krečnih unutrašnjih maltera i sanacija stropnih greda. Rastavljeni su postojeći dijelovi stepenica i zamjenjene kamene podne ploče novim privremenim betonskim. Postavljena su metalna vrata prema aneksu objekta.

Izvršena je potpuna rekonstrukcuja konstruktivnog dijela sprata i krovišta sa sanacijom prozora i sa privremenim rješenjem poda. Očuvani dijelovi vrata i ukrasnih letvica deponovani su u prizemlju objekta. Objekat pokriven biber crijepom.

Treća faza 2000. godina – rekonstrukcija enterijera glavnog objekta konaka, aneksa objekta i uređenje okoliša

U toku treće faze radova izvršena je potpuna rekonstrukcija enterijera, obrađeni su zidovi, podovi, šišeta u cijelom objektu, postavljeno novo drveno stepenište sa ogradom, kao i sva unutrašnja stolarija.

Aneks objekta u zatečenom stanju je bio potpuno uništen tako da se rekonstrukcija radila na osnovu arhivske dokumentacije i podataka pronađenih u toku istraživačkih radova. Postojeće stanje aneksa predstavljalo je samo orunjeni kameni temelji čija je dubina kao i dubina objekta od kojeg su odvojeni prolazom širine 110 cm koji je služio za silazak na obalu rijeke. Izvršena je potpuna rekonstrukcija u drvenoj bondručnoj konstrukciji sa ispunom od drvenih greda, prostim krovom i pokrivačem od biber crijepa. U dijelu aneksa smještene su sanitarije u prizemlju i kuhinja na spratu. Iskopane su u potpunosti i sanirane kamene stepenice koje se nalaze između objekta i aneksa.

Izvršena je potpuna rekonstrukcija vodovodne, kanalizacione, elektro, telefonske i gromobranske instalacije.

5. Sadašnje stanje dobra

Objekat je u dobrom stanju, kako u eksterijeru tako i u enterijeru.

III -  ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03) Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.  Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Historijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

C. II.   Proporcije,

C. IV.  Kompozicija.

D.         Čitljivost 

D. II.   Svjedočanstvo o historijskim mijenama,

D. IV.  Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

D. V.   Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju.

E.         Simbolička vrijednost

E. III.  Tradicionalna vrijednost,

E. V.   Značaj za identitet skupine ljudi.

F.         Ambijentalna vrijednost

F. I.   Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

F. II.  Značenje u strukturi i slici grada,

F. II.  Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.

Sastavni dio ove odluke su:

-          -kopija katastarskog plana;

-          z.k. izvadak, posjedovni list;

-          fotodokumentacija:

-         fotografije Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH,

-         fotografije Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta;

-          grafički prilozi - Projekat Restauratosrkih radova – II faza:

-         Arhitektura,

-         Tehnički opis,

-         Predmjer radova,

-         Mišljenje statičara,

-         Nacrti,

-         Vodovod i kanalizacija,

-         Elektroinstalacije.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja graditeljske cjeline Uzeirbegovića konak u Maglaju nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

Dokumentacija Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH,

1951.    KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija, Prilozi povjesti bosanskih gradova pod turskom upravom, POF, Sar.–II(1951).

1965.    BOJANOVSKI, Ivo, „Stari grad Maglaj: Istraživački i konzervatorski radovi 1962. i 1963. g.“, Naše starine, Sarajevo – X(1965).

1980.    KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 2. izd., Sarajevo, Svjetlost, 1980.

1999.    LJUCA, Adin, Maglaj na tragovima prošlosti, Prag. 1999.

(1) Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, VM, 1966, 14-15.

(2) Nekrolog, Tomo Dragičević, GZM, Sarajevo – XXVI(1914).

(3) Kulturna historija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, VM, 1966, 49-50.

(4) ČOVIĆ, Borivoj, „Uvod u stratigrafiju i hronologiju praistorijskih gradina u Bosni“, GZM, Sarajevo – XX(1965), 68-69.

(5) BENAC, Alojz, „Prilozi za proučavanje neolita u sjevernoj Bosni“, GZM, Sarajevo – (1964), 129-134.

(6) Tomo Dragičević, „Ruševine rimskih kuća u Novom Šeheru“, GZM, Sarajevo – VIII(1896), 423-427.

(7) PAŠALIĆ, Esad, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, ZM, 1960, 45.

(8) SERGEJEVSKI, Dimitrije, „Numizmatičke beleške“, GZM, Sarajevo – XLIV(1932), 28.

(9) BOROEVIC, Svetozar, Durch Bosnien. Illustrirter Führer auf K. u K. Bosna-Bahn, Wien, 1890, 49.

(10) BOJANOVSKI, Ivo, „Stari grad Maglaj: Istraživački i konzervatorski radovi 1962. i 1963. g.“, Naše starine, Sarajevo – X(1965), 66.

(11) ČREMOŠNIK dr Gregor, „Prodaja bosanskog Primorja Dubrovniku god. 1399. i kralj Ostoja“, GZM, 1928.

(12) Mihályi, Máramarosi diplomák a XIV. és XV. Századbόl, Máramaros-Sziget, 1900, 156.

(13) BOJANOVSKI, Ivo, „Stari grad Maglaj: Istraživački i konzervatorski radovi 1962. i 1963. g.“, Naše starine, Sarajevo – X(1965), 61-97.

(14) KOVAČEVIĆ-KOJIĆ Desanka, Gradska naselja srednjevjekovne bosanske države

(15) HANDŽIĆ, Adem, „Nahija Brod krajem XV i početkom XVI vijeka“, Radovi III – Muzej grada Zenice, Zenica, 1973. Isti: Studije o Bosni: historijski prilozi iz osmansko-turskog perioda, Istambul, Research Centre For Islamic History, Art and Culture,1994, 103-104.

(16) ŠABANOVIĆ, Hazim, Bosanski pašaluk: Postanak i upravna podjela, ND BiH, Djela, knjiga XIV, Odjeljenje istorijsko-filoloških nauka, knjiga 10, Sarajevo, 1959, 150.

(17) IVIĆ, Aleksa, Migracije Srba u Slavoniju, SEZ, Knj. XXXVI, Prvo odelenje, Naselja i poreklo stanovništva po arhivskim dokumentima,  Knj. 21. Subotica – 1926, 137.

(18) KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 2. izd. Sarajevo, Svjetlost, 1980, 17-19.

(19) KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija, Prilozi povjesti bosanskih gradova pod turskom upravom, POF, Sar.–II(1951).

BOJANOVSKI, Ivo, „Stari grad Maglaj: Istraživački i konzervatorski radovi 1962. i 1963. g.“, Naše starine, Sarajevo – X(1965), 81.

(20) TRUHELKA, Ćiro, „Maglaj“, Nada, Sarajevo – IX(1903), Br. 17, 232.

(21) HOLTZ, Georg Frh. V., Von Brod bis Sarajevo, Illustriert von K. Roland, Wien und Leipzig, C.W. Stern Verlag, 1907

LJUCA, Adin, Maglaj na tragovima prošlosti (prevod: Raymond Rehnicer), Prag. 1999, 268-291.

(22)LJUCA, Adin, Maglaj na tragovima prošlosti (prevod: Raymond Rehnicer), Prag. 1999, 268-291.

(23) KREŠEVLJAKOVIĆ, Hamdija, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, 2. izd. Sar., Svjetlost, 1980, 173-174.