početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Pruščakova (Hasana Kjafije) džamija u Pruscu, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u”Službenom glasniku BiH”, broj 13/10.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 14. do 20. marta 2006. godine i sjednici održanoj od 8. do 11. septembra 2009. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Graditeljska cjelina  Pruščakove (Hasana Kjafije) džamije u Pruscu, opština Donji Vakuf, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se sastoji od Pruščakove džamije, medrese, sudnice, turbeta Hasana Kjafije, džamijskog harema i pokretnog nasljeđa koje čine:

a) levha izrezbarena u drvetu,

b) kamena ploča - natpis o obnovi sultan Bajezidove džamije.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 338, 339 i 340, posjedovni list broj 328/07, k.o. Prusac I, svojina Islamske vjerske zajednice u Pruscu, opština Donji Vakuf, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02, 6/04 i 51/07).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je da obezbijedi sredstva za izradu i sprovođenje potrebne prostorno-planske dokumentacije sprovedbenog nivoa za nacionalni spomenik.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru definisanom u tački I stav 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dozvoljeni su samo istraživački, sanacioni, konzervatorsko-restauratorski radovi i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomeničke cjeline uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-          Pruščakovu džamiju je potrebno dekomponovati i rekonstruisati nakon izrade odgovarajuće projektne dokumentacije i nakon sanacije tla i temelja;

-          svi elementi postojećeg objekta džamije koji su upotrebljivi biće ugrađeni u rekonstruisani objekat;

-          prilikom radova rekonstrukcije potrebno je vratiti autentični izgled naknadnim intervencijama izmijenjenim dijelovima objekta džamije – prozori gornjeg pojasa, munara, mahfil i mihrab, a na osnovu dokumentacije o originalnom obliku i sačuvanih originalnih fragmenata;

-          za dijelove cjeline: džamija, turbe i harema obavezno je očuvanje njihove originalne namjene;

-          za objekat medrese moguće je uvesti novu namjenu i koristiti je u kulturne i edukativne svrhe (eventualno formirati mali muzej u kojem će se obezbijediti adekvatno čuvanje i prezentacija rukopisa, levhi, slika, tariha i fragmenata iz Pruščakove džamije); 

-          izvršiti premještanje vodoinstalacija i abdesthane iz objekta džamije u objekat mekteba koji je u izgradnji;

-          izvršiti nasipanje prilaznog puta za objekat u izgradnji, tj. povrat strukture zida oko džamijskog harema u stanje prije posljednjih intervencija; obavezujuća spratnost navedenog objekta je prizemlje, tj. njegova visina ne smije prelaziti 3,50 m do početka krovišta; objekat mora biti pod četverostrešnim krovom sa nagibom krovnih ravni od minimalno 30° i pokrovom od drvene šindre;

-          izraditi program održavanja nacionalnog spomenika.

Zaštitni pojas obuhvata prostor definisan  k.č. br. 235, 236/1, 236/2, 250, 251, 252, 253, 254, 255, 256, 257, 259, 260, 261, 262, 263, 264, 265, 266, 267, 300, 301, 307, 306, 308/1, 308/2, 309 (dio), 310, 311, 312, 325, 326/1, 326/2, 327, 328, 329, 330, 334, 335, 337, 341 (dio), 342, 344, 346, 347, 348/1 i 348/2. U tom pojasu utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          obezbijediti očuvanje izgrađene strukture uz ograničenje spratnosti, veličine i gabaritnih dimenzija objekata, kao i upotrebu materijala koji su bliski autohtonim i tradicionalno primjenjivanim materijalima unutar zaštićenog područja;

-          moguća je nova izgradnja pod uslovom da novoizgrađeni objekti dimenzijama, izgledom ili na neki drugi način ne ugrožavaju spomeničku, prirodnu ili ambijentalnu vrijednost ostalih prostora;

-          nije dozvoljena izgradnja potencijalnih zagađivača okoline, magistralnih infrastrukturnih i industrijskih objekata.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti u dijelu u kojem su suprotni odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Iznošenje pokretnog nasljeđa iz tačke I stav 2. ove odluke (u daljem tekstu: pokretno nasljeđe) iz Bosne i Hercegovine) nije dozvoljeno.

Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dozvoljeno je privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini, odnosno ako se procijeni da se konzervacija u inostranstvu može izvršiti kvalitetnije, brže i  jeftinije.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti nacionalni spomenik.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uslove pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za vraćanje u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na obezbjeđenju tih uslova i o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu bezbjednosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

VII

 

            Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, ministarstvu nadležnom za  prostorno uređenje u Federaciji Bosne i Herecegovine, nadležnoj službi zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03), brišu se nacionalni spomenici upisani pod rednim br. 203, 204, 205. i 208.

 

XI

 

Ova odluka stupa na snagu narednoga dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović,  Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 07.1-02-130/05-3

15. marta 2006. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju sljedećih dobara na Privremenu listu nacionalnih spomenika: Pruščakove džamije pod rednim brojem 203, Medrese Hasana Kjafije Pruščaka, pod rednim brojem 204, Mekteba Hasana Kjafije Pruščaka, pod rednim brojem 205, i Turbeta Hasana Kjafije Pruščaka, pod rednim brojem 208.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra – Graditeljska cjelina Hasana Kjafije (Pruščakove) džamije u Pruscu, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u: 

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          z.k.  izvadak i podatke o svojini,

-          istorijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Džamija, medresa, mekteb i turbe Hasana Kjafije Pruščaka izgrađeni su na prirodnoj uzvišici u Pruscu, u mahali Srt, čineći prostornu dominantu u odnosu na taj dio naselja. Graditeljska cjelina je smještena na lokaciji označenoj kao k.č. 338, 339, 340, opština Donji Vakuf.

Istorijski podaci

Srednjovjekovna tvrđava Prusac (Biograd, Akhisar) potpala je pod otomansku upravu 1463. godine i ostaje pod njihovom upravom do 1466. godine. S obzirom da se grad nalazio na prostoru nestabilne granice između otomanske i ugarske carevine, uprava nad njim je naizmjenično pripadala dvjema carevinama do devedesetih godina 15. vijeka, kada definitivno potpada pod otomansku upravu.

Od 16. vijeka Prusac je utvrđeni grad sa posadom kojom zapovijeda dizdar. Grad je imao svoje podgrađe i varoš. Sredinom 16. vijeka Prusac ima tri mahale sa tri džamije i manju čaršiju. Od 1583. godine Prusac postaje sjedište kadiluka.

Za dalji razvoj Prusca i njegovo izrastanje u kulturni centar u 17. vijeku najveća zasluga pripada poznatom naučniku i dobrotvoru Hasanu Kjafiji Pruščaku, koji u Pruscu, svom rodnom mjestu, podiže više javnih zadužbina: džamiju, medresu, mekteb, han, vodovod, i dr, pa tako u Pruscu u mahali Srtu nastaje novo naselje.(1) Osim pomenutih objekata, Kjafija je je izvršio i popravak Ajvaz-dedinog vodovoda, sagradio turbe nad Ajvaz dedinim mezarom i popravio džamiju sultan Bajezida II na prusačkom gradu, hidžr. 1010. (1601) godine i tom prilikom iznad vrata ove džamije postavio kamenu ploču sa tarihom. Nakon rušenja ove džamije kameni tarih je prenesen u Kjafijino turbe gdje se i danas nalazi.(2)   

Hasan Kjafija Akhisari (Pruščak) rođen je u Pruscu, u ramazanu 951. (krajem novembra ili početkom decembra 1544. godine). Sin je Turhanov. Hasan Kjafija predstavlja markantnu ličnost 17. vijeka u Bosni. Bio je pravnik, filozof i književnik i spada u red ljudi koji su se u vrijeme otomanske uprave istakli svojim književnim radom na orijentalnim jezicima. Njegov naučno-književni rad je mnogostran i obiman, jer je Kjafija, kako i sam kaže u svojoj autobigrafiji, do 1600. godine napisao jedanaest djela, a kasnije je, koliko se to moglo ustanoviti, napisao još sedam djela. Njegovi radovi su iz oblasti: filologije, islamskog prava, teologije, logike, historije i politike. Kjafijino djelo o uređenju države i društva (Usul-ul-hikem fi ni-zamil-alem) preveo je na francuski još 1824. godine poznati francuski orijentalista Garcin de Tassy. Hasan Kjafija je umro 16. ramazana 1024. (1615/1616) godine i sahranjen je uz svoje zadužbine u posebnom turbetu.(3)   

O podizanju Kjafijine džamije nema tačnih podataka, ali sudeći po drvorezbarenoj levhi iz hidžr. 1015. (1606/1607) godine, koju je kako se pretpostavlja, izradio sam Kjafija, smatra se da je upravo te godine i podignuta džamija. Ova levha je veličine 1m x 0,38m (veličina teksta 19 x 84cm). U veoma lijepoj nesh kaligrafiji dat je u dva elipsasta polja sljedeći tekst sa datumom i imenom Hasan Kjafije: «Lailahe il-lal-lah Muhamedun resululah» (Nema boga osim Boga, Muhammed je Božiji poslanik. Godina 1015. (1606/1607). Kadija Hasan Akhisari).

U ovoj džamiji nalazila se i jedna levha u samom mihrabu sa citatima iz Kur'ana, a koju je, prema natpisu na samoj levhi, pisao neki Omer Nijazi, imam bosanskog vezira Dželaludina Ali-paše hidžr. 1237. (1821/1822) godine. Levha je ispisana na debljem papiru nalijepljenom na dasci.(4)   

 

2. Opis dobra

Džamija Hasana Kjafije Pruščaka

Prema natpisu sa levhe, Pruščakova džamija je podignuta hidžr. 1015. (1606/1607) godine.

Objekat džamije pripada tipu jednoprostornih džamija sa drvenom munarom koja izlazi iz džamijskog krova. Vanjske dimenzije džamije sa trijemom su 15,30x8,80 m. Džamijski zidovi su rađeni od kamena i malterisani su i bijelo bojeni sa vanjske strane. Debljina zidova je cca. 60 cm.

Ulazni trijem dubine 2,80 m je prije posljednjih radova na rehabilitaciji džamije bio zatvoren sa sve tri strane. Trenutno, četiri drvena stuba nose drvenu stropnu i krovnu konstrukciju. Srednji dio zatvorenog trijema služi kao ulazni prostor koji vodi do portala, ispred kojeg se formira povišen plato. To su sofe sa drvenim podom, a služe kao dodatni prostor za molitvu. Cjelokupan trijem ove džamije je zazidan sa bočnih strana, dok se prednja strana, formirana sa drvenim stubovima i ogradom, zatvara nizom drevnih grilja (škura) koje u središnjem dijelu imaju funkciju dvokrilnih ulaznih vrata.

Jednostavni kameni portal, bez profilacija i slikane dekoracije, dominira centralnim dijelom prostora sofa. Svijetla širina otvora je 120 cm, a njegova visina (visina otvora portala je 190 cm). Njegov ulazni otvor, dvokrilna drvena vrata, uokviruje kameni dovratnik presveden kamenim segmentnim lukom.

Iz trijema se ulazi u pravougaon molitveni prostor, izdužen prema mihrabu. Glavni unutrašnji prostor džamije ima dimenzije 7,40x10,75 m, a njegova visina iznosi 5,06 m do drvenog plafona. U enterijeru džamije se nalaze: kameni mihrab i drevni minber i mahvil.

Osvjetljenje unutrašnjosti džamije je omogućeno preko 15 prozora u dva pojasa, od kojih se po četiri nalaze na bočnom – jugozapadnom, i mihrabskom zidu, pet na sjeverozapadnom, bočnom zidu i dva u donjem pojasu, na ulaznom zidu u molitveni prostor džamije. Jedino se na sjeverozapadnom zidu u gornjem pojasu pojavljuje i treći prozor u nizu. Svi prozori donjeg pojasa većih su dimenzija, sa pravougaonim kamenim okvirom (šembranom) i odignuti su od ravni terena za cca. 60 cm. Takođe, ovi prozori na vanjskoj strani imaju željezne demire koji formiraju rešetku 4x5 polja. Dva prozora donje zone u trijemu džamije, prema molitvenom prostoru smještena su lijevo i desno od ulaza. Lijevi prozor je zazidan i sa unutrašnje starne je pretvoren u neku vrstu dolafa sa knjigama. Prozori gornjeg pojasa su pravougaonog oblika, manjih dimenzija sa završetkom u vidu prelomljenog luka i zatvoreni drvenim mušepcima.

Stari, originalni mihrab, koji je stajao do posljednjih intervencija na rehabilitaciji džamije 1997-1999 godine, bio je kameni sa izduženim stalaktitnim ornamentima i polihromno bojen sa motivima floralne dekoracije karakteristične za slikanu dekoraciju sa početka 17. vijeka. Boja je direktno nanošena na kamen pješčar, koji lokalno zovu «muljika». Ostaci ovog originalnog mihraba mogu se danas vidjeti u dolafima u prostoru tekije Hasna Kjafije, lociranoj u neposrednoj blizini džamije. Novopostavljeni kameni mihrab je jednostavne izrade bez bilo kakve bojene dekoracije sa pravougaonim kamenim okvirom istaknutim od mase zida za 15 cm. Kameni okvir je jednostavno profilisan, a dubina sedmostrane niše iznosi 55 cm. Ukupna širina mihraba iznosi 1,80 m, dok je širina otvora niše 1,02 m. Otvor niše se stubasto završava stalaktitnim ukrasima poredanim u sedam pojaseva. Ovi stalaktitni ukrasi se postepeno sužavaju, tako da zatvaraju udubljenje niše. Gornji dio mihraba – kruna čini kamena ploča čiji vrh i kutove ukrašava motiv krupnih stilizovanih pupoljaka.

Drveni minber džamije je jednostavnog oblika, u boji prirodnog drveta, bez naglašenih dekoracija. Dužina minbera je 2,90 m, a njegova visnia 3,60 m. Bočne strane su zatvorene daskom.

Drveni mahvil, u boji prirodnog drveta, smješten je duž ulaznog zida, nasuprot mihrabu. Dubina mahvila je 2,96 m, sa istakom za mujezina postavljenim na sredini mahvila, dubine 70 cm i širine 2,53 m. Osnovnu konstrukciju mahvila čine četiri drvena stuba kvadratnog presjeka 16/16 cm i visine 1,90 m, sa zarezanim rubovima, bez baze i kapitela, i drvene grede pomoću kojih se formira galerija sa drvenom ogradom. Prenos opterećenja mahvila se sa drvene grede preko jednostavnog sedla bez ukrasa, prenosi na drveni stub. Drvena ograda se sastoji od drvenih letvica i rubnih stubića sa profilisanim završetkom. Visina ograde je 57 cm. Na mahvil se penje drvenim stepenicama postavljenim desno od ulaza u molitveni prostor. Stepenice su jednokrake prelomljene pod pravim uglom i postavljene uz džamijski zid. Ulaz na munaru i potkrovlje džamije je predviđen kroz drveni otvor u plafonu džamije preko drvenih ljestvi.

Tavanica ove džamije je izvedena od drvenih dasaka širine oko 20 cm, koje se pružaju preko drvenih stropnih greda. Spojevi dasaka su prekriveni letvicama, što stvara utisak uzdužnih linija koje raščlanjuju površinu plafona. Uz zidove je postavljena profilisana rubna daska.             

Drvena osmougaona munara džamije je postavljena u krovu desno od ulaza u džamiju. Munara je jednostavnog oblika bez ukrasa. Osnovica munare leži na stropnim gredama, na koju se postavlja konstrukcija munare, koja se sastoji od srednjeg drvenog jarbola i rubnih stubova, koji formiraju višeugaonik. Drveni kostur se širi u pokrivenu galeriju – šerefe. Oko jarbola su postavljene drvene spiralne stepenice koje vode do šerefe. Čitav kostur munare je pokriven daskama. Drvene stepenice povezuju jarbol sa rubnim stubovima, pa se tako dobija prostorna drvena konstrukcija koja djeluje kompaktno. Na mjestu izlaza munara je fiksirana za krovnu konstrukciju. Na ovoj džamiji je zastupljena pokrivena munara sa malim otvorima. Visina galerije iznosi 180-190 cm, a njeno proširenje je svega 7-10 cm. Otvori na galeriji su mali i polukružno završeni. Širina otvora je oko 20 cm, a visina 25-30 cm. Munara djeluje zatvoreno i zdepasto. Iznad šerefe se nalazi plitka kupa krova munare sa alemom.

Ispred džamije, lijevo i desno od ulaza u džamijeski trijem, nalaze se  dvije kamene baze stubova, čija namjena nije poznata niti odakle su preneseni na ovaj položaj.

Neposredno uz džamiju nalazi se oveći harem sa nišanima. Svi stariji nišani su rađeni od trošne vrste kamena, sedre,što je prouzrokovalo oštećenja nišana usljed uticaja atmosferilija. U okviru harema nalazi se i određen broj nišana novijeg datuma, nešto bolje obrade i očuvanosti. Svi nišani pripadaju lokalnim prusačkim porodicama.

U okviru harema nalazi se i turbe Murtezan familije. Prema riječima mještana, u ovom turbetu je sahranjen unuk Hasana Kjafije, mada za to ne postoje dostupni pisani tragovi. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije(5) nad ovim mezarom je izgrađeno turbe srušeno prije II svjetskog rata. Poslije II svjetskog rata je pokrenuta inicijativa za njegovu obnovu, ali se u određenom trenutku stalo sa tom namjerom, zbog čega turbe trenutno izgleda kao nedovršen objekat rađen od armiranog betona – trenutno su vidljiva četiri AB stuba kružnog presjeka međusobno povezani segmentnim lukom rađenim takođe od AB.

Medresa i Tekija Hasana Kjafije Pruščaka

            Medresa (srednja i viša škola u kojoj se sticalo vjersko i šerijatsko pravno znanje i poznavanje orijentalnih jezika) Hasana Kjafije je izgrađena 1612. godine i nalazi se u neposrednoj blizini džamije istog vakifa. Pripada tipu medresa-dershana – posebne medrese koje sadrže samo predavaonicu (dershanu). Ove medrese su namijenjene samo učenicima koji stanuju u istom mjestu. Koliko je poznato, u Bosni i Hercegovini su postaojale samo dvije takve medrese – Hasan Kjafijina u Pruscu i tzv. Dershana u Stocu(6). Medresa u Stocu je srušena, tako da je jedina preostala medresa ova u Pruscu.

Prema riječima Evlije Čelebi, koji je posjetio Prusac sredinom 17. vijeka, u to vrijeme su u Pruscu postojale tri tekije od kojih se posebno isticala tekija „preuzvišenog Šejh-Kafije“. Ona je pripadala halvetijskom redu (tarik)(7). Medresa i tekija nalaze se u jednoj građevini. Ispred ulaza u ovaj objekat nalazi se horizontalno položen kamen koji služi kao mejtaš.

Cjelokupan objekat sastoji se od četiri prostorije od kojih svaka ima drugačiju namjenu - predstavlja posebnu ustanovu. U prizemlju sa sjeverne strane je veća, nešto izduženija prostorija sa dva prozora na lijevoj i na jednim na desnoj strani, kroz koji prolazi oskudno svjetlo. Unutrašnje dimenzije ovog prostora su 6,85x3,05 m. Na tri zida prostorije (bočnim i zidu nasuprot ulaza) nalaze se uzidana četiri dolafa. Jedan kamin je smješten u desnom zidu prostorije. Ovaj prostor predstavlja nekadašnju tekiju. Iz lijevog ugla, uz sami ulaz, vode drvene stepenice na sprat, na prostranu divanhanu otvorenu sa tri strane. Iz nje se ulazi u posebnu prostoriju kvadratnog oblika, unutrašnjih dimenzija 3,05x3,05 m i visine 3,80 m, s unaokolo poredanim dolafima i uskim prozorima. I ovdje se uz desni zid nalazi kamin. Čitav prostor natkriva kamena kupola postavljena na pandantifima. To je nakada bila predavaonica (dershana). S južne strane ovog objekta, pod istim krovom, nalazi se otvoreno turbe, sa nišanima i sarkofagom. Prilikom opravke 1936. godine medresa i turbe su pokriveni zajedničkim krovom, tako da danas čine cjelinu.

Objekat izuženog, pravougaonog oblika, izgrađen je od poluobrađenog kamena, a kupola dershane je izgrađena od sedre. Objekat je pokriven drvenom šindrom.

Osnovne oblikovne vrijednosti ove građevine izražene su skladnim odnosom zatvorenih i otvorenih dijelova. Zidani dijelovi građevine, sa uskim otvorima, daju utisak monolitne površine, koja obuhvata prozračne otvorene prostore sa drvenim stubovima.

Turbe Hasana Kjafije Pruščaka

Ovo turbe prislonjeno uz Kjafijinu medresu pripada mauzolejima otvorenog tipa. Na popločanom kamenom podiju, visine 0,50 m, dužine 4,70 i širine 4,63 m smješten je sarkofag od precizno klesanih kamenih ploča nad kojim su dva osmougaona nišana bez turbana, oba jednaka i bez natpisa. Nišani su visoki 1 m, a sarkofag je visok 80 cm, dug je 1,03 m. Sve je izvedeno od kamena vapnenca i predstavlja bolji klesarski i majstorski rad. Pod njima se, u posebnoj, bačvastim svodom presvođenoj komori, nalazi Kjafijin lijes(8). Ovaj prostor turbeta ograđen je drvenom ogradom (letvicama).

O postojanju grobnice Kjafije Pruščaka postojala je usmena predaja, ali se sumnjalo u njenu istinitost. Novembra 1936. godine je Banska uprava u Banjoj Luci, vršila opravak Kjafijine medrese i turbeta. Pri ravnanju tla u turbetu radi betoniranja, majstori su izvadili jedan kamen i ukazala se jedna šupljina. Kroz taj otvor se pružio pogled na samu grobnicu. Grobnica je ukopana u zemlji i sa sve četiri strane ozidana i zasvedena kupolom. U grobnici su bila vidljiva dva kostura, jedan pored drugog. Jedan je kostur pripadao Kajfiji ef. A drugi njegovoj ženi.(9)  

Mekteb uz džamiju Hasana Kjafije

Zaseban objekat mekteba smješten je sjeverozapadno u odnosu na džamijski ulaz, u njenoj neposrednoj blizini. Podaci o vremenu izgradnje ovog objekta nisu poznati, ali prema riječima mještana, prvobitni objekat je srušen 1940. godine. Nakon II svjetskog rata mještani su izgradili novi objekat mekteba, na istom mjestu i istih dimenzija. I ovaj objekat je u naknadnom vremenu srušen – prema tvrdnjama mještana kasnih osamdesetih godina objekat nije bio u upotrebi i u lošem građevinskom stanju zbog neodržavanja, tako da je usljed ratnih dejstava po lokalitetu, u periodu 1992-1995 godine, došlo do njegovog totalnog urušavanja i devastacije. Trenutno se na lokaciji izvode radovi na izgradnji potpuno novog objekta dimenzija 8x9 m, koji se prema katastarskom planu može pozicionirati na mjesto starijeg srušenog, istih horizontalnih gabarita. S obzirom da je prethodni, srušeni objekat imao namjenu mekteba, izgled sadašnjeg i namjera vlasnika da u njegovom prizemlju formira garažu nije primjerena lokaciji i sakralnoj namjeni cjelokupnog prostora. Osim toga, izgradnjom garaže i pristupnim prilazom u istu, narušen je prostorni integritet cjeline smještene na prirodno formiranom uzvišenju. Stoga je potrebno izvršiti nasipanje prilaznog prostora, izuzimanje predviđene namjene podrumske etaže – garaža sa dva parking mjesta. Potrebno je izmjestiti abdesthanu iz trijema džamije u ovaj objekat i u ostalom prostoru zadržati namjenu objketa koji je imao i prije posljednjeg razaranja – mekteb.

POKRETNO NASLJEĐE

Hasan Kafijina džamija

U Hasan Kafijinoj džamiji nalazi se levha izrezbarena u drvetu čiji je autor sam Hasan Kafija. Na drvenoj ploči dimenzija 113x37 cm nalazi se natpis veličine 83,5x19 cm napisan sulus stilom arapskog pisma u dva odvojena polja između kojih je potpis autora i godina izrade.

لا اله الا الله محمد رسول الله

القاضي حسن الاقحصاري  سنة خمس عشر و الف

Nema boga osim Allaha, Muhammed je Poslanik Božiji!

Kadija Hasan Akhisari godine hiljadu i petnaeste (1606/07).

Natpis o obnovi sultan Bajezidove džamije

U Hasan Kafijinom turbetu nalazi se kamena ploča veličine 130x44x11 cm na kojoj je tarih obnove sa sultan Bajezidove džamije koja su nalazila u prusačkoj tvrđavi. Na tarihu je sulus stilom arapskog pisma napisan tekst:

بامر السلطان بايزيد خان طاب ثراه وضع اسكندر باشا المرحوم سنة 892 تجديد القاضي حسن الاقحصاري سنة

1010

Pomilovani Skender-paša je podigao (džamiju) 892 (1487) godine po naredbi sultana Bajezid-hana. Obnovio je (džamiju) kadija Hasan Akhisari 1010 (1601/02) godine.

Levha i dva tariha džamije Handanija

Iznad ulazne kapije u harem Handanije džamije nalazi se tarih na turskom jeziku napisan sulus stilom arapskog pisma. Tarih je isklesan na kamenoj ploči veličine 72x32 cm.

قلدي خندان اغا بو جامعي لله بني      كورنه ايشدنه اولدي اكا فرض دعا

حسن طرزي حرم محترم ثانيدر       ير يوزنده بوليوري بويله بر خوشجه بنا

حق تعالي انك اجريني مضاعف قلسون       جونكه يحيا باشا ايتدي بو اسلوب احيا

جون تمام اولدي بناسي و كمال ايتدي ثنا      اولدي تاريخ لطيفي بايد بيت خدا

سنة 1026

U ime Allaha sagradio je Handan-aga ovu džamiju,

ko je vidi ili za nju čuje, dužnost mu je da moli (za dobrotvora).

Lijepo izvedena (džamija) je drugi časni harem,

Pa da li se na zemlji može naći još jedna ovakva ugodna građevina.

Neka Uzvišeni Bog oblino nagradi (dobrotvora),

jer je on slijedio Jahja-pašu, u načini gradnje,

Kad je dovršena njezina gradnja Kemal je pohvali

Izrekavši joj kronogram: „Neka je ugodna Božja kuća.“

Godina 1026 (1617)

 

Nad ulaznim vratima džamije nalazi se tarih isklesan na kamenoj ploči veličine 70x33 cm. Tarih je napisan ta'lik pismom na turskom jeziku u deset polja.

حمد لله كه بو اطرافه نظر قلدي خدا           ايلدي بر در درياي سخاي اعطا

ماه برج شرق اخلاق مكارم بر تر             يعني خندان بك او مهر فلك جود و سخا

اولدي اول محرز حسني و سعادت اخترا     من يعمرده كي موعوده اولوب شمدي سزي

يابدي بر جامع بر نور بهشت اسا كم          رشك ايدر اهل زمين اكا و املاك سما

ديدي عدني جون اكا بدا نظرده تاريخ         جنت عدنه مشابه بو بناء بالا

سنة 1026

Hvala Bogu koji je na nas pogledao,

i poklonio nam jedan dragulj iz mora darežljivosti,

Mjesec zvijezđa časti, sjaj plemenitosti i lijepih osobina,

To jest Handan-beg, ljubimac darežljivih,

Postao je talisman ljepote i zvijezđe sreće,

I dostojan je obećanoj sreći „Ko bude gradio“,

sagradio je jednu svijetlu džamiju poput raja,

A na kojoj mu zavide i ljudi i svemir,

Čim ju je ugledao Adni, izreče joj kronostih:

„Ova visoka građevina slična je raju Adn.“

Godina 1026 (1617)

(Kod Mujezinovića su, vjerovatno zbog greške u štampariji međusobno zamijenjeni nacrti i turski tekst ovog i prethodnog tariha.)

U džamiji na mihrabskom zidu nalazi se trodjelna bojena levha veličine 113x37 cm rađena u keramici.

U centralnom dijelu levhe je crtež kabe u Meki nad kojim je napisan 96. i dio 97. ajeta sure Ali Imran.

ان اول بيت وضع للناس للذي ببكة مباركا و هدي للعالمين فيه ايات بينات مقام ابراهيم و من دخله كان امنا و لله علي الناس حج البيت من اساطاع اليه سبيلا

Prvi hram sagrađen za ljude jest onaj u Meki, blagoslovljen je on i putokaz svjetovima. U njemu su znamenja očevidna – mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u nj treba da bude bezbjedan. Hodočastiti hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti.

U desnom dijelu levhe je crtež Poslanikove džamije u Medini iznad kojeg je napisan 40. ajet sure Ahzab.

ما كان محمد ابا احد من رجالكم و لكن ريول الله و خاتم النبيين و كان الله بكل شيء عليما

Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik – a Allah sve dobro zna.

Lijevo na levhi je sulus stilom arapskog pisma napisan tekst:

الله  محمد  بسم الله الرحمن الرحيم لا اله الا الله محمد ريول الله

Allah, Muhammed, U ime Boga, Milostivog, Samilosnog. Nema boga osim Allaha, Muhammed je Poslanik Božiji!

Rukopisni Kur’an u Malkoč Alajbegovoj džamiji

U džamiji se čuva rukopis Kurana pisan vrlo lijepim neshi stilom arapskog pisma. Rukopis je veličine 31x19,5 cm. Debljina rukopisa je 5,5 cm. Rukopis ima oštećen kožni povez koji bi trebalo restaurirati.

Sam rukopis, pisan na bijelom papiru crnom tintom je u dosta dobrom stanju. Tekst je razvučen skoro do ivica papira i omeđen je zlatnom i crvenom linijom. Oznake za ajete su zlatne i ponegdje crvene. Pojedine stranice rukopisa su zbog razvučenosti teksta mjestimično oštećene i trebalo bi ih nadograditi.

Naslovi sura su napisani zlatnom, crvenom ili zelenom bojom i smješteni su u pravougaona polja oivičena zlatnom linijom. Oštećene stranice rukopisa su već popravljanje. Te popravke trebalo bi ukloniti i stručno ih popraviti.

Uvodne stranice rukopisa su jednostavno ukrašene korišćenjem samo zlatne boje. Ove stranice su najoštećenije stranice rukopisa.

Na zadnjoj stranici rukopisa koja je zalijepljena za korice nalazi se potpis prepisivača.

كتبه الفقير الحقير محمد زاده الضعيف ... الراجي الي رحمة ربه اللطيف حسن بن علي بن حسن النيذروي الشهيربسرايدارزاده عفر الله لهم و لوالديهم اللهم اغفر لكاتبه و لقارئه و اسامعه و لمن نطر اليه و لجميع المسلمين و المسلمات و المؤمنين و المؤمنات الاحياء منهم و الاموات برحمتك يا ارحم الراحمين و صلي الله علي سيدنا محمد و اله و صحبه اجمعبن

وقع الابتداء في اواخر شهر ربيع الاول سنة 1034

وقع الاتقام في اواسط شهر شعبان المعظم سنة 1034

Napisao siromašni i ponizni potomak Muhameda, slabi i potrebiti milosti Prefinjenog Gospodara Hasan, sin Alije, sin Hasana en-Nejzerevi poznat kao Serajdarzade, Allah im oprostio. Gospodaru naš oprosti prepisivaču, čitaču, slušatelju i gledatelju ovog Kur’ana, svim muslimanima i muslimankama, vjernicima i vjernicama bili mrtvi ili živi, tako Ti Tvoje milosti o Najmilostiviji Milosniče. Blagoslovio Allah našeg prvaka Muhammeda, njegovu porodicu i drugove.

Počeo prepisivati krajem mjeseca rebiul evvela 1034 (januar 1625)

Završio prepisivanje sredinom mjeseca šabana 1034 (kraj maja 1625).

Rukopis Kur’ana u svojini porodice Sijamija

U svojini porodice Sijamija u Pruscu nalazi se prepis Kur’ana časnog veličine 19x13x6,5 cm. Prepis je u dosta lošem stanju. Uvezan je u kožni povez koji je oštećen i popravljan.

Kur’an je prepisan neshi pismom. Tekst je obrubljen crvenom linijom. Prepisu nedostaju prve dvije stranice i stranice na kojoj bi se mogao nalaziti potpis prepisivača i godina prepisa. Na dodanoj stranici na početku Kur’ana piše da je iz njega učio još mula Mustafa Sijamija početkom 19. vijeka a da je Kur’an došao u Prusac u 18. vijeku.

Rukopisi u svojini prof. Husejna Čepalo

1. Komentar na „Kafiju“

Komentar Ibrahima bin Jagruša na poznato djelo iz sintakse arapskog jezika Al-kafijjetu fi n-nahv od Dželaludina bin Osmana bin Hadžiba. Rukopis je veličine 20x12,5 cm i prepisan je nestalik stilom arapskog pisma. Prepisivač djela je Ahmed, sin Muhamedov. Godina prepisa nije naznačena. Djelo je na arapskom jeziku.

2. Kodeks veličine 15,5x11 cm sadrži dva djela. Prvom djelu nedostaju početne strane tako da ne znamo ima djela i autora djela. Djelo je na arapskom jeziku i prepisano je nestalik stilom arapskog pisma. Djelo je prepisao neimenovani prepisivač u Konstantinopolju u mjesecu džumadel ahiru 957. godine (jun, jul 1550).

Djelo je posvećeno spekulativnoj teologiji i apologetici (ilmu kelam).

Drugo djelo je naslovljeno sa Imadu li kitabi l-Mes'ud – Stup Mesudove knjige. To su sve informacije o naslovu djela i autoru jer se u tekstu ne spominje ni naslov ni autor djela. Jezik, stil pisma, tematika djela i godina prepisa su identični kao kod prvog djela, s tim što je ovo prepisano u mjesecu redžepu (jul, august).

3. Djelo veličine 20x14,5 cm je napisano na arapskom jeziku a prepisano neshi stilom arapskog pisma. Djelo je napisao Ahmed, sin Muhameda, sin Seida al-Gaznevi. Naslov djela je nepoznat. Djelo je posvećeno obredoslovlju (ibadetu). Prepisivač i godina nisu poznati.

4. Rukopis veličine 18x13,5 cm napisan na arapskom jeziku a prepisan nestalik stilom arapskog pisma. Rukopisu nedostaje početak djela, tako da nema informacija o autoru i naslovi djela. Prepisivač i godina prepisa nisu poznati.

5. Rukopis veličine 19x14 cm kome nedostaju i početak i kraj. Rukopis je na turskom jeziku a prepisan je neshi stilom arapskog pisma. Djelo je posvećeno fikhu (islamskom pravu).

6. Rukopis veličine 16,5x11 cm napisan na arapskom jeziku i prepisan nestalik stilom arapskog pisma. Rukopis je čitav, ali nisam mogao pronaći ime djela i autora djela. Rukopis je prepisao Abdulah, sin Mustafe u rebiul-ahiru 1184. (jul, august 1770) godine.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture, Narodna Republika Bosna i Hercegovina, broj 02-748-3 od 18.04.1962. godine, Kjafijina tekija, medresa i turbe u Pruscu, Rješenjem Zavoda broj 1469/50 od 28.10.1950. godine, je bio upisan u registar nepokretnih spomenika kulture, pod brojem 217.

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture, Bosna i Hercegovina Hasan Kjafijina džamija u Pruscu, sa grobljem oko džamije, broj 02-UPI-4-1/70 od 27.03.1970. godine je stavljena pod zaštitu države.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine džamija Hasan Kjafije pruščaka u Pruscu je bila evidentirana, kao spomenik I kategorije.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine turbe Hasan K. Akhisarli (Pruščanina) u Pruscu je bilo evidentirano, kao spomenik I kategorije.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine Hasan Kjafijina medresa u Pruscu je bila evidentirana, kao spomenik II kategorije.

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije/Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika Pruščakova džamija, nalazi se upisana pod rednim brojem 203,  Medresa Hasana Kjafije Pruščaka, pod rednim brojem 204, Mekteb Hasana Kjafije Pruščaka, pod rednim brojem 205, i Turbeta Hasana Kjafije Pruščaka, pod rednim brojem 208.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

-          novembra 1936. godine je Banska uprava iz Banje Luke vršila popravak Kjafijine džamije, medrese i turbeta; (Karton objekta iz Zavoda za zaštitu spomenika, 1950);

-          1988. godine izvršeno je postavljanje drenaže oko objekta medrese radi pojave velike količine vlage u njenim zidovima; tom prilikom je izvršena i zamjena poda medrese u prizemlju objekta (preko postojećih kamenih ploča je izliven cementni malter i na njih su postavljene drvene daske);

-          Graditeljska cjelina, a posebno objekat same džamije je u toku rata 1992-1995 godine pretrpio oštećenja usljed granatiranja, tako da su u periodu od 1997-1999 godine preduzeti radovi na njihovoj sanaciji. Tehnički crteži, niti bilo kakvi tehnički podaci o ovim radovima nisu dostupni. O stepenu intervencija na objektu se može zaključiti jedino po direktnom uvidu na licu mjesta i prema podacima koji su dostupni od strane lokalnog stanovništva koje je učestvovalo u samim radovima.  Izvršeni su sljedeći radovi:

-         prozorski otvori koji su se nalazili na bočnim stranama trijema su zazidani; u desnom uglu trijema je dovedena voda i postavljene česme za uzimanje abdesta; prednji dio trijema džamije je srušen i na njegovo mjesto je postavljena nova konstrukcija sa drvenim stubovima koji nose krov trijema između kojih je postavljena drvena ograda kao na mahvilu džamije. Sa prednje strane je trijem zatvoren griljama;

-         unutrašnjost džamije je izmijenjena: postavljen je novi mihrab (dijelovi originalnog mihraba sa dekoracijama – dijelovi krune, su izmješteni i deponovani u dolafe medrese), minber i mahvil (proširen je istak za mujezina na mahvilu u odnosu na prethodni); ulaz na drvenu munaru je bio preko drvenih stepenica sa mahvila, dok je sada ostavljen samo otvor u plafonu džamije a penjanje se omogućava putem ljestvi;

-         postavljena je nova krovna i stropna konstrukcija;

-         izvršena je zamjena krovnog pokrivača, prethodni crijep je zamijenjen drvenom šindrom;

-         kompletan krov je postavljen na veću visinu (pretpostavka je da je urađeno radi postavljanja AB serklaža); oblik krova je izmijenjen (dužina sljemena je smanjena a njegov početak je smaknut prema unutrašnjosti objekta u odnosu na džamijski ulaz);

-         izgrađena je nova drvena munara, koja ima određenih izmjena u stilskom tretmanu (izmijenjen je oblik, visina i nagib krova munare, dodat je drveni istak-prsten na tijelo munare, po uzoru na kamene);

-         postavljen je AB prsten oko objekta na vrhu zidova radi ukrute konstrukcije;

-         izmijenjene su šembrane na svim prozorima u donjoj zoni džamije i postavljeni su novi demiri, koji nisu urađeni po uzoru na stare (nedostaju naglašeni vezni elementi – gvozdeni čvorovi);

-         došlo je do izmjene oblika prozora u gornjem pojasu džamije tako što su prethodni pravougaoni zamijenjeni sa prozorima završenim prelomljenim lukom i zatvorenim drvenim mušepcima (pretpostavka je da je urađeno radi postavljanja AB serklaža);

-         stari pod je dignut i postavljena je nova podna konstrukcija sa hidroizolacijom, betonom, termoizolacijom i drvenom pod konstrukcijom. Završna obrada je rađena od drvenih dasaka;

-         izvršena je sanacija temelja džamije;

-         na objektu medrese i turbeta izvršena je zamjena krovne konstrukcije i pokrivača.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, u februaru 2006. godine, utvrđeno je sljedeće:

-          graditeljska cjelina je započetom izgradnjom objekta u neposrednoj blizini džamije i njegovom neadekvatnom namjenom u suterenskom prostoru, ugrožena izgradnjom pristupne staze za garažu;

-          u zidovima džamije i medrese vidljivi su tragovi vlage.

Nakon oštećenja nastalih na objektu Pruščakove džamije uvidom na licu mjesta, koje je izvršeno od strane predstvanika IZ-a Donji Vakuf, Komisije i prof. dr sci. Muhameda Zlatara i mr sci. Muhameda Madžarevića, u maju 2009. godine, utvrđeno je sljedeće (izvod iz Izvještaja/mišljenja u vezi nastanka teških oštećenja na džamiji Hasan Kjafije Pruščaka u Pruscu, urađenom od strane Građevinskog fakulteta u Sarajevu – prof. dr sci. Muhamed Zlatara i mr sci. Muhameda Madžarevića - citat):

-          "Nosivu konstrukciju džamije čine zidovi od sedre i lomljenog kamena debljine oko 70 cm. Prema nekim navodima (što nije bilo moguće utvrditi na licu mjesta), zidovi su plitko temeljeni na temeljnim trakama od kamena zidanih u suho. Prema istim navodima ispod temeljnih traka su urađeni drveni šipovi. U vrhu zidova prilikom posljednje rekonstrukcije izveden je AB serklaž u širini zida, visine 30 cm, na koji se oslanjaju drvena tavanska konstrukcija i drvena krovna konstrukcija sa pokrivačem od drvene šindre.

-          Građevina džamije je u tolikoj mjeri oštećena da je potpuno neupotrebljiva. Prednji zid i dva bočna zida džamije su se pomjerila u temeljnoj konstrukciji prema vani i prema dolje i to u mjeri od 30 do 50 cm u oba pravca. Ovako velike deformacije prouzrokovale su velike pukotine u vertikalnom pravcu, koje su jako izražene u prednjim uglovima džamije. Takođe, izražene su velike pukotine u svim zidovima i u horizontalnom pravcu. Došlo je do ispadanja nekih prozora, kao i do loma natprozornika. Krovna konstrukcija nema nekih vidljivih oštećenja mada je zajedno sa novoizvedenim serklažom pratila velike deformacije zidova tako da se može pretpostaviti da je upravo serklaž spriječio totalni kolaps građevine. Generalno, oštećenja su takva da postoji opasnost i od daljeg urušavanja građevine džamije.

-          U ovom trenutku, bez dodatnih istraživanja, teško je odgovoriti na pitanje o uzrocima oštećenja, ali se može pretpostaviti i ta mogućnost da je izradom vanjskog drenažnog kanala uz zidove džamije došlo do isušivanja vlage iz glave drvenih već dotrajalih (rotuhlih) šipova, koji su time izgubili svoju funkciju, čime su izazvana velika pomjeranja temeljne konstrukcije zajedno sa zidovima. Naravno, ovo treba hipotetično shvatiti i tek eventualno potvrditi, nakon detaljnijeg istraživanja stanja temeljne konstrukcije.

-          Stanje oštećenja je takvo da nikakva sanacija kompletne građevine nije tehnički opravdana a niti izvodiva. Mišljenje je, da je rješenje za ovaj visoko rangirani i vrijedni spomenik kulture i nasljeđa u pažljivom skidanju svih elemenata građevine i ponovnoj izgradnji kompletne građevine. Svim ovim radnjama treba da prethodi izrada odgovarajuće projektne dokumentacije.

-          Ovom prilikom bismo napomenuli da je skela koja je nakon nastanka oštećenja postavljena sa vanjske strane građevine potpuno neadekvatna s obzirom na pravce vektora deformacija zidova koji su se odigrali prema vani u nivou temeljne konstrukcije čime su zidovi dobili nagibe prema unutrašnjoj strani.

-          S obzirom na stanje u kojem se građevina džamije nalazi, neophodno je zabraniti bilo kakvo kretanje neovlašćenih lica kako u samoj džamiji, tako i u njenoj okolini.“

 

6. Specifični rizici

-          pojava kapilarne i vlage nastale pod uticajem atmosferilija u zidovima objekta medrese;

-          izgradnja prostora garaže u suterenskom dijelu objekta u izgradnji čime se narušava prostorni integritet cjeline Pruščakove džamije smještene na prirodno formiranom uzvišenju, dominatnoj koti u mjerilu prusačke čaršije.

 

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterijume za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A.         Vremensko određenje

B.         Istorijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         Proporcije,

iv.         Kompozicija.

D.         Čitljivost

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu.

E.         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost,

ii.          Sakralna vrijednost,

iii.         Tradicionalna vrijednost,

iv.         Vezanost za rituale ili obrede,

v.          Značaj za identitet grupe ljudi.

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline.

G.         Izvornost

i.          Materijal i sadržaj,

iii.         Namjena i upotreba,

v.          Položaj i smještaj u prostoru,

vi.         Duh i osjećanja.

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila.

I.          Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

i.          Fizička cjelovitost (kompaktnost),

ii.          Homogenost,

iii.         Zaokruženost (kompletnost).

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          z.k. izvadak, posjedovni list,

-          fotodokumentacija,

-          grafički prilozi.

 

Korišćena literatura

 

1974.    Bećirbegović Madžida, „Prosvjetni objekti islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini“, Separat iz Priloga za orijentalnu filologiju XX-XXI, Sarajevo, 1974.

 

1980.    Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Prostorni plan Bosne i Hercegovine; Faza «B» - valorizacija prirodne i kulturno-istorijske vrijednosti, Sarajevo, 1980.

 

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo- Publishing, Sarajevo, 1996.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo, 1998.

 

1999.    Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo, 1999.

 

2001.    Čepalo, Husein, Kulturno-istorijski spomenici opštine Donji Vakuf, BZK «Preporod», Donji Vakuf,  2001.

 

Hamidović, Džemal, Prusac i njegove znamenitosti, «Nova tiskara» Vrček i dr. – Sarajevo.

 

(1) Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo, 1998, str. 293.

(2) Hamidović, Džemal, Prusac i njegove znamenitosti, «Nova tiskara» Vrček i dr. – Sarajevo, 21.

(3) Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo, 1998, 297.

(4) Ibid, 295. 

(5) Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevina Jugoslavija), naziv je za monarhiju koja je obuhvatala područja Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije, nastala je 1. decembra 1918. a prestala postojati uspostavom Demokratske Federativne Jugoslavije. Kralju je zabranjen povratak u zemlju 29. studenog 1943., a država je proglašena republikom 29. novembra 1945. (http://hr.wikipedia.org/wiki/Kraljevina_Jugoslavija)

(6) Bećirbegović, Madžida, „Prosvjetni objekti islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini“, Separat iz Priloga za orijentalnu filologiju XX-XXI, Sarajevo, 1974, 320.

(7) Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1996, 133.

(8) Podatak da se u komori nalazi Kjafijin lijes nije naučno potvrđen, jer nikada nije provedena ekspertna analiza, već on predstavlja tvrdnju Mehmeda Mujezinovića preuzetu iz njegovog djela: Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo, 1998, 297.

(9) Ni ovaj podatak nije naučno potvrđen, jer nikada nije provedena ekspertna analiza i on predstavlja tvrdnju Džemala Hamidovića preuzetu iz njegovog djela: Prusac i njegove znamenitosti, «Nova tiskara» Vrček i dr. – Sarajevo, 21.

 



Graditeljska cjelina – Pruščakova (Hasana Kjafije) džamija u PruscuHasan Kjafije džamije i medresaPruščakova (Hasana Kjafije) džamija Pruščakova (Hasana Kjafije) džamija sredinom 20. stoljeća
Ulazna fasadaPruščakova (Hasana Kjafije) džamija, pogled sa juga Unutrašnjost džamijePogled sa mahfila
Pruščakova (Hasana Kjafije) medresaHasan Kjafije medresaMedresa Hasan Kjafije sredinom 20. stoljećaUnutrašnjost medrese
TekijaDershanaHarem 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: