početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Crkva sv. Neđeljke (sv. Nedelje) i nekropola sa stećcima Taleža, historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

„Službeni glasnik BiH“ br. 90/06.  


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 19. do 23. januara 2006. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

            Historijsko područje - Crkva sv. Neđeljke (sv. Nedelje) i nekropola sa stećcima Taleža kod Trebinja proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine ostaci crkve i nekropola sa sedamdeset i dva stećka.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 373/1, 373/2 i  1062, upisane u z.k. uložak broj 81, k.o. Pravica, općina Trebinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Republike Srpske”, broj 9/02).

 

II

 

            Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.         

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se sljedeće mjere zaštite, koje se primjenjuju na prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke:

- dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske;

- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

- nije dopušteno novo sahranjivanje u blizini stećaka, na udaljenosti manjoj od 5 m;

- nije dopušteno izmještanje niti pomjeranje stećaka;

- nije dopušteno odlaganje otpada.

 

IV

 

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik  ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

            Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i  općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II -V ove odluke, i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 725 i 726.

 

X

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH». 

 

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

Predsjedavajući Komisije

                                                                       

                                    Dubravko Lovrenović

Broj: 05.1-2-306/05-6

20. januar 2006. godine

Jajce

 

 

           

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2. stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8, Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju crkve sv. Nedelje i nekropole sa stećcima Taleža na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 725 i 726.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stav 4. Aneksa 8 i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

       

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-       dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvod),

-       podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-       historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Selo Taleža se nalazi u istočnom dijelu Šume trebinjske, južno od manastira Duži i 9 km zapadno od Trebinja u blizini trase nekadašnje željezničke pruge Čapljina – Dubrovnik – Trebinje.

Nekropola sa stećcima je situirana zapadno i manjim dijelom sjeverno od crkve, uz savremeno pravoslavno groblje.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 373/1 i k.č. 373/2 i  1062, Pravica, općina Trebinje, Republika Srpska,  Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

Selo Taleža(1) ima dugu prošlost. Pripadalo je srednjovjekovnoj župi Popovo. Najstariji spomen Popova nalazi se u Ljetopisu popa Dukljanina, iz sredine ili druge polovine XII st. (P. Anđelić, 1983, 61). Popovska župa je bila konstitutivni dio Huma, sve do početka XIII st. kada je došlo do njegovog raspada.

Popovo, sa Primorjem i Žabom, ostaje u neposrednom posjedu kneza Andrije i njegovih potomaka (Bogdana, Tvrtka, Bogdana, Tvrtka, Nikole). Andrijići gube Primorje, koje dospijeva u posjed Dubrovnika, ali kao baruni bosanskog kraljevstva i dalje zadržavaju žapsku i popovsku župu sve do propasti bosanske države. Nikolići Andrijići su bili trajni feudalni gospodari Popova kroz čitava tri stoljeća. Vlast Nikolića nije stalno imala jednak status. Nekada su bili neposredni vazali bosanskog kralja, ali češće vazali Sankovića i Kosača.

Od trećeg decenija XIV st. do konačne propasti Sankovića (1404. godine), vlast Nikolića u Popovu se gotovo i ne osjeća. Humski mogoriš se isplaćuje Đedićima, Sankovićima i bosanskom kralju. Popovski župani toga doba (Čihorići-Drugovići) bili su vazali Sankovića.

U XV st. Nikolići nakon dugotrajnog otpora, postaju vazali Kosača, ali njihova stvarna vlast i pravo na humski mogoriš i dalje traje (P. Anđelić, 1983, 75–77). Stećci Popova se mogu okvirno datirati u drugu polovinu XIV i XV st. (Š. Bešlagić, 1966, 95). U prvoj polovici XV st. Dubrovčani u Taleži spominju ljude trebinjske vlastele Preljubovića. U srednjovjekovnom groblju u Taležu ostalo je sačuvano više od 80 stećaka. U groblju se nalazi i crkva koja je posvećena sv. Nedelji. Ime koje se sreće u lokalnom obliku glasi crkva sv. Neđeljke (Ševo, 205).

Nema podataka o vremenu podizanja crkve. Poznat je podatak da se sedamdesetih godina XIX stoljeća obrušio svod crkve koji je zatrpao dio naosa. Pedesetih godina XIX stoljeća sveštenik Nićifor Dučić zabilježio je da je crkva u Taleži posvećena svetom Stefanu Prvomučeniku, dok se u svim ostalim izvorima  i u lokalnoj tradiciji hram u Taleži naziva crkvom sv. Neđeljke. U vrijeme Nićifora Dučića crkva nije bila porušena (Ševo, 205).

 

2. Opis dobra

Crkva sv. Nedelje u Taležu pripada tipu kamenih crkava jednostavne osnove i skromnih dimenzija, pokrivenih kamenim pločama(2). Smještena je u nekropoli sa stećcima, tačnije uz južni ogradni zid kompleksa. Crkva ima jednobrodnu osnovu sa apsidom smještenom na istočnoj strani. Apisida crkve je sa unutrašnje strane polukružna dok sa vanjske strane ima pored centralnog polukružnog istaka i dva manja – bočna, koji objektu daju izgled kakav imaju crkve sa trodijelnom apisidom.

Na crkvi se uočavaju dvije faze gradnje. U prvoj fazi crkva je bila nešto niža, što se može zaključiti analizom zapadne fasade gdje je vidljiva razlika u načinu slaganja kamenih blokova starijeg i novijeg objekta. U ovoj fazi crkva u enterijeru nije imala ojačavajuče lukove, dok su u oltaru postojali bočni prostori – proskomidija i đakonikon, čiji tragovi su vidljivi na fotografijama načinjenim 2001. godine prije posljednjih konzervatorsko-resturatorskih radova. Ovi otvori su zazidani u njenoj drugoj fazi  kada se prilikom dogradnje ojačavajućih lukova, a zbog pomanjkanja prostora i pojavila potreba za njihovim zazidavanjem. Mali sačuvani ostaci i oblik zabata na istočnom i zapadnom zidu crkve pokazuju da je svod starije građevine bio, također, poluobličast.

Crkva je manjih dimenzija i podignuta je na potpuno ravnom terenu. Vanjske dimenzije objekta iznose (prema crtežima koji je priložio Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS – br. – 725) 8,00 x 6,00 metara (mjereno bez apside). Unutrašnja dužina crkve iznosi 7 metara. Širina crkve u enterijeru iznosi 4,95 metara. Podužni zidovi crkve debljine su približno 58 cm (sjeverna i južna strana), odnosno 62 cm (zapadna) i 74 cm (istočni-apsidalni zid).

Zidovi crkve su sa unutrašnje strane ojačani sa po tri para jednakih prislonjenih lukova širine 1,80 metara, koji se oslanjaju na niske pilastre širine 50 cm uzdignute od nivoa terena za oko 30–50 cm. Na ovaj su način formirane na svakom zidu crkve po tri polukružno završene niše. Gornju konstrukciju naosa čini podužno postavljen poluobličasti svod.

Apsida crkve ima radijus oko 1,20 metara. U dijelu praskomidije, uz istočni dio sjevernog zida, nalazi se ugrađen dio stećka, ukrašen frizom loze sa trolistom i povijenim užetom. Odmah uz ovaj kamen, uz ivicu sjevernog zida oltara uzidan je kameni stubac u čijem dnu je uklesan krst sa kružnicama.

U istočnom zidu praskomidije nalazi se dublja petostrana niša. Pliće niše pravougaonog oblika nalaze se u istočnom dijelu sjevernog zida, na sjevernoj strani oltarske konhe, u jugoistočnom uglu crkve i na zapadnom dijelu južnog zida. U oltaru je postavljena kamena časna trpeza.

Svjetlost u crkvu ulazi kroz dva uska prozorska otvora smještena na sredini južnog i sjevernog zida (u središnjoj polukružnoj niši). Treći prozorski otvor nalazi se u središnjem dijelu apside.

            Ulaz u crkvu nalazi se sa zapadne strane objekta i sastavljen je od kamenih dovratnika i kamenog nadvratnika, iznad kojeg se nalazi kamena niša sa mozaikom na kojem je predstavljen lik Bogorodice i natpis Sv. Nedelja – velikomučenica. Mozaik je urađen prilikom posljednjih radova na rekonstrukciji objekta. Na sjevernom dijelu zapadne fasade također se nalazi jedna pravougaona niša.

Crkva je u cjelini građena kamenom sa krečnim malterom kao vezivnim sredstvom. U enterijeru je omalterisana krečnim malterom. Prema podacima Đoke Mazalića iz 1915. godine crkva je bila živopisana, budući da je taj istraživač tada vidio fragmente fresaka. Godine 1967. godine nakon istraživačkih radova na nekropoli sa stećcima tragovi fresaka se više nisu mogli pronaći. Prilikom uklanjanja obrušenog materijala 2002. godine, u ruševinama crkve je pronađen mali i oštećen fragment starog fresko-maltera (Ševo, 206).

Crkva je popođena pločama od lomljenog kamena i u cjelini pokrivena kamenim pločama. Iznad zapadnog zida crkve urađen je mali zvonik od fino obrađenih komada krečnjaka.

Nekropola sa stećcima zauzima površinu od oko 54 x 44 m. Sastoji se od ukupno 72 stećka, od toga je 14 sanduka i 58 ploča. Većina spomenika je kvalitetno klesana. Orijentacija stećaka je po pravcu istok–zapad, osim jednog koji je okrenut u pravcu sjever–jug. Ukrašeno je pet primjeraka, 3 sanduka i dvije ploče. U zid crkve je ugrađen fragment jednog stećka koji je, također, ukrašen.

Stećak br. 1 je veliki sanduk koji na vodoravnoj strani ima veliki pravougaoni štit sa mačem ispod njega.

Stećak br. 2 je sanduk koji na čeonim stranama ima arkade sa po tri interkolumnije.

Stećak br. 3  je utonula ploča.  Na gornjoj plohi ima plastično izveden krst.

Stećak br. 4 je ploča koja ima borduru od povijene linije sa trolistovima, na svim uspravnim stranama.

Stećak br. 5 je sanduk koji u dva istočna ugla vodoravne strane ima po jednu šesterolisnu rozetu.

Fragment stećka uzidan u crkvu je ukrašen plastično izvedenim krstom čiji se gornji, kao i vodoravni, krakovi proširuju, a donji se produžava i nastavlja uskom vrpcom sa kvadratičnim završetkom. Ispod krsta je šesterolisna rozeta.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Historijsko područje nekropola sa stećcima i crkva sv. Nedelje, nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 725 i 726.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine uvršten je kao spomenik II kategorije.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS je uradio projekat rekonstrukcije objekta koji je realiziran 2003. godine.

Do danas nisu vršeni nikakvi konzervatorsko-restauratorski radovi na stećcima u Taleži.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, augusta 2005. godine, ustanovljeno je sljedeće:

-       Crkva je rekonstruirana 2003. godine i danas je u dobrom građevinskom stanju.

-       U enterijeru su na završnom sloju krečnog maltera vidljivi tragovi vlage koja dolazi iz konstrukcije zidova. Vlaga je najizraženija u istočnom dijelu objekta.

-       Sjeverni dio nekropole je obrastao drvećem i samoniklim rastinjem.

-       U neposrednoj blizini i između stećaka su savremeni grobovi.

-       Stećci su u relativno dobrom stanju. Nekoliko stećaka je ugroženo djelovanjem biljnih organizama.

 

6. Specifični rizici

Ljudski faktor. U neposrednoj blizini aktivno pravoslavno groblje.

 

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima ("Službeni glasnik BiH", br.33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Historijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

iv.         Kompozicija

v.         Vrijednost detalja         

D)         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

ii.          Svjedočanstvo o historijskim mijenama

G)         Izvornost

i.          Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržaj

v.         Položaj i smještaj u prostoru.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-       kopija katastarskog plana,

-       zk ulomak,

-       crteži iz Nominacijskog dokumenta koji je priložio Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS – br. – 725,

-       fotodokumentacija iz knjige Ljiljana Ševo, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Banja Luka: Glas srpski, Grad Banja Luka, 2002,

-       fotodokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH – 2003. godine, snimili: Mirzah Fočo, Emir Softić,

-       fotodokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH, od 13.06.2005. snimio Mirzah Fočo.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

           

1964.    Ćirković, Simo. Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: 1964.

 

1965.    Wenzel, Marian. Ukrasni motivi na stećcima. Sarajevo: 1965.

 

1966.    Bešlagić, Šefik. Popovo, srednjovjekovni nadgrobni spomenici. Sarajevo: 1966.

 

1967.    Dinić, M. Humsko-Trebinjska vlastela, posebno izdanje SAN, CCCXCVII. Beograd: 1967, 46.

 

1971.    Kajmaković, Zdravko. Zidno slikarstvo u BiH. Sarajevo: 1971, 311.

 

1983.    Anđelić, Pavao. „Srednjovjekovna župa Popovo“, Tribunia 7. Trebinje: Zavičajni muzej Trebinje, 1983, 61–79.

 

1988.    Grupa autora. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 3. Sarajevo: Zemaljski Muzej u Sarajevu, 1988.

 

2002.    Ševo, Ljiljana. Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. Godine. Banja Luka, Glas srpski, Grad Banja Luka, 2002.

 

Nominacijski dokument koji je priložio Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa RS – br. – 725.

 


(1) U selu je pronađen brončani kip Dijane na postolju. Slučajni nalaz iz rimskog doba (AL BiH, tom 3, 1988).

(2) Ovaj tip objekta se odomaćio u Dalmaciji i južnom Primorju, odakle se dalje proširio u unutrašnjost kontinenta putem dubrovačkih graditelja. Kod ovih objekata došlo je do prožimanja ortodoksnih ideja naručioca radova sa zapadnjačkim stilskim shvatanjima graditelja. Na taj je način stvorena jedna izdvojena skupina spomenika, naročito u istočnoj Hercegovini U to doba grade se seoske crkve malih dimenzija ili manastiri lokalnog ugleda. Vlastelu i vladare, kao ktitore hramova, zamjenjuju lokalni crkveni velikodostojnici, seoski knezovi i vojvode ili seoska bratstva (Korać, Đurić, 1964, 562). Objekte su za katoličke i pravoslavne poručioce radili dubrovački zidari koji su, izuzev jednog kratkog perioda krajem XVI stoljeća, bili stalno prisutni na prostoru istočne Hercegovine. Podaci o toj gradnji sačuvani su u dokumentima iz Arhiva dubrovačke republike (Korać, Đurić, 1964,  563).

 

 

 

 



Historijsko područjeHistroijsko područje sa crkvomCrkva sv. Neđeljke (sv. Nedelje)Južna fasada
Ulazna fasadaZvonikUnutrašnjost crkve - apsidaUnutrašnjost crkve
Plan nekropoleGroblje i nekropolaNekropola stećakaGrupa stećaka
Stećak   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: