Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 32/03.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 12. svibnja 2003. godine, donijelo je
O D L U K U
I
Graditeljska cjelina Crkva sv. Ive u Podmilačju, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni se spomenik nalazi na lokaciji koja obuhvaća k.č. 8/5, 8/6, 8/7, 8/8 k.o. Podmilačje, br. z.k. uloška 164, općina Jajce, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni se spomenik primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnoga spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrditi će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradbu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite dobra utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na k.č. 8/5, k.o. Podmilačje, odnosno lokaciju na kojoj se nalazi nacionalni spomenik:
- zabrana izvođenja bilo kakvih radova na objektima koji čine graditeljsku cjelinu, osim arheoloških istraživanja i konzervatorsko-restauratorskih radova, uz odobren projekt od strane nadležnoga federalnoga ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine,
- zabranu odlaganja svih vrsta otpada.
Utvrđuje se zaštitni pojas širine 50 m od granica I zone zaštite. U tom zaštitnom pojasu zabranjuje se nova izgradnja, izgradnja magistralnih infrastrukturnih objekata i odlaganje otpada.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svatko će se, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržati od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
VI
Ova će se odluka dostaviti Vladi Federacije, federalnome ministarstvu nadležnome za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine, općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - V ove odluke i nadležnome općinskome sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni je dio ove odluke obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» i «Službenim novinama Federacije BiH«.
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 08.2-6-498/03-1
6. svibnja 2003. godine
Sarajevo
Predsjedateljka Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2, stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno čl. V i VI Aneksa 8., Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo je na sjednici održanoj 01. srpnja 1999. godine donijelo odluku o stavljanju mjesta Crkve sv. Ive u Podmilačju na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 276.
Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V, Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd,
- ZK izvadak i podatke o vlasništvu,
- povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o lokalitetu
Lokacija
Graditeljska cjelina Crkva sv. Ive nalazi se u selu Podmilačje, udaljenom 10 km od Jajca, putem prema Banjoj Luci, k.č. 8/5, 8/6, 8/7, 8/8 k.o. Podmilačje, Br. z.k. uloška 164, vlasništvo Rimokatoličkog župnog ureda, općina Jajce, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Povijesni podaci
Naselje Podmilačje nalazi se ispod masivne stijene, na kojoj je, prema pretpostavkama, postojala srednovjekovna kula,gdje su stražarili vojnici Hrvoja Vukčića, branivši prilaze gradu (Kovačić, 1930, str. 8). Nije poznato po čemu je naselje dobilo ime – da li prema stijeni koja svojim izgledom podsjeća na građevinu, ili prema tome što je iz te stijene nekada korišten kamen prilikom gradnji prvenstveno stambenih objekata.
Prvi put Podmilačje se spominje 1461. godine u povelji kralja Stjepana Tomaševića koji poklanja ove prostore knezu Radivoju. U isto je vrijeme vjerojatno sagrađena i Crkvica sv. Ive (Kovačić, 1930, str. 12-13.). U Podmilačju sve do XIX stoljeća nije postojala župa u današnjem smislu te riječi. Crkva sa okolnim naseljima pripadale su Jajačkoj župi, koja je opet pripadala fojničkom samostanu od 8. juna 1757. godine, kada se na kratko vrijeme ukida bosanska provincija, te se u Bosni uspostavlja Kustodija sv. Križan koja broji tri samostana, šest rezidencija i oko 150 braće. Među tih šest rezidencija nalazi se i Crkva sv. Ivana Krstitelja u Jajcu (Jelenić, 1913. str. 28 – 29.).
Inače crkva za vrijeme vlasti Otomanske Imperije U Bosni i Hercegovini nije bila uništena niti oštećena. Koncem XIX stoljeća, točnije 1878. godine Podmilačka župa se odvaja od Jajačke.
Vrijeme nastanka Crkve sv. Ive u Podmilačju nije u potpunosti definirano. Do danas nije pronađen niti jedan dokument po kome bi bilo utvrđeno točno vrijeme njenog nastanka. Jedna je od najstarijih pet crkava u Bosni: u Kraljevoj Sutjesci, Fojnici, Kreševu, Varešu i Podmilačju. (Jelenić, 1990., 106)
Prema Đuri Basleru , odnosno Juraju Kujundžiću, crkva je sagrađena u XV stoljeću. Na temelju stilskih karakteristika portala, njeno vrijeme gradnje može se još preciznije datirati u sredinu XV stoljeća. Zanimljivost ove crkve predstavljalo je miješanje dva utjecaja, i to centralno-evropskog, zastupljenog na samom izgledu građevine, odnosno njenim fasadama, i primorskog, koji se ogledao na portalu crkve, gdje su uočljivi izrazito mediteranski utjecaji. Na temelju njegovog izgleda, odnosno dekorativnih elemenata, kao i načina obrade kamena, može se sa sigurnošću zaključiti da je proizvod kasnogotičke dalmatinske radionice.
Višekutno svetište i toranj koji je izrastao iz pročelja objekta neke su od glavnih karakteristika seoskih crkava kontinentalnog dijela Evrope. I taj element se može smjestiti u XV stoljeće. Poligonalnost umjesto zakrivljenosti primjetna je u to vrijeme i kod kula nekih bosanskih gradova, što pokazuje da takav način gradnje postaje uobičajen u Bosni.
Bogato ukrašen portal - djelo dalmatinskih klesara, smješten na skromnom objektu crkve, nastao je kao rezultat prisne veze koju je Bosna imala u to vrijeme sa Dalmacijom, a posebno veze Jajca sa Splitom. Poznato je da je Martin Perković iz Jajca stupio 1431. godine u radionicu slikara Blaža na Korčuli. Martin radi 1438. godine samostalno na oslikavanju korskih sjedala u franjevačkoj crkvi u Splitu, gdje je u to vrijeme bio stalno nastanjen. Drugi majstor, Juraj Gradimilović, rođen u mjestu Vesela Straža pokraj Bugojna, uči od 1455.do1461. godine umjetničko klesarstvo kod poznatog majstora Andrije Alešija. Vjerojatno je radionica majstora Alešija radila veliku kasnogotičku palaču u jajačkom kastelu sredinom XV stoljeća, a čiji su dijelovi pronađeni u nasipima tabija. Već u to vrijeme Podmilačje je poznato i kao mjesto hodočašća (Kujundžić, 1966., 370).
Julijan Jelenić u djelu «Kultura i bosanski Franjevci» navodi da je kršćanima strogo zabranjeno držati zborove na onome mjestu gdje se sveta misa govorila. Prema obnovljenoj naredbi definitorija Bosne Srebrene iz 1793. godine i «Naredaba i uprava» Miletića – « župnicima i duhovnim pomoćnicima nije bilo dozvoljeno mise govoriti, ako su bili franjevci, bez redovničkoga habita, kapuča i pojasa... Budući da u Bosni crkava nije bilo do: u Kr.Sutjesci, Fojnici, Kreševu, Varešu i Podmilačju, to je sva sila svijeta sa svih strana, na sve svetkovine u sve nedjelje, a osobito na zaštitnike spomenutih crkava k njima hrlila.» (Jelenić, 1990.,93). U istom djelu Jelenić navodi da je fra Grgo Kotromanović (umro 1864. godine) izradio više propela, kip sv. Ive Krstitelja za crkvu u Podmilačju, te kip sv. Franje za crkvu u Gučoj Gori. Fra Nikola Lašvanin, poznat po izučavanju povijesti, pokopan je u Podmilačju u Crkvi sv. Ive Krstitelja 1750. godine - Nekrologij fojničkih franjevaca. Prema Shematizmu Bosne Srebrene od 1877. godine, Podmilačje je imalo osnovnu školu, a imenuje se i nadzornik fra Anto Knežević. Izgrađena je i župna kuća 1873. godine (Jelenić, 1990., 233, 336, 578, 600).
O sudbini crkve tijekom stoljeća malo je poznato u pisanim izvorima. Godine 1705. izvršen je veći popravak, zatim je 1758. godine postavljen novi krov. Još jedan veći popravak bio je 1822. godine, a 1872. godine je temeljito pregrađen toranj, koji je sadržavao elemente gotičke gradnje. Najveći zahvat desio se u augustu 1910. godine i narednih godina kada su porušeni toranj i pročelje, a staro svetište uklopljeno kao kapela u ambicioznu pseudogotičku crkvu.
Godine 1960. napravljen je u novoj crkvi novi oltar u crno-bijelom kamenu, stube ispred oltara su obložene bijelim bračkim kamenom, a prostor prezbiterija je bio obložen brušenim pločama. Također su postavljeni novi prozori sa ornament-staklom i mramorni kipovi sv. Petra i Pavla. U junu mjesecu 1970. godine na crkvi je promijenjen krov, postavljen je limeni krovni pokrivač. Godine 1974. počelo je uređenje enterijera na temelju projekta urađenog od strane Mandice Lovrić, arhitektice, i akademskog kipara Zdenka Grgića. On je u orahovini izradio medaljon «Povijest Bosne», a sljedeće godine mozaik «Dolazak franjevaca u Bosnu».
Požarom u župnom dvoru 1916. godine uništen je znatan kulturno-povijesni materijal, koji se u njemu nalazio.
Crkva sv. Ive u Podmilačju bila je jedina srednjovjekovna crkva koja je u kontinuitetu služila svojoj namjeni. Do početka rata sačuvano je malo dokumentacije o ranijem izgledu crkve – poput fotografije iz 1935. godine iz Conspectusa Provincije, gdje je prikazan objekt sa pročeljem i tornjem. Sačuvana je i osnova ranijeg stanja, a u dvorištu samostana u Jajcu nalazio se luk portala koji je nakon rušenja objekta tamo prebačen. Luk je rekonstrukcijom iz 2000. godine ponovno vraćen na staro mjesto.
Crkva sv. Ive u Podmilačju do temelja je srušena 1. marta 1993. godine. Istovremeno je srušeno cijelo svetište: župne kuće, te vanjski oltar.
Područje Crkve sv. Ive u Podmilačju predstavlja prostor hodočašća za katolike, ali u hodočašću tradicionalno učestvuju i muslimani i pravoslavci iz čitave Bosne i Hercegovine. Jednom godišnje, uoči Dana sv. Ive – 24. juna, mnoštvo ljudi posjećuje ovo mjesto. U narodu postoji vjerovanje u njegovu ljekovitost, odnosno u izlječivost teško oboljelih osoba – hroničnih i duševnih bolesnika. Po istom vjerovanju hodočašće treba obaviti dva-tri puta, jer ukoliko se stanje ne popravi ni nakon trećeg puta, ozdravljenje nije moguće. Mnoštvo ljudi dolazi na ovo mjesto i radi zavjeta, ali je najveći broj onih koji dolaze da izmole i nađu lijek svojoj bolesti. Kako je ovo kultno i zavjetno proštenište multikonfesionalno, uoči Sv. Ive, ono oživi i postane mali bosanski Lurd. Poseban efekt daju oni ljudi obučeni u tradicionalne narodne nošnje, po kojima se razlikuju pripadnici različitih konfesija i nacija, pristigli iz najudaljenijih krajeva Bosne i Hercegovine (Fabijanić, 2002., str. 169,170). Već 23. juna prostor oko crkvice se napuni radi ispovjedanja. Zbog malog prostora unutar objekta, ispovjedanje se obavlja i vani, uz pomoć svećenika pristiglih iz cijele Bosne i Hercegovine. Sutradan u 9 sati se održava velika misa za bolesne koja predstavlja centralni i najvažniji dio obreda. Sastavni dio obreda je i umivanje u ranu zoru na vrelu zvanom Mrtvalj, koje se u narodu zove i Gospino vrilo, a koje se smatra ljekovitim i čudotvornim. Nakon toga hodočasnici po okolnim brdima beru ljekovitu biljku ivu (Teucrium montanium L.) koja je glavni sastojak mnogih preparata narodne medicine. Nakon toga se hodočašće završava.
Kult sv. Ive u vezi sa ozdravljenjem posebno «opsjednutih» bolesnika rasprostranjen je po cijeloj Bosni i Hercegovini. Održava se paralelno sa sličnim kultovima kao što su kult Gospe Olovske – 15. augusta, te kod pravoslavaca kult sv. Vasilija Ostroškog – 12. maja i kult Bogorodice Čajničke – 28. augusta. Bez obzira kada je nastala Crkva sv. Ive, može se pretpostaviti da je ovaj kult stariji od kršćanstva, koje mu je kasnije dalo svoje obilježlje. Pretpostavka je da se u Podmilačju nalazilo predkršćansko kultno mjesto, jer je sastavni dio rituala bilo i kupanje, koje se kasnije reduciralo samo na umivanje na izvoru Mrtvalj. Praksa ritualnog kupanja svakako upućuje na antičko vrijeme i antičku praksu. Osim toga mnoge kršćanske crkve podizane su na mjestima pretkršćanskih svetišta ili pak u njihovoj blizini (Fabijanić, 2002., str. 173,174).
2. Opis spomenika
Stara crkva sv. Ive
Crkva je imala dimenzije 15,85 dužine i 8,50 metara širine, bez sakristije koja 3,10 metara izlazi iz zida lađe. Crkvu su činila 4 osnovna elementa: lađa, svetište, sakristija i toranj.
Lađa je bila u obliku izduženog pravokutnika. Imala je masivne zidove debljine 1 m koji su zatvarali prostor od 8,40 m dužine i 5,56 m širine. Gotovo u sredini bočnih zidova nalazio se na svakoj strani po jedan uzak prozor sa gotičkim lukom. Vanjsko lice zidova bilo je izvedeno od pravilno, ali grubo pritesanih komada kamena vapnenca. Ulomci su bili približno četvornog oblika sa veličinom strana oko 20 cm.
Jedini ukras koji se nalazio na pročelju objekta je bio bogato profilirani portal. Njega je sačinjavala 32 cm široka bordura sa ukupno 5 redova. Vanjski rub bio je oblikovan kao niz prelomljenih pravokutnika, a uz njega se provlačila tanka vrpca od četverostranih piramida. Ostali dio dekoracije činile su dvije gužve rastavljene čistom, ravnom plohom. Kao nadvratnik služila je greda, sa donje strane ukrašena tankim tordiranim užetom. Vrata su bila širine 123 cm.
Svetište je bilo nešto izduženog oblika, a završavalo se petostranom apsidom. Bilo je presvedeno oštrim lukom visine 6,35 m iznad prve stube. Zapadna polovina prostorije bila je za jednu stubu viša od lađe, a poligon apside, gdje je stajao zavjetni oltar, bio je još za tri stube viši. Prostor je bio osvijetljen malim prozorom koji se nalazio u prvom sjevernom pregibnom zidu. Vrata sakristije imala su 30 cm visok prag i bila su presvedena lukom manjim od polukruga. Bila su širine 75 cm, a visine 182 cm. Imala su poseban sustav pričvršćavanja, tzv. sustav cardo – sustav stožera, odnosno nisu bila pričvršćena na baglame nego na stožer koji je bio uglavljen u odgovarajuće rupe u pragu i nadvratniku.
Sakristiju je sačinjavala prostorija dimenzija 3,60x2,70 m, oskudno osvijetljena manjim prozorom četvornog oblika.
Toranj Crkve sv. Ive je izlazio iz sredine pročelja crkve. Zidani dio je bio visok oko 29,0 m, a cjelokupna visina sa križem je iznosila približno 37 m. Imao je pet etaža. Parterni dio bio je na sve četiri strane probijen otvorima kojima se, ulazeći na vrata, prolazilo u lađu. Sudeći po tome, toranj je predstavljao neku vrstu predvorja crkve. U prvoj etaži je bilo pjevalište. Arhitektonski detalji i rješenje tog dijela nisu bili poznati. Treća etaža bila je jednostavno riješena. Jedini uski i oštro zasvedeni otvor služio je kao osvjetljenje stubišta koje je vodilo na više etaže. U ovom dijelu je toranj izlazio iz korpusa prednjeg zida crkve. Četvrta etaža je bila u obliku kocke, koso profiliranim vijencem i zadebljalim kutovima naglašena od ostale mase zida. U sredini pročelja, bila je «okrugla ploha», za koju se pretpostavlja da je trebala služiti za postavljanje sata. Na ostalim stranama tornja na tom mjestu nalazili su se uski prozori. Na petoj, posljednjoj etaži, bila je jednostavna gotička bifora, iznad kosog profiliranog vijenca. I ovdje su uglovi bili naglašeni. Toranj je bio pokriven strmim krovom od šindre (Kujundžić, 1966.,370).
Od starog inventara crkve bio je sačuvan samo jedan gotički kalež u sakristiji, a čija sudbina je danas nepoznata.
Nova crkva sv. Ive
Nova crkva sv. Ive predstavljala je tipično arhitektonsko rješenje crkava nastalih s kraja XIX i početka XX stoljeća, rađena u maniru historicizama s elementima neo-romanike i neo-gotike. Crkva je bila trobrodno riješena, sa masivnom apsidom sa kontraforima na sjevernoj strani i transeptom u osovini istok – zapad. Sa istočne strane nove crkve, uklopljena je stara crkva i pretvorena u krstionicu. Tom prilikom srušen je toranj i pročelje stare crkve. Koncept ulaznog pročelja nove crkve pokušao je, na neki način oponašati izgled pročelja stare crkve, s tim što su ovdje, osim novih graditeljskih materijala, upotrijebljeni novi oblikovni elementi. To se prije svega odnosi na njegovo postepeno sužavanje, koje je imalo za cilj naglašavanje vertikalnosti tornja, koju je još više upotpunjavao strm šatorasti krov kojim je zvonik bio završen.
Ulaz u crkvu nalazio se sa južne strane, sa stubištem i portalom završenim prelomljenim lukom. Iznad portala nalazio se timpanon sa upisanim kružnim prozorom, a sa strana po jedan manji, simetrično raspoređen prozorski otvor.
Uz bočne zidove crkve nalazili su se pravilno raspoređeni kontrafori, između kojih su bile trifore sa jako naglašenim centralnim prozorskim otvorom i završetkom u vidu prelomljenog luka koji optički, a ne konstruktivno, povezuje dvije susjedne kontrafore.
Crkva je bila pokrivena dvostrešnim krovom, izuzev apside kod koje je krov bio petostrešan. Krovni pokrivač bio je od industrijskog crijepa.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine br. UP I 02-7-1/70 od dana 27. ožujka 1970. godine, objekt je stavljen pod zaštitu države.
4.Konzervatorsko restauratorski radovi:
1705. godine - izvršene su veće intervencije na krovu i zidovima objekta
1758. godine - postavljen novi krov
1822. godine – veće intervencije na objektu
1872. godine - pregrađen toranj koji je sadržavao elemente gotičke gradnje
1910. godine – izvršeno rušenje tornja i pročelja te gradnja nove crkve u koju je stara uklopljena.
2000. godina – rehabilitacija u ratu porušenoga objekta
5. Sadašnje stanje lokaliteta
Na temelju Izvedbenog projekta urađenog od strane Projektantskog biroa D&Z, doo. iz Zadra, i arhitekte Josipa Grškovića, a na traženje investitora – Župnog ureda sv. Ivana Krstitelja iz Podmilačja, 21. svibnja 1999. godine urađena je tehnička dokumentacija rehabilitacije ratom porušene stare crkve sv. Ive u Podmilačju. Godine 2000. izvršena je rekonstrukcija spomenutog objekta.
Na temeljima porušenog objekta izvršena je rehabilitacija stare crkve, uz korištenje foto dokumentacije i tekstualne opise Đure Baslera, na temelju čega je i izrađena tehnička dokumentacija.
Na temelju uvida u stanje na terenu ustanovljeno je sljedeće:
- objekti stare i nove crkve sv. Ive su tijekom rata 1992. – 1995. u potpunosti srušeni,
- na mjestu gdje je bila crkva ostala je većina kamenih ulomaka, koja je nakon 1999. godine uklonjena tijekom čišćenja lokacije i pripreme za izgradnju nove crkve,
- dio ulomaka se još uvijek nalazi uz Crkvu sv. Ive, odnosno na potezu ispod današnjeg puta Jajce - Banja Luka. Nije bilo moguće ustanoviti da li su to ulomci stare ili nove crkve, jer su izmiješani sa betonom i obrasli samoniklim raslinjem; po riječima župnika riječ je o ulomcima sa nove crkve
- izvršena je rehabilitacija izgleda objekta od prije 1910. godine, odnosno prije izgradnje velike crkve; također po riječima župnika crkve radovi su izvršeni na temeljima stare crkve sv. Ive
- objektu je dograđeno ulazno pročelje i zvonik
- na portal je vraćena luneta sa dekoracijom, a koja je nakon 1910. godine bila smještena u samostanu u Jajcu
- elementi prozora – klupice i doprozornici rekonstruirani su na temelju ranijeg izgleda
- enterijer crkve rekonstruiran je na temelju ranijeg izgleda sa starih fotografija
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, usvojene na IV sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, održanoj od 03. do 09. rujna 2002.godine. Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu.
Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
B. Povijesna vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
C.V. Vrijednost detalja (originalni luk iznad portala)
E. Simbolička vrijednost
E.II.Sakralna vrijednost,
E.III. Tradicionalna vrijednost,
E.IV. Vezanost za rituale ili obrede,
E. V. Značaj za identitet skupine ljudi
F. Ambijentalna vrijednost
Fiii. Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija,
- situacija.
Korištena literatura:
Tijekom vođenja postupka proglašenja Crkve sv. Ive u Podmilačju nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1966. Kujundžić, Juraj, (Basler), Crkva sv. Ive u Podmilačju, u:»Dobri pastir», svezak I-IV, god XV-XVI, str. 369-374., Sarajevo, 1966.
1998. Blažević, fra Velimir, Katolička župa Jajce u XVII i XVIII stoljeću, u: Bosna franciscana, god. VI, br. 10., str. 112. – 142., 1998
1990. Kovačić, A.S., Podmilačko svetište i župa, u: «Podmilačje, 2 izdanje, Župni ured sv. Ive Podmilačje, Zagreb, str. 7.-60., 1990.,
2002. Fabijanić, Radmila, Podmilačje i sv. Ivo, Jajce 1396. – 1996., Zbornik radova, str. 169 – 174., Jajce, 2002,
|
