Status spomenika -> Nacionalni spomenik

„Službeni glasnik BiH“ br. 18/09. 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 19. do 23. januara 2006. godine donijela je

O D L U K U

I

Historijsko područje – Nekropola sa stećcima na lokalitetu Han u Šabićima, općina Trnovo, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čini nekropola sa 53 stećka.

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 2369 i 2370 (novi premjer), z.k. uložak br. 397 i 401, k.o, Šabići, općina Trnovo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini („Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

            S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se sljedeće:

Prva zona zaštite obuhvata prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

- dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjm tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

- obavljanje radova na infrastrukturi dopušteno je samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;

- nije dopušteno odlaganje otpada.

            Druga zona zaštite obuhvata parcele mezarja u Šabićima označene kao k.č. 2371 i 2372 do puta zvanog Kolijevka na zapadu. U tom prostoru dopušteno je sahranjivanje.

            S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se zaštitni pojas koji je na istoku i zapadu definiran putem zvanim Kolijevka i lokalnom cestom kroz naselje do zgrade Mjesne zajednice, na jugu obuhvata prostor udaljenosti 50 m od granica prvog stepena prema rijeci Rakitnici, i na sjeveru lokalni put ispod savremene ceste za Sinanoviće. U tom pojasu provode se sljedeće mjere zaštite:

- nije dopuštena izgradnja saobraćajnica punih profila, novih privatnih kuća i ostalih objekata koji u toku izgradnje ili eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik;

- nije dopušteno parkiranje na zelenim površinama samog lokaliteta;

- nije dopušteno odlaganje otpada.

            Vlada Federacije je dužna posebno da osigura provođenje sljedećih mjera:

 - sanaciju razbijenih i napuklih stećaka;

 - izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

V

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u „Službenom glasniku BiH“.

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Predsjedavajući Komisije

                                                                                                Dubravko Lovrenović

Broj: 05.2-2-308/05-4

20. januar 2006. godine

Sarajevo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 2, stava 1, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8., Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Arheolog Margita Gavrilović, muzejski savjetnik u Arheološkom odjeljenju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, poslala je dana 13. 12. 2005. godine prijedlog/peticiju za proglašenje historijskog područja - nekropola sa stećcima na lokalitetu Han u Šabićima nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

• historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija dobra

Podbjelašničko selo Šabići nalazi se na jugoistočnim padinama planine Bjelašnice, na raskrsnici puteva za naselja Rakitnicu i Sinanoviće. Selo je na nadmorskoj visini oko 1160 m. Smješteno je u dolini amfiteatralnog oblika koja se spušta od sjevera ka jugu, prema lijevoj obali Rakitnice. Nekropola stećaka nalazi se u sred sela na lokalitetu Han. Prije uništenja lokaliteta, na istom mjestu je bilo malo uzvišenje pored seoskog druma koji je vodio iz Šabića za selo Rakitnicu. Sa istočne strane je omeđena pomenutim putem, sa sjeverne i južne privatnim zemljištem. Na zapadnom rubu je pojas privatnog zemljišta, kojim je nekropola odijeljena od aktivnog mezarja.

Historijski podaci

Geografski se prema prirodnom položaju planina Bjelašnica dijeli na bosansku (prema Hadžićima, Pazariću, Trnovu i Raštelici), na sjevernim padinama i bez stalnih naselja, i na hercegovačku, na južnim padinama sa stalnim naseljima. Južni dio Bjelašnice proteže se sve do desne (bosanske) obale rijeke Neretve (Popović, 1932, 59; Beljkašić-Hadžidedić, 1999., 8). Južno od Bjelašnice je planina Visočica. Njih oštro razdvaja rijeka Rakitnica. Na jugoistočnom predjelu Bjelašnice, na tzv. „niskoj Bjelašnici”, nadmorske visine od 1200 do 1500 m su stalna naselja. Šabići se, zajedno sa Umoljanima, Kramarima, Lukavcem, Brdima i Malešićima nalaze u gornjem toku Rakitnice, na desnoj obali rijeke. U nekima su rekognosciranjem ustanovljeni tragovi iz praistorije, a mnoga od njih nose i danas srednjovjekovne toponime. Cijeli predio oko rijeke Rakitnice bio je preko Štirnog dola povezan sa Sarajevskim poljem i naseljima u dolini Miljacke, a preko Jagodin dola sa Konjicem.

U kasnom srednjem vijeku predio od rijeke Rakitnice od izvora na istoku, do rječice Trešanice na zapadu, pripadao je upravnom kotaru Črešnjevo, unutar župe Neretve. Župa Neretva je u 15. vijeku podijeljena na bosanski i hercegovački dio, sa graničnom linijom na rijeci Neretvi. Bosanski dio se protezao do desne obale Neretve i pripadao je oblasti Kraljeve zemlje, a hercegovačkom dijelu su pripadali predjeli na lijevoj obali Neretve, i bili su pod vlašću oblasnih gospodara Kosača. Centar upravnog kotara bio je grad Češnjevo, koji je dostigao najveći stepen razvoja u 15. vijeku. Imao je detaširano podgrađe (na teritoriji današnjeg Konjica) i carinu, jer je pored grada prolazio frekventni put iz doline Neretve. Vjerovatno je cijeli kraj, a sa njim i područje župe Češnjevo pripadalo feudalnom posjedu bosanskih kraljeva, tj. bio je kraljevska domena (Anđelić, 1982., 113; isti, 1975., 157, 305; Šabanović, 1982., 126). Osmani su zauzeli područje do desne obale Neretve 1463. godine. U popisu od 1468./9. godine javlja se nahija Češnjevo. U narednom popisu iz 1477. godine ova nahija se više ne spominje (Šabanović, 1982., 116-126 sa kartom na strani 128; Anđelić, 1975., 308). Skoro na cijeloj teritoriji upravnog kotara Češnjevo živjela je velika skupina Vlaha katunara kao stalni naseljenici u okviru katuna koji su bili pandan seoskih (zemljoradničkih) slavenskih općina. Na prostoru gornjeg toka Rakitnice, u kojem je selo Šabići, prema toponomastici se mogu naslutiti tragovi jedne takve općinske organizacije. U Umoljanima, Tušilima i Šabićima se nalazi toponim Varda, koji ukazuje na organiziranu vojno-policijsku službu seoskih općina. Vjerojatno se zajednički kultni centar nalazio u Umoljanima, koji su to ostali do danas. Između Umoljana i Šabića nalazi se lokalitet Crkvina, a u Umoljanima glavna džamija. U istom selu je i toponim Igrište, jedan od naziva vezanih za kultna mjesta predkršćanskog kulta, a obično se javljaju u naseljima sa crkvama.

 Na ovom području su zastupljena rodovska groblja kao i manje nekropole pojedinih porodica. Šabići su bili rodovsko selo unutar većeg teritorija seoske općine. Argumenati za ovakvu pretpostavku su ime sela i postojanje rodovske nekropole sa stećcima, datirane u period od kraja 14. do početka 16. vijeka. (Anđelić, 1975., 293).

2. Opis dobra

Na nekropoli su 53 stećka, od toga su 4 ploče, 27 sanduka, 12 sanduka sa postoljem, 4 sljemenjaka, 4 sljemenjaka sa postoljem i dvije skupine sa nekoliko ostataka razbijenih komada stećaka. Ukrašeno je 5 spomenika (9,4%).

Opis nekropole do devastiranja 1993-1999. godine

Nekropola je sukcesivno razgrađivana. Š. Bešlagić je, kasnih šezdesetih godina 20. vijeka evidentirao 58 stećaka, od toga 41 sadnuk, 9 ploča i 8 sljemenjaka. Na spomenicima su primijećena znatna oštećenja, a bio je već tada prevaljenih i utonulih stećaka, stoga u Bešlagićevom opisu nisu izdvojeni spomenici sa postoljima (Bešlagić, 1971., 179). Prema aerografskom snimanju terena 1981. godine moglo se dešifrirati ukupno 55 spomenika, od toga 47 spomenika unutar nekropole, jedan spomenik ispred ulaza u zgradu Mjesne zajednice i 7 spomenika uz jugozapadni dio zida istog objekta. Prema tom snimku tokom arheoloških istraživanja 2001. godine napravljena je skica prostiranja nekropole. Stručnjaci Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Sarajeva su 1986. godine konstatirali da je određeni broj stećaka bio pomjeran, a na spomenicima su bila vidljiva napuknuća prouzrokovana mehaničkim putem.

Glavnina stećaka bila je orijentirana u prirodnom pravcu pružanja terena sjeverozapad (uzglavlje)–jugoistok, uz nekoliko izuzetaka. Nekoliko stećaka uz zapadni rub nekropole bilo je orijentirano u pravcu jug–sjever. U središnjem dijelu nekropole i kod zgrade Mjesne zajednice manji broj stećaka je bilo orijentiran jugozapad–sjeveroistok.

Tokom rata 1993-1995. godine na ovoj lokaciji bio je pozicioniran dio francuskog bataljona UNPROFOR-a, čiji su pripadnici pomjerili dvije skupine stećaka; prvu ispred i pored prodavnice i drugu koja je bila uz istočni rub nekropole, naročito na njenom sjeveroistočnom dijelu, te ih sklonili sa druge strane puta i iza pomenute zgrade. Vjerojatno je tako dio stećaka dospio i na padine iza seoske ambulante. Jedinicama UNPROFOR-a je trebao parking prostor, prošireni put i utvrđeni zaklon od vreća napunjenih pijeskom i bodljikave žice. Tom prilikom je odsječeno oko 1/3 blage uzvisine na kojoj su stajali stećci, a na ostalom dijelu nekropole je bio vojni položaj sa zaklonima. Iza rata 1999. godine od preostalih stećaka in situ, većina ih je teškom mehanizacijom sklonjena uz istočnu ivicu puta, manji dio je strovaljen u jarak između nekropole i mezarja, poneki je zatrpan zemljom pri ravnanju terena, a jedan je prevaljen preko živice u mezarje. Tada su mnogi od spomenika znatno oštećeni ili prepukli.

Od 16. 7. do 10. 8. 2001. izvršena su arheološka istraživanja grobova. Naredne, 2002. godine stećci su, koliko je to bilo moguće, prema raspoloživoj dokumentaciji i prema stanju na terenu vraćeni na prvobitnu lokaciju, ali nije bilo moguće izvršiti rekonstrukciju prvobitnog stanja nekropole. Sva dokumentacija sa arheoloških istraživanja i postavljanja stećaka na staru lokaciju, nalazi se u Kantonalnom zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa u Sarajevu.

Opis nekropole poslije vraćanja stećaka na prvobitnu lokaciju

            Areal nekropole poslije vraćanja stećaka je u odnosu na prvobitno stanje, morao biti smanjen zbog proširenja puta na kojem je prije stajalo najmanje 10 stećaka. Svi spomenici uključujući i one koji su bili nekada smješteni uz zapadni zid zgrade mjesne zajednice smješteni su na areal dimenzija 21 x 23 m, tj. na oko 480 m2. Na nekropoli u Šabićima postavljena su 2002. godine 53 stećka. Od toga je:

- 50 stećaka čiji je oblik identificiran. Među njima su stećci br. 29, 39, 44, toliko razlupani da se njihovi dijelovi ne mogu spojiti;

- dvije skupine (br. 34, 43) su sastavljene od nekoliko razbijenih komada neidentificiranog oblika, a vraćene su na nekropolu da ostanu kao trajno svjedočenje da su nekada tu postojali, te da potpuno ne propadnu;

- stećak br. 53 prvobitno je pripadao nekropoli Dolovi. Nađen je kod Hair česme, 2 km zapadno od Šabića na putu za Sinanoviće, ispod nekropole Dolovi, sa koje je vjerojatno skliznuo. Prenosom na nekropolu u Šabiće je spašen od daljeg propadanja. Spomenik je ukrašen na svih pet ploha.

1. Sanduk, dim. 1,8 (dužina) x 0,75 (širina) x 0,75 (visina) m. Orijentacija sjever–jug. Neoklesano dno, malo zaobljeno. Pri dnu odbijen jugozapadni ugao.

2. Sanduk, dim. 1,8 x 0,7(0,6) x 0,68(63) m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Na vodoravnoj gornjoj ploči prirodna rasjeklina. Na užim stranama, čeonoj i donožnoj su prirodne žile u kamenu, pa se na južnoj strani dio stećka po toj žili odlomio. Uz jugoistočni ugao pripojen je mali nedostajući dio.

3.  Sanduk sa postoljem, dim. sanduka: 1,45 x 70(75) x 0,42 m; postolje 1,8 x 1,05 x 0,35(30) m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Na postolju su jaka napuknuća, a nedostaje mu sjeverozapadni dio.

4. Sanduk sa postoljem, dim. sanduka 1,6 x 0,6(0,3) x 0,6 m; postolje 2 x 1,1 x 0,24 m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Dio gornje površine sanduka je odlomljen, tako da je donožni dio kos. Uništen jugozapadni dio postolja.

5. Sanduk, dim. 1,1 x 0,48 x 0,23 m. Orijentacija jugozapad–sjeveroistok. Oštećen na jugozapadnom kraju.

6. Sanduk, dim. 1,8 x 0,96 x 0,7 m. Orijentacija zapad–istok, sa manjim otklonom u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Oštećenje po prirodnoj žili u kamenu.

7. Sanduk, dim. 2 x 0,84 x 0,57 m. Orijentacija sjever–jug. Izlomljen u tri dijela.

8. Sanduk, dim. 1,62 x 0,85 x 0,73 m. Orijentacija sjever–jug. Oštećen na sjeveroistočnom i jugozapadnom uglu.

9. Sanduk (?) sa otučenom gornjom površinom i postoljem, očuvane dimenzije sanduka 1,6 x 0,8 x 0,22 m; postolje 2 x 1,1 x 0,28 m. Orijentacije sjever–jug. Stećak ima masivno postolje, ali je gornja površina spomenika toliko uništena da visina sanduka doseže jedva 0,22 m, pa nije poznato da li je bio sanduk ili sljemenjak.

10. Sanduk, dim. 1,63 x 0,8 x 0,52 m. Orijentacija sjever–jug. Ukras: vodoravna ploha po sredini podijeljena urezanom podužnom crtom.

11. Sanduk koji se sužava pri dnu, dim. 1,8 x 0,62(57) x 0,54 m. Orijentacija sjever–jug, sa manjim otklonom u smjeru sjeveroistok–jugozapad. Okrnjen jugoistočni ugao.

12. Sljemenjak koji se sužava pri dnu, dim. 2 x 0,87(76) x 1,73 m. Orijentacija sjever–jug. Na više mjesta neznatno okrnjen.

13. Sanduk sa odvojenim postoljem, dim. sanduka 1,38 x 0,56 x 0,5 m; postolje 1,57 x 0,73 x 0,1 m. Orijentacija sjever–jug sa manjim otklonom u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Okrnjeni uglovi sjeverne, uže strane.

14. Sanduk sa postoljem, dim. sanduk 1,7 x 0,92 x 0,57 m; postolje 1,9 x 1,25 x 0,2 m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Postolje je na pojedinim mjestima okrnjeno.

15. Sanduk sa postoljem, dim. sanduk 1,6 x 0,6 x 0,48 m; postolje 1,9 x 0,8 x 0,2 m. Orijentacija sjever–jug. Sanduk je prelomljen na dva dijela, a ima napukline po prirodnim žilama u kamenu.

16. Sljemenjak sa postoljem, dim. sljemenjaka 1,45 x 0,63 x 0,75(0,6) m; postolje 1,65 x 0,63 x 0,2 m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Sljemenjak i postolje djelomično oštećeni na jugozapadnom uglu.

17. Ploča, dim. 2 x 1,18(1,05) x 0,38 m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok.

18. Sanduk, dim. 1,7 x 0,85 x 0,58 m.

19. Sanduk, dim. 1,92 x 0,93 x 0,53. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Vertikalna raspuklina po prirodnoj žili u kamenu.

20. Sanduk, dim. 1,74 x 0,81 x 0,67 m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Manja oštećenja na uglovima.

21. Sanduk sa postoljem, dim. sanduka 1,68 x 0,78 x 0,7 m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Spomenik dosta oštećen. Tragovi postolja jedva vidljivi. Gornja površina sanduka jako oštećena.

22.Sanduk, dim. 2 x 1,02 x 0,88 m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Obijen gornji jugozapadni ugao.

23. Sljemenjak na četiri vode sa postoljem, dim. sanduk 1,35 x 0,66 x 0,33 m; visina sljemena 0,17 m; postolje 1,76 x 1,03 x 0,15 m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Spomenik je pri pomjeranju pukao na dva dijela koja se mogla spajaju.

24. Ploča, dim. 2,2 x 1,25 x 0,34(20) m. Orijentacija sjever–jug. Oštećena na bridovima.

25. Sanduk, dim. 2,05 x 1,53 x 0,94 m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Obijena gonja trećina sjeverne čeone strane.

26. Sanduk, dim. 1,82 x 0,90(0,77) x 77 m. Orijentacija sjeveroistok–jugozapad. Prirodno oštećenje na južnoj podužnoj strani. Odbijen sjeverozapadni ugao.

27.  Sljemenjak, dim. sanduka 1,93 x 0,75 x 0,90 m; visina sljemena 0,2 m; postolje sačuvano na podužnoj, istočnoj strani u dimenzijama 1,46 x 0,3 x 0,3 m. Orijentacija sjever–jug. Južna strana je u donjoj polovini jako oštećena.

28. Sanduk, dim. 1,95 x 1,38 x 0,50 m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Oštećeni bridovi.

29. a i b, dvije odbijene gromade istog sljemenjaka. Ne spajaju se.

30. Sanduk, dim. 1,63 x 0,56 x 0,53 m. Orijentacija sjeverozapad–jugoistok. Obijen na gornjem jugoistočnom uglu.

31. Sanduk, dim. 1,53 x 0,72 x 0,62(0,55) m. Orijentacija sjever–jug sa blagim otklonom u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Na zapadnoj podužnoj strani oštećenja na uglovima.

32. Sanduk sa postoljem, dim. sanduk 2 x 0,91 x 0,63 m; postolje 2,25 x 1,28 x 0,25 m. Orijentacija sjever–jug sa blagim otklonom u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Postolje djelomično obijeno na južnoj polovini zapadne podužne strane. Sjeveroistočni ugao postolja odbijen i prislonjen u prirodni položaj.

33. Ploča, dim. 2,1 x 1,25 x 0,3 m, djelomično oštećenih bridova.

34. a i b. Dva komada istog stećka, ne spajaju se. Dim. a) 1,23 x 0,9 x 0,6 m; b) 0,6 x 0,5 x 0,34 m. Orijentacija sjever–jug sa otklonom u smjeru sjeverozapad–jugoistok.

35. Sanduk, dim. 1,96 x 0,94 x 0,67 m. Djelomična oštećenja na sjevernoj, užoj plohi.

36. Sljemenjak, dim. 1,8 x 1,1 x 1,45 (od toga visina sljemena 0,25) m. Orijentacija sjever–jug sa blagim otklonom u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Ukrašen urezanom linijom na vrhu vertikalnih ploha. Ova linija odvaja krov od ostalog dijela sljemenjaka. Oštećenja na jugozapadnom donjem uglu.

37. Sanduk, dim. 1,77 x 1,08 x 0,76 m. Orijentacija sjever–jug sa blagim otklonom u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Obijen jugoistočni donji ugao.

38. Sanduk, dim. 1,61 x 0,85 x 0,75 m. Orijentacija sjever–jug sa malim otklonom u smjeru sjeveroistok–jugozapad. Pri vrhu vertikalnih strana spomenik je ukrašen tordiranom trakom, širine 5 cm. Oštećenja na bridovima gornjeg dijela sanduka. Tordirana traka je očuvana na južnoj strani u cjelini, na malom dijelu zapadne strane, na srednjem dijelu istočne strane i u sjeveroistočnom uglu.

39. Dio sljemenjaka sa postoljem. Sačuvana je u cjelosti jedna bočna strana dužine 1,10 m (zajedno sa dijelom postolja), kompletne širine od 1 m, i visine 1,3 m (od toga visina sljemena 0,2 m). Uz ovaj fragment postavljena su još 4 odlomljena komada istog stećka, ali se ne mogu spojiti.

40. Sanduk sa postoljem, dim. sanduka 1,63 x 0,80 x 0,85 m; očuvani dio postolja 1,55 x 1,15 x 0,15 m. Orijentacija sjever–jug sa manjim otklonom u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Sjeverna polovina vodoravne gornje plohe oštećena, kao i dio postolja.

41. a i b. Ploča, slomljena na dva nejednaka dijela. Dim. a) 1 x 1,3 x 0,3 m; b) 0,87 x 0,93 x 0,3 m. Orijentacija zapad–istok. Dijelovi ploče su znatno oštećeni.

42. Sanduk, dim. 2 x 0,9 x 0,85 m. Orijentacija sjeveroistok–jugozapad. Primjetna su manja oštećenja na uglovima i prirodne raspukline.

43. a, b, c Tri komada različitih stećaka.

44. a, b, c, d Četiri dijela jednog stećka u obliku sanduka koji se ne mogu spojiti.

45. Sanduk sa postoljem, dim. sanduk 1,9 x 1,05 x 0,65 m; postolje 2,2 x 1,25 x 0,3 m . Orijentacija sjever–jug sa manjim otklonom u smjeru sjeveroistok–jugozapad. Na cijelom sanduku su primjetna oštećenja.

46. Sanduk, dim. 1,8 x 0,75 x 0,6 m. Orijentacija sjever–jug sa otklonom u smjeru sjeveroistok–jugozapad. Neznatno oštećene na sjeverozapadnom uglu.

47. Sanduk, dim. 1,94 x 0,9 x 0,65(0,56) m. Orijentacija sjever–jug sa otklonom u smjeru sjeveroistok–jugozapad. Na spomeniku su primjetna prirodna oštećenja.

48. Sljemenjak sa postoljem, dim: sanduka 1,7 x 0,8 x 0,63 (od toga visina sljemena 0,15) m; djelomično oštećeno postolje očuvanih dimenzija 1,85 x 1,1 x 0,17 m. Na južnoj strani odbijen dio sljemena.

49. Sanduk, dim. 1,65 x 0,77 x 0,54 m. Orijentacija sjever–jug sa blagim otklonom u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Ukras urezan na gornjoj vodoravnoj plohi u vidu štapa u obliku slova T. Dužina štapa 0,95 m. Na spomeniku su vidljiva prirodna i mehanička oštećenja.

50. a i b Sanduk, prelomljen na dva dijela. Dim. a) 1,5 x 1,32 x 0,58 m; b) 0,60 x 1,1 x 0,58. Između ova dva dijela nedostaje središnji dio spomenika. Orijentacija zapad–istok.

51. Sanduk sa postoljem, dim. sanduka 1,75 x 0,82 x 0,5; postolje 2 x 0,95 x 0,30 m. Orijentacija sjever–jug. Djelomično oštećena gornja vodoravna ploha sanduka i dio postolja.

52. Sanduk sa neznatno naglašenim postoljem na južnoj strani. Dim. sanduka 1,73 x 1,2 x 0,9 m. Orijentacija sjever–jug sa blagim otklonom u smjeru sjeverozapad–jugoistok. Jače mehaničko oštećenje na jugozapadnom uglu.

53. Sanduk, dim. 1,7 x 0,75 x 1,05 m. Orijentacija sjeveroistok–jugozapad. Ukrašen je svih pet ploha. Svi bridovi su oivičeni tordiranom trakom. U sredini gornje vodoravne plohe je urezan mač sa nakrsnicom i jabukom. Bočne, podužne strane su ukrašene sa po pet polukružno zasvedenih arkada. Na južnoj strani je iznad arkada friz koji se sastoji od valovite linije iz koje izlaze male spiralne vitice. Površina sjeverne strane je isprana jer je stećak ležao pored Rakitnice. Na toj strani je, iznad središnjih arkada, pet stiliziranih poprsja, a iznad krajnjih poprsja su spiralne vitice. Na zapadnoj, užoj strani je ukras u vidu kraćeg štapa iz kojeg simetrično izlaze dvije spirale. Iznad svake spirale je dlan sa raširenim prstima iznad kojeg je u gornjem južnom uglu rozeta, a u sjevernom polumjesec okrenut krakovima prema zemlji. Na, užoj, istočnoj strani ukras je slabije čitljiv. U sredini je urezan kratak štap koji dolje završava potkovičastim ukrasom okrenutim prema zemlji. Gore su dvije veće simetrično postavljene spirale. U gornjem južnom uglu je također dio spiralnog ukrasa.

Arheološkim istraživanjima tokom ljeta 2001. godine obuhvaćena je površina od 650 m2. Prvobitno, najgušće poredani stećci su bili u sjeveroistočnom uglu nekropole i dalje prema jugoistoku. Taj dio neropole je pokrila nova trasa puta tako da je taj dio ostao neistražen. Otkriven je 21 grob. Grobovi su bili ukopani u laporovitu glinu koja se pretvara u „škrilju”, tj. krečnjak. Dno grobova je bilo na različitim dubinama od 0,9-1,77 m mjerano od 0 kote (1161.83 m).(1) Ukopi su vršeni na nekoliko načina: pokojnici su polagani direktno u zemljanu raku (12 grobova), u drvene sanduke zakovane željeznim ekserima (7 grobova), a jedan grob je imao kamenu konstrukciju u vidu dvoslivnog krova. Svi pokojnici su polagani na leđa. Položaj glave, ruku i nogu u većini slučajeva nije bilo moguće ustanoviti zbog oštećenosti skeleta. Glave pokojnika su položene na jugozapad ili sjeverozapad sa pogledom uperenim ka istoku. Priloga u grobovima nije bilo), što bi se prije moglo pripisati ujednačenom socijalnom statusu članova roda, nego uništenosti nalaza.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije/Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran, nego se odluka donosi na osnovu gore navedene peticije.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine uvršten je kao spomenik III kategorije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

- Kasnih šezdesetih godina 20. vijeka Š. Bešlagić je obišao nekropolu

 (Bešlagić, 1971., 179)

- 1986. Stručnjaci gradskog Zavoda za zaštitu kulturnog i prirodnog nasljeđa obišli su lokalitet i zabilježili trenutačno stanje

- Od 16. 7. do 10. 8. 2001. vršena su arheološka istraživanja grobova

- 2002. godine postavljeni su stećci na istu lokaciju, ali ne i u istom rasporedu kako su bili prije razaranja nekropole

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, decembra 2005. godine, ustanovljeno je da, pored oštećenja koja su konstatovana 2002. nema nekih novih oštećenja.

6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen:

Specifični rizici su uslovljeni smještajem nekropole u središtu naselja Šabići.

Pored nje prolazi glavni put. Okružena je privatnim zemljištem na kojem bi vlasnici mogli izgraditi kuće ili vikendice kao i pristupne puteve ka njima.

III –  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A) Vremensko određenje

B) Historijska vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

 iv. Kompozicija

 v. vrijednost detalja

G) Izvornost

 i. Oblik i dizajn

 ii. Materijal i sadržaj

 v. Položaj i smještaj u prostoru

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

 i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa

Sastavni dio ove odluke su:

-  kopija katastarskog plana,

- zemljišnoknjižni izvadak,

- grafički prilozi-plan nekropole 2002. godine (Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa u Sarajevu)

- dokumentacija sa arheoloških iskopavanja (Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa u Sarajevu – fotosi sa iskopavanja, izvještaji o iskopavanju sačinila mr Lidija Fekeža)

- fotodokumentacija Komisije sa terena, juli i decembar 2005.

KorišTena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1932. Popović, Jovo, Ljetni stanovi (mahale) na planini Bjelašnici. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu (Sveska za prirodne nauke) XLIV/1932., Sarajevo, 1932., 55-96

1971. Bešlagić, Šefik, Stećci-kataloško-topografski pregled. IP „Veselin Masleša”, Sarajevo, 1971.

1972. Anđelić, Pavao, Bobovac i Kraljeva Sutjeska, stolna mjesta bosanskih vladara u XIV i XV stoljeću. IP „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1972.

1975. --------------------, Historijski spomenici Konjica i okoline. Konjic, 1975.

1982. --------------------, Teritorijalno-politička organizacija župe Neretve i njezino mjesto u širim političkim okvirima. U: Studije o teritorijalno-političkoj organizaciji Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast. Sarajevo, 1984., 435-587.

1982. Bešlagić, Šefik, Stećci. Kultura i umjetnost. IP „Veselin Masleša“, Sarajevo, 1982.

1982. Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk. „Svjetlost“, Sarajevo, 1982.

1988. Mutapčić, Snježana, Močioci, Brda, Trnovo. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom III, 52.

1999. Beljkašić-Hadžidedić, Ljiljana, Bošnjačka nošnja na Bjelašnici. Sarajevo, 1999.

(1) Dubine grobova su navedene prema stanju na već uništenoj i poravnanoj lokaciji, tako da ne odgovaraju stvarnom stanju, tj. odnosu stećak-dubina groba.