početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Nekropola sa stećcima Donje Bare, historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4 Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 39. stav 1 i člana 40a. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 16. do 18. decembra 2015. godine, donijela je

ODLUKU
o izmjenama i dopunama Odluke o proglašenju historijskog područja – Nekropola sa stećcima Donje Bare, općina Posušje, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine

I

U Odluci o proglašenju historijskog područja – Nekropola sa stećcima Donje Bare, općina Posušje, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik BiH“, br. 43/08, 48/13 i 42/14) u tački I stav 3 mijenja se i glasi:
”Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 2928, 2929 i 2930 (novi premjer), što odgovara k.č. 6000 i 6022 (stari premjer), k.o. Konjsko Bare, općina Posušje, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.“.

II

Tačka III mijenja se i glasi:
“S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, na prostoru koji je definiran u tački I stav 3 ove odluke utvrđuje se zona zaštite, koju čine k.č. 2928, 2929 i 2930, k.o. Konjsko Bare. Obuhvat zone zaštite počinje sa tromeđe k.č. 2926, 2928 i 2929, te ide sjeveroistočno granicom k.č. 2928 sa k.č. 2926, 2927, 2937, 2936 i 2935 do tromeđe k.č. 2928, 2935 i 2930.
Granična linija zone zaštite zatim ide granicom k.č. 2930 sa k.č. 2935, 2939 i 2931 do tromeđe k.č. 2929, 2930 i 2931. S ove tromeđe linija nastavlja granicom k.č. 2929 sa k.č. 2931, 2919, 2923 i 2926, te se vraća se na polaznu tačku u tromeđi k.č. 2926, 2928 i 2929, k.o. Konjsko Bare i time je zatvorena zona zaštite. Površina zone zaštite je 13.567 m2. Na tom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi čiji je cilj prezentacija spomenika uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- dopušteno je obavljanje radova na infrastrukturi, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- radovi na uređenju lokaliteta i radovi na saniranju oštećenja dopušteni su isključivo uz prethodno izrađen plan sanacije, restauracije i konzervacije i odobrenja nadležnog ministarstva i nadzor nadležne službe zaštite;
- nije dopušteno pomjeranje nadgrobnika sa grobova na bilo koju drugu lokaciju; - nije dopušteno čišćenje stećaka od lišaja i mahovine;
- izuzetno od prethodne alineje, dopušteno je čišćenje stećaka u slučaju da je ono neophodno za istraživanje epigrafskih ili dekorativnih elemenata stećaka, uz prethodno izrađen elaborat i odobrenje nadležnog ministarstva. Elaborat treba biti zasnovan na biološkim, hemijskim, fizičkim i drugim analizama za koje konzervator utvrdi da su neophodne, te sadržavati odgovarajuće konzervatorske mjere kojima će biti spriječeno uklanjanje patine, kao i procjenu utjecaja načina čišćenja na kamen i na okoliš;
- područje predstavlja arheološki lokalitet, pa je prilikom obavljanja arheoloških istražnih radova obavezno osigurati prisustvo arheologa;
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- zabranjeno je odlaganje svih vrsta otpada.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se zaštitni pojas kojeg čine k.č. 2898, 2899, 2907, 2919, 2920, 2921, 2922, 2923, 2924, 2925, 2926, 2927, 2931, 2932, 2933, 2934, 2935, 2936, 2937, 2938/1, 2938/2 i 2939 i dijelovi k.č. 2900 i 2908, k.o. Konjsko Bare. Obuhvat zaštitnog pojasa počinje sa četveromeđe k.č. 2938/1, 2951, 2952 i 2948, te ide jugoistočno granicom k.č. 2938/1 i 2948 do tromeđe k.č. 2938/1, 2948 i 2930. Granična linija zatim ide granicom k.č. 2939 sa k.č. 2948, 2940, 2878, 2879 i 2892 do četveromeđe k.č. 2939, 2892, 2895 i 2934 i nastavlja k.č. 2934 i 2895, k.č. 2898 i 2897, te k.č. 2899 i 2896 do tromeđe k.č. 2899, 2896 i 2900. Sa ove tromeđe linija ide pravolinijski do tromeđe k.č. 2900, 2907 i 2903 i nastavlja granicom k.č. 2907 sa k.č. 2903 i 2904 do četveromeđe k.č. 2907, 2904, 2906 i 2908. Sa ove četveromeđe linija ide pravolinijski do tromeđe k.č. 2908, 2919 i 2917 i nastavlja granicom k.č. 2919 i 2917 i k.č. 2920 i 2918 do tromeđe k.č. 2920, 2918 i 1951/2. Granična linija zatim ide granicom k.č. 1951/2 sa k.č. 2920, 2921, 2922, 2924 i 2925 do tromeđe k.č. 1951/2, 2925 i 2954 te nastavlja granicom k.č. 2954 i 2925 i k.č. 2953 i 2926 do tromeđe k.č. 2953, 2951 i 2926. Sa ove tromeđe linija ide granicom k.č. 2951 sa k.č. 2926, 2927, 2937, 2938/2 i 2938/1 te se vraća se na polaznu tačku u četveromeđi k.č. 2938/1, 2951, 2952 i 2948, k.o. Konjsko Bare i time je zatvoren obuhvat zaštitnog pojasa. Površina zaštitnog pojasa je 93.966 m2. Na tom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- nije dozvoljena eksploatacija kamena, lociranje potencijalnih zagađivača okoline utvrđenih propisima, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji u toku izgradnje ili eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik;
- nije dopušteno izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja i promjenu krajolika;
- obavljanje radova na infrastrukturi dozvoljeno je isključivo uz odobrenje od nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
- nije dopušteno odlaganje otpada.“.

III

Iza tačke III dodaje se nova tačka IV koja glasi:
“Svi pokretni nalazi koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.
Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen u toku arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.
Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).
Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.
Iznošenje pokretnih nalaza iz stava 1 ove tačke iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe stava 7 ove tačke, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza izvan zemlje, dokaze o tome prezentirat će Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog iznošenja, postupanja s njim u toku boravka izvan zemlje i njegovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.“.
Dosadašnje tač. IV-IX postaju tač. V-X.

IV

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u ”Službenom glasniku BiH”.



Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.


Predsjedavajuća Komisije
Ljiljana Ševo

Broj: 05.2-2.5-90/15-5
16. decembra 2015. godine
Sarajevo

_____________________________________________________________________


O b r a z l o ž e n j e

Odredbom člana 40a. tačka d) Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (“Službeni glasnik BiH“, br. 4/03, 33/03, 31/06, 99/06, 53/11 i 89/15) utvrđeno je da Komisija može odlučiti o izmjeni ili dopuni ranije donesene odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom ako je potrebno dodatno precizirati mjere zaštite ili druge odredbe odluke. Izmjene i dopune odluke donose se na način i prema postupku propisanim za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je na sjednici održanoj u periodu od 8. do 14.11.2005. godine donijela Odluku o proglašenju historijskog područja – nekropola sa stećcima Donje Bare, općina Posušje, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (”Službeni glasnik BiH”, broj 43/08, 48/13, 42/14).
Odlukom Komisije definirana je samo I zona zaštite, ali u nju nije bila uključena parcela označena kao k.č. 6022 (stari premjer), a zaštitni pojas nije bio definiran katastarskim česticama. Zbog navedenog neophodno je na katastarskoj podlozi definirati zonu zaštite i zaštitni pojas (buffer zonu), zbog čega se pristupilo izmjeni i dopuni te je Komisija donijela odluku kao u dispozitivu.
U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis, arhitektonski snimak i fotografije;
- uvid u sadašnje stanje dobra;
- kopiju katastarskog plana;
- zemljišno-knjižni izvadak;
- historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištene dokumentacije u okviru ove odluke.

Prema odredbi člana V stav 2 Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 37. Poslovnika o radu Komisije, prije donošenja konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, Komisija će pružiti mogućnost vlasniku predloženog nacionalnog spomenika, podnosiocu peticije, institucijama nadležnim za očuvanje naslijeđa, stručnim i naučnim institucijama, stručnjacima i naučnicima, kao i drugim zainteresiranim licima da iznesu svoje stavove. U skladu s tim, Komisija je preduzela sljedeće aktivnosti:
- Dopisom broj: 05.2-36.1-3/15-43 od 08.06.2015. godine Komsija je zatražila da se izvrši uvid stanja na terenu, da se izvrši identifikacija starog i novog premjera na licu mjesta i definira zona zaštite i zaštitni pojas;
- Dana 16.06.2015. godine uz prisustvo predstavnika katastarske službe općine Posušje, izvršen je uvid u stanje na terenu i postojeće katastarske podatke te je utvrđeno da se nekropola sa stećcima se nalazi na površini zemljišnih parcela označenih kao k.č. 2928, 2929 i 2930 k.o. Konjsko Bare, koje odgovaraju po trenutno važećem starom, austrougraskom premjeru, parcelama označenim kao k.č. 6000 i 6022, k.o. Konjsko Bare, općina Posušje;
- Dopisom broj: 05.2-35.2-29/15-29 od 11.11.2015. godine, Komisija je zatražila dostavljanje dokumentacije, napomena, sugestija i stavova vlasnika u vezi sa izmjenom i dopunom Odluke za Historijsko područje – Nekropola sa stećcima Donje Bare, općina Posušje, od: Općina Posušje (Načelnik, Služba za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina); Federalno ministarstvo prostornog uređenja; Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta;
- Dopisom broj: 05.2-36.1-3/15-74 od 11.11.2015. godine, Komisija je zatražila dostavljanje zemljišno-knjižnih uložaka za katastarske čestice označene kao k.č. 6000 i 6022, (stari austrougarski premjer) k.o. Konjsko Bare, općina Posušje od: Zemljišnoknjižnog ureda, Općinskog suda u Širokom Brijegu.

Do donošenja odluke, Komisiji je dostavljena sljedeća dokumentacija:
- Dopisom broj: 064-0-DN-14-000 410 od 22. 02. 2015. godine, Zemljišno-knjižna kancelarija Općinskog suda u Širokom Brijegu od Komisije traži dostavljanje zamljišno-knjižnog uloška za katastarsku parcelu označenu kao k.č. 6000 (stari premjer), upisanu u posjedovni list broj 107, k.o. Konjsko Bare, općina Posušje, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

_____________________________________________________________________________________

Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“, broj 43./08. 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 8. do 14. novembra 2005. godine donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Historijsko područje – nekropola sa stećcima Donje Bare, općina Posušje, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čini nekropola sa 26 stećaka.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 6000 (po starom austro-ugarskom operatu koji je na snazi) upisana u posjedovni list broj 107 k.o. Konjsko Bare, općina Posušje, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se primjenjuju na prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke:

-          dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi čiji je cilj prezentacija spomenika uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može da se koristi u edukativne i kulturne svrhe;

-          obavljanje radova na infrastrukturi dopušteno je samo uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite.

 

            Utvrđuje se zaštitni pojas širine 500 m od granica u kojima se nalazi nacionalni spomenik. U toj zoni:

-          nije dopuštena eksploatacija kamena, lociranje potencijalnih zagađivača okoliša utvrđenih propisima, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik;

-          odlaganje otpada nije dopušteno ni u zaštitnoj zoni ni u zaštitnom pojasu.

 

            Vlada Federacije je dužna posebno da osigura provođenje  sljedećih mjera:

-          čišćenje stećaka od lišaja i mahovine;

-          sanaciju napuklih stećaka,

-          izradu i provođenje programa prezentacije nacionalnog spomenika.

 

IV

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II-V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

 

           Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 05.1-02-232/05-4

9. novembra 2005. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2 stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Stručni kolegijum Arheološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja u Sarajevu podnio je 24.10.2005. godine predlog/peticiju za proglašenje istorijskog područja - nekropola sa stećcima Donje Bare nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem sopstveniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvod),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-          historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Park prirode Blidinje je planinsko područje u sjeverozapadnom dijelu Hercegovine. Osnovan je 1995. godine s ciljem sistematskog očuvanja i unapređenja njegovih prirodnih i kulturnih vrijednosti i zasebnosti.

Danas bogatu floru ovog parka čini velika raznolikost bilja, od mediteranskog do visokoplaninskog, među kojem je veliki broj endema, od pečurki do ljepotice ovoga parka – munike, koja u Masnoj Luci i okolini ima najveće stanište u Evropi. Među brojnim životinjama ovoga parka zasebnost predstavljaju mrki medvjed i divokoza. Sudar kraških i ledeničkih struktura daje zasebnu draž i dramatičnost prostoru.

Od kada su ljudi naseljavali ove krajeve pouzdano se ne zna. Ono što sada prolaznik može da vidi jesu: praistorijske gomile, rimski putevi, ostaci srednjovjekovnih crkava i veći broj nekropola sa stećcima(1), planinske kuće sa sačuvanim elementima autohtonog graditeljstva, kao i veliki broj karakterističnih kamenih međa.

Nekropole sa stećcima su bogate ornamentima, simbolikom i figuralnim prikazima. Prikazani motivi ukazuju na vezu ovog područja sa Hercegovinom, ali i Kupresom i zapadnom Bosnom. Znatan dio ukrasa i drugih prikaza čine Blidinje zasebnom cjelinom. Najveći broj stećaka je ukrašen rozetama, polumjesecima, krstovima i raznim bordurama. Figuralni prikazi su različite sadržine, od toga je najviše scena iz lova, turnira, kola. Izgled i položaj u netaknutom prirodnom ambijentu svrstavaju ih u najbogatije i najinteresantnije nekropole u Bosni i Hercegovini. Bare se nalaze na jugozapadnim padinama Velike Čvrsnice, južno i ispod vrha Jelinak. Predio je blago talasast, uglavnom ravan i bogat vodom. U Donjim Barama, na blagom uzvišenju, nalazi se nekropola sa stećcima.

Historijski podaci

Visoravan uz Blidinjsko jezero sa pašnjacima i poljoprivrednim površinama i planinski masivi sa bujnom vegetacijom, obilatom kamenom i drvenom građom, bogatstvom divljači i brojnim vrelima pružali su relativno povoljne pretpostavke za rano naseljavanje područja.

Sistematskih arheoloških istraživanja na ovom prostoru nije bilo. Arheološkom metodologijom je ubicirano ili pretpostavljeno da postoji svega tridesetak nalazišta o kojim se saznanja zasnivaju isključivo na slučajnim nalazima ili rezultatima rekognosciranja. Na lokalitetu Barzonja između stećaka i istočno od nekropole pronađeni su ostaci otvorenog praistorijskog naselja. Na lokalitetu Podjelinak nalazi se praistorijska gradina, naselje malih dimenzija (50h25), a pronađeni su komadići zemljanih posuda i mlinova, najvjerovatnije iz bronzanog i gvozdenog doba. Na lokalitetu Sesaruša ostaci praistorijske gradine (85h85m) i rimskog utvrđenja obilovali su arheološkim materijalom koji upućuje na bronzano, gvozdeno i rimsko doba (P.Oreč, 1978).

Više kamenih gomila je registrovano na lokalitetima Hrbine-Risovac, od kojih su najistaknutije Zmijska gomila(2) i Marića greblje-Risovac-Lokve(3).

Slučajni nalazi novca, dvije iliro-grčke drahme Dyrrachiuma (229–100. godine p.n.e.) i drahma Apolonije (229–100. godine p.n.e.), sa nalazišta Bare svjedoče o robno-novčanoj privredi krajem gvozdenog doba.

 Na nalazištu Bare je pronađen rimski novac Galijena (253-268) i Aurelijana (270-275) (4).  Osim ovog novca i tragova prisustva Rimljana na praistorijskim gradinama, kao i pretpostavci da su ovuda vodile rimske komunikacije, do danas nema poznatih antičkih spomenika.

Istorijski podaci o ovom kraju u srednjovjekovnom periodu vrlo su oskudni. Blidinje je pripadalo župi Drežnica, koja je bila u sastavu župe Večerići (Večenike) u Humskoj zemlji (T. Anđelić, 2005, 417).

Od 1325. godine Blidinje se nalazi u sklopu Bosne, kom je upravljala loza Kotromanića. Za vrijeme vladavine Tvrtka I Kotromanića u Drežnici je živio bosanski plemić Mastan Bubanjić. Pominje se kao svjedok u kraljevskim poveljama iz 1354. i 1355. godine. U 14. vijeku na Blidinju je imao svoje imanje - Masnu Luku, gdje se zajedno sa svojim sinovima bavio stočarstvom. O njemu govori natpis iz 14. vijeka, napisan bosanskom ćirilicom, uklesan u živoj stijeni, u Donjoj Drežnici.

Od 1357. godine Blidinje je, zajedno sa zapadnim Humom, pripalo ugarskom kralju Ljudevitu (Ludoviku I), kao miraz njegove žene Jelisavete, kćerke Stjepana Kotromanića. Nakon smrti kralja Ljudevita, ovo područje se našlo u okviru srednjovjekovne bosanske države u kom se zadržalo bar do 1463. godine.

O naseljavanju ovih krajeva u srednjovjekovnom periodu svjedoče ostaci temeljnih zidova kasnosrednjovjekovne sakralne arhitekture na lokalitetu Crkvina–Badnji i brojne nekropole sa stećcima. Stećci mogu okvirno da se datiraju u drugu polovinu 14. i 15. vijeka (Š. Bešlagić, 1955, 70).

 

2. Opis dobra

Sastoji se od 26 stećaka, od toga su 13 ploča, 3 sanduka, 2 visoka sanduka, 4 sljemenjaka, 1 krstača i 3 stećka u fragmentima. 

Orijentisani su prema pravcu sjeverozapad–jugoistok. Između stećaka se vide ostaci nekadašnjih stećaka ili amorfno kamenje. Na području su vidljiva dva zemljana tumulusa. Na jednom od njih je smješten dio nekropole. (5)

Jedanaest spomenika (42 %) je ukrašeno.

Stećak br. 1 (160 x 90 x 125 cm) je sljemenjak sa postoljem (190 x 120 x 20 cm), oštećen na jugoistočnoj čeonoj i sjeveroistočnoj bočnoj strani. Ukrašene su čeone strane.

Na sredini sjeverozapadne strane plastično je prikazana stilizovana rozeta. Sastoji se od osam duguljastih listova i kružića u sredini. Oko listova su lukovi koji čine konturu rozete. Na donjoj strani rozete lukovi se produžavaju u plastično izvedenu dršku, koja se pruža do postolja stećka. Isti motiv je prikazan i na suprotnoj čeonoj strani stećka.

Stećak br. 2 (160 x 80 x 120 cm) je sljemenjak sa postoljem, (monolitan) nešto oštećen. Ukrašene su sve uspravne strane. Na sjeverozapadnoj čeonoj strani plastično je prikazana stilizovana biljka, najvjerovatnije ljiljan (M. Venzel, 1965, 175). Iz uglova, odozdo prema sredini, ravni idu dva kraka koji se zmijoliko povijaju i završavaju u obliku trolista. Na sredini je trolisni cvijet, a desno i lijevo je po jedan, plastično prikazan, polumjesec. U trouglastoj površini ovog motiva je manji sličan motiv, nešto jednostavniji. Iznad toga, dužinom svih uspravnih strana, izvedeno je tordirano uže. Na suprotnoj čeonoj strani je, takođe, prikazana stilizovana biljka, slična prethodnoj. Osnovni motiv je isti – zmijoliko povijeni listovi koji se na krajevima račvaju. Kosi listovi se pri dnu lome i produžavaju do kraja ravni. Kratkim uspravnim trakama su vezani sa zmijolikim listovima. U trouglastoj površini je kružni vijenac sa kraćim uspravnim dodatkom prema dolje. Iznad sredine ravni, do tordiranog užeta, nalazi se dodatak u obliku trolista. Na jugozapadnoj bočnoj strani plastično je prikazano žensko kolo. Žene u dugim haljinama, nešto suženim u struku, drže se u kolu sa podignutim rukama, a na krajevima kola su spustile slobodne ruke na bokove.

Na sjeveroistočnoj strani je prikazana scena iz turnira: dva viteza na konjima i između njih žena sa raširenim rukama. Polukružno povijeno, tordirano uže koje se pruža iznad žene, počinje i završava između njenih dlanova. Oblik i položaj užeta podsjećaju na ulaz u neki objekat (Š. Bešlagić, 1959, 43). Lijevi vitez ima oklop, kapu koja se završava šiljkom, a u rukama koplje i štit. Drugi vitez je slično opremljen, samo umjesto koplja u ruci drži mač. Uz desnu ruku žene plastično je prikazana jedna mala rozeta. Ispod lijevog viteza je prikazano savijeno tordirano uže, ili otvor sa polukružnim završetkom, a u njemu jedna mala ženska figura sa rukama na bokovima. Na suprotnoj strani ravni, u istoj visini, prikazana su još dva slična otvora i u njima po jedna ženska figura. Prva je sa rukama na bokovima, a druga sa uzdignutim rukama.

Stećak br. 3 je mala utonula tabla. Na gornjoj ravni su plastično prikazani polumjesec i dvije četvorolisne rozete sa lijeve i desne strane polumjeseca.

Stećak br. 4 je mala, nepravilna i napukla tabla bez ukrasa.

Stećak br. 5 je tabla (170 x 90 x 25 cm), na jednom uglu okrnjena. Na gornjoj površini, uz ivice, urezana je bordura od povijene linije. Oko sredine ravni je plitko plastičan kružni vijenac.

Stećci br. 6 i 7 su manje, nepravilne i utonule table.

Stećak br. 8 je visoki sanduk (225 x 125 x 80 cm) ukrašen na uspravnim ravnima. Pri vrhu spomenik ima plastičnu traku na kojoj je urezan friz-bordura od povijene linije sa dvolistovima u šupljinama.

Stećci br. 9, 10 i 11 su nepravilne, utonule i dosta oštećene table.

Stećak br. 12  je sanduk (145 x 75 x 55 cm), na sjeverozapadnoj strani polukružan. Na jugoistočnoj strani je utonuo. Na gornjoj ravni u jednom dijelu plastično su prikazani kružni vijenac i dvije četvorolisne rozete, a u drugom dijelu ravni prikazan je polumjesec.

Stećci br. 13 i 14 su manje i utonule table bez ukrasa.

Stećak br. 15  je sanduk bez ukrasa.

Stećak br. 16 je sljemenjak sa odvojenim postoljem (155 x 70 x 125 cm). Prevrnut je na sjeveroistočnu bočnu stranu. 

Na jugozapadnoj bočnoj strani je prikazana scena iz turnira sa dvojicom vitezova na konjima. Konji su povili glave i u pokretu su. Vitezovi imaju kacige na glavama, jednom rukom drže koplja u vodoravnom položaju, a druga je ruka savijena na boku. Scena je uokvirena dvjema arkadama.

Na čeonim stranama je prikazan stilizovan ljiljan sa listovima koji se zmijoliko povijaju i završavaju trolistovima. Središnji dio ljiljana se završava šiljasto, u obliku romba, a donji dio se široko račva do dna ravni. U trouglastoj površini je isti samo umanjen motiv.

Stećak br. 17 je velika tabla (220 x 192 x 32 cm) ukrašena bordurom na gornjoj površini.

Stećak br. 18 je tabla, utonula i okrnjena. Na gornjoj ravni je plastično izveden krst "svastika".

Stećak br. 19 je oštećena tabla bez ukrasa.

Stećak br. 20 je sanduk, nepravilan i oštećen. Ukrašen je na gornjoj strani plastično izvedenim krstom.

Stećci br. 21, 22 i 23 su komadi nekadašnjih stećaka, utonuli u tumulus.

Stećak br. 24 je sljemenjak, utonuo, bez ukrasa.

Stećak br. 25 je sanduk (185 x 125 x 75 cm) ukrašen sa svih strana. Odozgo je prikazana figura muškarca sa napola uzdignutim rukama i otvorenim dlanovima. Desno od njega je pravougaoni štit kod kog je gornja stranica kosa i ovalno urezana za koplje. Na štitu je dijagonalna dvostruka traka, a u sredini osmorolisna rozeta, iznad polumjesec, a pri dnu je urezana linija. Lijevo od figure je uspravan i dug mač sa većom krsnicom i drškom, koja se završava malim proširenjem. Stopala su okrenuta u desnu stranu. Ispod figure je polumjesec, a desno i lijevo od njega po jedna osmorolisna rozeta. Sve je uokvireno bordurom od spirala između dviju paralelnih linija. Pri vrhu svih uspravnih strana teče blago vodoravno ispupčenje na kom je urezana bordura od cik-cak linija. Na sjeverozapadnoj čeonoj strani je plastično prikazan biljni motiv koji čini uspravna stabljika sa listovima koji se pri vrhu povijaju. Iznad listova je polukružni završetak. Motiv podsjeća na ljudsku figuru i antropomorfni krst (Š. Bešlagić, 1959, 46).

Stećak br. 26 je krstača, nagnuta na jugoistočnu stranu i dosta utonula. Grob se nalazi jugoistočno od krsta i oivičen je većim neobrađenim kamenjem. Na sjeverozapadnoj strani su tri četvorolisne rozete i ispod njih polumjesec. Na suprotnoj strani se nazire neki biljni ornamenat. 

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran a odluka se donosi na osnovu navedene peticije.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine uvršćen je kao spomenik III kategorije.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

Do danas nisu vršeni nikakvi konzervatorsko-restauratorski radovi na stećcima nekropole u Donjim Barama.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na terenu u septembru 2005. godine ustanovljeno je sljedeće: pojedini stećci su oštećeni usljed dugotrajnih vremenskih uticaja. Na površini spomenika nalaze se biljni organizmi, uglavnom lišajevi, koji razaraju strukturu kamena. Oštećenja su primjetna na dekoraciji koja se mjestimično teško razaznaje. Nekoliko stećaka je prevrnuto. Desetak ih je utonulo.

 

6. Specifični rizici kojima je spomenik izložen:

            Atmosferski uticaji (termičke promjene, padavine) mogli bi da dovedu do potpunog nestanka dekoracija na stećcima.

 

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A)         Vremensko određenje

B)         Istorijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

iv. kompozicija, 

v. vrijednost detalja.

G)         Izvornost

i. oblik i dizajn,

ii. materijal i sadržina,

v. položaj i smještaj u prostoru.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          zemljišnoknjižni izvod,

-          grafički prilozi-plan nekropole (Š. Bešlagić),

-          dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta: "Studija o uticaju šumarstva na biološki osjetljiva područja" sa specijalnim segmentom "Pojedinačni nacionalni parkovi i parkovi prirode: Prenj-Čvrsnica-Čabulja" koji obuhvata i područje Blidinja.

-          foto-dokumentacija sa terena, septembar 2005: br. 1, 1a, 2, 2a, 2b, 2c, 3, 5, 8, 8a, 16, 16c-e, 18, 25, 25a, 25b, 26, pogled, okolina, grupa stećaka.

 

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH korištena je sljedeća literatura:

 

1959.    Bešlagić, Šefik, Stećci na Blidinju, Zagreb, 1959.

 

1965.    Wenzel, Marian, Ukrasni motivi na stećcima, Sarajevo, 1965.

 

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971, 142-143.

 

1978.    Oreč, Petar, „Prapovijesna naselja i grobne gomile (Posušje, Grude i Lištica)”, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXXII/1977, Sarajevo, 1978,181-291, 1-10.

 

1982.    Bešlagić, Šefik, Stećci-kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.

 

1988.    Grupa autora, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 3, Sarajevo, 1988.

 

2005.    Zbornik radova, Prvi međunarodni znanstveni simpozij Blidinje 2005 (16.9 -17.9.2005).


(1) Prostornim planom je obuhvaćeno jedanaest nekropola sa stećcima: Dugo Polje, Risovac-Suho polje, Barzonja, Brčanj-Ponor, Donje Bare, Jezero, Križevi-Striževo, Humac-Striževo, Sritna njiva-Donja drežnica, Lokve- Donja Jablanica.

(2)  AL BiH, tom 3, 216.

(3)  AL BiH, tom 3, 220.

(4)  AL BiH, tom 3, 260.

(5)  Na planu od br. 18 do br. 23.



Nekropola sa stećcima Donje BarePlan Nekropole Donje BareGrupa stećakaDekoriran sljemenjak
Jedan stećak druge grupeStećak-detalj dekoracije  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: