Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 12/06.

 Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 8. do 14. studenog 2005. godine, donijelo je

O D L U K U

I.

Povijesno područje – Nekropola sa stećcima Risovac, općina Jablanica, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čini nekropola sa 41 stećkom.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 1002, upisan u z.k. uložak broj 404, i dio k.č. 1004, upisan u z.k. uložak broj 398, k.o. Risovac, općina Jablanica, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se sljedeće mjere zaštite koje se primjenjuju na prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke:

-     dopušteni su istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-     prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-     nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno mišljenje nadležne službe zaštite.

            Utvrđuje se zaštitni pojas  širine 500 m od granica u kojima se nalazi nacionalni spomenik. U tom pojasu utvrđuje se sljedeće:

-     nije dopuštena eksploatacija kamena, lociranje potencijalnih zagađivača okoliša utvrđenih propisima, izgradnja industrijskih objekata i magistralne infrastrukture i svih objekata koji u toku izgradnje ili u toku eksploatacije mogu ugroziti nacionalni spomenik;

-     u zaštitnoj zoni i u zaštitnom pojasu nije dopušteno odlaganje otpada.

-     Vlada Federacije je dužna posebno osigurati provedbu  sljedećih mjera:

-     čišćenje stećaka od lišaja i mahovine;

-     sanaciju napuklih stećaka;

-     izradu i provedbu programa prezentacije nacionalnog spomenika.

IV.

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. - VI. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V., stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.1-02-231/05-4

9. studenog 2005.godine

Sarajevo

Predsjedatelj Povjerenstva

                                                                                            Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2., stavak 1., “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Stručni kolegij Arheološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja u Sarajevu poslao je dana 24. listopada 2005. godine prijedlog/peticiju za proglašenje povijesnog područja - Nekropola sa stećcima Risovac nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V., stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1.  Podaci o dobru

Lokacija

            Park prirode Blidinje je planinsko područje u sjeverozapadnom dijelu Hercegovine. Utemeljen je 1995. godine s ciljem sustavnog očuvanja i unapređenja njegovih prirodnih i kulturnih vrijednosti i posebnosti.

Danas bogati sadržaj flore parka ispunjava velika raznolikost bilja, od mediteranskih do visokoplaninskih, među kojima je veliki broj endema, od gljiva do ljepotice parka – munike, koja u Masnoj Luci i okolici ima najveće stanište u Europi. Među brojnim životinjama parka posebnost predstavljaju mrki medvjed i divokoza. Sudar krških i  ledničkih struktura daje posebnu draž i dramatičnost prostoru.

Od kada su ljudi nastanjivali ove krajeve, ne zna se pouzdano. Ono što je sada prolazniku vidljivo jesu: prapovijesne gomile, rimski putovi, ostaci srednjovjekovnih crkava i veći broj nekropola  stećaka, planinske kuće sa sačuvanim elementima autohtonog graditeljstva, kao i veoma veliki broj karakterističnih kamenih međa.

Nekropole sa stećcima su bogate ornamentima, simbolikom i figuralnim prikazima. Prikazani motivi ukazuju na vezu ovog područja sa Hercegovinom, ali i Kupresom i zapadnom Bosnom. Znatan dio ukrasa i drugih prikaza čine Blidinje zasebnom cjelinom. Najveći broj stećaka je ukrašen rozetama, polumjesecima, križevima i raznim bordurama. Figuralni prikazi su različitog sadržaja, od čega je najviše scena iz lova, turnira, kola. Izgled i položaj u netaknutom prirodnom ambijentu svrstava ih u najbogatije i najinteresantnije nekropole u Bosni i Hercegovini.

Risovac je malo naselje i područje u sjeveroistočnom dijelu parka Blidinje. Nekropola Risovac je situirana pored puta i suvremenog katoličkog groblja od kojeg je odvojena betonskom ogradom.

Historijski podaci

Visoravan uz Blidinjsko jezero sa pašnjacima i poljoprivrednim površinama i planinski masivi bujne vegetacije, obilje kamene i drvene građe, bogatstvo divljači i brojna vrela pružali su relativno povoljne pretpostavke za rano naseljavanje područja.

Sustavnih arheoloških istraživanja na ovom prostoru nije bilo.  Arheološkom metodologijom ubicirano je ili pretpostavljeno postojanje svega tridesetak nalazišta  za koje se saznanja temelje isključivo na slučajnim nalazima ili rezultatima rekognosciranja. Na lokalitetu Barzonja, između stećaka i istočno od nekropole, pronađeni su ostaci otvorenog prapovijesnog naselja.  Na lokalitetu Podjelinak  je prapovijesna gradina, naselje malih dimenzija (50X25 m), a pronađeni su komadići zemljanih posuda i žrvnjeva, najvjerojatnije iz bronzanog i željeznog doba. Na lokalitetu Sesaruša, ostaci prapovijesne gradine (85 X 85 m) i rimske utvrde obilovali su arheološkim materijalom koji upućuje na bronzano, željezno i rimsko doba. (P.Oreč, 1978.)

Kamene gomile su registrirane na lokalitetima Hrbine-Risovac, sa više gomila od kojih je najistaknutija Zmijska gomila i Marića greblje-Risovac-Lokve.

Slučajni nalazi novca, dvije iliro-grčke drahme Dyrrachiuma (229. – 100. godine p.n.e.) i drahma Apolonije (229. – 100. godine p.n.e.) sa nalazišta Bare svjedoče o robnonovčanom gospodarstvu krajem željeznog doba.

Na nalazištu Bare je pronađen rimski novac Galijena (253.-268. godine) i Aurelijana (270.-275. godine). Osim ovog novca i tragova prisustva Rimljana na prapovijesnim gradinama kao i pretpostavki da su ovuda prolazile rimske komunikacije, do danas nema poznatih antičkih spomenika.

Povijesni podaci o ovom kraju u srednjovjekovnom periodu vrlo su oskudni. Blidinje je pripadalo kotaru Drežnica koji je bio u sastavu župe Večerići (Večenike) u Humskoj zemlji. (Anđelić, T., 2005. 417)

Od 1325. godine Blidinje je u sklopu Bosne kojom je upravljala loza Kotromanića. Za vrijeme vladavine Tvrtka I. Kotromanića u Drežnici je živio bosanski plemić Mastan Bubanjić. Spominje se kao svjedok u kraljevskim poveljama iz 1354. i 1355. godine. U 14. stoljeću na Blidinju je imao svoje imanje - Masnu Luku, gdje se zajedno sa svojim sinovima bavio stočarstvom. O njemu govori natpis iz 14. stoljeća u bosanskoj ćirilici, uklesan u živoj stijeni, u Donjoj Drežnici.

Od 1357. godine, Blidinje je zajedno sa zapadnim Humom pripalo ugarskom kralju Ljudevitu (Ludoviku I.), kao miraz njegove žene Jelisavete, kćerke Stjepana Kotromanića. Nakon smrti kralja Ljudevita, ovo područje je dospjelo u okvir srednjovjekovne bosanske države u kojemu se zadržalo bar do 1463. godine.

O naseljavanju ovih krajeva u srednjovjekovnom periodu svjedoče ostaci temeljnih zidova kasnosrednjovjekovne sakralne arhitekture na lokalitetu Crkvina – Badnji i brojne nekropole sa stećcima. Stećci se mogu okvirno datirati u drugu polovicu 14.  i 15. stoljeća. (Bešlagić, Š., 1955., 70)

2. Opis dobra

Nekropola zauzima prostor od 33 x 21 m. Dio nekropole je smješten na širokom tumulusu,  promjera oko 16 m.

Sastoji se od 41 stećka, od toga je 10 ploča, 20 sanduka, 7 visokih sanduka, 3 sljemenjaka sa postoljem i jedan sljemenjak bez postolja.  Orijentirani su u smjeru sjeverozapad – jugoistok, zapad - istok i sjever - jug. Ukrašeno je 14 spomenika (34%).

Stećak br. 1 (dimenzija 200 x 140 x 75 cm) je visoki sanduk, ukrašen sa svih strana. Na gornjoj plohi ima borduru od dvije paralelne linije između kojih su uz sjevernu i istočnu ivicu plohe urezane cik-cak linije, a uz druge dvije strane dvolistovi. U sredini plohe je plastična osmerolisna rozeta, a iznad nje je plastičan polumjesec. U unutrašnjosti polja, prema kutovima, su četiri motiva od kojih se raspoznaje samo jedna peterokraka zvijezda. Na južnoj bočnoj strani, pri vrhu, je friz od dvije urezane paralelne linije, između kojih su također urezani dvolistovi. Na istočoj čeonoj strani spomenik ima dva plastična križa. Oni su manjih dimenzija, smješteni pri krajevima plohe, i jedan je u kosom položaju. Sa sjeverne bočne strane urezan je friz od dvije paralelne linije između kojih su cik-cak linije. Na zapadnoj čeonoj strani urezana je scena iz lova, prikazan je jelen sa razgranatim rogovima, konj i lovac na konju s ispruženim kopljem.

Stećak br. 2 (dimenzija 165 x 100 x 75 cm) je visoki sanduk koji je prema podnožju nešto uži. Dobro je klesan i očuvan. Neznatno je oštećen sa zapadne strane. Ukrašen je sa istočne čeone strane. Tu su plastično prikazani polumjesec i dvije rozete, jedna od šest, a druga od osam listova.

Stećak br. 3 (dimenzija 185 x 120 x 50 cm) je sanduk, dobro klesan i očuvan. Ukrašen je sa svih strana. Odozgo je bordura od dvije urezane paralelne linije, između kojih su također urezane kose paralelne linije s istočne i južne strane, a cik-cak sa zapadne i sjeverne strane. Na svim uspravnim stranama, pri vrhu, je friz od dvije urezane paralelne linije između kojih su srcoliki listovi, a unutar njih četverolisni cvjetovi. Listovi su u vodoravnom položaju.

Stećak br. 4 (dimenzija 180 x 70 x 100 cm) je sljemenjak sa postoljem (dimenzija 210 x 100 x 30 cm), monolitan. Oštećen je sa južne i sjeverne čeone strane. Malo je nagnut na sjeveroistočnu stranu. Ukrašen je sa bočnih strana. Na istočnoj bočnoj strani je plastično isklesana scena iz lova.  Prikazan je jedan lovac koji kopljem probada vepra i drugi sa oružjem, sličnom luku, koji također gađa vepra. Sa suprotne strane vepra napada pas. Iza psa je plastično isklesan tordiran kružni vijenac, u kojem  je još jedan kružni vijenac. Iznad ove scene, uz krovnu plohu je friz od dvije urezane paralelne linije, između kojih su cik-cak linije. Na zapadnoj bočnoj strani je plastično prikazana scena iz lova u kojoj lovac na konju  kopljem gađa jelena u trku. Za jelenom trči pas. Iznad ovog je nejasna figura još jednog lovca sa kopljem. Pri vrhu do krova je friz identičan onome na suprotnoj strani.

Stećci br. 5, br. 6 i br. 7 su sanduci bez ukrasa.

Stećak br. 8 (dimenzija 125 x 55 x 40 cm) je sanduk ukrašen na uspravnim stranama frizom od dvije paralelne linije. Sjeveroistočnim dijelom je utonuo u zemlju.

Stećak br. 9 je ploča bez ukrasa.

Stećak br.10 je sanduk bez ukrasa

Stećak br.11 je dio ploče bez ukrasa.

 Stećak br.12 je sanduk, oštećen i djelomično utonuo, ukrašen na gornjoj plohi. Plastično je prikazan križ, čiji se krakovi završavaju u obliku sidra. U zapadnom dijelu gornje plohe je bordura od dvije paralelne linije između kojih se povijaju vitice sa trolistovima. Ornament je plitko plastičan.

            Stećak br.13 (dimenzija 176 x 95 x 32 cm) je sanduk,  ukrašen na gornjoj plohi. Plastično je prikazan križ, sa sidrima na krajevima krakova. Na ivicama plohe je bordura od dvije paralelne linije između kojih se povijaju vitice sa trolistovima. Bordura je široka 25 cm.

Stećci br. 14 i 15 su sanduci bez ukrasa, djelomično oštećeni i utonuli u zemlju.

Stećak br. 16 je sanduk koji ima na gornjoj plohi plastično prikazan polumjesec.

Stećci br. 17 i 18 su sanduci bez ukrasa, djelomično oštećeni i utonuli u zemlju.

            Stećci br. 19 i 20 su mali sanduci bez ukrasa.

Stećak br. 21 (dimenzija 150 x 86 x 48 cm) je sanduk, dobro obrađen, oštećen - okrnjen. Na gornjoj plohi je plastičan križ, jajasto oblikovanih krakova. Gornji i bočni krakovi su približno iste veličine, dok je  donji uspravni krak nešto duži i od sredine prema kraju se širi. 

Stećci br. 21 i 22 su ploče bez ukrasa. Stećak br. 21 je utonuo i napuknut.

Stećak br. 23 je ploča bez ukrasa.

Stećak br. 24 (dimenzija 150 x 57 x 80 cm) je visoki sanduk, dobro obrađen, nagnut prema sjeveroistočnoj bočnoj strani i na tom dijelu utonuo u zemlju. Ukrašen je sa bočnih strana i sa sjeverozapadne čeone strane.

Na jugozapadnoj bočnoj strani plitko plastično je prikazana scena iz turnira. Dva muškarca na konjima, sa kopljima u vodoravnom položaju, okrenuti su jedan prema drugom. Između njih je žena u dugoj haljini koja se širi prema dnu. Žena pridržava glave konja.

Na drugoj, sjeveroistočnoj bočnoj strani je plastična scena iz lova. Tu su također dvojica konjanika u sličnom položaju kao u prethodno opisanoj sceni, samo što se ne vidi oružje. Između njih je jelen. Sve figure su u laganom pokretu. Na sjeverozapadnoj čeonoj strani urezan je stiliziran križ - rozeta, dimenzija 80 x 50 cm. 

            Stećci br. 25 i 26 su ploče bez ukrasa.

Stećak br. 27 je uska ploča, oštećena sa dvije strane, sjeverne i zapadne. Na gornjoj strani je urezan motiv koji podsjeća na četverolisnu rozetu ili krug  koji je podijeljen križom na četiri polja.

Grob ispod stećka je istražen. Na dubini od 60 cm pronađeni su komadići drveta. Dvije tanke i kratke daske bile su postavljene u smjeru sjever-jug, po širini grobne rake. Obje zajedno zauzimale su površinu od 45 x 22 cm. Ispod njih je podužno stajao poklopac od borovih dasaka (širine 43 cm, debljine oko 2-3 cm). Poklopac je stajao nešto zakošen na sjevernoj strani, te je na tom mjestu bila veća količina nasipa, a i stećak je utonuo. Ispod poklopca, na dubini od 70 cm, ležao je kostur odraslog muškarca, srednjeg rasta. Glava je bila na zapadnoj, a noge na istočnoj strani. Ispod kostura su također pronađene daske. Pristup glavi je ometao susjedni stećak, tako da ona nije ni otkrivena. Uz noge je pronađen zub koji je mogao pripadati drugom grobu. (Š. Bešlagić, 1959., 64)

            Stećak br. 28 je ploča slabe obrade i nepravilnog oblika.

Stećak br. 29 je ploča (dimenzija 200 x 110 cm) koja je nekada služila kao postolje susjednom stećku.

Stećak br. 30 je sanduk bez ukrasa.

Stećak br. 31 (dimenzija 126 x 50 x 80 cm) je visoki sanduk prevaljen i odvojen od podnožja. Ukrašene su gornja i sjeveroistočna bočna strana. Na sjeveroistočnoj, sada gornjoj strani su prikazane tri ljudske figure u kolu.

Na gornjoj plohi je plastično izvedena bordura, a u sredini stiliziran križ. Kraci su široki kao i bordura. Na krajevima uspravnih krakova su šesterolisne rozete, dok se vodoravni krakovi završavaju pravokutnim proširenjem.  

            Stećci br. 32, 33, 34  i 35 su sanduci bez ukrasa, djelomično oštećeni i utonuli u zemlju.

            Stećak br. 36 je sljemenjak bez postolja, prevaljen je i ispucao. Nema ukrasa.

Stećak br. 37 (dimenzija 168 x 70 x 80 cm) je sljemenjak sa odvojenim postoljem, utonuo i prevaljen na sjeveroistočnu bočnu stranu. Ukrašen je na čeonim stranama. Na sjeverozapadnoj strani zabat je odvojen od ostale površine plastičnom vrpcom, koja dijeli plohu i u vertikalnom smjeru, od sredine zabata do podnožja. Suprotna strana stećka je ukrašena na sličan način, s tim da se vrpca prema podnožju širi. Osim ovoga, pojavljuju se motivi plastične šesterolisne rozete i polumjeseca.

Stećak br. 38 je ploča bez ukrasa.

Stećak br. 39 je sljemenjak sa postoljem, prevaljen. Nema ukrasa.

Stećak br. 40 je mali sanduk bez ukrasa.

Stećak br. 41 (dimenzija 127 x 54x 62 cm) je visoki sanduk dobro obrađen, ali oštećen. Ukrašena je gornja i jugozapadna bočna strana. Na gornjoj plohi je plastično prikazan križ (76 x 33 cm), čiji se krakovi završavaju krugovima. Uspravni krakovi su mnogo duži od poprečnih. Isti motiv se nalazi i na bočnoj strani.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran, nego se odluka donosi na temelju gore navedene peticije.

U Prostornom planu BiH do 2000. godine uvršten je kao spomenik III. kategorije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

1953. i 1954. godine Šefik Bešlagić je izvršio evidentiranje stećaka na Blidinju. Tom prilikom je istražen samo jedan grob, na nekropoli Risovac. 

Stručnjaci Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, pripremili su "Studiju o uticaju šumarstva na biološki osjetljiva područja", sa specijalnim segmentom "Pojedinačni nacionalni parkovi i parkovi prirode: Prenj-Čvrsnica-Čabulja" koji obuhvata i područje Blidinja. Nekropola Risovac se navodi kao jedan od najvrednijih kulturno-povijesnih spomenika. Studijom nisu obuhvaćene posebne mjere zaštite.

5.  Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, rujna 2005. godine, ustanovljeno je sljedeće: pojedini stećci su oštećeni usljed dugotrajnih vremenskih utjecaja. Na sjeveroistočnoj strani većine stećaka prisutni su biljni organizmi, uglavnom lišajevi, koji razaraju strukturu kamena. Nekoliko stećaka je prevrnuto.

6.  Specifični rizici kojima je spomenik izložen

Zbog dugogodišnjeg neodržavanja moglo bi doći do trajnog oštećenja dekoracije na spomenicima.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)Vremensko određenje

B)Povijesna vrijednost

C)Umjetnička i estetska vrijednost

iv. Kompozicija  

v. Vrijednost detalja

G)Izvornost

 i. Oblik i dizajn

ii. Materijal i sadržaj

v. Položaj i smještaj u prostoru

H)Jedinstvenost i reprezentativnost

 i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     zemljišnoknjižni izvadak,

-     grafički prilozi - plan nekropole ( Š. Bešlagić),

-     dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta, "Studija o uticaju šumarstva na biološki osjetljiva područja", sa specijalnim segmentom "Pojedinačni nacionalni parkovi i parkovi prirode: Prenj-Čvrsnica-Čabulja" koji obuhvata i područje Blidinja,

-     fotodokumentacija sa terena, rujan 2005. godine: br 1, 1a, 2, 3, 3a, 4 - 4c, 8, 10,  21, 21a, 24, 37, 41, pogled a-d, okolica, grupa stećaka.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1959.    Bešlagić, Šefik, Stećci na Blidinju, Zagreb, 1959.

1971.    Bešlagić, Šefik, Stećci, kataloško-topografski pregled, Sarajevo, 1971., 142-143.

1978.    Oreč, Petar, Prapovijesna naselja i grobne gomili (Posušje, Grude i Lištica) Glasnik Zemaljskog muzeja XXXII/1977., Sarajevo, 1978., 181-291, 1-10.

1982.    Bešlagić, Šefik, Stećci-kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982.

1988.    Grupa autora, Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 3, Zemaljski muzej u Sarajevu, Sarajevo 1988.

2005.    Zbornik radova, Prvi međunarodni znanstveni simpozij Blidinje 2005., (16.09 -17.09.2005).