početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Stara džamija u selu Šenkovići, historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 75/06.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 8. do 14. novembra 2005. godine je donijela

 

O D L U K U

 

I

           

Istorijska građevina – Stara džamija u selu Šenkovići, Opština Novi Travnik, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 772,  posjedovni list broj 211, zk. uložak broj 133, k.o. Šenkovići, Opština Novi Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je da obezbijedi sredstva za izradu i sprovođenje potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definisan u tački I stav 2 ove odluke:

-     dozvoljeni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one čiji je cilj prezentacija spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

            Utvrđuju se dvije etape izvođenja radova. I etapa obuhvata izradu projekta u kome će biti sadržane hitne mjere zaštite:

-     izvršiti ispitivanje i statičku analizu konstruktivnih dijelova objekta;

-     izvršiti statičku konsolidaciju objekta i sanaciju konstruktivnih dijelova uz upotrebu tradicionalnih materijala i istih tehnoloških postupaka u najvećoj mogućoj mjeri;

-     zaštititi objekat od negativnih spoljnih uticaja.

            II etapa  obuhvata konzervatorsko-restauratorske radove:

-     prilikom radova na restauraciji i konzervaciji objekta neophodno je sačuvati izvorni izgled objekta;

-     prilikom radova na restauraciji i konzervaciji u najvećoj mogućoj mjeri koristiti izvorne materijale uz primjenu izvornih metoda obrade i njihovog ugrađivanja.

 

Na parcelama koje graniče sa parcelom na kojoj se nalazi nacionalni spomenik dozvoljena je isključivo gradnja objekata maksimalne visine P+1, odnosno 3,50 m do početka krovišta, i maksimalnog gabarita 10 x 10 m.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Shodno članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 07.2-02-77/05-4

9. novembra 2005. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I- UVOD           

 

Na osnovu člana 2 stav 1 Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini («Službene novine Federacije BiH» br. 2/02, 27/02 i 6/04), «nacionalni spomenik» je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

BZK Preporod, Općinsko društvo Novi Travnik, podnijelo je 4. januara 2005. godine Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika predlog za proglašenje Džamije u Šenkovićima, Opština Novi Travnik, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Na osnovu predloga Komisija je pokrenula postupak za donošenje odluke o proglašenju predmetnog dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i odredbama Poslovnika o radu Komisije.

 

II- POSTUPAK

 

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju predloženog dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem sopstveniku i korisniku dobra (kopija katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvod),

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis dobra i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima tokom rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru itd.

 

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje predloženog dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

 

Lokacija

            Selo Šenkovići je udaljeno 8 kilometara južno od centra Novog Travnika, na putu Novi Travnik – Bugojno. Teritorija koju obuhvataju Šenkovići graniči sa selima:  Kopila, Torine, Pečuj i Zijameti (opština Bugojno).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj  772, k.o. Šenkovići, Opština Novi Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Istorijski podaci

Područje novotravničke opštine kontinuirano je naseljeno još od praistorije (područje Travanjskog polja, dolina rijeke Grlonice i Rastovo) pa sve do danas. U rimsko doba intenzivnije su bila naseljena područja Pećine i Rude, isključivo zbog bogatih nalazišta gvozdene rude. U periodu srednjeg vijeka intenzivnije se razvijaju i ostala područja, a neka gube svoj značaj (Pećine). U vrijeme Osmanlija dolazi do ponovnog razvoja prvenstveno rudarskih područja (Rastovo), a u ostalim krajevima se formiraju stočarska naselja (Kreševljaković, str. 7,8).

Selo Šenkovići, prema M. Kreševljakoviću, bilo je naseljeno još u dalekoj prošlosti(1), o čemu svjedoče dva lokaliteta koja se nalaze iznad sela: Gradina i Gradac (Kreševljaković, str. 84) (2).

U istorijskim izvorima selo se pominje u  defteru iz 1568. godine(3). U defteru je zapisano kao Šenkovići sa mezarom Dragalići(4).  Prema  defteru iz 1604. godine, Šenkovići imaju 50 kuća sa baštinom. U popisu bosanskih spahija iz 1711. godine koji su pošli u rat protiv Rusije pominju se i trojica sopstvenika timara iz ovog sela(5). Selo Šenkovići se pominje i 1201. hidžretske (1786) godine u vezi sa obavezama plaćanja poreza (Orijentalni institut, sidžil br. 26). U Travničkom sidžilu iz 1832. godine pominje se spor između žitelja Šenkovića i sela Sinokos. U sidžilu iz 1251 – 1254. hidžretske (1835–1838) godine u popisu sela koja su obavezna da obezbijede hranu za valiju i njegovu pratnju, pored ostalih, pominje se i selo Šenkovići. U Travničkom sidžilu za 1257. hidžretsku (1841/42) godinu daje se popis sela iz kojih se, prema starom običaju, šalju koci, maljevi i stražari.

U selu se nalazi stara džamija o kojoj nema podataka kada je i ko ju je izgradio. Priča se da je stara oko 450 godina(6)(Kreševljaković, str. 86). Na osnovu tehnike zidanja, vrste građevinskog materijala i kvaliteta krečnog maltera koji je primijenjen moguće ju je datirati na kraj XVI ili početak XVII vijeka.

Prema popisu stanovništva iz 1879. godine, Šenkovići su imali 114 stanovnika (Kreševljaković, str. 87). 

Prema popisu iz 1910. godine, u ukupno 27 kuća živjelo je 130 muslimana, 59 katolika i dva pravoslavca. Prvi poslijeratni popis stanovništva iz 1948. godine pokazuje da su bila ukupno 254 stanovnika, a 1971. godine u naselju je živjelo 4.819 stanovnika(7).

 

2. Opis dobra

 

Prema konceptu prostorne organizacije, džamija u Šenkovićima pripada tipu jednoprostornih džamija sa četvorovodnim krovom i drvenom munarom. Do sedamdesetih godina prošlog vijeka džamija je sa spoljne strane imala drvene sofe, koje su kasnije uklonjene(8). Ostaci sofa su i danas vidljivi na spoljnoj fasadi. Izgrađena je masivnim sistemom uz upotrebu kamena krečnjaka u donjoj i ćerpiča u gornjoj zoni. Na spoljnim  fasadama objekta, ispod debelog sloja maltera i na mjestima na kojima je došlo do teških oštećenja zidne mase, vidljive su drvene hrastove hatule. 

Spoljne dimenzije objekta su približno 8,80 x 7,40 metara. Ulaz u džamiju se nalazi u sjeverozapadnom zidu. Njegova širina iznosi 1,60 metara, a visina svega 1,70 metara. Završen je u vidu polukružnog luka bez ikakvih dekorativnih elemenata. Ulazni otvor predstavljaju jednostavna drvena dvokrilna vrata. Na džamiji nema tariha, niti nekog drugog natpisa koji bi ukazivao na vrijeme njene gradnje ili eventualnog graditelja.

Unutrašnji molitveni prostor ima dimenzije 5,90 (jugozapad-sjeveroistok) x 6,30 (jugoistok – sjeverozapad) metara. Zatvoren je ravnom drvenom tavanicom sa šišetima od jelove daske. Korisna visina unutrašnjeg prostora, mjereno od poda džamije do tavanice, iznosi oko 3,50 m. Nosiva konstrukcija krova oslonjena je na spoljne zidove i podužno postavljenu drvenu gredu koja se na približno jednoj trećini razmaka  oslanja na drveni stub dimenzija 16/16 cm.

Cjelokupan enterijer džamije je omalterisan krečnim malterom i okrečen zelenom bojom. Na sondama koje su uzete prilikom istraživanja vrste i kvaliteta veziva uočeni su ostaci kudjelje i životinjske dlake.

Pod džamije je izvorno bio urađen od drvenih dasaka debljine 40-50 mm. Danas su u podu vidljivi slojevi betona između drvenih štafli na koje je bio pokovan brodski pod.

Uz sjeverozapadni i sjeveroistočni zid džamije se nalazi drveni mahfil kom se pristupalo preko drvenog stepeništa smještenog u sjevernom uglu džamije. Širina stepeništa iznosi 97 cm.

Dimenzije mahfila iznose 6,30x0,80 metara (uz sjeveroistočni zid) i 5,90x3,54 metra (uz sjeverozapadni zid), tako da njegova ukupna površina iznosi otprilike 23 m². Konstrukcija mahfila oslanja se na dvije drvene podvlake, od kojih je prva postavljena u pravcu jugozapad-sjeveroistok, a druga u pravcu jugoistok-sjeverozapad, i koje su, osim na spoljne zidove, oslonjene na samo dva drvena stuba dimenzija 14/14 cm. Stubovi su završeni bogato dekorisanim drvenim sedlima. Na sredini mahfila nalazi se drvena konzolno izbačena platforma za mujezina, čije su  dimenzije 1,48x0,43 metra.

Cijelom dužinom mahfila položena je niska drvena ograda, koja prema izgledu i načinu obrade podsjeća na ogradu mahfila Handanije džamije u Pruscu(9). U gornjoj zoni mahfila nalazi se pet drvenih stubova - štafli dimenzija 4/8 cm. Razmak između stubova iznosi prosječno 1,40 metara. Sa prostora mahfila, uz sjeverozapadni zid, nalaze se stepenice kojima se penje na krov, odnosno na munaru džamije.

Mihrab je urađen od sedre i sa unutrašnje strane je omalterisan krečnim malterom na koji je naneseno nekoliko slojeva boje. Njegova širina u donjem dijelu iznosi 1,30 metara. Na visini od 2,05 metara stranice mihraba iz vertikalnog pravca lome se jedna prema drugoj pod uglom od oko 60 stepeni. Okvir mihraba predstavlja jednostavnu profilaciju - traku širine 28 cm koja je iz ravni zida izvučena za oko 15 cm. Polukružna mihrapska niša ima širinu 78 cm, odnosno radijus 48 cm. Tragovi bojene ili stalaktitne dekoracije nisu prisutni.

Minber i ćurs su jednostavno izrađeni i u cjelini su izvedeni od drveta bez ikakve dekoracije. Najvjerovatnije su djelo lokalnog majstora.

Džamija ima zidove debljine oko 0,80 m - jugozapadni i sjeveroistočni zid  i 0,74 metara – jugoistočni  i sjeverozapadni. Zidovi su urađeni od lomljenog krečnjaka, mada se na pojedinim mjestima javlja i sedra. Gornje zone zidova su urađene od ćerpiča. Sa spoljne strane zidovi su grubo omalterisani i okrečeni. Fasade džamije su vrlo jednostavne (Kreševljaković, str. 87).  Na džamiji ima ukupno devet prozorskih otvora i dvoja vrata – jedna ulazna i jedna koja su vodila iz džamije na prostor sofa. Prozorski otvori su postavljeni sa sjeverozapadne strane u dva pojasa, a sa jugoistočne, jugozapadne i sjeveroistočne strane, zbog nagiba terena, postavljeni su samo u gornjoj zoni.

U sjeverozapadnom zidu objekta, u donjoj zoni, nalaze se dva pravougaona prozorska otvora dimenzija 0,48x0,92 m (prozor uz sjeverni ugao džamije) i 0,50x0,77 metara (prozor uz zapadni ugao). U gornjoj zoni istog zida, uz sjeverni ugao džamije, nalaze se jednostavna drvena vrata dimenzija 0,97x1,60 metara. Uz zapadni ugao objekta nalazi se prozorski otvor dimenzija 0,80x1,08 metara. Na jugozapadnom zidu se nalaze dva prozorska otvora dimenzija sličnih kao i kod prozora u gornjoj zoni prethodnog zida, odnosno 0,80x1,00 metara. U jugoistočnom - mihrapskom zidu nalaze se dva prozorska otvora dimenzija 0,80x1,00 metara. Svi prozori imaju izvedene drvene prečke.

Munara džamije je, takođe, drvena i ima osam stranica. U krovu su vidljivi ostaci izvorne potkonstrukcije munare na koju je bila pričvršćena njena konstrukcija. Izvedeni su od tesanog drveta sa ručno kovanim gvozdenim ekserima sa velikom glavom na kraju.

Oko džamije se nalazi manji harem sa nekoliko starih nišana.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

           

Objekat nije bio zaštićen.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

 

Osim nekoliko fotografija preuzetih iz arhive BZK Preporod, Općinskog društva Novi Travnik, te jednog crteža i kratkog opisa džamije iz studije M. Kreševljakovića «Naselja opštine Pucarevo», drugih istraživačkih radova, a time i konzervatorsko-restauratorskih radova na objektu nije bilo. Većinu radova na objektu vršili su samoinicijativno mještani sela. Posljednje takve intervencije su izvršene sedamdesetih godina prošlog vijeka.

 

5. Sadašnje stanje dobra

 

Uvidom u stanje na terenu ustanovljeno je sljedeće:

  1. Objekat je zarastao u samoniklo rastinje,
  2. Krovni pokrivač (crijep) na pojedinim mjestima je oštećen,
  3. Najveća oštećenja vidljiva su na sjeveroistočnom zidu, gdje su  nastale teške deformacije zidnog platna sa tendencijom njihovog širenja i daljnjeg urušavanja,
  4. Na ostalim zidovima uočene su dijagonalne pukotine koje se protežu cijelom visinom objekta,
  5. U enterijeru je na nekoliko mjesta prodrla kapilarna vlaga. Najviše je ugrožen dio objekta koji je ukopan u zemlju -  sjeveroistočni, jugoistočni i jugozapadni zid,
  6. Stolarija – prozori i vrata su, usljed dugogodišnjeg neodržavanja, u lošem stanju sa tendencijom daljnjeg propadanja,
  7. Malter u donjoj zoni mihraba je, usljed vlage, otpao,
  8. Dio mahfila koji se nalazi uz sjeveroistočni zid je ugrožen zbog urušavanja dijela tog zida,
  9. Konstrukcija munare je u lošem stanju, tako da postoji opasnost da se uruši; u gornjoj zoni munare (šerefe i dio ispod njega) je otpala daščana oplata;
  10. Krovna konstrukcija nije oštećena,
  11. Šiše džamije je u dobrom stanju,
  12. Malter kojim je objekat obložen na pojedinim mjestima je u veoma lošem stanju, tako da su cjelokupnom dužinom objekta vidljivi elementi nosive drvene konstrukcije (hatula) koji su na taj način izloženi dejstvu atmosferske vode.

 

6. Specifični rizici

 

Usljed dugogodišnjeg neodržavanja i nepreduzimanja hitnih mjera zaštite, odnosno prodora vlage u konstrukciju, objekat je pretrpio teška oštećenja.

Objekat se trenutno ne koristi.

 

III – ZAKLJUČAK

           

Primjenjujući Kriterijume za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima («Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A. Vremensko određenje

B. Istorijska vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

iv) Kompozicija.

F. Ambijentalna vrijednost

v) Položaj i smještaj u prostoru.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     zk. izvod,  posjedovni list,

-     foto-dokumentacija – fotografije građevine preuzete od BZK Preporod, Općinsko društvo Novi Travnik,

-     osnova prizemlja – crtež Mirzaha Foče,

-     osnova nivo mahfil – crtež Mirzaha Foče,

-     foto-dokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

 

Korišćena literatura

 

U toku vođenja postupka proglašenja džamije u Šenkovićima nacionalnim spomenikom BiH  korišćena je sljedeća literatura:

 

1972.    Basler, Đuro, Arhitektura kasnoantičkog doba u BiH, Sarajevo, 1972.

 

1987.    Kreševljaković, Muhamed, Naselja općine Pucarevo,

 

2005.    Mirzah, Fočo, Izvještaj sačinjen na službenom putu u selu Šenkovići.

 

Travnički sidžil br. 21, 26, 31, 33, 41, Orijentalni institut u Sarajevu.

 


(1) Pojedini toponimi govore u prilog tvrdnji o starosti sela, a naročito njegovoj vezi sa srednjim vijekom – Varošište i Selište. Prvi lokalitet se nalazi na zapadnoj strani sela.

(2) Ni Mandić ni Korošec ne pominju ove lokalitete iako su detaljno ispitali ovo područje (Kreševljaković, str. 84).

(3) Kopija deftera se nalazila u Orijentalnom institutu u Sarajevu.

(4) Prema popisu, bila su 33 muslimana i 5 neoženjenih. Iz obaveza kao što su krompir, luk, pšenica, zob i bostan vidljivo je da je glavno zanimanje stanovnika bila zemljoradnja.

(5) To su Hasan, čiji je timar iznosio 6.000 akči, Hasan 4.600 akči i Mustafa 2.500 akči.

(6) Postojala je priča da su ovu i džamiju u susjednom selu Kasapovići podigle dvije sestre koje su, ostavši neudate, za tu namjenu prodale svoje ruho.

(7) Kreševljaković navodi podatak da je muslimansko stanovništvo sela htjelo da izgradi novu džamiju na mjestu stare. Katoličko stanovništvo je tom prilikom ponudilo novac kako bi se ova džamija obnovila, a nova podigla na drugoj lokaciji.

(8) Širina sofa, na osnovu crteža i fotografije, iznosila je oko 1,50 metara. Cijela konstrukcija sofa je bila oslonjena na drvenu gredu-podvlaku i osam drvenih stubova kvadratičnog presjeka različitih dimenzija.

(9) Vidjeti Odluku o proglašenju graditeljske cjeline Handanija džamije u Pruscu broj 09-2-17/05-6 od 15. 3. 2005. godine.

 



Stara džamija u selu ŠenkovićiStara džamija, sjeveroistočna fasadaStara džamija, prilazStara i nova džamija u selu Šenkovići
Unutrašnjost džamijeMahfilMimberMunara


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: