Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 18/06. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 8. do 14. novembra 2005. godine donijela je

O D L U K U

I.

Historijski spomenik – Sahat-kula Mehmed-paše Kukavice u Foči proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik nalazi se na lokaciji koja obuhvata k.č. broj 1607, k.o. Foča, Općina Foča, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj  9/02).

II.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu, konzervaciju i restauraciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

Na nacionalnom spomeniku dopušteni su samo istraživački, sanacioni i konzervatorsko-restauratorski radovi uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske.

            Na osnovu odgovarajućeg projekta izvršiti iluminaciju nacionalnog spomenika. 

Zaštitni pojas obuhvata sve katastarske čestice koje graniče sa zaštićenim područjem nacionalnog spomenika.

Unutar zaštitnog pojasa potrebno je osigurati očuvanje izgrađene strukture uz ograničenje spratnosti, veličine i gabaritnih dimenzija objekata, kao i upotrebu materijala koji su bliski autohtonim i tradicionalno primjenjivanim materijalima. 

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svako a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za  prostorno uređenje u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II-V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.1-02-280/05-4

10. novembra 2005. godine

Sarajevo

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu Zakona o provođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2. stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Medžlis Islamske zajednice Foča podnio je 19. decembra 2003. godine  zahtjev za proglašenje Ansambla Mehmed-paše Kukavice (džamija, medresa, mekteb, avlija, han, sahat-kula, tekija, dućani i dr.) nacionalnim spomenikom. U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra - Sahat-kule Mehmed-paše Kukavice nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u: 

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-     zk.  izvod i podatke o vlasništvu,

-     historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korištenja dokumentacije u okviru ove odluke.

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno  je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Historijski spomenik – Sahat-kulu Mehmed-paše Kukavice podigao je ovaj legator u fočanskoj Gornjoj čaršiji, pored svog hana i džamije. Ovaj objekt se nalazi na k.č. broj 1607, k.o. Foča, Općina Foča.

Historijski podaci

Nastanjenost užeg područja Foče može se pratiti još od prethistorijskog perioda, a samo gradsko naselje od srednjeg stoljeća.

Nastanak i razvoj srednjovjekovnog naselja Hoča (Hotča)(1) bili su uvjetovani smještajem grada na dvjema rijekama: Drini i Ćehotini, odnosno njegovom lokacijom na trasi Dubrovačkog puta koji je povezivao Dubrovnik sa Moravsko-vardarskom kotlinom i centralnim prostorom Balkanskog poluostrva. Ova trasa srednjovjekovnog puta ostala je prepoznatljiva u matrici ulične mreže Foče(2)  u Prijekoj čaršiji (Redžić, 1983, str. 317-343).

Osmanlije su Foču zauzele 1465. godine (Redžić, 1983, str. 325).

Prvih pet godina ovaj dio oblasti, kojom su do pada pod otomansku vlast upravljali herceg Stjepan Vukčić Kosača i njegovi nasljednici, bio je u sastavu Bosanskog sandžaka. Hercegovina je izdvojena iz vlasti bosanskog sandžak-bega i formirana u zaseban sandžakat u februaru 1470, od kada njome upravljaju zasebni sandžaci. Prvi hercegovački sandžak-beg bio je Hamza-beg, o kojem se mogu naći podaci već početkom 1470. godine. Na tom položaju se zadržao sve do 1474. god. Za vrijeme njegove uprave Foča postaje političko i administrativno sjedište Hercegovine. Foča je bila sjedište Hercegovačkog sandžaka sve do 1572. godine, kada se ono seli u Pljevlje, gdje ostaje sve do 1763. godine (Bejtić, 1956, str. 30-32).

Puni procvat Foča doživljava u periodu od druge polovine 15. do kraja 16. stoljeća, kada se transformira od kasabe do šehera i važnog administrativno-upravnog centra u Hercegovini (Redžić, 1983, str. 322).      

U augustu 1493. godine Dubrovačka republika (Republika sv. Vlaha) je dala jedan sat kao dar hercegovačkom krajišniku Dulejman-begu, koji je rezidirao u Foči. Ovaj sat predstavlja vjerovatno prvi sat koji je stigao i proradio u Bosni (Kreševljaković, 1957, str. 17).

U neposrednoj blizini džamije i drugih zadužbina Mehmed-paše Kukavice u Foči nalazi se i Sahat-kula. S obzirom na to da ne postoje pisani tragovi o izgradnji ovog objekta, može se pretpostaviti da je izgrađen nakon 1758. godine, jer se ne spominje u vakufnami Mehmed-paše Kukavice iz te godine. Sahat-kula je izgrađena poslije tog vremena, ali sigurno prije 1761. godine, kada je Mehmed-paša bio prognan iz Bosne i smaknut (Bejtić, 1957, str. 48).

Oko 1884. godine sat na ovoj Sahat-kuli je bio pokvaren, te je iste godine doveden majstor da ga popravi (Kreševljaković, 1957, str. 31). Devedesetih godina 19. stoljeća nabavljen je novi sat, a stari je prenesen u Zemaljski muzej. Tada je preneseno i zvono na kojem je bila urezana godina 1637.

U toku II svjetskog rata, 1943. godine, Sahat-kula je dosta stradala, pa ju je u ljeto 1954. godine popravio GNO Foča (Kreševljaković, 1957, str. 31).

Sanacija Sahat-kule  je izvršena i 1988. godine, a novi satni mehanizam na električni pogon postavljen je 1991. godine, povodom obilježavanja 440 godina postojanja Aladža-džamije (Muftić, 1997, str. 90).

2. Opis dobra

Osnova objekta je nepravilan kvadrat dimenzija 3,10x3,20 m i visine oko 20 m.

            Ispod niskog četverovodnog (šatorastog) krova sa pokrovom od ćeramide je vijenac, a ispod njega se nalaze četiri otvora–prozora na sve četiri strane sa završetkom u vidu prelomljenih lukova, na kojima je smješten sat. Između otvora smješten je satni mehanizam spojen sa zvonom. Ne zna se tačno vrijeme kada je nabavljeno zvono ove Sahat-kule, ali se zna da je nabavljeno poslije 1878. godine u Beču (Kreševljaković, 1957, str. 18).

Na Sahat-kuli vidljivi su i drugi otvori nalik na puškarnice. Oni su raspoređeni na glavnim plohama objekta, a kroz njih prodire oskudna svjetlost u unutrašnjost. Do sata vodi drveno stepenište izgrađeno uz zidove sa malim podestima u svakom ćošku unutrašnjosti. Pri tlu Sahat-kule nalaze se ulazna vrata koja su od svih sahat-kula u BiH najmanjih dimenzija – 0,64x0,95 m  (Kreševljaković, 1957, str. 18).

Objekt je građen od pritesanog kamena bez završne obrade malterom, a njegovi uglovi rađeni su od bolje tesanog kamena.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine urbana cjelina Foče (čaršija, 3 džamije, han, sahat-kula, dva nadgrobna spomenika uz džamiju, turbe) je evidentirana kao spomenik I kategorije.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine džamija Mehmed-paše Kukavice i Sahat-kula u Foči su evidentirani kao spomenici II kategorije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

• Oko 1884. godine popravljen je sat na ovoj Sahat-kuli;
• U ljeto 1954. godine Sahat-kulu je popravio GNO Foča (Kreševljaković, 1957, str. 31);
• Godine 1978. počela je izrada Programa revitalizacije Prijeke čaršije u Foči, koji je podrazumijevao: snimanje postojećeg stanja, određivanje zone obuhvata, historijska istraživanja, prikupljanje sve dostupne pisane dokumentacije (Grupa autora, 1983, str. 8);
• Godine 1988. izvršena je sanacija Sahat-kule (Muftić, 1997, str. 90);
• Godine 1991. postavljen je novi satni mehanizam (Muftić, 1997, str. 90).

5. Sadašnje stanje dobra

            Uvidom na terenu u septembru 2005. godine utvrđeno je da postoji opasnost od daljnje degradacije strukture objekta Sahat-kule usljed djelovanja vremena, atmosferilija i nebrige.

III - ZAKLJUČAK

           Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)Vremensko određenje

B)Historijska vrijednost

C)Umjetnička i estetska vrijednost

i.Proporcije,

ii.Kompozicija.

D)Čitljivost

iv.Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.

E)Simbolička vrijednost

iii.Tradicionalna vrijednost,

v.Značaj za identitet grupe ljudi.

F)Ambijentalna vrijednost

i.Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.Značenje u strukturi i slici grada,

iii.Objekt ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.

G)Izvornost

i.Oblik i dizajn,

iii.Namjena i upotreba,

iv.Položaj i smještaj u prostoru.

Sastavni dio ove odluke su fotodokumentacija i grafički prilozi navedeni u popisu kako slijedi:

-     grafički prilozi

o        zone zaštite historijskog spomenika Sahat-kule u Foči,

o        kopija katastarskog plana,

o        izvod iz posjedovnog lista,

o        tlocrt objekta na koti 11,86, MJ 1:20,

o        izvod iz Programa revitalizacije Prijeke čaršije u Foči.

-     fotografije

o        Fotografije Sahat-kule i okolice do 1992. godine,

o        Fotografije Sahat-kule i okolice iz 2004-2005. godine.

Korištena literatura

1956.    Bejtić, Alija, Povijest i umjetnost Foče na Drini, "Naše starine" III, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1956.

1956-1957.Bejtić, Alija: Bosanski namjesnik Mehmed paša Kukavica i njegove zadužbine u Bosni (1752-1756. i 1757-1760), Prilozi za orijentalnu filologiju, br. VI-VII, Sarajevo, 1956-1957.

1957.    Bejtić, Alija, Povijest i umjetnost Foče na Drini, "Naše starine" IV, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1957.

1957.    Kreševljaković, Hamdija, Sahat-kule u Bosni i Hercegovini, "Naše starine" IV, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1957.

1983.    Redžić, Husref, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, biblioteka "Kulturno naslijeđe",  Sarajevo,  1983.

1983.    Grupa autora (akademik prof. Husref Redžić, docent mr. Nedžad Kurto, Ferid Isanović): Program revitalizacije i regeneracije istorijskog područja grada Foče, Urbanističko-arhitektonsko rješenje zone Prijeke čaršije, Skupština općine Foča, Foča, 1983.

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo- Publishing, Sarajevo, 1996.

1997.    Muftić, Faruk, Foča: 1470-1996, Sarajevo, 1997.

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo, 1998.

2000.    Ayverdi dr. Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, 3. kitab, Istanbul, 2000.

(1) Hoča, kao trgovište (mercatum) prvi put se spominje 1366. godine (Kovačević-Kojić, 1978, str. 42). S obzirom na to da se u ovom dokumentu spominje Foča kao znatnije trgovačko mjesto, može se zaključiti da njegova historija seže u mnogo dalju prošlost.

(2)  U defteru iz 1519. godine srednjovjekovni naziv Hoče prvi put je zamijenjen imenom Foča (Redžić, 1983, str. 324).