Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 82/07.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 30. avgusta do 5. septembra 2005. godine, je donijela

O D L U K U

I

Graditeljska stambena cjelina kuće poznate kao kuća Alije Đerzeleza u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini: kuća poznata kao kuća Alije Đerzeleza sa dvije avlije, prostorom bašte i avlijskim zidovima.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. 1816 i 1817 (novi premjer) što odgovara k.č. br. 66 i 65, mahala LXXIII (stari premjer), upisanim u z.k. uložak broj LXXIII/1, k.o. Sarajevo III, opština Stari grad Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika. 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definisanom u tački I stav 3 ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

• dozvoljeni su samo konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i radove koji imaju za cilj prezentaciju nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i uz stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);
• kompleks, ili pojedini njegovi dijelovi, mogu biti korišćeni u edukativne i kulturne svrhe i otvoreni za javnost. 

Utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata susjedne parcele ograničene ulicama Golobrdica, Sagrdžije, Alije Đerzeleza i Logavina. U tom pojasu primjenjuju se sljedeće mjere:

• dozvoljeni su radovi sanacije, konzervacije, restauracije i prezentacije postojećih objekata;
• dozvoljena je unutrašnja adaptacija objekata savremenoj namjeni, ukoliko to nije u suprotnosti sa odlukama koje je Komisija ranije donijela;
• nije dozvoljena nova izgradnja niti nadogradnja postojećih objekata;
• sve intervencije moraju biti usklađene sa ambijentalnim vrijednostima područja;
• zabrana proširivanja saobraćajnica;
• sve intervencije moraju biti prethodno odobrene od strane nadležnog ministarstva uz stručno mišljenje nadležne službe zaštite;
• zabrana odlaganja otpada;
• zabrana saobraćaja teškim motornim vozilima.

            Vlada Federacije dužna je da obezbijedi izradu i sprovođenje detaljnih sprovedbenih planova za mahalu Medresa koji će sadržavati mjere zaštite utvrđene Separatom zaštite kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa za Regulacioni plan »Mahale Medrese« iz 2003. godine, koji je izradio Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo.

IV

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su  suprotni odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač.  II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije   (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Shodno članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02, »Službeni glasnik Republike Srpske«, broj 79/02, »Službene novine Federacije BiH«, broj 59/02 i »Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH«, broj 4/03), briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 544.

X

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u »Službenom glasniku BiH«.

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 09-2-22705-10

31. avgusta 2005. godine                                                         

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

            Na osnovu člana 2 stava 1 Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine (»Službeni glasnik BiH«, broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju Đerzelezove kuće u Sarajevu na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 544.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila proveđenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

o        podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, te podatke o oštećenjima u toku rata,

o        dokumentaciju o lokaciji imovine,

o        dokumentaciju o sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

o        istorijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Graditeljska cjelina kuće poznate kao kuća Alije Đerzeleza je smještena na sjevernoj padini grada, na lokalitetu zvanom Vrbanjuša. Graditeljska cjelina je oivičena ulicama Sagrdžije na istočnoj i Alije Đerzeleza na sjevernoj strani (naziv ulice Sagrdžije u periodu od 1959. do 1992. godine je bio ulica Remzije Omanovića).

            Graditeljska cjelina kuće poznate kao kuća Alije Đerzeleza je smještena u Kadi Bali-efendi mahali, na lokaciji koja obuhvata k.č. 1816 i 1817 (novi premjer), upisani u z.k. uložak br. LXXIII/1, vlasništvo Kantona Sarajevo, k.o. Sarajevo III, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Pristup graditeljskoj cjelini je sa istočne strane, iz ulice Sagrdžije.

            Objekat je dužom osovinom postavljen u pravcu istok – zapad. Pristup objektu je sa južne strane.

Istorijski podaci

Graditeljska cjelina kuće poznate kao kuća Alije Đerzeleza je sagrađena između dvije mahale, mahale mesdžida Sarač Alije i mahale mesdžida Kadi Bali-efendije.

Mahala mesdžida Sarač Alije je, prema Mehmedu Mujezinoviću, formirana prije 1528. godine. Džamija Sarač Alije se prvi put pominje 1528. godine. O osnivaču džamije se, kako je vidljivo iz samog naslova, zna da je bio sarač(1). Drugih podataka o njemu nema. 

Mahala mesdžida Kadi Bali-efendije je, prema Mehmedu Mujezinoviću, formirana u periodu od 1578 do 1582 godine kada je sagrađena džamija sarajevskog mule(2), Kadi Bali-efendije. Džamija je u narodu nazvana Pribjegnuta ili Pribjeguša zbog toga što je kameni munaret bio odmaknut od džamije 10 metara.

Svojim položajem graditeljska cjelina kuće poznate kao kuća Alije Đerzeleza se naslanja na ambijentalnu cjelinu Hadži Sinanove tekije sa Sarač Alijinom džamijom i mezarjem uz nju. U ulici Sagrdžije, u neposrednoj blizini kuće poznate kao kuća Alije Đerzeleza nalazila se Semizova kuća, srušena krajem 20. vijeka, koja je predstavljala primjer stambene arhitekture visoke ambijentalne vrijednosti.

Kuća poznata kao kuća Alije Đerzeleza je nastala u 17. vijeku(3), a građena je namjenski kao porodična kuća za bogatiju zanatlijsku porodicu. Do danas nisu pronađeni tačni podaci o osnivaču i graditelju objekta.

Kuća se pripisuje narodnom junaku Đerzelez Aliji, ali kompleks nije toliko star da bi mu mogao pripadati(4).

Kuća se skoro do kraja 20. vijeka nalazila u posjedu kazaske(5) porodice Čevanija. U njihovom i posjedu njihovih nasljednika, kuća se nalazila više od 200 godina.

U požaru 1697. godine, u kome je gorjelo čitavo Sarajevo, vjerovatno je stradala i ova kuća. Međutim tačnih podataka o stepenu oštećenja, kao i o eventualnoj obnovi nema.

2. Opis dobra

Graditeljska cjelina kuće poznate kao kuća Alije Đerzeleza predstavlja jedan od rijetkih očuvanih kao i jedan od najreprezentativnijih primjera stambene arhitekture osmanskog perioda u Sarajevu. Forma objekta kao i kompozicija cjeline je i danas savremena. 

Analizirajući prostorni koncept kuće uočava se jasno izdiferencirana podjela na dvije odvojene, ali međusobno povezane cjeline – muški i ženski, polujavni i intimni dio kuće. Nadalje, prostor se dijeli na zimski (prizemni) i ljetni (spratni) dio, na otvorene, poluotvorene i zatvorene prostore, na prostore za vođenje domaćinstva i na prostore za stanovanje.

U prostornom konceptu javlja se osnovni modul karakterističan za većinu objekata stambene arhitekture toga perioda, a čini ga veća prostorija za domaćina, porodicu i goste, i uz nju, manja prostorija za poslugu, tj. pripremu kafe. Ovaj koncept se javlja na spratu ženskog dijela (uz čardak je čardačić) i u muškom dijelu (uz čardak-ćošak je kafe-odajica sa kafe-odžakom).

Graditeljska cjelina je u cijelosti ograđena visokom zidom.

Objekat kuće se pruža duž ulice Alije Đerzeleza, u pravcu istok – zapad(6). Ukupna površina graditeljske cjeline, bez bašte, iznosi oko 350 m², a razvijena površina kuće oko 390 m   

Tri osnovna materijala su korišćena za gradnju objekta – kamen, drvo i ćerpič. Konstruktivni sistem kuće je tipičan za staru sarajevsku stambenu arhitekturu.

Temelji su od lomljenog kamena. Zidovi u predjelu sokla su rađeni od kamena tesanika. Masivni zidovi prizemlja, debljine oko 60 cm, su od ćerpiča (nepečene gline) sa horizontalnim hatulama. Spratni dio je izveden u bondruku sa ispunom od ćerpiča. Samo je sjeverni fasadni zid, koji je masivan, izveden od ćerpiča sa drvenim hatulama.

Međuspratnu konstrukciju čine gusto poređane poluoblice sa nabojem od ilovače (ilovača se miješa sa krečom – vapnom, što je čini otpornom na vatru). Samo je strop nad magazom niži i sa mnogo debljim nabojem ilovače u odnosu na stropove nad stambenim prostorijama s obzirom na to da je magaza građena da ostane sačuvana u slučaju da kuća bude zapaljena.

Stropovi svih stambenih prostorija su izvedeni kao šišeta, odozdo pokovana na stropnu konstrukciju. Stropovi su donekle činili konstruktivnu cjelinu sa krovištem na što upućuju strehe.

Drvo je korišćeno još i za stubove, kamarije, divanhane i krovnu konstrukciju. Sve je pretežno rađeno od tesane drvene građe (uglavnom jelove), dok su stubovi i podvlake u trijemovima i u magazi od hrastovine.

Objekat je pokriven četvorovodnim krovom. Za pokrov objekta je korišćena ćeramida. (kanalica).

Avlijski zidovi, kao i zidovi kojima je graditeljska cjelina ograđena, su građeni na isti način kao i zidovi prizemlja. Zidani su ćerpičem sa hatulama i svi imaju dvovodni krović sa pokrovom od ćeramide.

Kamen i drvo su materijali koji su korišćeni i u obradi pojedinih elemenata i enterijera objekta.

Obrađeni kamen je korišćen za baze stubova. U obliku ploča javlja se na podu hajata (u ženskom dijelu kuće), dok su kameni obluci korišćeni za kaldrmisanje avlija. Poluobrađeni kamen je korišćen u podu magaze.

Drvo je korišćeno za izradu podova i stropova svih prostorija objekta. Podovi su izvedeni od širokih jelovih dasaka(7).

Svi dovratnici i doprozornici su rađeni od drveta, sa demirima od kovanog željeza na prozorima i mušebcima (na prozorskim otvorima kamarija).

Drvo takođe ima i dekorativnu funkciju u objektu. Vrata na halvatu u ženskom dijelu i na čardak-ćošku u muškom dijelu su pokrivena drvorezbom, kao i stubovi na divanhani i kamarijama.

Za izradu peći u sobama i mutvaku je korišćena ćeramida.

Ulaz u kuću je sa istočne strane, iz ulice Sagrdžije. Ulazni portal, širine 2,16 m je uokviren drvenim dovratnicima. Vrata su dvokrilna, napravljena od drveta, gotovo kvadratična, ukrašena zvekirima i zakovicama. Ulaz je natkriven dvovodnom nadstrešnicom sa pokrovom od ćeramide. 

Portal vodi u kaldrmisanu avliju, iskošenog pravougaonog oblika, dimenzija 9,0 x 6,4 m. Dužom osovinom avlija muškog dijela kuće se proteže u pravcu sjever – jug. Na južnom avlijskom zidu se nekada nalazila česma izgrađena u periodu nakon Drugog svjetskog rata. U sjevernom dijelu avlije je sačuvan autentičan kućni bunar.

Kuća definiše sjeverni kraj avlijskog prostora iz kojeg se u prizemlju pristupa u prostor magaze. Vrata magaze imaju klesani kameni okvir. Otvor je zasvođen plitkim lukom koji je sa gornje strane izveden kao prelomljeni. Vrata su jednokrilna, građena od kovanog željeza. Prostor magaze, dimenzija 5,5 x 3,2 m, ima jedan, izuzetno mali, pravougani prozorski otvor na istočnom zidu, orijentisan ka ulici Sagrdžije.

Drvenim stepeništem, sa punom drvenom ogradom, postavljenim u obliku slova »L« se iz avlije pristupa u muški dio kuće, odnosno dio kuće otvoren za posjete poznanika i poslovnih saradnika.

Muški dio kuće čine čardak-ćošak, divanhana sa kamarijom, čardak, kafe-odžak i hudžera.

Drvenim stepeništem se pristupa na kamariju koja je drvenom pregradom odijeljena od divanhane. Kamarija je u potpunosti otvorena ka avlijskom prostoru. Iz ovog dijela se pristupa u čardak-ćošak, postavljen na jugoistočnom uglu objekta, orijentisan na unutrašnje dvorište i ulicu Sagrdžije. Čardak-ćošak je za jedan stepenik uzdignut od kamarije sa kojom, spolja gledano, čini jednu cjelinu. Ogradne plohe kamarije i čardak-ćoška su u potpunosti izvedene od drveta. Lučno završeni otvori su zatvoreni mušepcima.

Iz zatvorenog dijela divanhane se pristupa u hudžeru (ostavu), kafe-odžak i najreprezentativniju odaju kuće - čardak.

U čardak odaju se pristupa preko pravougaonih drvenih vrata. Vrata su ukrašena sa 15 kvadratnih i jednim pravougaonim poljem. Svako polje je izvedeno reljefno, sa floralnim ukrasom u sredini. Vrata su bojena svijetlozelenom bojom. Polja, bojena zemljanocrvenom bojom, su uokvirena crvenom linijom. Floralni ukras je narandžaste boje. Pored bojene dekoracije vrata su ukrašena i nitnama od kovanog željeza.

Čardak je odaja, dimenzija 5,6 x 4,7 m, koja u vidu doksata izlazi iz osnovnog kubusa objekta. Za razliku od ostalih prostorija u kući orijentisana je, dužom stranom u pravcu jugoistok–sjeverozapad.

Pet pravouganih dvokrilnih drvenih prozora, širine 70 cm, sa demirima sa vanjske strane pružaju pogled na ulicu Sagrdžije.

Musandera – drvena pregrada iza koje su smješteni dolafi (manji ormari), dušekluci, otvorene police, hamamdžik (banjica) i zemljana peć – je organizovana u obliku slova »L«, te je kao takva smještena uz jugozapadni i sjeverozapadni zid odaje. Musandera je oslikana stilizovanim floralnim ornamentima bojenim pretežno zelenim, crvenim, tamnožutim i svijetloplavim bojama. Svaki dio musandere (vrata dolafa, vrata dušekluka, vrata hamamdžika, itd) je oslikan različitim motivima i bojama.

Starinska zemljana peć sa lončićima u boji je postavljena uz sjeverozapadni zid odaje. Kupolastog je oblika i predstavlja jedinu peć ovog oblika u Sarajevu(8).

Na jugoistočnom zidu odaje je u visini musandere postavljena rafa – drvena polica.

Na sredini jugoistočnog zida su, prilikom restauratorskih radova, otkriveni tragovi zidnog slikarstva. Oslikana mihrabska niša, uokvirena stilizovanim floralnim motivima predstavlja raritet u uređenju enterijera.

Za bojenje mihraba su korišćene narandžastocrvena i zelena boja. Konture okvira i floralne dekoracije su izvučene crnom bojom.

Prostorija kafe-odžaka je smještena na sjeveroistočnom uglu objekta. Prostorija dimenzija 3,6 x 3,08 m, je orijentisana na ulicu Sagrdžije. Mali, polukružno završeni prozorski otvor, omogućava pogled na Hadži Sinanovu tekiju, smještenu sjeverno od objekta.

Na jugoistočnom zidu ove prostorije je smješten kafe-odžak. Jednostavno urađen, pravougaone forme, kafe-odžak u gornjem dijelu ima reljefno izveden geometrijski ukras. 

Prostorija hudžere je smještena uz sjeverni zid objekta. Drvena vrata na zapadnom zidu hudžere preko strmog stepeništa vode u mutvak.

Divanhana muškog dijela kuće je jednostavno izvedenim drvenim vratima direktno povezana sa divanhanom ženskog dijela kuće.

Mušku i žensku avliju je nekada, vjerovatno, dijelio visoki zid postavljen nasuprot ulaznom zidu u graditeljsku cjelinu. Prilikom restauracije kuće u periodu od 2001. do 2004. godine na pretpostavljenom mjestu ovog zida su vršena arheološka iskopavanja s ciljem nalaženja tačnog mjesta i ostataka zida, ali nikakvi ostaci zida nisu pronađeni. Prilikom restauratorskih zahvata izvedena slobodna interpretacija pretpostavljenog zida u drvetu.

Ženska avlija je kaldrmisana, pravougaonog oblika, dimenzija 7,1 x 14,2 m. Dužom osovinom avlija ženskog dijela kuće se proteže u pravcu istok–zapad.

Na južnom dijelu avlijskog zida je smještena ćenifa (WC) i ljetna kuhinja(9). Kuća, kao i kod prethodne avlije, definiše sjeverni kraj avlijskog prostora.

Između avlijskog zida i avlijske kaldrme vjerovatno je postojao prostor za cvijeće i zelenilo (čičekluk).

Iz avlijskog prostora se pristupa u poluotvoreni hajat u prizemlju. Hajat, dimenzija 5,5 x 3,5 m, je otvoren sa južne strane. Uz istočni zid je smješten papučluk. Iz hajata se pristupa u halvate (smještene istočno i zapadno od hajata) i mutvak.

Halvat, smješten na istočnom zidu hajata, predstavlja najreprezentativniju odaju ženskog dijela kuće.

U halvat se pristupa preko pravougaonih drvenih vrata. Vrata su podijeljena na 30 kvadratnih i jedno pravougaono polje. Polja su definisana bojenjem. Vrata su bojena svijetlozelenom bojom. Polja, bojena zemljanocrvenom bojom, su uokvirena crvenom linijom. Nitne od kovanog željeza, koje ukrašavaju vrata, su postavljene u sredinu svakog polja.

Halvat je odaja, dimenzija 5,7 x 4,45 m, sa prozorskim otvorima orijentisanim ka unutrašnjem dvorištu i nasuprotnom halvatu, smještenom na zapadnom zidu hajata.

Tri pravougana dvokrilna drvena prozora, širine 75 cm, sa demirima sa spoljne strane, su sa unutrašnje strane završena rasteretnom nišom i prelomljenim lukom. Drveni kapci na prozorima, sem na prozoru na zapadnom zidu, kao i na dolafu su bojeni i dekorisani geometrijskim motivima – rombovima. Okvir prozora i drveni kapak je bojen zelenom, a rombovi narandžastocrvenom bojom. 

Na zapadnom zidu halvata je smješten pravougaoni prozorski otvor preko kojeg je ostvarena direktna veza ove odaje sa mutvakom. 

Od musandere u ovoj prostoriji je ostao samo dolaf i dušekluk. Ipak, prema mjestu zemljane peći i sačuvane kamene banjice zaključuje se da je musandera bila organizovana u obliku slova »L«, smještena uz istočni i sjeverni zid odaje. Musandera je dekorisana geometrijskim motivima u svemu istim kao i na drvenim kapcima.

Zemljana peć sa lončićima predstavlja rekonstrukciju zemljane peći iz čardak odaje muškog dijela kuće.

Na sjevernom zidu odaje, u visini musandere je postavljena rafa – drvena polica.

Na sredini južnog zida su, prilikom restauratorskih radova, otkriveni tragovi zidnog slikarstva. Otkrivena je oslikana mihrabska niša, uokvirena geometrijskim i stilizovanim floralnim motivima.

Za bojenje mihraba su korišćene narandžastocrvena, crvena i crna boja

Halvat na zapadnom zidu hajata jeste prostorija dimenzija 5,6 x 4,7 m. Četiri pravougana dvokrilna drvena prozora, širine 80 cm, sa demirima sa spoljne strane su sa unutrašnje strane završena rasteretnom nišom i prelomljenim lukom. Orijentisani su ka unutrašnjem dvorištu, halvatu i bašti.

Mutvak je smješten na sjevernom zidu hajata. U mutvak se pristupa preko masivnih drvenih dvokrilnih, lučno završenih vrata. Iz prostora mutvaka, dimenzija 2,0 x 7,6 m se pristupa u halvatić, smješten na sjeverozapadnom uglu objekta i hudžeru (ostavu) smještenu na istočnom zidu mutvaka. Preko hudžere je moguć pristup u dućan u sjeveroistočnom prizemnom muškom dijelu kuće u koji je moguće ući i iz ulice Sagrdžije.

Zemljana peć u mutvaku je postavljena uz sjeverni zid. Prostorija mutvaka se proteže kroz cijelu visinu objekta. U kući ne postoje cijevi za ventilaciju izuzev dva otvora u mutvaku, na sjevernom fasadnom zidu.

Iz hajata se jednokrakim drvenim stepeništem, sa prozračnom ogradom od letvica pristupa na divanhanu ženskog dijela kuće. Nad stepeništem se nalazi tahtapoš – drvena ploha namijenjena izlaganju najvrednijih primjeraka posuđa.

Jednostavnom drvenom pregradom i jednim stepenikom od divanhane je odvojena kamarija ženskog dijela kuće. Kamarija je orijentisana na unutrašnje dvorište. Zatvorena je drvenom ogradnom plohom. Na gornjem dijelu te drvene plohe se javljaju dvokrilni prozori. Samo oni prozori prema kamariji muškog dijela kuće su zatvoreni mušepcima.

Iz divanhane se pristupa u čardak, a iz njega u čardačić.

Čardak je prostorija dimenzija 6,3 x 4,7 m, orijentisana na unutrašnje dvorište i baštu.

Čardačić je prostorija dimenzija 3,2 x 2,7 m, orijentisana na baštu. Zbog adaptacije kuće i njene buduće moguće rezidencijalne namjene prostor čardaka je predviđen kao soba za boravak gostiju dok je čardačić adaptiran u savremeno kupatilo.

Na zapadnom zidu ženske avlije nalaze se jednokrilna drvena vrata koja vode u baštu (bostanluk). Bašta se prostire sa zapadne i južne strane objekta od kojeg je odvojena visokim avlijskim zidom. Sa sjeverne i istočne strane bašta je ograđena visokim zidom. Sa zapadne i južne strane ograđena je drvenom ogradom, s obzirom na to da je sa ove strane otvorena, ne ka javnom prostoru – ulici, već ka baštama okolnih objekata.

U bašti se, uz zapadni zid kuće, nalazi još jedan bunar (10).

Pristup u baštu je moguć i direktno iz ulice Alije Đerzeleza, preko drvenih jednokrilnih vrata.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti od 17. aprila 1950. godine, broj 427/50, Đerzelez Alije kuća je stavljena pod zaštitu države.

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH od 18. aprila 1962. godine, broj 02-816-3, kuća Đerzelez Alije je upisana u Registar spomenika kulture.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine, Đerzelezova kuća u Sarajevu je evidentirana i valoriziovana kao spomenik I kategorije. Đerzelezova kuća u Sarajevu uvrštena je na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 544.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Na objektu nisu organizovano preduzimani konzervatorsko-restauratorski radovi, osim manjih sanacionih radova preduzetih od strane samih vlasnika tokom 1950. i 1951. godine.

Tek krajem 20. vijeka omogućen je pristup objektu predstavnicima službe zaštite nasljeđa.

U oktobru 1997. godine, stručnjaci Kantonalnog Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo su snimili postojeće stanje objekta i izveli radove preventivne sanacije, kao preteču predviđenih radova restauracije, rekonstrukcije i revitalizacije. Radovi preventivne sanacije su obuhvatili promjenu oštećenih i dotrajalih dijelova krovne konstrukcije i krovnog pokrova, djelimično ojačanje krovne konstrukcije. Preventivno je krov zaštićen PVC folijom, a postojeći pokrivač – ćeremit je dijelom prekićen.

Tokom 1998. godine je urađen prvo program konzervacije, rekonstrukcije, restauracije i revitalizacije kuće Alije Đerzeleza a potom i glavni projekat restauracije. Nosilac projekta je bio Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo. Nosilac izrade i investitor Glavnog projekta – I faza restauracija kuće Alije Đerzeleza je takođe bio Kantonalni zavod. Projektanti glavnog projekta su Ferhad Mulabegović i Azer Aličić, dok je koordinator projekta Pavle Mašić(11).

Zbog dugogodišnjeg neodržavanja, te oštećenja uslovljenih ratnim razaranjima, objekat je bio veoma ruiniran, te je zbog stalnog zakišnjavanja bio u fazi totalnog raspadanja.

S obzirom na to da se čitav objekat, sa stanovišta autentičnosti, smatra izuzetno vrijednim to se pristupilo radovima sanacije i restauracije objekta kao i rekonstrukcije nedostajućih i uništenih elemenata. Zahvati na pojedinim dijelovi kompleksa su bili različiti.

Sanacioni zahvati na objektu su podrazumijevali potrebna konstruktivna utezanja, ispravljanja istim konstruktivnim materijalom i, gdje je potrebno, prezidanje zidova i pregrada, te potpuno pretresanje krovišta i stavljanje novog pokrova. Takođe, izvedeni su sanacioni radovi i na konstruktivnim elementima kuće.

Restauratorski i konzervatorski zahvati su izvedeni na čitavom kompleksu. Neki od osnovnih restauratorskih i konzervatorskih zahvata na kući su:

• Slobodna interpretacija pretpostavljenog avlijskog zida između muške i ženske avlije - metodom interpolacije s ciljem sugerisanja nedostajućeg elementa;
• Rekonstrukcija i restauracija bunara u muškoj avliji;
• Slobodna restauracija ljetne kuhinje – restauracija postojećih dijelova (baze stubova, stubovi i krov), interpolacija peći s ciljem sugerisanja nedostajućeg elementa;
• Označavanje mjesta bunara u bašti (s obzirom na to da nisu postojali elementi za njegovu rekonstrukciju);
• Konzervacija i potrebna restauracija svih avlijskih i kućnih zidova, kao i nadstrešnice i kapije (za restauraciju zidova korišćen je ćerpič, a u dijelovima gdje on rekonstruisan korišćena je žuta opeka);
• Restauracija i rekonstrukcija konstruktivnih elemenata;
• Preduzimanje mjera u svim prostorijama kuće, koje uključuju:
  • restauraciju ili konzervaciju dijelova mobilijara (pretežno musandare) i rekonstrukciju uništenih dijelova mobilijara (pretežno sećije) a prema sačuvanim elementima,
  • rekonstrukciju peći i banjica a prema sačuvanim tragovima i elementima u samoj kući,
  • restauraciju ili obnovu vrata,
  • restauraciju šišeta,
  • restauracija i/ili obnova prozora, prozorskih kapaka i demira,
• Restauracija stepeništa sa svim njegovim elementima u muškom i ženskom dijelu kuće;
• Konzervacija i restauracija zidnog slikarstva kao i oslikavanja na drvetu.

Prilikom radova na objektu, gdje je god to bilo moguće, zadržani su postojeći elementi stropne i podne konstrukcije kao i elementi kamarija, stepeništa, divanhana i zidova objekta. Dotrajali elementi (pretežno drvene hatule i grede) su zamijenjeni novim a u svemu po uzoru na postojeće. Svi dijelovi koji su se morali demontirati i restaurisati ili zamijeniti novim su prije demontaže precizno snimljeni, obilježeni i vraćeni na svoje mjesto odnosno zamijenjeni novim od istog materijala u istim dimenzijama. Propala ispuna od ćerpiča je zamijenjena novim ćerpičem, sem avlijskim zidova za čiju restauraciju je korišćena puna žuta opeka. Zdravi dijelovi pokrova - ćeramide su zadržani, a nedostajući dijelovi su popunjeni ćeramidom sa drugih starih sarajevskih objekata. Naboj od ilovače je zamijenjen savremenim termoizolacijskim materijalom.

S obzirom na zahtjeve vlasnika objekta (Kanton Sarajevo) i investitora radova, kao i na buduću namjenu objekta, pojedine prostorije u objektu su adaptirane prema savremenim zahtjevima (ugradnja sanitarnih čvorova, vodovodnih, kanalizacionih, električnih i grijnih instalacija). Takođe su uvedene i PTT instalacije, instalacije dojave požara i protuprovalni sistemi.

Na osnovu zaključka Vlade Kantona Sarajevo buduća namjena objekta bi trebala biti poluotvorenog tipa. Kompleks bi trebao biti rezidencijalne namjene, osposobljen za određene javne i kulturne manifestacije.

Na cjelini su u toku radovi III (završne) faze projekta restauracije koji podrazumijevaju restauraciju enterijera objekta.

5. Sadašnje stanje spomenika

Graditeljska cjelina kuće poznate kao kuća Alije Đerzeleza je u izuzetno dobrom stanju, s obzirom na to da je nedavno obnovljena.

6. Specifični rizici

• Neadekvatna namjena objekta
  • U slučaju namjene objekta usljed koje dolazi do okupljanja velikog broja ljudi moguća su fizička oštećenja objekta zbog nepažnje;
  • U slučaju zatvorenosti objekta za širu javnost došlo bi do njegove izolovanosti iz značaja i slike grada.
• Izmjena neposrednog okruženja objekta (izgradnja objekata neodgovarajućeg gabarita i arhitektonskog izraza ili promjena namjene okolnih objekata).

III -   ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterijume za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH«, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.

Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A.         Vremensko određenje

B.         Istorijska vrijednost

(veza građevine sa istorijskom ličnošću)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

v.          Vrijednost detalja

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.         Značenje u strukturi i slici grada,

iii.         Objekat ili skup objekata je dio cjeline ili područja.

G.        Izvornost

iii.         Oblik i dizajn,

iv,         Tradicija i tehnike,

v.          Položaj i smještaj u prostoru.

I.          Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)

i.          Fizička cjelovitost

iii.         Zaokruženost (kompletnost)

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     zemljišnoknjižni izvadak,

-     fotodokumentacija (fotografije objekta u periodu od 1999. godine do 2005. godine),

-     tehnička dokumentacija (Kuća Alije Đerzeleza, Snimak postojećeg stanja, Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 1997. godina; Kuća Alije Đerzeleza, Program konzervacije, rekonstrukcije, restauracije i revitalizacije, Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo; Glavni projekat – I faza restauracija kuće Alije Đerzeleza).

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja graditeljske cjeline stambenog kompleksa kuće Alije Đerzeleza u Sarajevu nacionalnim spomenikom, korišćena je sljedeća literatura:

1974.    Klaić, Bratoljub, Veliki rječnik stranih riječi, izraza i kratica, Zora, Zagreb, 1974

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga I, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998.

1998.    Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Program konzervacije, rekonstrukcije, restauracije i revitalizacije kuće Alije Đerzeleza, 1998.

-     dokumentacija Kantonalnog Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo

(1) Turski, sarač – remenar, sedlar, kožar; Klaić, Bratoljub, Veliki rječnik stranih riječi, izraza i kratica, str. 1173.

(2) Mula – turski mülla, muslimanski svećenik, teolog, učenjak, doktor, sudac, Klaić, Bratoljub, Veliki rječnik stranih riječi, izraza i kratica, str. 880

(3) Izvor za dataciju kuće – Kuća poznata kao kuća Đerzeleza, Program konzervacije, rekonstrukcije, restauracije i revitalizacije, Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo.

(4) »Kuća Alije Đerzeleza u Sarajevu, Program konzervacije, rekonstrukcije, restauracije i revitalizacije«, Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, Sarajevo, str. 2

(5) Kazaz – turski käzāza, svilar, tko pravi rojete, dugmeta, vrpce i sl. od svile, Klaić, Bratoljub, Veliki rječnik stranih riječi, izraza i kratica, str. 640

(6) Istočni zid kuće, zid koji se proteže duž ulice Sagrdžije, je jedini zid orijentisan u pravcu sjeverozapad–jugoistok. 

(7) Prije radova na sanaciji i rekonstrukciji kuće poznate kao kuća Alije Đerzeleza pod mutvaka (kuhinje sa ognjištem) je bio od nabijene zemlje. Tokom radova na objektu u mutvaku je postavljen pod od drvenih dasaka koji se, ipak, razlikuje od podova u stambenim prostorijama. Naime pod mutvaka je odignut od zemljanog sloja koji je zadržan i ostao vidljiv s obzirom na to da su daske u podu uže i postavljene na manjim razmacima. 

(8) Kuća Alije Đerzeleza, Program konzervacije, rekonstrukcije, restauracije i revitalizacije, Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo.

(9) Prostor ljetne kuhinje nije sačuvan do danas. S obzirom na to  da je njegov prvobitni izgled nepoznat to se prilikom restauratorskih radova rukovodilo vraćanjem sačuvanih i poznatih elemenata (stope stubova i stubovi, nadstrešnica), dok su ostali elementi projektovani (mjesto i izgled peći).

(10) S obzirom na to da nisu nađeni nikakvi podaci o izgledu ovog bunara on se, prilikom restauratorskih radova neće restaurirati. Njegovo mjesto unutar bašte će biti označeno.

(11) Snimak postojećeg stanja objekta kao i Glavni projekat - I faza restauracija kuće Alije Đerzeleza su dati na uvid Komisiji.