Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u „Službenom glasniku BiH“ broj 97/07.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 30. augusta do 5. septembra 2005. godine donijela je

O D L U K U

I.

            Graditeljska cjelina Čaršijske džamije (Sinan Kadi efendijine ili Čučkove džamije) u Nevesinju proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine  (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine džamija sa mezarjem i haremskim zidom.

            Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 537 (novi premjer), što odgovara 470 (stari premjer), posjedovni list broj 455, k.o. Nevesinje, općina Nevesinje,  Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službeni glasnik Republike Srpske«, broj 9/02).

II.

 Vlada Republike Srpske dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Republike Srpske dužna je da osigura sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za sanaciju, konzervaciju i restauraciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće zone zaštite:

I zona zaštite obuhvata prostor određen u tački I stav 3. ove odluke. U toj zoni primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

- dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi i radovi koji imaju za cilj prezentaciju nacionalnog spomenika, a uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje Republike Srpske i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske;

- restauracija i rekonstrukcija potrebnih elemenata mora biti izvedena na osnovu dokumentacije o izvornom obliku i rezultata obavljenih istraživačkih radova.

S ciljem zaštite nacionalnog spomenika od daljnjeg propadanja utvrđuju se sljedeće hitne mjere zaštite:

- ograđivanje harema džamije;

- konstruktivna sanacija i restauracija ostataka dvorišnog zida, harema i objekta džamije (temelji, zidovi i krovna konstrukcija);

- uklanjanje otpadaka i čišćenje prostora harema;

- osiguranje krovne konstrukcije džamije od kolapsa.

II zona zaštite obuhvata neposrednu kontaktnu zonu nacionalnog spomenika, odnosno parcele k.č. br. 528, 529, 530, 531, 536, 538 i 539.

Promjene visine objekata oko nacionalnog spomenika nisu dopuštene, a visina novih objekata ne smije da bude spratnosti veće od P+1, maksimalne visine 6,5 m do krovnog vijenca i maksimalnog gabarita 10 x 8 m.      

IV.

            Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

V.

Svako a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu i restauraciju.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje Republike Srpske, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom glasniku BiH«.

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

Broj: 09-2-668/03-9                                                                         

31. augusta 2005. godine                                                                         

Sarajevo                                                                                                           

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, »nacionalni spomenik« je dobro koje je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je 17. marta 2003. godine primila peticiju od strane Centra za islamsku arhitekturu za proglašenje dobra – Sinan-kadi efendijine (Čučkove) džamije – nacionalnim spomenikom.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (posjedovni list, zemljišnoknjižni izvadak i kopiju katastarskog plana),

• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

• historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1.  Podaci o dobru

Lokacija

            Graditeljska cjelina Čaršijske džamije (Sinan Kadi efendijine ili Čučkove džamije) u Nevesinju je smještena u centru grada, u Višnjevoj mahali, na lokaciji koja obuhvata k.č. 537 (novi premjer, što odgovara 470 stari premjer), upisana je u posjedovni list pod brojem 455, vlasništvo Islamske vjerske zajednice; k.o. Nevesinje, općina Nevesinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

            Pristup nacionalnom spomeniku je sa jugozapadne strane, iz prolaza koji spaja ulice Braće Derviškadić i Maršala Tita (stari nazivi ulica).         

            Glavna osovina objekta Čaršijske džamije usmjerena je u pravcu sjeverozapad–jugoistok. Ulaz je na sjeverozapadnoj strani. Mihrabski zid je na jugoistoku.

Historijski podaci

U periodu između 1465. i 1466. godine Nevesinje potpada pod vlast Otomanskog carstva. Prilikom svog puta iz Beograda u Hercegovinu, 1664. godine, turski putopisac Evlija Čelebija je prošao kroz gradić (kasabu) Nevesinje i zapisao da je to kadiluk s rangom od tri stotine akči, sa sedamdeset sela(1). Također navodi da Nevesinje ima svega šest mahala od čega su dvije hrišćanske. Imenom navodi i opisuje tri džamije, sahat-kulu, dvije medrese, školu za izučavanje islamske tradicije (dār ul-hadīs), školu za obuku pravilnog čitanja Kur'ana (daru'l-kurrā), a spominje i šest osnovnih škola, jednu javnu kuhinju (imaret), han, hamam i tekije.

Jedna od džamija koje Evlija Čelebi spominje jeste i Čaršijska džamija, smještena u Višnjevoj (bivšoj Sinan-begovoj) mahali, u centru Nevesinja. Nije poznato kada je džamija sagrađena s obzirom na to da nije sačuvana vakufnama niti bilo kakav dokument koji o tome govori. Pretpostavka je, s obzirom da je Evlija Čelebi spominje u svom putopisu, da je džamija sagrađena u prvoj polovini 16. vijeka(2).

Objekat je u 17. vijeku bio pokriven olovom(3). Hivzija Hasandedić navodi da je džamija prvobitno imala kamenu munaru, visoku oko dvanaest metara(4).

O osnivaču džamije nisu sačuvani nikakvi pouzdani podaci. Prema Hasandediću, Sinan efendija je bio rodom Nevesinjac i po zanimanju kadija. Uz džamiju je, vjerovatno, sagradio i mekteb(5).

Džamija je zapaljena 29. augusta 1875. godine, za vrijeme Hercegovačkog ustanka, kada su ustanici upali u Nevesinje. Tom prilikom je ubijeno nekoliko vjernika koji su pokopani u malom haremu pred sofama džamije. Do kraja 20. vijeka sačuvan je samo nišan koji je označavao mjesto ukopa tadašnjeg imama džamije, Hasan-efendije Trebovića. Krajem osamdesetih godina i ovaj nišan je nestao(6).

Džamija je obnovljena oko 1880. godine sredstvima hadži Derviš Čučka i od tada se zove Čučkova džamija. Prilikom ove obnove nije sagrađena munara uz džamiju(7).

Džamija je zatvorena oko 1930. godine. Nakon II svjetskog rata korištena je kao magacin.

Objekat Čaršijske džamije, usljed nedostatka redovnog održavanja, danas je u dosta lošem stanju.

2. Opis dobra

Graditeljska cjelina Čaršijske džamije smještena je na maloj parceli, u centru Nevesinja, u Višnjevoj mahali. Dvorište džamije se prostire samo sa njene sjeverozapadne strane i ograđeno je kamenim zidom. Unutar dvorišta se nalazi malo mezarje.

Ulaz u graditeljsku cjelinu je moguć sa jugozapadne strane. Prostor džamijskog dvorišta je za oko 50 cm više od nivoa ulice.

Čaršijska džamija (Sinan Kadi efendijina ili Čučkova džamija)

Prema konceptu prostorne organizacije Čaršijska džamija u Nevesinju pripada jednoprostornim džamijama sa otvorenim trijemom. Natkrivena je četverovodnim krovom.

Dimenzije objekta, mjerene izvana, iznose oko 13,0 x 10,0 m (dimenzije mjerene sa trijemom; stranice objekta džamije iznose oko 10,0 m).

Džamija ima kamene zidove, iznutra krečene i oslikane, dok je struktura zida vidljiva sa vanjske strane (tragovi malterisanja sa vanjske strane su vidljivi samo na ulaznom zidu džamije u dijelu trijema). Objekat je sagrađen od manjih kamenih blokova, dok su oni blokovi koji definiraju uglove objekta veći i pravilno tesani.

Zidovi džamije su izvedeni kao višeslojni (najvjerovatnije izvedeni u tri sloja).

Volumen unutrašnjeg prostora zatvaraju četiri zida koji primaju opterećenje od ravne tavanice i konstrukcije četverovodnog krova.

Danas džamija nema trijema. Postojanje trijema džamije, natkrivenog najvjerovatnije trovodnim krovom, moguće je utvrditi po ostacima krovnog pokrova i maltera na ulaznom zidu džamije.

Vanjske sofe džamije su izvedene od izuzetno velikih kamenih blokova.

Četverovodni krov džamije bio je pokriven olovom(8), a danas crijepom.

Džamija danas nema munaru. U unutrašnjosti džamije nije vidljivo mjesto ulaza u munaru, no to je moguće objasniti i činjenicom da je džamija oslikana dekoracijom koju danas vidimo, nakon obnove, 1880. godine. Na vanjskom jugozapadnom zidu džamije primjetna je manja promjena zida na mjestu gdje bi se munara trebala oslanjati na džamiju.

Prozori na fasadama objekta su postavljeni u jednom horizontalnom pojasu.

Na ulaznom (sjeverozapadnom) i mihrabskom (jugoistočnom) zidu džamije postavljena su po dva prozorska otvora. Prozorski otvori na ulaznoj fasadi izvedeni su kao pravougaoni, izvana uokvireni jednostavno izvedenim kamenim doprozornicima – šembranama. Prozorski otvori na mihrabskoj fasadi su znatno viši od prethodnih, i završeni su prelomljenim lukom. Sa unutrašnje strane je vidljiva u malteru izvedena plitka dekoracija iznad luka.

Na sjeveroistočnom i jugoistočnom zidu džamije izveden je po jedan prozorski otvor. Prozorski otvor na sjeveroistočnom zidu je izveden kao pravougaoni, dok je onaj na jugozapadnom zidu završen prelomljenim lukom. Luk je i sa vanjske i sa unutrašnje strane naglašen uvlačenjem u odnosu na ravan zida. Unutrašnja profilacija je izvedena u malteru.

Pored navedenih prozorskih otvora na jugoistočnom i jugozapadnom džamijskom zidu javljaju se još dva mala otvora, smještena neposredno ispod krovnog vijenca.

Otvor na jugozapadnom zidu je izveden kao pravougaoni, uokviren šembranama. Iznad njega je izveden prelomljeni luk.

Otvor na jugoistočnom zidu je izveden kao kružni, također uokviren šembranama. Otvor je smješten u osovini zida, tačno iznad mihraba.

Ulazni portal, prema svojoj opštoj koncepciji i tipološkim odlikama pripada drugoj grupi portala (podjela po A. Andrejeviću, iznijeta u Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji). Portal se iz ravni zida izdvaja za oko 30 cm. Izveden je bez okvira i profilacija. Ulazni otvor je povučen u nišu završenu jako prelomljenim lukom, stepenastog oblika. Luk je sa unutrašnje strane ukrašen stalaktitnom dekoracijom, postavljenom u pet redova u jednoj ravni.

Tarih o gradnji ili obnovi džamije ne postoji.

Pod džamije je izveden od drvenih dasaka.

Glavni molitveni prostor džamije je pravilni kubus, natkriven ravnom drvenom tavanicom.

Sve unutrašnje zidne površine džamije su malterisane. Slikana dekoracija je vidljiva na prostoru mahfila. Za oslikavanje džamije korištene su dvije vrste šablona. Dekoracija je floralna, u donjem pojasu, odnosno geometrijska u gornjem pojasu. Za oslikavanje su korištene bež, oker i smeđe boje za donji pojas, odnosno svijetloroza i crvena za gornji pojas. Na ostalim zidovima džamije također su primjetni tragovi bojenja, a posebno tragovi zelene boje obrubljene crveno izvučenom linijom na mjestu početka zidova. 

Na mahfil Čaršijske džamije se pristupa drvenim stepenicama postavljenim u desnom (posmatrano prema mihrabu) uglu džamije. Prema smještaju u prostoru mahfil pripada prednjim mahfilima, odnosno mahfilima postavljenim uz samo jedan, ulazni zid. Drvena konstrukcija mahfila se oslanja, preko sedla, na dva drvena stuba, kvadratnog presjeka.

Mimber je izveden od drveta. Do danas je od mimbera sačuvan samo podijum, čija se konstrukcija oslanja na zid i dva drvena stuba. Mimber je bojen zelenom bojom.

Prostor mihraba je izvučen iz ravni zida za oko 15 cm. Jednostavno profilisani kameni pravougani ram uokviruje sedmostranu mihrabsku nišu zasvedenu naboranim ukrasima postavljenim u tri reda.

Mezarje uz Čaršijsku džamiju

U dvorištu Čaršijske džamije nalazi se malo mezarje. Mehmed Mujezinović navodi da se u mezarju nalazi šest nadgrobnih spomenika, od kojih je on datirao jedan, nišan Hasana, Jusufa, Trebe(9).

Hasandedić navodi da on u dvorištu džamije, prilikom svog posljednjeg obilaska, nije zatekao nišan pomenutog Trebe.

Danas je u mezarju vidljivo nekoliko nišana, od kojih je većina slomljena.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Nema podataka o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Na objektu nisu vršeni nikakvi istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi pod nadzorom službe zaštite.

Jedina poznata obnova objekta džamije se desila 1880. godine, nakon što je objekat bio zapaljen od strane ustanika 1875. godine. Munara ovom prilikom nije obnovljena(10).

Objekat Čaršijske džamije se od 1930. godine koristi kao skladišni prostor. Kada je džamija zatvorena i pretvorena u skladište  izvršene su slijedeće intervencije:

- Svi prozorski otvori na objektu, osim prozora na sofama i dva mala otvora smještena ispod krovnog vijenca, su zazidani. Prilikom zatvaranja ovih otvora uništene su ili prekrivene malterom kamene šembrane i lučni završeci.

- Uništen je veliki dio unutrašnje slikane dekoracije.

Trijem džamije je srušen ili je njegova konstrukcija pala u periodu nakon 1975. godine(11).

5. Sadašnje stanje dobra

Objekat Čaršijske džamije, usljed nedostatka redovnog održavanja, danas je u dosta lošem stanju.

- Prostor dvorišta, mezarja i sofa je zarastao u visoko rastinje i prekriven je otpadom;

- Od dvorišnog (haremskog) zida sačuvan je, u dosta lošem stanju, samo donji dio zida, visine oko 50 cm;

- Konstrukcija trijema džamija je u potpunosti srušena;

- Sofe su u izuzetno lošem stanju;

- Krovna konstrukcija je pred kolapsom;

- Mahfil i mimber su gotovo u potpunosti uništeni;

- Drveni pod je u dosta lošem stanju;

- Unutrašnja slikana dekoracija je vidljiva samo na zidovima mahfila;

- Unutrašnjost džamije je prekrivena otpadom.

6. Specifični rizici

- Kolaps krovne konstrukcije džamije,

- Neodržavanje i neadekvatna upotreba objekta graditeljske cjeline.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH«, br. 32/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

(veza građevine sa značajnim događajem u historiji)

C. Umjetnička i estetska vrijednost

iii. Proporcije,

iv. Kompozicija,

D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu,  stilu ili regionalnom maniru

E. Simbolička vrijednost

ii. Sakralna vrijednost

iii. Tradicionalna vrijednost

v. Značaj za identitet skupine ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

ii. Značenje u strukturi i slici grada,

Sastavni dio ove odluke su:

- kopija katastarskog plana broj 7 i posjedovni list broj 455,

- fotodokumentacija (fotografije stanja objekata u trenutku donošenja konačne odluke Komisije o dobru, juni 2005. godine),

- grafički prilozi (geodetska karta tretiranog dijela Nevesinja).

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja mjesta i ostataka graditeljske cjeline Careve džamije (Sulatan Bajezid Veline džamije) u Nevesinju nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1990.    Hasandedić, Hivzija, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El Kalem, Sarajevo, 1990.

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis, Izdavačko preduzeće Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998.

Navodi i dokumentacija Adem efendije Omerika, imama džamije u periodu od 1975. do 1992. godine

(1) “Kadiluk Nevesinje se prvi put pominje 1467. godine. Potkraj 1567. godine pripala mu je skela Gabela, a 1582. godine i kasaba Sopot, danas selo 12 km istočno od Nevesinja, pa je prema tome mogao imati 70 sela. Samo nikako nije mogao imati rang kadiluka od trista nego od sto pedeset akči.“, opaska prevodioca Hazima Šabanovića, knjiga »Evlija Čelebi, Putopis«, str. 414.

(2) Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 137.

(3) »I džamija kadije Sinan efendije (Sinana Kadi efendi) je takođe starinska, olovom pokrivena džamija.«, Evlija Čelebi, Putopis, str. 416.

(4) Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 137.

(5) Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 137.

(6) Prepis natpisa na nišanu je dao Mehmed Mujezinović (Islamska epigrafika BiH). Hasandedić navodi da nije zatekao nišan tokom svog drugog obilaska objekta (Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 137.)

(7) Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 138.

(8) »I džamija kadije Sinan efendije (Sinana Kadi efendi) je takođe starinska, olovom pokrivena džamija.«, Evlija Čelebi, Putopis, str. 416

(9) Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, str. 347.

(10) Potvrdu o postojanju munare je moguće naći u nešto drugačijoj strukturi džamijskog zida na mjestu gdje bi munara trebala biti.

(11) Trijem džamije je ucrtan na karti općine Nevesinje, snimljenoj 1974. godine.