Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 19/08.

O D L U K U

I.

Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Careve džamije (džamija Sultan Bajazid Velije) u Nevesinju proglašavaju se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine  (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine mjesto i ostaci džamije i hadžijske sofe u okviru haremskog zida, haremski zid i objekt mekteba uz haremski zid.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 513 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 37, 38/1 i 38/2 (stari premjer), posjedovni list broj 455, z.k. izvadak broj 14, k.o. Nevesinje, općina Nevesinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službeni glasnik Republike Srpske«, broj 9/02).

II.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U svrhu trajne zaštite nacionalnoga spomenika utvrđuju se sljedeće zone zaštite:

I. zona zaštite obuhvaća prostor određen u točki I. stavak 3. ove odluke. U toj zoni primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

1. Objekt Careve džamije (Sultan Bajazid Velijine džamije)

• Objekt Careve džamije, zajedno sa ostalim objektima koji čine graditeljsku cjelinu, bit će rehabilitiran na izvornoj lokaciji, u izvornom obliku, uz primjenu izvornih ili istovrsnih materijala i izvornih metoda građenja u najvećoj mogućoj mjeri, a na temelju dokumentacije o ranijem izgledu objekta, uz odobrenje  ministarstva nadležnoga za prostorno uređenje Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
• U slučaju nepostojanja dokumentacije o ranijem izgledu objekta odnosno nemogućnosti izrade projekta rehabilitacije na temelju postojeće tehničke dokumentacije prilikom izrade projektne dokumentacije, za rehabilitaciju objekta Careve džamije potrebno je poštivati izvorne dimenzije i gabarit objekta, izvorne materijale i raspored otvora. Prije izrade projektne dokumentacije potrebno je izvršiti istražne radove na lokalitetu u svrhu utvrđivanja točnih dimenzija objekta, stanja temelja, debljine i načina gradnje izvornih zidova.
• Svi originalni fragmenti srušenih objekata, koji su pronađeni i sakupljeni na lokaciji ili na nekom drugom mjestu, a na koje su odvezeni nakon rušenja objekta, bit će registrirani, snimljeni i ponovno ugrađeni u rekonstruirane objekte. Do momenta ugradnje, potrebno ih je na odgovarajući način zaštititi;
• Ulomke, koji se zbog visokog stepena oštećenja ne mogu ugraditi, potrebno je na odgovarajući način konzervirati i prezentirati u sklopu graditeljske cjeline;
• Sve nadgrobne spomenike, pronađene na lokaciji ili na nekom drugom mjestu na koje su odvezeni nakon rušenja objekta, potrebno je konzervirati i na temelju raspoložive dokumentacije vratiti na izvorno mjesto, u mjeri u kojoj je to moguće. Nadgrobne spomenike za koje nije moguće precizno definirati raniju lokaciju, konzervirati i na odgovarajući način prezentirati u sklopu harema džamije.

U svrhu osiguranja uvjeta za rehabilitaciju nacionalnoga spomenika, utvrđuju se sljedeće žurne mjere:

• ograđivanje prostora nacionalnog spomenika;
• uklanjanje otpadaka i čišćenje prostora nacionalnoga spomenika;
• uklanjanje kontejnera za odlaganje otpada sa prostora nacionalnoga spomenika;
• konzervacija i restauracija ostataka haremskog zida;
• otkopavanje površinskih slojeva zemlje s ciljem pronalaženja originalnih temeljnih zidova;
• sanacija i konsolidacija originalnih dijelova temelja i zidova.

2. Objekat mekteba

• Dopušteno je izvođenje samo konzervatorsko-restauratorskih radova, kao i radova kojima je cilj prezentacija nacionalnoga spomenika, uz odobrenje nadležnoga  ministarstva  i stručni nadzor nadležne službe zaštite;
• Izvršiti uklanjanje dogradnje na jugozapadnoj fasadi objekta;
• Izvršiti restauraciju objekta;
• Vratiti objektu izvornu namjenu – prostor za potrebe Islamske zajednice (mekteb i stan imama).

II. zona zaštite obuhvaća neposrednu kontaktnu zonu nacionalnoga spomenika, odnosno parcele k.č. br. 830, 831, 833, 515, 516 i 517.

Promjena visine objekata oko nacionalnoga spomenika nije dopuštena, a visina novih objekata ne smije biti spratnosti veće od P+1, maksimalne visine 6,5 m do krovnog vijenca i maksimalnog gabarita 10 x 8 m.      

IV.

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko a posebice nadležna tijela Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i restauraciju.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnome ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnome za poslove urbanizma i katastra, u svrhu provođenja mjera utvrđenih u toč. II.–V. ove odluke i nadležnome opštinskome sudu u svrhu upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Sukladno članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom glasniku BiH«.

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 09-2-667/03-13

31. kolovoza 2005. godine           

Sarajevo                                                                                             

Predsjedateljica Povjerenstva

Ljiljana Ševo

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenoga prema Aneksu 8. Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, „nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je 17. ožujka 2003. godine primilo peticiju od strane Centra za islamsku arhitekturu za proglašenje dobra – Careve (Sultan Bajazid Velijine) džamije – nacionalnim spomenikom.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (posjedovni list, zemljišnoknjižni izvadak i kopiju katastarskog plana),
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1.  Podaci o dobru

Lokacija

            Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Careve džamije (Sultan Vehine džamije) u Nevesinju su smješteni na zapadnoj periferiji grada, na lokaciji koja obuhvaća k.č. 513 (novi premjer, što odgovara 37, 38/1 i 38/2 stari premjer), upisan je u posjedovni list pod brojem 455, zemljišnoknjižni izvadak broj 14, vlasništvo Islamske vjerske zajednice, korisnik društvena svojina; k.o. Nevesinje, općina Nevesinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Pristup nacionalnom spomeniku je moguć sa sjeveroistočne, jugoistočne i jugozapadne strane, odnosno iz ulica Braće Derviškadić, Maršala Tita i Omladinske (stari nazivi ulica).

Ulaz u objekt mekteba i stana imama je iz prostora dvorišta Careve džamije, sa jugozapadne strane.       

Glavna osovina objekta Careve džamije usmjerena je u pravcu sjeverozapad–jugoistok. Ulaz je na sjeverozapadnoj strani. Mihrabski zid je na jugoistoku.

Historijski podaci

U periodu između 1465. i 1466. godine Nevesinje potpada pod vlast Otomanskog carstva. Prilikom svog puta iz Beograda u Hercegovinu, 1664. godine, turski putopisac Evlija Čelebi je prošao kroz gradić (kasabu) Nevesinje i zapisao da je to kadiluk s rangom od tri stotine akči, sa sedamdeset sela(1). Također navodi da Nevesinje ima svega šest mahala od čega su dvije hrišćanske. Imenom navodi i opisuje tri džamije, sahat-kulu, dvije medrese, školu za izučavanje islamske tradicije (dār ul-hadīs), školu za obuku pravilnog čitanja Kur'ana (daru'l-kurrā), a spominje i šest osnovnih škola, jednu javnu kuhinju (imaret), han, hamam i tekije.

Jedna od džamija koje Evlija Čelebi spominje jeste i Careva džamija smještena u mahali, na zapadnoj periferiji Nevesinja. Džamija je sagrađena između 1481. i 1512. godine(2), i smatra se jednom od najstarijih džamija na prostoru Bosne i Hercegovine(3).

Džamija je sagrađena na ime sultana Bajazida II (1481–1512) koji je bio blag i pobožan čovjek, pa je zato i dobio nadimak »veli« (sveti, dobri) (Hivzija Hasandedić). Uz džamiju su sagrađeni mekteb, medresa i šadrvan. Za izdržavanje zadužbine uvakufljen je han sa imaretom koji je bio smješten uz Pazar, vezan uz čaršiju. Legator je zavještao i izvjesnu sumu novca. Veličina vakufa nije poznata obzirom da nije sačuvana vakufnama niti bilo kakav dokument koji bi svjedočio o tome(4). Nije poznato kada je medresa prestala sa radom i kada su medresa i šadrvan srušeni. Mekteb je bio smješten u posebnoj zgradi kraj džamije i radio je sve do 1992. godine. Objekat hana sa imaretom je nacionalizovan nakon II svjetskog rata(5). O veličini vakufa Careve džamije govori i činjenica da je cijela jedna mahala u Nevesinju nosila naziv Vakuf.

Na lijevoj strani harema Careve džamije (vjerovatno na mjestu današnje zgrade mekteba) sagradio je Ali Ćafi ef. Nevesinjac prije 1635. godine dva nastavna zavoda, školu za izučavanje islamske tradicije (dār ul-hadīs), školu za obuku pravilnog čitanja Kur'ana na sedam dijalekata (daru'l-kurrā). Nije poznato kada su ovi zavodi prestali sa radom niti kada je srušena potkupolna građevina u kojoj su bili smješteni. To je sigurno bilo prije 1866. godine, jer se ovi zavodi ne spominju u najstarijoj bosanskoj salnami (godišnjaku) iz ove godine(6).

Džamija je tokom svoje historije više puta obnavljana. Velike intervencije na džamiji, u smislu proširivanja molitvenog prostora, su rađene krajem 16. (1578. godine(7)) i krajem 17. vijeka(8). Džamija je obnavljana i krajem 18. i 19. vijeka, kao i krajem 20. vijeka (1989/91. godina(9)) kada je izvršena restauracija džamije. Tarih o gradnji džamije nije sačuvan. Jedini sačuvani natpis jeste natpis o jednoj od obnova džamije(10).

Posljednji imam džamije je bio Adem efendija Omerika.

Careva džamija predstavlja jedinu džamiju koja je korištena kao islamski vjerski objekat u Nevesinju nakon II. svjetskog rata.

Objekat Careve džamije, zajedno sa Hadžijskom sofom i objektom gasulhane, je miniran i u potpunosti srušen 1992. godine. Svi fragmenti su uklonjeni sa lokacije. Od graditeljske cjeline Careve džamije je ostao samo mali dio zapadnog i sjeveroistočnog haremskog zida i objekat mekteba.

2. Opis dobra

Graditeljska cjelina Careve džamije smještena je na zapadnoj periferiji Nevesinja, u mahali. Ograđena je kamenim zidom bez prozora, visine do 3,0 m na sjeveroistočnoj strani. 

Ulaz u graditeljsku cjelinu je moguć sa tri strane. Na sjeveroistočnom dijelu dvorišnog zida nalazi se tzv. mala kapija. Kroz jednostavno izveden, nenadsvođen ulaz, preko stepenica se pristupa u dvorište džamije. Na jugozapadnom dijelu dvorišnog zida nalazi se tzv. velika kapija, koja predstavlja glavni ulaz u dvorište. Kapija širine 1,5 m završena je plitkim kamenim lukom. Ulaz u graditeljsku cjelinu je moguć i kroz prolaz na jugoistočnom dijelu dvorišnog zida. Ovaj prolaz, s obzirom da vodi u stan imama, prostorije islamske zajednice i mekteb, prvenstveno koriste polaznici mekteba i porodica imama. 

Objekt mekteba

Objekt mekteba je, u veličini i izgledu kakav ima danas, sagrađen za vrijeme austrougarske vladavine, a nakon 1900. godine(11). S obzirom na zapise o postojanju i radu mekteba i prije 1900. godine, kao i s obzirom na vidljivu razliku u načinu gradnje, upotrijebljenom materijalu na samom objektu i visinskoj razlici prozorskih otvora, postoji mogućnost da je stara zgrada mekteba nakon 1900. godine znatno proširena i obnovljena.

Objekt mekteba je smješten na sjeveroistočnom dijelu dvorišta džamije. Pravokutne je osnove, natkriven dvovodnim krovom.

Dimenzije objekta, mjerene izvana, iznose 24 x 8 m. S obzirom na nagib terena i visinsku razliku od oko 2 m u nivou ulice i dvorišta džamije, objekt mekteba je izveden kao prizemni objekt sa potkrovljem, posmatrano sa dvorišne strane, odnosno kao jednokatnica sa potkrovljem posmatrano sa ulične strane.

Objekt je sagrađen od pravilno tesanih kamenih blokova (jugoistočni dio objekta) i opeke. Struktura zida je sakrivena krečnim, odnosno cementnim malterom. Za pokrov objekta je korišten crijep.

Prozorski otvori na sjeveroistočnoj, uličnoj strani objekta su postavljeni u dva odnosno jednom redu. Pravokutni otvori su djelomično uokvireni kamenim doprozornicima.

Pravokutni prozorski otvori, postavljeni u jednom nizu, od kojih su neki izvedeni kao slijepi, a neki vremenom zatvoreni, javljaju se i na bočnim fasadama objekta.

Ulazi u objekt, tri pravokutna, kamenim dovratnicima uokvirena, otvora su smještena na jugozapadnoj, dvorišnoj fasadi.

Uz zapadni dio dvorišne fasade objekta, nakon 1992. godine dograđena je ostava. Izvedena je od drveta, pokrivena jednovodnim krovom.

Unutar objekta mekteba smještene su prostorije Islamske zajednice, mekteba i stan imama.

Careva džamija (Sultan Bajazid Velije džamija) (12)   

Prema konceptu prostorne organizacije Careva džamija u Nevesinju pripada jednoprostornim džamijama sa otvorenim trijemom i kamenom munarom. Natkrivena je četverovodnim krovom.

S obzirom na veliki nagib terena, džamija je sagrađena na podzidu. Podzid je, kao i temelji džamije napravljen od velikih blokova kamena.

Dimenzije objekta, mjerene izvana, iznose oko 19,0 x 13,0 m (dimenzije mjerene sa trijemom; stranice objekta džamije iznose oko 13,0 m).

Džamija ima kamene zidove debljine oko 70 cm iznutra krečene, dok je struktura zida vidljiva sa vanjske strane. Objekt je sagrađen od pravilno tesanih kamenih blokova.

Zidovi džamije su, kako je to ustanovljeno restauracijom 1989/91, izvedeni u tri sloja. Unutrašnji sloj zida je izveden od grubo klesanog kamena, koji je u konačnoj obradi malterisan. Središnji sloj zida se sastoji od šuta i nabačaja, dok je vanjski sloj izveden od pravilno tesanih kamenih blokova.

Završni vijenac zidova džamije, korniš, je posebno klesan i profiliran.

Volumen unutrašnjeg prostora zatvaraju četiri zida koja primaju opterećenje od unutrašnje kupole i četverovodnog krova.

Strop trijema (hajata) džamije je izveden kao ravna drvena tavanica. Kompletna drvena konstrukcija trijema je izuzetno masivna, sa pojedinim elementima koji su bili sječeni namjenski za ovu džamiju, poput podrožne grede, koja je iz jednog dijela, ukupne dužine oko 12 m.

Prostor vanjskih sofa džamije koje su izvedene od kamena, dimenzija 13,0 x 6,0 m, je natkriven krovom na tri vode. Konstrukcija krova na tri vode se oslanja na deset drvenih, od hrastove građe izvedenih, stupova postavljenih na kamenim bazama.

Četverovodni krov džamije, kao i krov trijema, bio je pokriven olovom(13), a danas crijepom.

Baza munare je izvedena, u svojoj osnovi, kao kvadrat. Stablo je izvedeno blago konusno. Ukupna visina munare iznosi oko 20 m.

Munara je građena od pravilno tesanog kamena(14) koji je upotrijebljen i za izgradnju džamije. Struktura kamenih blokova je ostavljena vidljiva. Munara je ukrašena kamenom plastikom u vidu dva jednostavna vijenca koji naglašavaju mjesta promjene njenog prečnika. Prelaz iz stabla munare u šerefu je također naglašen sa dva jednostavno profilirana vijenca.

Munara je završena šatorastim krovom, pokrivenim bakrenim limom(15).

Prozori na fasadama objekta su postavljeni u dva vodoravna pojasa.

U prvom vodoravnom pojasu, na svakoj fasadi su postavljena po dva pravokutna prozorska otvora, visine oko 2,20 m. Otvori su sa vanjske strane uokvireni jednostavno izvedenim kamenim doprozornicima – šembranama. Drvena prozorska krila, podijeljena na šest polja (2 x 3) su sa vanjske strane postavljena u ravni sa zidom.

Prozorski otvori drugog vodoravnog pojasa su postavljeni u istim okomitim osovinama kao i prozori prvog pojasa. Otvori drugog vodoravnog pojasa su uokvireni kamenim šembranama i završeni prelomljenim lukom. Sa vanjske strane luk je naglašen uvlačenjem u odnosu na ravan zida. Drvena prozorska krila, podijeljena na osam polja (2 x 4) su sa vanjske strane postavljena u ravni sa zidom.

Ulazni portal je izveden kao pravokutni otvor uokviren jednostavno izvedenim kamenim dovratnicima, završen lukom. Na kamenim dovratnicima su željezne kuke namijenjene stavljanju pokrivača od kože.

Iznad ulaza u džamiju nalazi se tekst koji govori o jednoj od obnova džamije. Prema Mujezinoviću prepis natpisa glasi:

„O (Bože) koji otvaraš svaka vrata, otvori nam najbolja vrata. Godine 1204. (1789/90) po Hidžri onog (vjerovjesnika) kojem pripada veličina i čast.“ (16) 

Razina poda džamije je za oko 40 cm viša u odnosu na razinu poda trijema. Pod džamije je drveni. Prilikom restauracije 1989/91. godine ispod drvenih podnih dasaka nađeni su dijelovi kamenih ploča od poda prvobitne (male) džamije (prema navodima tadašnjeg imama dimenzije pronađenih dijelova kamenih ploča su iznosile 8 x 8 m), kao i ostaci kamenih zidova koji su korišteni da se izravna nivo terena ispod džamije.

Glavni molitveni prostor džamije je pravilni kubus, sa dimenzijama, mjerenim iznutra, 11,75 x 11,75 m(17). Zatvoren je dvanaestokutnom drvenom kupolom.

Kompletna stropna konstrukcija džamije je izvedena od drveta. Prostor stropa je drvenim gredama, dimenzija 40 x 40 cm, postavljenim pod uglom od 45° na zidove džamije smanjen na pravokutnik. Na te grede su postavljene nove, pod uglom od 45° u odnosu na prethodne, koje su prostor nadalje smanjile. Na taj način je dobiven kvadrat, sa stranicama od oko 6 m, nad kojim je postavljena dvanaestokutna kupola.

Kupola je obojena zelenom bojom. Iz centra kupole se spušta veliki luster sa svijećama(18).

Sve unutrašnje zidne površine džamije su malterisane i oslikane. Za oslikavanje džamije su bili zaduženi predstavnici porodice Ćupine, koji su izrađivali posebne šablone za oslikavanje Careve džamije. Kao dekoracija je korištena geometrijska arabeska(19).

Tragovi stare dekoracije se javljaju tek u fragmentima.

Na unutrašnjim zidovima džamije se nalaze tri dosta nečitljive levhe i dvije koje su učenici medrese poklonili džamiji.

Drveni mahfil, u enterijeru objekta, je postavljen uz ulazni zid, postavljen u desnom (posmatrano prema mihrabu) uglu džamije. Na mahfil se pristupa kamenim stepeništem kroz munaru.

Mimber je zidan sa drvenom ogradom bez posebnih dekoracija.

Mihrab je izuzetno visok i dubok (oko 90 cm).

Hadžijska sofa

Hadžijska sofa predstavlja sofu od kamena, dimenzija 5 x 5 m. Smještena je u sjeveroistočnom dijelu džamijskog dvorišta. Koristi se kao mjesto okupljanja ljudi koji polaze na hadž, ali i kao pozornica prilikom raznih svečanosti (bajrami, dolasci visokih zvaničnika i sl.)

Mezarje uz Carevu džamiju

U dvorištu Careve džamije nalazi jedno manje mezarje, čiji nišani, osim jednog, potiču iz novijeg perioda. Manji broj nišana se nalazi u sjeveroistočnom dijelu dvorišta ispred džamije, dok je veći broj u jugoistočnom dijelu dvorišta, iza džamije. Jedan nišan je smješten u neposrednoj blizini munare. Prema narodnoj predaji označava mjesto ukopa radnika koji je pao sa munare prilikom njene obnove.

Mehmed Mujezinović je prilikom svog obilaska džamije, sedamdesetih godina XX. vijeka identificirao samo jedan stari nišan. Nišan označava mjesto ukopa Lutfullah-bega Redžepašića (1850/51), djeda poznatog Safvet-bega Bašagića.

3. Dosadašnja zakonska zaštita           

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine Careva džamija u Nevesinju je bila evidentirana pod rednim brojem 21 i kategorizirana kao objekat II. kategorije.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Na objektu nisu vršeni nikakvi istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi pod nadzorom službe zaštite.

Džamija je tokom svog postojanja doživjela više prepravki i obnova.

I. intervencija

Vrijeme i opis prve poznate intervencije na objektu džamije navodi Evlija Čelebi, u svom putopisu(20). Prema njemu, mutevelija džamije je 1578. godine izvršio sljedeće intervencije na objektu:

o        Probijen je jugozapadni zid objekta radi izgradnje dvije lađe kojima je molitveni prostor proširen,

o        Strop džamije je izveden kao šestougaoni i obojen raznovrsnim bojama,

o        Na vanjskim sofama je umjesto kupola napravljena imitacija stropnih kupola koje su bojene raznim bojama.

Kako Evlija navodi, džamija je sredinom 17. stoljeća bila pokrivena čistim olovom. Uzevši u obzir i njegov navod da su vanjske sofe bile pokrivene kupolicama, pretpostavka je da je džamija prvobitno bila potkupolna(21). Još jedna pretpostavka, zasnovana na površini kamenim pločama popločanog poda nađenog tokom radova 1989/91. godine, jeste da je izvorna džamija bila dimenzija oko 8 x 8 m.

Opisujući džamiju Evlija dalje navodi kako su za razliku od munare, koja nije toliko simetrična i umjetnički izrađena, mihrab, mimber, mahfil i ćurs vanredno umjetnički urađeni.

Evlija u svom opisu također navodi da su u dvorištu džamije smješteni šadrvan, medresa (darut-tahsil) i sobe postavljene unaokolo(22). Dva nastavna zavoda, zadužbine Ali-efendije, su, kako se navodi, bila smještena sa lijeve strane dvorišta, ispod stepenica(23).

II. intervencija (24) 

Krajem 17. stoljeća u Nevesinju je bio veliki požar u kojem je stradala i Careva džamija(25). Džamija je obnovljena najvjerojatnije krajem 17. ili početkom 18. stoljeća. Tada je na mjestu manje džamije sa okolnim drvenim lađama sagrađena dosta veća džamija bez lađa. Razlog pretpostavke da je sagrađena nova i veća džamija leži u činjenicama da:

o        Na objektu džamije, prema slikama sa početka XX. stoljeća i pričanjima ljudi koji su do 1992. godine koristili džamiju, nisu vidljive dogradnje i nesimetričnosti koje su morale biti vidljive nakon dogradnje dvije lađe u XVI. stoljeću,

o        Elementi džamije - mihrab, mimber, mahfil i ćurs – koji su bili u džamiji do 1992. godine, bili su bez izuzetne umjetničke vrijednosti, za razliku od onih koje je naveo Evlija Čelebi,

o        Munara je visoka i vitka s obzirom na period i mjesto nastanka izvorne džamije.

Nije poznato da li su objekti medrese, šadrvana i dva nastavna zavoda bili oštećeni u ovom požaru. Poznato je da su nastavni zavodi nastavili sa radom i u 18. vijeku obzirom da se kao mutevelija Ali efendijinog vakufa 1770. godine pominje izvjesni Derviš efendija.

III. intervencija

Obnova(26) se prema natpisu koji daje Mehmed Mujezinović desila 1789/90. Nije poznat obim radova.

IV. intervencija

Obnova se prema natpisu koji daje Hivzija Hasandedić desila 1886. godine. Hasandedić navodi da je možda tada prezidana i munara. Nije poznato zašto Hasandedić spominje tu moguću intervenciju s obzirom da navodi da je Careva džamija jedina džamija u Nevesinju koja nije oštećena prilikom upada ustanika Hercegovačkog ustanka, 29. kolovoza 1875. godine.

Činjenica je da je nakon dolaska Austro-Ugarske vlasti na našim prostorima Careva džamija restaurirana. Nije poznata točna godina restauratorskih radova, pa samim tim ni da li se prijevod natpisa koji daje Hasandedić odnosi na ovu obnovu.

Obim radova na restauraciji džamije u tom periodu nije poznat u cijelosti. Zna se da je tom prilikom obnovljena stropna konstrukcija i zamijenjen pokrov džamije. Za pokrov je korišten crijep tipa societa veneta iz Venecije.

U ovom periodu, a nakon 1900. godine, je sagrađen ili proširen i obnovljen i objekt smješten uz sjeveroistočni dvorišni zid(27). U ovom objektu su smješteni mekteb, stan imama i prostori potrebni za rad Islamske zajednice.

V. intervencija

U periodu od 1989. do 1991. godine izvršena je restauracija i konstruktivna sanacija Careve džamije. Radovi nisu rađeni pod nadzorom stručnjaka Zavoda za zaštitu spomenika, s obzirom na to da se džemat džamije nije slagao sa predloženom intervecijom stručnjaka.

Džamija je, sa konstruktivne strane, bila u iznimno lošem stanju. Zbog nedostataka redovnog održavanja objekta konstrukcija hajata je bila pred kolapsom. Krečni malter u zidovima džamije je bio toliko isušen da je, prema pričanju tadašnjeg imama džamije i rukovodioca radova obnove, »curio poput pijeska kako bi se koji kamen izvadio iz zida«. Stručnjaci Zavoda su predlagali da se zidovi utegnu čeličnim zategama postavljenim kroz zidove objekta. Restauracija objekta je, suprotno tome, izvedena na način da su sve fasade objekta detaljno uslikane, svi blokovi kamena prvo označeni (red i pozicija u redu), a potom skinuti. Nakon demontaže tri džamijska zida do nivoa temelja pristupilo se njihovoj ponovnoj izgradnji(28). Kameni blokovi su vraćeni na njihovo mjesto, a kao vezivno sredstvo korišten je cementni malter. Krovna konstrukcija je izvedena od novih drvenih elemenata po uzoru na prethodnu. 

Prilikom restauracije (1989-1991) nisu pronađeni ostaci bilo kakvih kamenih struktura izvan temelja džamije.

Prilikom obnove džamije u ovom periodu izvršena je restauracija i kamenog zida dvorišta džamije, velike kapije kao i zgrade mekteba. Na tom objektu su stavljene betonske stropne konstrukcije.      

Tokom osamdesetih godina XX. stoljeca na jugozapadnom dijelu dvorišta džamije sagrađen je objekat gasulhane.

5. Sadašnje stanje dobra

Careva džamija (Sultan Bajazid Velije džamija)

Objekat Careve džamije, zajedno sa Hadžijskom sofom i objektom gasulhane, je miniran i u potpunosti srušen 1992. godine. Svi fragmenti su uklonjeni sa lokacije. Pretpostavlja se da je dio fragmenata, zajedno sa ostacima katoličke crkve iz Nevesinja bačen na lokaciji Ždrijela kod sela Čitluk. Od graditeljske cjeline Careve džamije je ostao samo mali dio zapadnog i sjeveroistočnog haremskog zida i objekt mekteba.

Danas je prostor nacionalnog spomenika zapušten. Na prostoru harema džamije su:

-     izgrađeni privremeni objekti od drveta na mjestu džamije i uz objekat mekteba,

-     sjeverni kraj dvorišta je isparceliran i koristi se kao zemljište za obradu,

-     na parceli kao i po njenom obodu parkiraju se vozila,

-     na obodu parcele su postavljeni kontejneri za odlaganje otpada.

Objekt mekteba i stana imama

Konstruktivna strana objekta je u relativno dobrom stanju. No usljed njegovog neodržavanja došlo je do:

-     oštećenja fasade,

-     izgradnje ostave koja se oslanja uz jugozapadni zid objekta,

-     oštećenja drvenarije na objektu.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH«, br. 32/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

(veza građevine sa značajnim događajem u historiji)

C. Umjetnička i estetska vrijednost

iii.Proporcije,

iv.Kompozicija,

D. Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnoj maniri

E. Simbolička vrijednost

ii. Sakralna vrijednost

iii. Tradicionalna vrijednost

v. Značaj za identitet skupine ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

ii. Značenje u strukturi i slici grada,

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana broj 7, posjedovni list broj 455 i zemljišnoknjižni izvadak broj 14,

-     fotodokumentacija (fotografija objekta iz 1900. godine, fotografije objekta iz sedamdesetih godina XX. vijeka, fotografije objekta tijekom radova na restauraciji 1989/91. godine i fotografije stanja objekata u trenutku donošenja konačne odluke Povjerenstva o dobru, lipnja 2005. godine),

-     grafički prilozi (geodetska karta tretiranog dijela Nevesinja).

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja mjesta i ostataka graditeljske cjeline Careve džamije (Sulatan Bajazid Velije džamije) u Nevesinju nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1990.    Hasandedić, Hivzija, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El Kalem, Sarajevo, 1990.

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis, Izdavačko preduzeće Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998.

Navodi i dokumentacija Adem efendije Omerika, imama džamije u periodu od 1975. do 1992. godine

(1)  “Kadiluk Nevesinje se prvi put pominje 1467. godine. Potkraj 1567. godine pripala mu je skela Gabela, a 1582. godine i kasaba Sopot, danas selo 12 km istočno od Nevesinja, pa je prema tome mogao imati 70 sela. Samo nikako nije mogao imati rang kadiluka od trista nego od sto pedeset akči.“, opaska prevodioca Hazima Šabanovića, knjiga »Evlija Čelebi, Putopis«, str. 414.

(2)  Period izgradnje džamije je naveden ne prema tarihu o gradnji džamije (koji nije ni sačuvan) već prema periodu vladavine legatora džamije, kao i prema dataciji Hivzije Hasandedića.

(3) “Ovo je najstariji i najprostraniji islamski sakralni objekat koji je za turske uprave podignut na području Hercegovine“, Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 131.

(4) Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 131.

(5) Adem Omerika, imam Careve džamije u Nevesinju u periodu od 1975. do 1992. godine

(6) Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 135.

(7) Podatak o obnovi prema Hivziji Hasandediću, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 131

(8) Podatak o obnovi na osnovi natpisa iznad ulaznih vrata, Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 131.

(9) Podatak o obnovi na osnovi razgovora sa zadnjim imamom džamije, Adem efendija Omerikom.

(10) Prepis natpisa po Mujezinoviću daje 1789/90. godinu kao godinu obnove, a po Hasandediću 1886. godinu.

(11) Objekt mekteba je morao biti sagrađen nakon 1900. godine s obzirom na to da se na slici džamije iz pomenute godine ne vidi.

(12) Opis objekta Careve džamije je zasnovan na historijskim podacima iz knjiga i podacima prikupljenim u razgovoru sa ljudima koji su se brinuli o objektu džamije, prvenstveno u razgovoru sa današnjim sekretarom mostarskog muftije, Adem efendijom Omerikom koji je bio imam Careve džamije u periodu od 1975. do 1992. godine.

(13) »Ova je građevina pokrivena čistim olovom«, Evlija Čelebi, Putopis, str. 416.

(14) Kamen za munaru i džamiju je, prema Adem efendiji, vađen iz majdana Vranjevići. Karakteristika ovog kamena je da je izuzetno tvrd.

(15) Munara je prvobitno bila pokrivena kamenim pločama a potom ravnim limom. Nakon restauracije 1989/91. godine krov munare je pokriven bakrenim limom.

(16) M. Mujezinović, Islamska epigrafika u BiH, str. 347.

(17) M. Mujezinović, Islamska epigrafika u BiH, str. 347.

(18) Prema tadašnjem imamu džamije, Adem efendiji Omerika, luster predstavlja dar jednog stanovnika Nevesinja, pripadnika jevrejskog naroda. Naime, 1943. godine su ustaše okupirale Nevesinje i naredile prelazak stanovništva na katoličanstvo ili islam. Pomenuti Jevrej nije želio promijeniti svoju vjeroispovijest, ali strahujući za svoj život obratio se za savjet tadašnjem imamu Careve džamije. Imam mu je rekao da može javno reći da je prešao na islam i da će ga on podržati u tome, a da u stvarnosti zadrži svoju vjeroispovijest. Želeći uvjeriti tadašnje vlasti u svoj prelazak na islam, dotični je džamiji poklonio veliki željezni luster sa svijećama.

(19) Nije poznat datum oslikavanja unutrašnjih površina džamije. Podatak o oslikanim površinama je dat od strane tadašnjeg imama džamije, Adem efendija Omerike.

(20) Evlija Čelebi, Putopis, str. 416.

(21) Hivzija Hasandedić iznosi tvrdnju da je džamija „prvobitno bila malena i presvođena kupolama prekrivenim olovom“. Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, str. 131.

(22) Adem efendija Omerika navodi da se pod „sobe postavljene unaokolo“ podrazumijevaju prostori zatvoreni drvenim zidovima naslonjeni na tri slobodna džamijska zida. 

(23) S obzirom na nagib terena, pretpostavka je da se objekt u kojem su bili smješteni nastavni zavodi nalazio na mjestu današnje zgrade mekteba.

(24) Podatke o drugoj intervenciji na objektu je dao Adem efendija Omerika.

(25) Potvrda o oštećenju džamije u ovom požaru, prema Ademu efendiji Omeriki, nalazi se u velikim količinama istopljenog olova nađenog prilikom radova 1989/91. godine o krugu od oko 4 m oko džamije.

(26) Mehmed Mujezinović i Hivzija Hasandedić su Nevesinje i Carevu džamiju obišli tokom sedamdesetih odnosno osamdesetih godina 20. vijeka. Prema opisu natpisa o obnovi džamije (Mujezinović navodi da je iznad ulaza u džamiju ispisan crnim mastilom na krečnoj podlozi tekst, dok Hasandedić navodi da je natpis pisan slabim pismom) moguće je zaključiti da su obojica vidjela i pročitala isti natpis. Mehmed Mujezinović u svojoj knjizi daje slijedeći prepis: »O (Bože) koji otvaraš svaka vrata, otvori nam najbolja vrata. Godine 1204. (1789/90) po Hidžri onog (vjerovjesnika) kojem pripada veličina i čast«. Hivzija Hasandedić ne daje prepis tariha već samo godinu – 1304 po Hidžri (1886). Ostaje nepoznanica zašto dva autora, koja su džamiju u Nevesinju morala obići u vremenskom periodu od 10 do 15 godina (s obzirom da su bili savremenici) navode dva datuma obnove džamije. Najvjerojatnije, s obzirom da je u pitanju razlika u samo jednom broju (1204 i 1304 godina po Hidžri), da je jedan od njih dao pogrešnu transkripciju natpisa ili da je došlo do greške u štampi.

(27) Datacija objekta je izvršena prema fotografiji Careve džamije iz 1900. godine na kojoj se ne vidi današnji objekt mekteba, stilskim karakteristikama i navodima Adem efendije Omerike.

(28) Nije demontiran jedino ulazni (sjeverozapadni) zid.