početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Most na Kožetini, historijski spomenik

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 84/05.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 30. avgusta do 5. septembra 2005. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Istorijski spomenik – Most u Kožetini proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata prostor označen kao k.č. broj 3899 (novi premjer) k.o. Cvilin, Opština Foča, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

           

            Na prostoru definisanom u tački I stav 2 ove odluke utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

  1. dozvoljeni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one čiji je cilj prezentacija spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.
  2. Vlada Federacije je dužna posebno da obezbijedi sprovođenje sljedećih mjera:

-     izrada programa deminiranja terena,

-     izrada programa utvrđivanja postojećeg stanja,

-     izrada geodetskog snimka postojećeg stanja,

-     istraživanje materijala i stanja konstrukcije,

-     analiza raspoloživih podataka o mostu,

-     izrada preliminarne statičke analize i

-     izrada projekta sanacije, restauracije i konzervacije objekta.

Projekat sanacije, restauracije i konzervacije treba da sadržava:

·          arheološko istraživanje neistraženog dijela;

·          statičku analizu terena i konstrukcije mosta sa mjerama za sanaciju terena, odnosno oslonaca na koje je oslonjena konstrukcija mosta uz  saniranje oporaca mosta;

·          saniranje oštećenja na svodu sa lake pokretne skele sa čišćenjem spojnica i zapunjavanjem krečnim malterom;

·          saniranje uzvodnih i nizvodnih bočnih zidova;

·          uklanjanje svih struktura koje nisu izvedene u skladu sa principima rekonstrukcije i ponovno izvođenje konzervatorsko-restauratorskih radova;

·          čišćenje mosta i odstranjivanje samonikle vegetacije sa konstrukcije mosta;

·          uređenje okoline mosta sa uklanjanjem samonikle vegetacije;

·          izradu i sprovođenje programa prezentacije nacionalnog spomenika.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

           

Broj: 07.2-2-768/03-2                                                                 

30. avgusta 2005. godine

Sarajevo                                                                                               

 

Predsjedavajuća Komisije

                                                                Ljiljana Ševo

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2 stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Na osnovu peticije Opštine Goražde – Služba za prostorno uređenje, koja je podnesena  15. 4. 2003. godine, u skladu sa odredbama zakona, a na osnovu člana V Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom. 

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u: 

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-     z.k.  izvod i podatke o sopstveništvu,

-     istorijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno  je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

 

Lokacija

Istorijski spomenik se nalazi u mjestu Kožetina kod Ustikoline, pri ušću Gabeoskog potoka u rijeku Drinu. Nalazi se na trasi starog druma koji je iz Foče vodio nizvodno prema Goraždu i dalje na sjever.

Izgrađen je na k.č. br. 3899 (novi premjer) k.o. Cvilin, Opština Foča sa sjedištem u Ustikolini, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

 

Istorijski podaci

            Ustikolina je naselje smješteno između Foče i Goražda. Predstavljala je trg poznat još od 1394. godine i značajan po aktivnostima domaćeg stanovništva koje naročito trguje sa vojskom. Tu se dosta rano, u odnosu na ostale trgove u ovoj oblasti, pojavljaju dubrovački trgovci, tako da je već u junu 1399. godine donesena odluka o imenovanju konzula i dvojice sudija koji treba da riješe spor nastao između nekih Dubrovčana. Konzul je bio izvjesni Mikoč Đurđević, koji u oktobru iste godine ponovo obavlja ovu funkciju.

U to vrijeme u naselju je postojao trg koji je uspostavio Pavle Radenović i na kome se, zbog velikog prometa robe, naplaćivala carina. Najvjerovatnije je riječ bila o soli, odnosno trgu soli.

Razvoj Ustikoline nije dugo trajao. Već od druge decenije XV vijeka sve je manje podataka o aktivnostima domaćih ljudi i Dubrovčana. Vjerovatno Ustikolina nije mogla da izdrži konkurenciju obližnjih naprednijih trgova Goražda i Foče.

Ustikolina je dugo vremena predstavljala usamljeno uporište porodice Pavlovića na posjedu Kosača, ali je, izgleda, poslije smrti Radoslava Pavlovića pripala Kosačama (Kovačević, Kojić, str. 91,92).

            Prije rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine u Ustikolini je postojala džamija koja se smatrala najstarijom džamijom u Bosni i Hercegovini, a koja je podignuta najvjerovatnije u drugoj polovini XV vijeka. NJen nastanak se pripisuje izvjesnom Turhan Emin-begu, o kome su napisane mnoge legende, ali ne postoji nijedan istoriografski podatak.

            Podataka o graditelju i vremenu izgradnje starog mosta u Kožetini nema. U arhivskoj dokumentaciji o njemu nema ni pomena, a ni na terenu nekih izrazitih arheoloških ostataka koji bi nedvosmisleno govorili da se radi o spomeniku iz perioda srednjeg vijeka. Kao i za većinu građevina sa prostora Balkanskog poluostrva, u narodu su ostale sačuvane mnoge legende i predanja koje ovaj most datiraju u rimski period, tako da se most zove Rimskim, Grčkim i sl.

Na osnovu načina na koji je most izveden, građevinskog materijala i veziva koje je upotrijebljeno, odnosno određene rustikalnosti koju most posjeduje, ne odbacujući narodnu tradiciju, most može da se datira u kasni srednji vijek, u vrijeme prije dolaska Osmanlija u ove krajeve (1). Starost druma na kome je most sagrađen, a koji je vodio iz Foče i na ovom mjestu presjekao Gabeoski potok pri njegovom ušću u Drinu, procjenjuje se na otprilike 2.000 godina. Morfologija terena i trasa tog drevnog puta ukazuju na činjenicu da je most na ovom mjestu mogao da postoji još u rimskom periodu.

Na ovom području bila su sačuvana samo dva mosta za koje Mujezinović i Čelić smatraju da su iz srednjeg vijeka. Prvi je u blizini sela Kašičara, a drugi je most na Kožetini.

 

2. Opis dobra

Mostovi boljeg kvaliteta i veće trajnosti podizani su na svim važnijim trgovačkim pute¬vima. Kamen kao građevinski materijal, prema svojim bitnim karakteristikama i oblikovnim mogućnostima, predodređen je za stereotomsku formu. Osnovna stereotomska forma koja je u svim mostogradnjama svijeta postala zajednička karakteristika jeste svod – jedan svod položen između dvije obale ili niz svodova koji u određenom ritmu povezuju obale rijeka (2).

Prilikom izgradnje mostova konfiguracija terena i širina rijeke u znatnoj mjeri utiču na izbor lokacije gdje će se podići most i ima vrlo važnu ulogu u određivanju njegovog oblika. Šire rijeke, koje su na određeni način bile plovne, u početku su dobijale skele za prelaz (Bosna, Drina, Vrbas), a uže rijeke, naročito one sa strmijim obalama i promjenljivom količinom vode (Miljacka, Žepa, Prača, Bistrica), dobijale su mostove.

Most u Kožetini sagrađen je na strmom terenu i njegova sadašnja dužina iznosi oko 10 metara. Izgrađen je od blokova lomljenog kamena različitih dimenzija. Temeljen je direktno na priobalnim stijenama iznad potoka. Svod mosta je polukružan i urađen od grubo obrađenih, ali prilično pravilnih komada krečnjaka.

Gornja-hodna površina mosta je gotovo horizontalna. Dok se u svodu mosta primjećuju tragovi krečnog maltera koji je upotrijebljen kao vezivno sredstvo prilikom njegove gradnje, bočni zidovi izgledaju kao da su kameni blokovi redani nasuvo. To je malo vjerovatno i pretpostavlja se da je razlog za ovakav izgled bočnih zidova njihova dugogodišnja izloženost nepovoljnim atmosferskim uticajima, odnosno kiši koja je tokom vremena isprala krečni malter.

Most nema nikakve dekoracije, niti natpisa. U gruboj građevinskoj tehnici vidljiva je samo sekundarna kamena plastika koja je izražena isticanjem završnog reda ploča postavljenih oko 10 cm preko čeonog zida. Na mostu nema ograde, niti ima elemenata na osnovu kojih bi mogla da se utvrdi moguća rekonstrukcija ranijeg izgleda. Nije isključeno da je, zbog malog raspona mosta, ograda nekada bila drvena sa stubovima na obalama.

Širina mosta iznosi 3,30 metara, a raspon luka 5,50 metara. Visina mosta iznad korita potoka iznosi 5,80 metara a visina konstrukcije zida na obalama oko 4 metra. Debljina svoda iznosi 50 cm.

Most je sačuvan u izvornom obliku, ali ga, zbog lošeg stanja, mogu samo pješaci da koriste.

 

3.  Dosadašnja zakonska zaštita

Most nije bio stavljen pod zaštitu.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            Prema navodima iz knjige Stari mostovi u BiH Džemala Čelića i Mehmeda Mujezinovića, godine 1957. izvršeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na mostu. Podataka o projektantu i vršiocu pomenutih  radova nema. Tom prilikom je obnovljen gornji sloj puta preko mosta, ugrađen zaštitni sloj od betona čiji je zadatak da unutrašnjost konstrukcije zaštiti od prodora oborinske vode, obnovljen je dio potpornog zida uz sjeverni prilaz mostu i izvršeno dersovanje zidova na pojedinim mjestima.         

 

5. Sadašnje stanje dobra

Na mostu nisu primijenjene mjere održavanja. Na lijevoj nizvodnoj (južnoj) strani mosta vidljiva su oštećenja kamene oplate. Završni red ploča je oštećen na sredini raspona, u dužini od oko 2 metra.

Uočeno je prisustvo samonikle vegetacije. Usljed daljnjeg prodora oborinske vode, dolazi do stalnog ispiranja vezivne mase, što uzrokuje ispadanje pojedinih kamenih blokova.

 

6. Specifični rizici

Velika je vjerovatnoća da se u neposrednoj blizini građevine nalazi minsko polje. Zbog toga što ne postoji program preventivne zaštite i što se ne preduzimaju bilo kakve mjere za njegovu zaštitu, objekat i dalje propada.

 

III -  ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterijume za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima ("Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.

Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

 

A. Vremensko određenje

B. Istorijska vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

iii. Proporcije

iv. Kompozicija

vi. Vrijednost konstrukcije

F. Ambijentalna vrijednost

v. Položaj i smještaj u prostoru

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     z.k. izvod,  posjedovni list,

-     foto-dokumentacija – dvije fotografije građevine,

-     situacija,

-     presjek,

-     fasada uzvodna,

-     fasada nizvodna,

-     foto-dokumentacija Opštine Foča-Ustikolina,

-     foto-dokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

 

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja Mosta u Kožetini nacionalnim spomenikom BiH  korišćena je sljedeća literatura:

 

1882.    Matković, P., Dva italijanska putopisa po balkanskom poluotoku iz XVI stoljeća, Starine X, str. 206.

 

1891. Zarzycki, M., Varošica Ustikolina, GZM III, sv. II, Sarajevo, 1891. godine, str. 210.

 

1936. Sergejevski, D., Kameni spomenici iz Rogatice i Ustikoline, GZM, Sarajevo, 1936, 3-4.

 

1945.    Bejtić, Alija,  Sokolovićev most na Drini u Višegradu, Sarajevo, 1945.

 

1953.    Čelić, DŽemal,  Obnova Sokolovićeva mosta u Višegradu, Naše starine I, 1953.

 

1954.  Mujezinović, Mehmed, Džamija na Ustikolini, Naše starine II, Sarajevo, 1954.

 

1961.    Gojković, Milan, Katanić, Nadežda, Građa za proučavanje starih mostova i akvadukata u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori , Beograd, 1961.

 

1968.  Bašeskija, Mula Mustafa, Ljetopis, prevod M. Mujezinović, Sarajevo, 1968.

 

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Sarajevo, 1978.

 

1998.    Čelić, Džemal, Mujezinović, Mehmed, Stari mostovi u BiH, Sarajevo publishing, 1998.

 


 

 (1) Na lokalitetu Kožetina pronađeni su ostaci srednjovjekovne utvrde.

 (2)  Uopšteno gledajući, na kamenim mostovima postoje sljedeći elementi:

-     temelj mosta – preko koga je uspostavljena veza građevine sa terenom. Ovaj elemenat ima izuzetan značaj za stabilnost objekta;

-     stubovi mosta – stub je elemenat preko koga se opterećenje konstrukcije prenosi na temelje i koji je pri tome izložen neprekidnom djelovanju vode,

-     svod mosta – koji predstavlja najvažniji dio konstrukcije, funkcije i forme mosta,

-     čeoni zidovi – elementi koji definišu niveletu mosta,

-     ispuna mosta –elemenat kojim se popunjavaju šupljine  unutar mosta,

-     olakšavajući otvori – elementi koji predstavljaju rezultat pokušaja da se opterećenje ispune smanji i na taj način olakša sama konstrukcija,

-     vijenci – predstavljaju arhitektonske detalje koji svojom plastikom naglašavaju podjelu mosta na nosivu konstrukciju, noseći dio (svod sa lukom) i stazu sa ogradom,

-     ograda – korkaluk – arhitektonski elemenat čija je osnovna funkcija zaštitna,

-     dodatni konstruktivni elementi – krilni zidovi, prilazne rampe i sl.

-     dodatni arhitektonski elementi – portali na mostu, sofe za odmaranje...

-     kule stražarnice.  



Most na KožetiniArhivska fotografija mosta na KožetiniArhivska fotografijaUzvodna fasada
Nizvodna fasadaMostKožetina 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: