Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 22/06.

O D L U K U

I.

            Mjesto i ostaci graditeljske cjeline džamije u Kazancima (Džamija Osman-paše Kazanca), Općina Gacko, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine  (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. 1253, 1254, 1255, 1256, 1257 i 1258 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 1064, 1065 i 250/1 (stari premjer), upisan u zk. uložak broj 113, k.o. Kazanci, Općina Gacko, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite ustvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske” broj 9/02).

II.

            Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju  nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacijske ploče sa temeljnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

Na prostoru definiranom u točki I. stavak 2. ove odluke se primjenjuju sljedeće mjere zaštite:

-     izvršiti čišćenje lokacije od samoniklog rastinja i otpada;

-     izvršiti konzervatorsko-restauratorske radove na munari džamije;

-     zaštititi konstrukciju munare od negativnih vremenskih utjecaja;

-     mogući su istraživački radovi u svrhu pronalaženja izvornih temelja objekata graditeljske cjeline, njihove konzervacije i prezentacije prema odgovarajućem projektu;

-     sve intervencije trebaju biti izvršene na temelju odobrenja ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske;

-     ograditi lokaciju nacionalnog spomenika privremenom zaštitnom ogradom. Ograda treba biti visoka 2 metra i postavljena tako da bi se spriječio ulaz neovlaštenih osoba u zaštićeni prostor.

           Ustvrđuje se zaštitni pojas radijusa 100 m od zaštićenog prostora nacionalnog spomenika.  U tome pojasu se provode sljedeće mjere zaštite:

-     dopuštena je isključivo stambena izgradnja maksimalnog gabarita 10x12 m i maksimalne visine 6,50 m do početka krovišta, odnosno spratnosti P+1;

-     zabranjeno je odlaganje otpada na lokaciji.

IV.

            Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su oprečni odredbama ove odluke.

V.

Svatko a posebice nadležna tijela Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske i općinskom tijelu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra u svrhu provedbe mjera ustvrđenih u toč. od II. do V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web-stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo  je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 06.2-2-677/03-7                                                                                         

31. kolovoza 2005. godine                                                

Sarajevo                                                                                                                                   

Predsjedatelj Povjerenstva

                                                                                Ljiljana Ševo    

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2. stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno čl. V. i VI. Aneksa 8, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovome statusu.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika je 17. ožujka 2003. godine primilo peticiju Centra za islamsku arhitekturu za proglašenje dobra Džamija Osman-paše Kazanca u Kazancima kod Gacka nacionalnim spomenikom.

Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (preslik katastarskog plana i zemljišnoknjižni uložak),
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd,
• povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra ustvrđeno je sljedeće:

1.  Podaci o dobru

Lokacija

            Selo Kazanci se nalazi na samoj granici sa Crnom Gorom, udaljeno dvadeset kilometara jugoistočno od Gacka. Sa glavnog puta koji vodi iz Gacka u Crnu Goru (Nikšić) odvaja se put za Kazance.     

Mjesto i ostaci graditeljske cjeline džamije u Kazancima (Džamija Osman-paše Kazanca) kraj Gacka se nalaze na lokaciji koja je označena kao k.č. br. 1253, 1254, 1255, 1256, 1257 i 1258 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 1064, 1065 i 250/1 (stari premjer), upisan u zk. izvadak broj 113, k.o. Kazanci, Općina Gacko, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Džamija u Kazancima je bila smještena u plodnome dijelu sela Kazanaca, nedaleko od izvora pitke vode Oko i Stubanj. Sa izvora Stubanj (koji se još naziva Pašino vrelo) bila je dovedena voda u šadrvan ispred džamije (Hasandedić, 1990, str. 203).

Povijesni podaci

             O džamiji u Kazancima ima vrlo malo povijesnih podataka.

             Osmanska vlast je na području Gacka i okolnih mjesta uspostavljena 1465. godine.

 Kazanci sa okolicom su bili u sastavu raznih kadiluka: fočanskog, cerničkog i gatačkog.

            Džamija u Kazancima je zadužbina Osman-paše Kazanca(1), koji je rođen u Kazancima 1620. godine. U 13. godini života, kao adžami-oglan, on je odveden u Istanbul. U Istanbulu je 1671. godine postao beglerbeg od Anadola. Godine 1675. je imenovan vezirom u Šamu, a 1683. godine je postao vezir u Bosni. Sljedeće godine je premješten u Egar u Mađarskoj, gdje je 1685. godine poginuo (Hasandedić, 1990, str. 203).

            Koristeći izvore S. Delića, Gatačko polje, Hivzija Hasandedić navodi da je u rodnome mjestu Kazancima Osman-paša 1675. godine sagradio džamiju, mekteb, medresu i šadrvan (Hasandedić, 1990, str. 203).

U Kazancima je stalno bio stacioniran izvjestan broj vojnika koji su čuvali pašine konake i muslimanske kuće od napada uskoka i hajduka (Hasandedić, 1990, str. 202).

            Druga polovica 17. stoljeća za Osmansko carstvo je predstavljala neprekidno ratovanje, počevši od Kandijskog rata sa Venecijom (1645-1669), rata sa Poljskom, Rusijom i Velikog bečkog rata sa Austrijom (1683-1699. godine).

            Za vrijeme Kandijskog rata, a i poslije njega, Mlečani su stalno upadali na bosanski teritorij, prodirući u istočnu Hercegovinu sve do Gacka sa uskočko-hajdučkim četama čija je glavna baza bila u Perastu. Brojne hajduke i uskoke Mlečani su našli na prostoru Crne Gore. Plaćali su ih, hranili i obučavali.

Kotorski providur Antonije Zeno je angažirao 1684. godine Baju Pivljanina, davši mu oružje, opremu i hranu, koji je skupio 700 hajduka iz Crne Gore i napao selo Kazance. Oni su do temelja spalili naselje, razorili džamiju, medresu, kule i dućane, zadužbine koje je sagradio Osman-paša u Kazancima. Tom prigodom je ubijeno mnogo muslimanskog pučanstva, a preostale muslimanske obitelji su izbjegle i naselile se u obližnja mjesta (Tanović, 2000, str. 26).

            Od objekata iz osmanskoga doba u Kazancima su ostali samo munara do šerefe, temelji džamije i džamijski harem u kojem nema nišana.

2. Opis dobra

Prema mišljenju Hivzije Hasandedića, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, osnova džamije je bila kvadratnog oblika, a dimenzije objekta, mjerene izvana, iznosile su 10 X 10 metara.

Isti autor navodi da je džamija bila građena od pravilno tesanih kamenih blokova i pokrivena krovom pod pločom (Hasandedić, 1990, str. 202).

Munara džamije je bila prigrađena uz jugozapadni fasadni zid.

Ulaz u munaru se lučno završava i nalazi se na sjeveroistočnoj strani.

Baza munare je kvadratne osnove, dimenzija stranice oko 1,90 m metara, a visine 4,5 metara. Baza munare je izrađena od pravilno klesanih kamenih blokova.

Prijelaz iz kvadratne baze u dvanaestostrano tijelo munare je izveden preko struka munare visine oko 1,50 m. Prizma na početku i vrhu ima dva plitka jednostavno profilirana kamena vijenca. Na stranama prizme je izrađen plitki friz u obliku rombova.

Tijelo munare ima dvanaestostranu osnovicu,  promjera 1,4 m. Tijelo munare nema suženja, već cijelom visionom ima isti promjer. Debljina zida tijela munare iznosi oko 25 cm. Visina tijela munare iznosi oko 9,0 metara. Na vrhu tijela munare se nalazi profilirani vijenac dekoriran slijepim arkadama. Pretpostavlja se da je to bio završetak tijela munare i da je na tome mjestu počinjao kupasti krov munare.

Šerefa munare se nalazi na visini od otprilike 12,0 metara, mjereno od zemlje. Ograda šerefe je izrađena od jednostavnih kamenih ploča, bez ukrasa, sa donjim jednostavno  profiliranim kamenim vijencem.

Ukupna visina munare iznosi oko 15,0 metara.

Munara je imala 28 spiralnih kamenih stepenika kojima se izlazilo na šerefu.

            Na parceli označenoj kao k.č. broj 1258 (novi premjer) se nalazio harem pokraj džamije u Kazancima.

Tu su se nekada nalazili stari nišani muslimanskih obitelji koje su živjele u Kazancima do 1684. godine, a nakon toga su izbjegle: Brkovići, Čustovići, Hasanbegovići, Tanovići, Pašići, Sarići, Zvizdići i drugi  (Hasandedić, 1990, str. 202).

            Danas nema nišana na lokaciji džamijskog harema.

3. Dosadašnja zakonska zaštita            

         U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u dokumente o zaštiti dobra i utvrđeno sljedeće:         

         Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine džamija u Kazancima kod Gacka nije evidentirana kao nacionalni spomenik.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            Na objektu nisu vršeni nikakvi istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi pod nadzorom službe zaštite.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom koji je izvršen na lokalitetu u svibnju 2005. godine je ustvrđeno sljedeće:

-     od graditeljske cjeline ostala je samo munara;

-     osovina munare je nagnuta na sjeveroistočnu stranu;

-     ulaz u munaru je gotovo potpuno urušen;

-     spiralno kameno stepenište munare je, također, u ruševnom stanju;

-     stari nišani su odneseni sa lokacije;

-     cijela lokacija je zapuštena i ne održava se.

6. Specifični rizici

-     Moguće je potpuno urušavanje kamene munare zbog neodržavanja i vremenskih nepogoda.

-     Objekt zahtijeva hitne mjere zaštite.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH» br. 32/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Povijesna vrijednost

(veza građevine sa značajnim događajem u povijesti)

C. Umjetnička i estetska vrijednost

iii.  Proporcije

iv.  Kompozicija

D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu,  stilu ili regionalnom maniru

E. Simbolička vrijednost

ii. Sakralna vrijednost

iii. Tradicionalna vrijednost

v. Značaj za identitet skupine ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

ii.  Značenje u strukturi i slici grada

G. Izvornost

iv. Položaj i smještaj u prostoru

Sastavni dio ove odluke su:

-     preslik katastarskog plana i zemljišnoknjižni ulošci,

-     fotodokumentacija.

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja mjesta i ostataka graditeljske cjeline džamije u Kazancima kod Gacka (Džamija Osman-paše Kazanca) nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine,  korištena je sljedeća literatura:

1980.   Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje  Arhitektonskog  fakulteta u Sarajevu, Prostorni plan Bosne i Hercegovine, faza «B» valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo, 1980.

1985.    Mandić, Novak Studo, Gacko kroz vijekove, Prilozi istoriji Gacka, Trebinje, 1985.

1990.    Hasandedić, Hivzija, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1990.

2000.   Tanović, Tahir, Ključka kapetanija u Hercegovini i porodica Tanović, Des, Sarajevo, 2000.

(1) Prema predanju, Osman-paša Kazanac potječe iz kršćanske obitelji, ime mu je bilo Drago i u 13. godini života, kao adžami-oglan, odveden je u Istanbul. Prema jednoj verziji ovog predanja, on potječe iz obitelji Papovića, a prema drugoj, iz obitelji Tepavčevića. On je u Istanbulu odgojen na carskom dvoru, gdje je primio islam i dobio ime Osman. Prema drugoj verziji ovog predanja, on je nakon prelaska na islam dobio ime Hasan, a prema trećoj, Mahmud (Hasandedić, 1990, 202).