Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 18/06.

O D L U K U

I.

Graditeljska cjelina - Crkva sv. Nikole u Srđevićima kod Gacka proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini crkva sa grobljem.

Nacionalni spomenik izgrađen je na lokaciji označenoj kao k.č. broj 2464 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 810/1 i 810/2 (stari premjer), upisan u z.k. uložak broj 260, k.o. Rudo Polje, općina Gacko, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite, utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljenog  u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).

II.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

            I. zona zaštite obuhvata prostor definiran u točki I. stavak 3. ove odluke. U toj zoni utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     dopušteno je izvođenje isključivo konzervatorsko-restauratorskih radova, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-     zabrana obavljanja svih radova na infrastrukturi, osim u iznimnim slučajevima, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite.

            II. zona zaštite obuhvata pojas širine 100 m od I. zone zaštite. U toj zoni utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     dopuštena je isključivo stambena izgradnja maksimalnog gabarita 10x12 m i maksimalne visine 6,50 m do početka krovišta, odnosno katnosti P+1;

-     zabranjeno je odlaganje otpada;

-     zabranjena je izgradnja industrijskih objekata;

-     zabranjeno je lociranje potencijalnih zagađivača okolice.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati izradu elaborata za zaštitu Crkve sv. Nikole u Srđevićima. Elaborat mora  sadržavati sve mjere na temelju kojih će se izvršiti radovi na sanaciji oštećenja nastalih na objektu crkve.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati izradu elaborata za restauraciju živopisa Crkve sv. Nikole u Srđevićima. Prije izrade elaborata potrebno je izvršiti analizu uzroka koji su doveli do pojave oštećenja na freskama, kao i analizu kvalitete žbuke i ostalih građevinskih materijala.

IV.

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

VI.

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite, općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II. - V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osbama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V., stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Danom donošenja ove odluke, briše se sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 247.

X.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

            Ovu odluku Povjerenstvo  je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović,  Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 06.2-2-154/05-7

28. lipnja 2005. godine

Istanbul

Predsjedateljka Povjerenstva

Ljiljana Ševo           

 

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2., stavka 1., “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je odluku o stavljanju Crkve sv. Nikole u Srđevićima kod Gacka na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 247.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju  članka V. stavka 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-     podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata,

-     podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na temelju uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Crkva sv. Nikole u Srđevićima nalazi se 4 km jugozapadno od Gacka, na rubu prostranog Gatačkog polja.

            Pristup u dvorište crkve u Srđevićima je sa istoka, sa pristupnog puta koji se odvaja od glavne ceste Nevesinje - Gacko. 

Crkva se nalazi  na blagom uzvišenju u pravoslavnom groblju sela Srđevići.

            Glavna osovina crkve je u smjeru zapad-istok. Ulaz u crkvu je sa zapadne strane.

Crkva sv. Nikole se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. 2464 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 810/1 i 810/2 (stari premjer), upisan u z.k. uožak broj 260, k.o. Rudo Polje, općina Gacko, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

Prve pisane podatke o Srđevićima, sa početka XV. stoljeća, nalazimo u dubrovačkim arhivskim izvorima, te u Sopoćanskom pomeniku. Mjesto Srđević je vjerojatno dobilo ime po prezimenu ugledne obitelji Srđević.

Godina nastanka Crkve sv. Nikole u Srđevićima nije točno utvrđena, ali je izvjesno da je sagrađena  prije 1598. godine.

Srđevićku crkvu posvećenu sv. Nikoli najvjerojatnije su sagradili gatačke vojvode Srđevići ili njihovi srodnici Trkovići.

Vojvode Trkovići se povezuju sa crkvom kao njezini ktitori, a njihova grobnica nalazi se nedaleko od crkve, na drugoj strani sela zvanom Vrtina. To je zajednička grobnica trojice gatačkih vojvoda, Radoja, Petra i Ivana Trkovića, čija su imena zapisana na tri pritesana kamena kojim je ograđen prostor grobnice. Dimenzije grobnice iznose 4,5 x 2,5 m. Natpisi se nalaze na njezinoj zapadnoj strani. Vojvode Trkovići su vjerojatno izginuli u nekom sukobu sa osmanskim vlastima krajem XVI. stoljeća.

Sljedeći spomen imena Srđevića se vidi iz zapisa na stećku u manastiru Tvrdoš kod Trebinja u koji je, vjerojatno, zbog nemirnog stanja u Gacku, izbjegao Jovan Srđević: «V ljeto 1595 m(e)s(e)ca fevr(ara) 19 pamet Ioanu Vladkovu ot Gacka Srđević.» (Mošin-Traljić, 1959., 156)  Ponovno stradanje crkve se desilo tokom 1790. ili 1798. godine. O tom stradanju govori zapis u Mineju koji se čuvao u biblioteci pravoslavne eparhije u Mostaru.  (Kajmaković, 1971., str. 190)

Uz brojne devastacije crkve kroz vrijeme, fragmenti njezinih fresaka su očuvani do danas. Upravo fragmenti fresaka, ukoliko se zna da je izrada živopisa skupa, navode na pretpostavku o nekadašnjem značaju ovog mjesta.  

2. Opis dobra

Crkva sv. Nikole je jednostavna, manjih dimenzija, izgrađena na blagom uzvišenju i skoro do polovine je ukopana u zemlju. Crkva se nalazi u pravoslavnom groblju sela Srđevići. Pored crkve na istoj parceli je smješteno nekoliko starih nadgrobnih spomenika, kao i nadgrobni spomenici novijeg datuma.  

Prema konceptu prostorne organizacije, crkva u Srđevićima pripada tipu jednobrodnih crkava pravokutnog tlocrta sa apsidom i zvonikom na preslicu.

Orijentacija crkve je u smjeru istok - zapad sa ulazom na zapadnoj strani.

            Vanjske dimenzije crkve su 10,25 x 5,60 m, a unutrašnje 8,85 x 3,95 m. 

            Visina, mjerena od poda do tjemena svoda, iznosi 3,57 m.

           Crkva ima masivne kamene zidove, urađene od krupnih kamenih kvadera, složenih u horizontalne redove. Relativno pravilno klesani i grubo obrađeni kameni blokovi, vezani žbukom u širim spojnicama i redani u prilično pravilne horizontalne redove, ostavljeni su vidljivi na vanjskim fasadama. S obzirom da nije ožbukana izvana, vidljivo je da su veći i pravilniji kameni blokovi slagani po kutovima objekta, dok su kameni blokovi upotrebljeni za zidove u pravilu manji i nejednakih dimenzija.

           Zidovi crkve su različite debljine, tako da su zidovi na južnoj i zapadnoj strani objekta široki 75 cm, na sjevernoj 85 cm, a zidovi apside su široki 65 cm. 

           U konstruktivnom smislu, blago prelomljeni svod opetrećenja prenosi na masivne podužne zidove.

           Crkva je pokrivena kamenim pločama, sa karakterističnim preklopom kamenih ploča na sljemenu.

           Osvjetljenje crkve je ostvareno kroz male prozore koji se nalaze na južnom zidu i uske otvore koji se nalaze na apsidi i ispod zvonika.

Pravokutni portal je smješten na zapadnom zidu crkve, sa jednostavnim drvenim vratima, koja su uokvirena masivnim dovratnicima i nadvratnikom. Vrata su izrađena od drvenih neobrađenih dasaka, a sa vanjske strane je prikovan metalni križ. Dimenzije vrata su 77 X 150 cm.

S obzirom na dimenzije dovratnika (sjeverni dovratnik 143 x 50cm, južni dovratnik je 143 x 60 cm, a nadvratnik 350 x 50 cm), prisutnost stećaka u selu, kao i slabo vidljive dekoracije na dovratnicimu, za dovratnike i nadvratnik  portala su upotrebljeni stećci nađeni u okolici.

Iznad zapadnog zida crkve od fino obrađenog kamena vapnenca urađen je zvonik na preslicu sa jednim otvorom za zvono. Visina zvonika iznosi 6,8 m i u njemu je smješteno veliko zvono. Zvonik je dozidan u XIX. stojeću. (Ševo, 2002., 158)

Kameni pod je urađen od komenih ploča nejednake veličine, vezanih žbukom.

Na središnjem dijelu crkve, gdje počinje apsida, smještena je od kamena izrađena časna trpeza. Lijevo i desno od nje, u bočnim zidovima, izgrađene su male kvadratne niše za proskomidiju i đakonikon.

Predjeli Bosne i Hercegovine nisu bogati lokalitetima sa freskama, koje se znatno češće sreću npr. na prostorima Srbije, Crne Gore i Makedonije. Ipak, između ukupno 17 lokaliteta sa freskama, nastalim u osmanskom periodu, njih pet oslikali su četvorica najboljih srpskih slikara tih vremena: nepoznati majstori iz Papraće i Srđevića, te monasi Longin i Georgije Mitrofanović. Njihovim djelima, koja čine vrhunske domete poznog srpskog živopisa iz polovine XVI. stoljeća (Papraća), 70-ih godina istog stoljeća (Lomnica) i na početku XVII. stoljeća (Dobrićevo i Zavala) znatno je poboljšan kvalitetni prosjek cjelokupnog poznog fresko-slikarstva u Bosni i Hercegovini. (Kajmaković, 166)

Živopis crkve u Srđevićima je prvi spomenuo izvjesni Milje i objavio u «Putnim crticama» Bosanskohercegovačkog istočnika iz 1898. godine. (Milje, 1898., 361) On kaže: «U unutrašnjosti su joj (crkvi) zidovi bili svi ikonama izobraženi, te je šteta da su gotovo sve obijeljene i rupe malterom popunjene, te se ni jedna ne može raspoznati, osim one u oltaru na niskom svodu više trpeze, na kojoj je izobraženi Isus Hristos sa četiri evangelista».

Upravo prisustvo fresaka u ovoj crkvi govori o selu Srđevićima kao značajnom mjestu u srednjem vijeku. Freske kojima su ukrašeni zidovi posljednji su refleks koji upućuje na nekadašnji značaj ovog mjesta, ili na činjenicu da su i siromašne seoske zajednice imale potrebu da svoju parohijalnu crkvu ukrase skupim i vrijednim živopisom. Živopis je uradio obdaren i likovno obrazovan umjetnik.

Od cjelokupnog slikarstva srđevićke crkve, do danas su samo sačuvani tragovi nekadašnjih kompozicija. Veći fragmenti živopisa vide se samo na istočnom zidu crkve i u apsidi.

U prvom pojasu, u apsidi, naslikani su sa svake strane po jedan sveti arhijerej: sjeverno Vasilije Veliki, a južno Jovan Zlatousti. Arhanđeli Mihailo i Gavrilo sa ripidama predvode po jednog arhijereja u kompoziciji Služba arhijereja Hrista Agnecu. Hristos žrtva na pateni je bio naslikan na trpezi pod prozorom. Ne želeći da inače skučeni prostor pretrpava usitnjenim sadržajem, srđevićki majstor znalački je probrao predstave davši ih u velikim formatima, čime je jasno pokazao da se obrazovao na najboljoj tradiciji starog srpskog živopisa i da je vjerojatno oslikao prije ove i druge sakralne građevine.

«Na gotovo polovini sjevernog zida, kako se to nazire po ostacima sklupčane aždaje, bio je predstavljen trijumf sv. Georgija nad ukroćenom nemani, koju svetitelj vodi vezanu za uzicu. Vjerovatno je, kao uobičajeni pandan  ovoj kompoziciji, na južnom zidu bio naslikan sv. Dimitrije na konju. Međutim, ova kompozicija nije sačuvana, izuzev u sitnim fragmentima. Od krupnijih fragemnata na tom zidu je ostao završetak teksta koji je sudeći po sadržaju, držao sv. Simeon Srpski: ...STRAHU GOSPODNEM NAU^U VI.

Na južnom zidu apside vidljiva je figura Bogorodice iz kompozicije Blagovijesti i sv. Vasilija Velikog u konhi apside. Upravo na osnovu ove dvije djelimično sačuvane kompozicije može se donijeti sud o nepoznatom majstoru fresaka u srđevićkoj crkvi.» (Kajmaković, 1971., 191)

«Srđevićki majstor je veoma dobar crtač, prefinjen kolorista, a kao kaligraf on je sasvim prosječan – donekle brz i nemaran. Izvjesna tvrdoća prisutna u plasticitetu likova uslovljena je tamnokestenjastim inkarnatom na kome se nestvarno razigrava sivookerasto svjetlo, dato pomoću tankih valerskih namaza na najosvjetljenijim površinama. Tanke, bijele linije dovršavaju modelaciju obrisa. Ispod očiju slikar postavlja po četiri tanke linijice, a oko nozdrva i na vrhu nosa po dvije. Likove starijih ljudi zograf detaljiše sklupčanim, polukružnim koncentričnim snopovima bora na obrazima koje izvodi svijetlijim linijicama. Dodavši tome vrlo vješto i lako slikane oči, pravilne, prirodne i neizobličene ušne školjke, čije slikanje neki majstori teško savlađuju, zatim strogu osmišljenu i rutinski izvedenu kosu sa diskretnim čupercima na čelu i potiljku, te probrani kolorit pastelnog sazvučja i majstorsko nabiranje draperije sa mnoštvom polutonova, postaje jasno da je u zadužbini gatačkih vojvoda gostovao jedan vrstan umjetnik. Međutim za komparaciju ovog djela sa ostalima, ima veoma malo materijala da bi se tačnije odredio krug majstora. Za sada se njegovo djelo ne može identifikovati ni sa jednim poznatim fresko-ansamblom, ali se svakako njegov živopis može datirati u šezdesete ili sedamdesete godine XVI vijeka. Na takvu dataciju upućuje stilska srodnost njegovih fresaka sa majstorima koji su u to vrijeme radili na oslikavanju velikih srpskih manastira: Peći, Studenice, Gračanice, Mileševe i Banje kod Priboja. Izrazite stilske bliskosti osjetiće se ako se freske iz Srđevića usporede sa onim u manastiru Papraća koje potiču sa kraja prve polovine XVI vijeka i iz Savine iz 1565. godine. Pored moguće sličnosti sa navedenim živopiscima, ipak se radi o novom umjetniku koji svojim djelom pokazuje da stoji na sredini onog razvoja koji je od ovih prethodnika i Longina doveo srpsko slikarstvo do Georgija Mitrofanovića i Kozme koji će raditi do polovine XVII vijeka.» (Kajmaković, 1971., 191-193)

Tokom 1970. godine, ispod navedenog sloja živopisa, otkriven je stariji sloj na gornjoj polovini južnog zida naosa, u blizini ulaznih vrata. Umjetnik je crvenkastom bojom napravio konture sveca predstavljenog u dopojasnoj veličini sa oreolom oko glave. Svetac oko struka ima privezan pojas. U njegovoj pozadini primjećuje se krilo.

Ikonografski opis fresaka

Sv. Vasilije Veliki – pognuta figura sv. oca u bijelom polistavrionu sa kestenjastim kvadratićima, složenim tako da obrazuju bijele križeve. Omofor je oker boje sa zelenim križem. Epitrahilj je ukrašen žutim porubom i niskama bisera. Nabedrenik je crven, a haljina ljubičasta. Iste boje su i papuče ukrašene zelenim linijama. Inkarnat je kestenjast sa bijelim lazurnim premazima okera na osvijetljenim mjestima. Kratkim bijelim linijama modelirani su vrh nosa (dvije linije), obrazi (dvije duže linije), jagodice (četiri linije), uho (dvije linije). Pozadina je trobojna: gore crna, u sredini zelena, a dolje crna sa žutim i crvenim prskotinama. Na svitku je kestenjastim slovima ispisan sljedeći tekst: «I POKAZAL ESI NAM VLINKOU SIO SPASENIA TAINOV TI SPDBILIN ESI SMOENNI DA...VOE»

Sv. Arhanđel Mihailo – sačuvani su samo vrhovi krila i donji dio crvenog divitisiona sa širokim žutim porubom, ukrašenim biserom i obojenim kamenčićima. Ispod divitisiona, dolje, vidi se završetak plave haljine. Papuče su crvene sa žutim linijicama.

Mjesto gdje se nalazila trpeza sa Agnecom presječeno prozorom - danas se naziru samo kose crvene linije sa lijeve i desne strane prozora.

Sv. Arhanđeo Gavrilo – teško oštećena freska. Nazire se samo pognuta figura u pokretu, u ljubičastom divitisionu sa crvenim porubom oko vrata. Arhanđeo u rukama drži ripide nadnesene nad ostatke crvene carske trpeze gdje se nalazio Agnec.

Sv Jovan Zlatousti – sačuvani su samo detalji na gornjem dijelu figure i svitku. Polistavrion je bio bijel sa krstastim aplikacijama. Na svitku piše: «GI BE NA[ IE....@AVA NESKANNA I SLAVA.. IE POLO.. EGO@ MLT... SMONAA» (molitva iz liturgije sv. Jovana Zlatoustog na I. antifonu).

Bogorodica Širšaja nebes – oštećena. Precizno oblikovan maforij sa intenzivno crvenim ivicama i okerom na najosvjetljenijim mjestima, te dubokim, tamnim sjenkama. Hiton je plav. Tlo je zeleno sa ljubičastim postamentom. Stolica je odozgo crvena, a sa strana žuta, šrafirana okerom. Jastuk na kome sjedi je crven. Naslon stolice je ljubičast, a iza njega je plavičasta arhitektura. Prsti na ruci su nešto deblji, ali sa minuciozno izvedenim noktima. Odozgo, na šaku, slikar stavlja po dvije horizontalne crtice bijele boje.

Biljni ornament na crvenoj pozadini koji je oker boje.

Ostaci donjeg dijela figure nepoznatog arhiđakona u žutoj odeždi i plavom epitrahilju sa žutim, biljnim ornamentom - u desnoj ruci drži kadionicu.

Sv. Simeon Srpski – sačuvan samo dio svitka sa kestenjastim tekstom. Nalazi se na sredini sjevernog zida. «POSLU[AITE MENE STRADAH' GSNIO NA' VI».

Nabrane žute zavjesice na soklu u oltarskom predjelu - ivice su ukrašene crvenim duplim linijama.

Stilizirana bijela palmeta na crnoj pozadini - sokl zidova je izvan oltarskog prostora.

Donji dijelovi kompozicije Sv. Georgije ubija aždaju - sačuvan je samo dio sklupčanog tijela nemani sa glavom i vratom. Aždaja je oko vrata vezana uzicom.

Pored ovih detalja, u crkvi su sačuvani na nekoliko mjesta ostaci fresko-slikarstva.

          Tragovi živopisa u Crkvi sv. Nikole u Srđevićima, pored navedenih, još su vidljivi kao:

-     - malene površine ostataka živopisa na zapadnom zidu u predjelu oko vrata, te u donjim kutovima zapadnog sa sjevernim i južnim zidom,      - fragmenti u gornjoj zoni sjevernog zida, u predjelu prema oltarskom prostoru,

-     male površine na središnjem dijelu južnog zida oko figure sv. Georgija,

-     mali fragmenti na svodu naosa na čijem središtu je bio predstavljen Hristos Pantokrator. Oko kružnice teče slabo vidljiv natpis pisan bijelim ćiriličnim slovima na plavoj podlozi,

-     ostaci sokla u jugoistočnom kutu objekta, te ostaci prve oslikane zone (h=1,5 m).

Vidi se da je crkva nekada bila u cjelini oslikana i da je pored sokla živopis bio podijeljen u tri zone bez sokla koji je bio širok oko 50 cm. Prva zona je bila u kompozicionom pogledu ispunjena stojećim figurama u visini od 167 cm, druga 110 cm, a treća – na vrhu svoda 130 cm. Na sjevernom zidu vide se na donjem sloju žbuke tragovi crteža u sinopiji. Uz ikonostas na sjevernom zidu vide se dva sloja fresaka. Na gornjem sloju koji je jedinstven sa žbukom na kojoj su freske oltarskog sloja, nevješto je naslikana poveća nabrana zavjesa i ornament uz nišu. Ispod ovog sloja vide se donji sloj sa crnim i crvenim bordurama. Elementi sa donjeg sloja samo donekle se poklapaju sa onim na gornjem sloju. Kako je na tom mjestu otkriven lik sveca, vjerojatno je u ovoj crkvi postojao živopis stariji od XVI. stoljeća. (Kajmaković, 1971., 342-344)

3. Dosadašnja zakonska zaštita

         U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u dokumente o zaštiti dobra i utvrđeno je sljedeće:

-     nemamo podataka da li je objekt Crkva sv. Nikole u Srđevićima sa nekropolom stećaka ranije bio upisan u Registar zaštićenih dobara SR BiH,

-     Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Crkva sv. Nikole u Srđevićima je evidentirana i valorizirana kao pojedinačni spomenik I. kategorije,

-     na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika Crkva sv. Nikole u Srđevićima kod Gacka upisana je pod rednim brojem 247.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

           1966. godine – osnovni konzervatorsko-restauratorski radovi – čišćenje i fiksiranje živopisa. Radove je izvodio Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog naslijeđa. Rukovodilac radova je bio Jusuf Začinović.

            1967. godine – osnovni konzervatorsko-restauratorski radovi – čišćenje i fiksiranje živopisa. Radove je izvodio Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog naslijeđa. Rukovodilac radova je bio Jusuf Začinović.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom koje je izvršeno na lokalitetu u svibnju mjesecu 2005. godine, utvrđeno je sljedeće:

-     objekt Crkve sv. Nikole u Srđevićima je građevinski u lošem stanju,

-     objekt je utonuo u odnosu na razinu terena; pritisak tla ugrožava statičku stabilnost zidova,

-     na fasadama objekta vidljiva su konstruktivna oštećenja i pukotine,

-     kamene ploče krova su u prilično lošem stanju, tako da krov prokišnjava,

-     vidljiva rđa na dijelu zvonika, ispod zvona, 

-     vidljivi su tragovi vlage u objektu,

-     sačuvani fragmenti živopisa Crkve sv. Nikole u Srđevićima su u lošem stanju zbog tonjenja crkve prilikom čega dolazi do pucanja zidova, posebno na kutovima zapadnog zida sa sjevernim i južnim. Pukotine izazivaju vlagu koja se širi u donjim zonama zapadnog, sjevernog i južnog zida u visini 50 cm. Na pojedinim vlažnim mjestima na zidovima se uhvatila plijesan, a fragmentni fresko-ostaci su promijenili boju – sve do crne.

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», br. 32/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Povijesna vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

C. I. Kvaliteta obrade

C.III. Proporcije

C.IV Kompozicija

C. V. Vrijednost detalja

D. Čitljivost

D. II.   Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

D. IV. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E. Simbolička vrijednost

E. II Sakralna vrijednost

E. III. Tradicionalna vrijednost

E. IV. Vezanost za rituale i obrede

E  V.  Značaj za identitet skupine ljudi

G. Izvornost

G. II. Materijal i sadržaj

G. III. Namjena i upotreba

G. IV.Tradicija i tehnike

G. V. Položaj i smještaj u prostoru

G. VI.Duh i osjećanja

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

H.I. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     z.k. izvadak,  posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja  Crkve sv. Nikole  u Srđevićima kod Gacka nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

1890.  Stojanović, Sopoćanski spomenik, Spomenik SKA, III, Beograd, 1890.                

1898.  Milje, Putne crtice, Bosansko hercegovački istočnik, br 23, Sarajevo.1898.

1959.  Traljić, Mošin, Ćirilski spomenici u Bosni i Hercegovini, Naše starine VI, Sarajevo, 1959.

1966.  V. Korać-V. J. Đurić, Crkve sa prislonjenim lukovima u staroj Hercegovini i dubrovačko graditeljstvo XV-XVII vek, Zbornik Filozofskog fakulteta VIII, Beograd, 1964., 576

1972.  Kajmaković, Zdravko, Zidno slikarstvo u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo, 1971.

1985. Mandić, Novak Studo, Gacko kroz vijekove, Prilozi istoriji Gacka, Trebinje, 1985.

2002.  Ševo, Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878. godine, Glas srpski, Grad Banja Luka, Banja Luka, 2002.