početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Jeni (Hasan-agina) džamija, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 90/06.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 3. do 9. maja 2005. godine donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Graditeljska cjelina - Jeni  (Hasan-agina) džamija u Travniku se proglašava nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čine: džamija, harem sa turbetom i mezarjem i pokretna imovina koja se sastoji od 20  levhi.

Nacionalni spomenik obuhvata zemljište označeno kao k.č. broj 748 (novi premjer), što odgovara k.č. br. IV/213, 214 i 498 (stari premjer), zk. uložak broj 1554, k.o. Travnik, Opština Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske uslove za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće zone zaštite:

            I zona zaštite obuhvata prostor definisan u tački I stav 3 ove odluke. U toj zoni zaštite  se utvrđuju sljedeće mjere:

-     dozvoljeni su samo radovi na restauraciji i konzervaciji nacionalnog spomenika uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-     u sklopu konzervatorsko-restauratorskih radova izvršiti istraživačke radove sa ciljem utvrđivanja stepena oštećenja na zidovima i uzroka koji su do njih doveli sa mjerama zaštite koje je potrebno preduzeti;

-     svi radovi na zaštiti, bez obzira na njihovu vrstu i obim, dozvoljeni su samo uz odobrenje nadležnog ministarstva;

-     sva pokretna imovina mora da bude na adekvatan način čuvana i prezentovana u sklopu džamije.

            II zona zaštite obuhvata granične parcele, odnosno k.č. br. 740, 741, 742, 744, 745, 746, 750, 756, 758,  k.o. Travnik. U toj zoni zaštite se utvrđuju sljedeće mjere:

-     dozvoljavaju se radovi na adaptaciji postojećih objekata, a moguća je interpolacija novih stambenih objekata uz poštivanje uslova maksimalne spratnosti P+1 (6,5 m visine do krovnog vijenca), maksimalnih horizontalnih gabarita 12x10 m sa četvorovodnim krovovima minimalnog nagiba  40o, te uz primjenu izvornih materijala i krovnog pokrova;

-     nije dozvoljena izgradnja industrijskih objekata, magistralne infrastrukture, niti potencijalnih zagađivača utvrđenih propisima.

 

IV

 

Iznošenje pokretne imovine iz tačke I stav 2 ove odluke  (u daljnjem tekstu: pokretno nasljeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dozvoljeno.

Izuzetno od odredbe stava 1 ove tačke, dozvoljeno je privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje za privremeno iznošenje pokretnih dobara iz Bosne i Hercegovine u smislu prethodnog stava daje Komisija ukoliko nedvosmisleno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti ta dobra ili nacionalni spomenik. U odobrenju se utvrđuju svi uslovi pod kojima se pokretno nasljeđe može da iznese iz Bosne i Hercegovine, rok za vraćanje dobra u zemlju, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na obezbjeđenju tih uslova  i o tome se obavještava Vlada Federacije, nadležna služba bezbjednosti, carinska služba Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

VI

 

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik  ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

Shodno članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Danom donošenja ove odluke sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH» broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» broj 4/03) se briše dobro upisano pod rednim brojem 641.

 

XI

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 07.2-02-296/04-5

4. maja 2005. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

 

Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene shodno Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2 stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija  za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje, i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je donijela odluku o stavljanju Jeni (Hasan-agine) džamije u Travniku na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 641. U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji je prethodio donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem sopstveniku i korisniku dobra,

-     podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-     istorijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Graditeljska cjelina Jeni (Hasan-agina) džamije se nalazi u Travniku. Smještena je u mahali Varoš, koja se nalazi sa jugozapadne strane graditeljske cjeline Starog grada, na udaljenosti od oko 300 metara.

Objekti koji pripadaju graditeljskoj cjelini Jeni džamije se nalaze na k.č. broj 748 (novi premjer), odnosno k.č. br. IV/213, 214, 498 (stari premjer), k.o.Travnik, Opština Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Istorijski podaci

Razvoj Travnika kao gradskog naselja je vezan za doba turske uprave u Bosni. Ishodište grada predstavljaju srednjovjekovni stari grad na uzvišenju i njegovo podgrađe -  varoš.

O srednjovjekovnom gradu Travniku nema pomena u istorijskim dokumentima, ali oblik gornje tvrđave, u kojoj se nalazila dvorska palata, kao i toponim “Varoš” ispod tvrđave govore u prilog o podgrađu uz utvrđenje u srednjem vijeku (Kovačević-Kojić, 1978,138, 264).

Travnik se prvi put pominje 1463. godine, kada je prilikom priprema na grad Jajce ovdje kratko boravio sultan Fatih Mehmed II Osvajač, ali je travnička tvrđava nastala bar u prvoj polovini XV vijeka (Mujezinović, 1998, str. 325).

U turskoj administrativnoj podjeli među gradovima u Bosni Travnik zauzima istaknuto mjesto, o čemu svjedoči i činjenica da je grad u dugom vremenskom periodu bio sjedište kadiluka (pretpostavlja se da je to postao prije 1557. godine), a od 1699. do 1850. godine (sa dva manja prekida) i Bosanskog pašaluka (Simić, 1989, str. 122).

Godine 1699. vezirska stolica je prenesena iz Sarajeva u Travnik, nakon katastrofalnog požara koji je 1697. godine prouzrokovao napad Eugena Savojskog, kada je izgorjela i vezirova rezidencija u Sarajevu. Bosanski namjesnici su rezidovali u Travniku do 19. juna 1850. godine, nakon čega je Sarajevo ponovo postalo sjedište Bosanskog pašaluka.

            U periodu od 1699. do 1850. godine centralna turska vlast slabi i postaje nemoćna da uguši sve češće otpore feudalaca u Bosni, što je najbolje ilustrovano čestim promjenama vezira. U periodu od 134 godine, koliko je Travnik bio sjedište pašaluka, dogodilo se devedeset promjena na vezirskom položaju. Prenos vezirske stolice je povoljno djelovao na razvoj Travnika, što je ostavilo traga i u njegovoj materijalnoj kulturi - grad se proširio, izgrađene su nove mahale, povećan je priliv stanovništva, osnovana je nova gornja čaršija. To je period razvoja trgovine i privrede i vrijeme nastanka velikog broja javnih objekata.

U Travniku je, koliko je poznato, podignuto 16 džamija. Jeni džamija (tur. Nova džamija(1)) predstavlja drugu najstariju džamiju podignutu u Travniku. Najstarija je ona u tvrđavi koja je sagrađena na ime sultana Mehmeda el-Fatiha, mada M. Mandić u svom djelu «Vezirski grad Travnik» navodi da je najstarija  upravo Jeni džamija (Mandić, str. 58)(2).  

Jeni džamija nosi karakteristike klasičnog perioda osmanske arhitekture, kada su u Bosni i Hercegovini izgrađene brojne džamije poput: Čekrekčijine u Sarajevu (1526. godine), Aladže u Foči (1550), Karađozbegove u Mostaru (1557), Kuršumlije u Maglaju (1560), Ali-pašine u Sarajevu (1561), Ferhadije u Sarajevu (1562) i dr.

Godina njene gradnje je 956. H. (1549), što je vidljivo na natpisu koji se nalazi iznad ulaznih vrata i u kome je godina izgradnje džamije data u ebdžedu(3) hronostiha.

Natpis glasi:

«Ovo sastajalište sagradio je Hasan-aga kao dobro djelo,

Za Božiju ljubav da služi kao mjesto moljenja Boga.

On (dobrotvor) traži Božije zadovoljstvo,

Čini dobra djela, pomaže Muslimane.

Bog nam nadahnu njezin kronogram:

«Časno sastajalište vjernika.»

Natpis je urezan u kamenoj tabli dimenzija 0,49x0,94 metra. Prema tituli – aga, pretpostavlja se da je osnivač džamije bio državni službenik i to vjerovatno u tvrđavi, gdje je bio dizdar, ali o tome nema pouzdanih podataka.

Među travničkim stanovništvom katoličke vjeroispovijesti je postojalo predanje da je Jeni džamija nekada bila crkva sv. Katarine, čiji su ostaci ostali ispod džamije. To predanje prvi je zapisao 1858. godine hrvatski književnik Ivan Kukuljević Sakcinski (Kukuljević, str. 98), a zatim legendu prenose: V. Klaić, A. Knežević, J. Petrović, M. Mandić, S. Alečković i M. Udovičić (Sujoldžić, str. 26).

Pomenuti istraživači navode da su u trijemu džamije pronađene kamene ploče sa latiničnim slovima urezanim sa gornje strane, što ih je navelo na zaključak da je na tom mjestu ranije postojao neki sakralni objekat. Dr K. Patsch je, prema Mandićevom mišljenju (Mandić, str. 58), pronašao 7. avgusta 1908. godine u predvorju džamije rimsku nadgrobnu ploču od vapnenca, svu izlizanu, pa je mogao samo da pročita: M(ARCO) FLAVIO... Ova ploča se nalazila ranije u groblju koje se nalazi ispod džamije (Wissenschaftliche Mitteilungen aus B.-H. XII. Bd., Wien 1912, s. 166). M. Udovičić pominje i uzidani natpis na bosanskoj ćirilici koji se nalazi kod lijevog dovratnika džamije.

Džamiju prvi pominje putopisac Evlija Čelebi 1660. godine zabilježiv u svojim putopisima dva posljednja stiha hronograma.

Jedno vrijeme džamija je, navodno, služila i kao skladište municije. Posljednji put to je bilo 1857. godine (Kukuljević, str. 98). 

Godine 1903. u velikom požaru je nastradao krov (ćulah) munare džamije (Sujoldžić, str. 25).

Za vrijeme Prvog svjetskog rata sa džamije je skinut olovni krovni pokrivač i džamija je pokrivena ljepenkom (Alečković, str. 4) nakon čega je cijeli objekat stradao usljed prodora vlage.

Ispred glavnog ulaza u objekat je stajao trijem sa sofama koji je bio natkriven sa tri kamene kupole, čija se konstrukcija oslanjala na četiri kamena stuba. Cijeli prostor sofa je bio popločan kamenim pločama. Trijem je, zbog vlage nastale usljed  skidanja olovnog lima i prodora oborinske vode u konstrukciju, bio oštećen tako da je potpuno uklonjen i na njegovom mjestu je uz džamiju dozidan aneks u kome se danas nalazi tekija. Djelatnost ove tekije je vezana za ime muftije šejha Husnije Numanagića, kao pripadnika reda nakšibendija, čijom je inicijativom 1928. godine i podignuta ova tekija. Do tada se zikr obavljao u samoj Jeni džamiji, prema nakšibendijskim pravilima(4). Džamija je istovremeno bila i tekija (Ćehajić, str. 61).

U haremu džamije se nalazi turbe Abdulah-paše Deftedarije sa nišanom na kome se nalazi natpis sa datumom njegove smrti – posljednjeg  rebia I  1199. H. (10. II 1785) godine(5). Abdulah-paša je bio postavljen za bosanskog valiju oktobra 1780. godine. U Travnik je došao 11. decembra iste godine i na tom položaju ostao sve do smrti.

O njemu postoji priča da se otrovao i to zbog činjenice da je nakon sukoba sa Austrijom neke teritorije Bosne, po nalogu Porte, morao da ustupi Austrijancima(6).

Ljetopisac Bašeskija, savremenik Abdulah-paše, u svom Ljetopisu, takođe, govori o njegovoj smrti(7).

U haremu džamije se nalazi pedesetak pari nadgrobnih spomenika među kojima je nekoliko starijih nišana. Nišan Salih-paše Kulenovića, koji je prvi dokumentovani član ove porodice i koga je pogubio Abdulah-paša Muhsinović, čije se turbe nalazi u centru grada, predstavlja najstariji nišan sa natpisom u ovom haremu. Potiče iz 1722. godine.

Ostali nišani sa natpisom potiču iz 1760, 1775. i kasnijih godina. U ovom haremu ima i starijih nišana, urađenih od sedre, za koje se pretpostavlja da potiču iz vremena gradnje džamije, ali na njima nema nikakvih natpisa.

 

2. Opis dobra

Graditeljska cjelina se sastoji od džamije, turbeta i harema sa haremskim zidom.

            Džamija 

Prema konceptu prostorne organizacije, Jeni (Hasan-agina) džamija u Travniku pripada jednoprostornim potkupolnim džamijama sa kamenom munarom. Izvorno je ispred džamije bio izgrađen trijem sa sofama, koji je naknadnim intervencijama uklonjen, čime je objekat znatno izgubio na svojoj autentičnosti i cjelovitosti.

Jednoprostorne potkupolne džamije su sastavljene od čistih geometrijskih oblika i volumena: kocke, polulopte, valjka, prizme i kupe (Redžić, str. 96). Predstavljaju veoma jednostavnu arhitektonsku kompoziciju  kod koje je unutrašnji prostor krajnji cilj, a spoljni izgled je direktno izveden iz enterijera. Ono što odlikuje ove spomenike jesu potpuna jasnoća i stroga pravilnost arhitektonskog rješenja, kao i brižljivo odabrani proporcioni odnosi građevine kako u osnovi, tako i u elevaciji.

U kompoziciji prostora kod njih pada u oči ne samo harmonična usklađenost svih ovih dijelova nego i upečatljiva jednostavnost rješenja: kocka i polulopta sa markantnim tamburom zaklapaju cijelu unutrašnjost molitvenog prostora, a zanimljivi kontrasti više se ističu u vanjskim odnosima koje visoka i vitka munara čini sa nižim, kompaktnim i zatvorenim kubusom, na jednoj, i lakim, otvorenim trijemom na drugoj strani (A. Andrejević, str. 47).

Elementi konstrukcije pa i same dekoracije su malobrojni. Minber i mahfil djeluju kao mobilijar, a ne kao čvrsti sastavni dio arhitekture enterijera.

Osnova džamije je približno kvadratična, spoljnih dimenzija 11,25 (sjeveroistočna strana) x 11,55 metara (jugoistočna strana). Debljina zidova iznosi više od 1 metar izuzev ulaznog – sjeverozapadnog zida koji ima debljinu od oko 90 cm.

Sa unutrašnje strane zidovi su omalterisani krečnim malterom, a sa spoljne strane je vidljiva kamena struktura zida. Vjerovatno je Jeni džamija, kao i sve ostale travničke džamije, sa spoljne strane, takođe, bila omalterisana, ali je sloj maltera u nekoj od kasnijih intervencija uklonjen.

Ukupna visina džamije do tjemena kupole iznosi oko 12,00 metara (crtež – Sujoldžić).

Unutrašnji prostor džamije je zatvoren sa četiri masivna zida. Kupola je oslonjena na iznutra cilindrični, a izvana osmougaoni tambur. Za prenos opterećenja sa tambura na zidove džamije u uglovima zidova se javljaju trompe, podijeljene na tri kriške sa stalaktitnom dekoracijom složenom u četiri horizontalna reda u uglovima objekta, odnosno tri u tjemenima prelomljenih lukova trompi.

Unutrašnji prečnik glavne kupole džamije u osnovi iznosi oko 9,50 metara. Debljina kupole građene od blokova sedre je oko 30 cm, a debljina tambura iznosi oko 50 cm.

Prozori su na fasadama objekta postavljeni u četiri horizontalna pojasa.

U prvom horizontalnom pojasu, na svakoj fasadi (izuzev sjeverozapadne – ulazne fasade), postavljena su po dva pravougaona prozora dimenzija oko 0,80-0,90 x 1,80 m, koja sa spoljne strane imaju fino klesane kamene okvire  - šembrane od pješčara i demire od kovanog željeza. U enterijeru prozori su nadsvođeni polukalotom sa prelomljenim čeonim lukom.

Prozori drugog horizontalnog pojasa (dimenzija oko 90x170 cm) su nadsvođeni blago prelomljenim svodom dubine oko 1 m. Ovi prozori su sa jugoistočne strane postavljeni u istim vertikalnim osovinama kao i prozori prvog pojasa, a na druge dvije  fasade – sjeveroistočnoj i jugozapadnoj - to nije slučaj. Ovdje su prozori izbačeni iz vertikalnih osovina i pozicionisani prema spoljnim uglovima objekta. Prozori trećeg pojasa su prema obliku identični prozorima drugog pojasa i  postavljeni su u gornjoj zoni kubusa džamije, po jedan u osovini zida.

Prozori četvrtog horizontalnog pojasa su postavljeni u osovini svake druge stranice tambura i orijentisani su na istok, zapad, sjever i jug. Nadsvođeni su blago prelomljenim svodom (dimenzija oko 60 x 125 cm, pravougaoni dio, a visina do tjemena svoda iznosi oko 160 cm).

U enterijeru džamija predstavlja gotovo pravilni kubus sa stranicama dimenzija oko 9,80 x 9,60 metara i  visine od oko 6,50 metara do početka tambura. Prelazak kubusnog prostora u kružni tambur u enterijeru je naglašen  jednostavnim vijencem visine oko 15 cm. Visina unutrašnjeg prostora, mjereno od poda džamije do tjemena kupole, iznosi oko 12,00 metara (sve dimenzije preuzete iz crteža E. Sujoldžića). 

Sve unutrašnje zidne površine džamije su malterisane i okrečene u bijelo. Ranije je, prema nekim autorima, džamija bila bogato oslikana dekoracijama sa floralnim motivima, od čega su ostali sačuvani samo fragmenti - jedna manja polukružna površina na sjeverozapadnom zidu iznad ulaznih vrata i minber.

Do 2003. godine je bio sačuvan još jedan fragment koji je prekrečen. Prema riječima šejha Esada Baždalića, na jugoistočnom zidu džamije, sa desne (jugozapad) i lijeve (sjeveroistok) strane mihraba, nalazili su se oslikani čempresi.

U enterijeru objekta, uz zapadni ugao objekta, nalazi se mahfil dimenzija 4,20 x 2,60 metara sa ulazom koji vodi kroz munaru. Konstrukcija mahfila je oslonjena na četiri kamena stuba sa profilisanom bazom i kapitelom. Ograda mahfila je urađena od kamena i dekorisana šestokrakim zvijezdama i šestougaonicima. Danas je mahfil u cijelosti obojen u bijelu boju.

Minber, dimenzija  3,00 x 1,00 metar i visine oko 5,00 metara mjereno do vrha krova, sačinjavaju:

-     naglašeni ulazni dio sa stepeništem i kamenom ogradom,

-     gornji dio minbera koga nose četiri kvadratna stuba i

-     bočne stranice koje se prostiru ispod ograde stepeništa.

Cijeli minber je bogato dekorisan, a naročito kamena ograda, koja je dekorisana istovjetno kao i ograda mahfila sa geometrijskim obrascem koga tvore šestokrake zvijezde i šestougaonici. Minber je bio bogato dekorisan slikanim floralnim dekoracijama i to u poljima smještenim iznad vrata kao i poljima koja se nalaze ispod ograde minbera (vaze sa cvijećem, vitice i pupoljci).

Ograda minbera u kasnijim intervencijama je prebojena u bijelo, a na ostalim dijelovima su vidljive izvorne slikane kompozicije (vijenac iznad bočnog truogla, ulazni dio minbera, bočne strane...).

Godine 2000. je izvršeno sondiranje minbera sa jugozapadne strane i ispod omalterisanog sloja je pronađena originalna struktura kamena obojenog terakota  bojom (boja pečene zemlje).

Mihrab Jeni džamije je izveden na sredini jugoistočnog zida džamije. Ima oblik pravougaonika dimenzija oko 2,20 (širina) x 2,70 m (visina). Njegov gornji dio je potpuno horizontalan i na njemu nisu vidljive dekoracije. U sredini donjeg dijela mihraba se nalazi sedmostrana mihrapska niša. Njene stranice preko karakterističnih čvorova izrastaju u trougaone forme stalaktita. Stalaktiti na mihrabu postepeno se sužavaju, te tako ispunjavaju udubljenja koja čine nišu. Mihrab ima šest horizontalnih redova. Nišu i dio sa stalaktitima okružuju široka ravna traka širine 30 cm i okvir mihraba širine oko 20 cm. Mihrab je iz ravni zida izvučen 30 cm. Sudeći prema dekoracijama koje su pronađene prilikom istraživačkih radova na mahfilu i minberu, može da se zaključi da je i mihrab izvorno bio oslikan.

Munara

Na jugozapadnoj strani džamije se nalazi munara u obliku dvanaestostrane prizme sa kubičnim postoljem dimenzija 2,41x2,41 metara. Njena visina, prema crtežima, iznosi više od 27 metara. Na visini od oko 20 m je formirano šerefe sa kamenim stranicama na kojima se uočavaju vrlo jednostavne dekoracije. Iznad šerefe munara ima manji radijus. Zidani dio munare je završen kamenim blokovima na kojima se nalaze dekoracije u vidu slijepih niša. Munara se završava kupastim krovom i alemom na vrhu. Munara je izvedena od kamena i omalterisana sa spoljne strane.

Tekija

Tekija je 1928. godine dograđena uz sjeverozapadni zid džamije, na mjestu na kome su se nalazile sofe sa trijemom. Sastoji se od dvije manje prostorije u prizemlju i dvije na spratu. Prostorija za obavljanje vjerskih obreda se nalazi na spratu. Orijentisana je prema jugoistoku – kibli. Na svim stranama, osim na zidu kible, nalaze se otvori. Tekija je izgrađena mješavinom kamena i cigle.

Harem džamije

U prostranom haremu koji opasuje džamiju sa sve četiri strane se nalazi turbe(8)  Abdulah-paše Defterdarije i pedesetak pari nadgrobnih spomenika, među kojima je i nekoliko starijih datiranih nišana.

Turbe Abdulah-paše Defterdarije iz 1785. godine je situirano na udaljenosti od 4-5 metara sjeveroistočno od džamije. Orijentirano je kako je pravilo, u pravcu sjeveroistok – jugozapad, tako da desna strana tijela sahranjenog čovjeka bude okrenuta prema kibli.

Osnova turbeta je približno kvadratična sa dimenzijama oko 3,50 x 3,50 metara. Konstrukciju turbeta čini osam kamenih stubova kružnog presjeka (po tri stuba sa svake strane) koji leže na kamenim bazama. Baze su položene na kameni podzid čija je visina,  zbog nagiba terena, različita.

Stubovi turbeta imaju dekorisane kapitele, a samo tijelo stuba, osim bojenog sloja koji je naknadno nanesen, nije posebno dekorisano. Stubovi turbeta su međusobno spojeni polukružnim lukovima, koji nose gornji – zidani dio turbeta i otvorenu izduženu kupolu sa žicom.  U turbetu se nalazi bogato ukrašen sarkofag sa nišanima.

Slikana dekoracija ovog turbeta je najvjerovatnije bila slična dekoracijama koje su izvedene na ostalim travničkim turbetima sa urezivanjem osnovnog crteža oštrim predmetom na finom krečnom malteru sa motivima biljnog porijekla. Nestručnom intervencijom, bez izvršenih istraživačkih radova, na elemente turbeta 2000. godine su naneseni debeli slojevi oker-žute i zelene masne boje koju je prilikom budućih konzervatorsko-restauratorskih radova na objektu  potrebno ukloniti. 

Na uzglavnom nišanu sa posebnim vezirskim turbanom je isklesan natpis u prozi na turskom jeziku, ispisan u devet redaka koji su oivičeni linijama.

Pismo kojim je natpis izveden je nesh.

«On (Allah) je vječan!

Za časnu dušu umrlog i upokojenog Abdulah-paše,

bosanskog valije, sultanova silahdara,

Bošnjaka,

gospodina poput Asafa,

prouči Fatihu. (Umro) posljednjeg rebial 1199.»

(10. 2. 1785. godine)

Ostali nišani u haremu:

Nišan Salih-paše Kulenovića

Uzglavni nišan na kome je isklesan natpis je manjih dimenzija sa vrlo precizno izvedenim turbanom u gužve sa prevojem. Ispod vrata nišana na sve četiri strane je izvedena cik-cak linija. Taj elemenat obično označava da je onaj čije je tijelo sahranjeno u toku života obavio hadž. Natpis na ovom nišanu je u prozi i na turskom jeziku (nesh-pismo)  isklesan sa dvije strane uzglavnog nišana.

Tekst glasi:

«Ovo je grob Salih-paše Kulenovića,

neka je na njega božja milost,

a živima neka je dug život.

Vlasnik ovog groba Salih-paša,

umro je mučeničkom smrću godine 1134.»

(22. 10. 1721 – 11. 10. 1722. godine)

Nišan Ahmed-age Mostarca čehaje čauša

Natpis u prozi na turskom jeziku je isklesan u nesh-pismu na uzglavnom nišanu sa posebnom vrstom turbana.

«On(Allah) je vječno živ!

Na grobnom kamenu

dolikuje da napišemo ovaj citat:

»Ovo je raj Adn, a uniđite i vječno u njemu ostanite».

Čehaja čaušaIš-eri-zade Emin Ahmed-aga Mostarac.

Za njegovu dušu (prouči) Fatihu. Godina 1174.»

(1760/61)

Nišan hatiba Omer-efendije

Grob Omer-efendije je ograđen santračem nad kojim su dva nišana. Na uzglavnom nišanu sa mušebak turbanom je isklesan natpis u neshu koji glasi:

“O (Bože) koji praštaš!

Braćo! Osoba sahranjena u ovom grobu

Omer-efendija.

Hatib ove džamije napustio je prolazni svijet

I preselio u vječnost. Neka umrlog uz vašu dovu Bog primi u svoju milost.

I neka se za njega zauzme Muhamed Mustafa.

Za Božje zadovoljstvo duši Omer-efendije (prouči) Fatihu.

Godina 1189.»

(1775/76)

Nišan Mustafa-bega Kulenovića

Uzglavni nišan na kome je isklesan natpis ima turban koji se postepeno sužava prema vrhu i iz kog izlazi velika prugasta traka. Dvije uže strane kao i jedna šira strana bogato su ukrašene vješto izvedenim biljnim ornamentima. Hronogram u prozi na turskom jeziku je ispisan sa jedne šire strane uzglavnog nišana. Pisan je u nesh-pismu.

«On(Bog) je vječno živ!

Iz prolazne kuće u zaštićenu kuću raja preselio je umrli upokojeni,

Kojem je potrebna milost Tvorca, koji prašta (grijehe).

Mustafa-beg Kulenović-Bajbut, koji je udavljen.

Za njegovu dušu (prouči) Fatihu. Godine 1238.»

(1822/23)

Mustafa-beg Kulenović je pogubljen u vrijeme namjesnikovanja Dželaludin-paše.

Nišan hafiz-Osmana Uzunije

Uzglavni nišan ima mušebak turban. Natpis u prozi na turskom jeziku je isklesan u osam redaka. Pismo je kaligrafski ispisan nesh.

«Vlasnik ovog groba je hafiz

Osman efendija Uzuni,

Sin Ahmed efendije.

Za njegovu dušu (prouči) Fatihu.

Godina 1267.»

(1850/51)

Nišan Sadika, sina hafiz-Osmana

Natpis je isklesan sa jedne strane uzglavnog jednostavnog nišana. Pismo je nesh.

«On(Bog) je vječno živ!

Svako, ko je došao na ovaj svijet, mora ispiti smrtnu čašu.

(Posjetioče), ne prolazi pored moga groba

bez učenja Fatihe.

Za dušu Sadika, sina hafiz Osmanova,

Neka ga Istiniti primi u raj Firdevs.

Godina 1269.»

(1852/53)

Sadik je vjerovatno bio sin hafiza Osmana pomenutog u prethodnom natpisu.

 

U haremu Jeni džamije su sahranjena i sljedeća lica:

-     Izvjesni Muhamed, umro 1178. H. ( 1764/65) godine,

-     Omer-beg Šaranbeg-zade, 1267.H. (1850/51),

-     Ahmed-beg Kurbeg-zade iz Prusca, 1285. H. (1868/69) godine,

-     Mehmed-aga Jusufbašić, sin Salih-age, 1294. H. (1887/88) godine.

POKRETNO NASLJEĐE

Pokretno nasljeđe Jeni džamije sačinjava 20 levhi, od toga 18 smještenih u centralnom molitvenom prostoru i 2 u prostorima tekije.

Jeni džamija

1. U ime Boga, Milostivog, Samilosnog. Vjerujem u Boga, Njegove meleke, Njegove knjige, njegove Poslanike, Sudnji dan, vjerujem u Božje određenje dobra i zla, vjerujem u proživljenje poslije smrti. Vjerujem da nema boga osim Boga i da je Muhammed Njegov Rob i Poslanik.

Levha urađena tušem na papiru u sulus i neshi stilu arapskog pisma, dimenzija 56x39 cm. Potpis: hadži Hamid Selimović, Travnik, godina 1345. (1927/28).

2. Muhammed, mir s njim.

Levha urađena zlatnim tušem na papiru u sulus stilu arapskog pisma, dimenzija 41x34 cm. Potpis: hadži Hamid Selimović, Travnik, godina 1345. (1927/28).

3. Allah je najbolji zaštitnik i On je najmilostiviji. (Kur'an časni, sura Jusuf)

Levha urađena crnim tušem na papiru u sulus stilu arapskog pisma, dimenzija 32x28 cm. Bez potpisa.

4. On, Svevišnji.

Levha urađena crnim tušem na papiru u tugra stilu arapskog pisma, dimenzija 26,5x24 cm. Bez potpisa.

5. Dali smo ti pobjedu jasnu. (Kur'an časni, sura Feth, ajet 1)

Levha urađena crnim tušem na papiru u šatrendž stilu arapskog pisma, dimenzija 32,5x28 cm. Bez potpisa.

6. O, Ti koji mijenjaš stanja, promijeni naše stanje u najbolje stanje.

Levha urađena zlatnim tušem na papiru u sulus stilu arapskog pisma, dimenzija 51x96 cm. Potpis: hadži Hamid Selimović, Travnik, godina 1346. (1928/29).

7. Nema boga osim Allaha, Muhamed je Njegov poslanik. Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija.

Levha urađena zlatnim tušem na papiru u sulus stilu arapskog pisma sa centralnim natpisom u tugri, dimenzija 53x49 cm. Potpis: hadži Hamid Selimović, Travnik, godina 1345. (1927/28).

8. Nema boga osim Allaha, Muhamed je Njegov poslanik.

Levha urađena tušem na papiru u sulus stilu arapskog pisma, dimenzija 56x41 cm. Potpis: hadži Hamid Selimović, Travnik, godina 1345. (1927/28).

9. On sve može. (u elipsi) Allah, Muhammed, Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija.

Levha urađena tušem na papiru u sulus stilu arapskog pisma, dimenzija 52x49 cm. Bez potpisa.

10. U ime Boga, Milostivog, Samilosnog.

Levha urađena tušem na papiru u sulus stilu arapskog pisma, dimenzija 46x28 cm. Potpis: hadži Hamid Selimović, Travnik, godina 1353. (1935/36).

11. Slava Tebi, ne možemo Ti zahvaliti pravom hvalom o, Hvaljeni.

Levha urađena crvenim tušem na papiru u sulus stilu arapskog pisma, dimenzija 29x24 cm. Bez potpisa. 

12. Nema boga osim Allaha, Muhamed je Njegov poslanik.

Štampa, dimenzije 44x24 cm.

13. U ime Boga, Milostivog, Samilosnog. Čovjeku pripada samo ono za što se potrudi. (Kur'an časni)

Rana štampa, sulus stil arapskog pisma, dimenzije 65x49 cm. Potpis: Sejid Ibrahim.

14. O, Otvoritelju.

Levha urađena crvenim tušem na papiru u sulus stilu arapskog pisma, u ogledalu,  dimenzija 34x28 cm. Bez potpisa. 

15. Kako Allah hoće. Vjerujem u Boga, Njegove meleke, Njegove knjige, njegove Poslanike, Sudnji dan, vjerujem u Božje određenje dobra i zla, vjerujem u proživljenje poslije smrti.

Levha urađena tušem na papiru u sulus i talik stilu arapskog pisma, dimenzija 56x44 cm. Potpis: Hamid Hamdi.

16. Tekst ove levhe identičan je tekstu koji je naveden kod levhe br. 1.

17. Ah, od ljubavi i stanja ljubavi, izgori moje srce od vrućine ljubavi.

Rana štampa, talik stil arapskog pisma, dimenzije 75x58 cm.

18. Mislina, Mekselina, Jemliha, Mernuš, Debernuš, Sazenuš, Kefestatajuš, Kitmir - Imena „Drugova iz pećine“.

Levha urađena zlatnim tušem na papiru u sulus stilu arapskog pisma, dimenzija 56x41 cm. Potpis: hadži Hamid Selimović, Travnik, godina 1345. (1927/28).

Tekija uz Jeni džamiju

19. On je Prijatelj. Abdulkadir Gejlani.

Levha urađena bojom na drvetu u sulus stilu arapskog pisma, dimenzija 56x36 cm. Potpis: Ahmed Seid, jedan od uglednika Carskog divana i defterćehaja Bosanskog ejaleta. Godina 1254. (1838/39).

20. Sejid šejh Sadudin, posvećena mu bila tajna.

Levha urađena bojom na drvetu u sulus stilu arapskog pisma, dimenzija 39x53 cm.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita       

Na osnovu zakonske odredbe, a Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu broj 721/50 iz 1950. godine, Jeni džamija sa turbetom Abdulah-paše Defterdarije sa okolnim grobljem, svojina IZ u Travniku, k.č. br. IV/213, 214, 498, zk. ul.  1554, stavlja se pod zaštitu države.

            Na osnovu zakonske odredbe, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu broj 02-879-3 iz 1962. godine, Jeni džamija u Travniku sa turbetom Abdulah-paše Defterdarije sa okolnim grobljem, svojina IZ u Travniku, k.č. br. IV/213, 214, 498, zk. ul.  1554, upisana je u registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem 168.

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Jeni džamija u Travniku je evidentirana i valorizovana kao spomenik II kategorije.

Jeni (Hasan-agina) džamija u Travniku se nalazi na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika pod rednim brojem 641.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Sve radove koji su urađeni u enterijeru Jeni džamije su izvele džematlije, bez urađenog projekta i nadzora službe zaštite.

Godine 2000. Nihad Bahtijarević i Mirzah Fočo su izvršili sondiranje minbera džamije i tom prilikom su pronađeni originalni slikani slojevi.

Godine 2000. Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH – arhitekta Azer Aličić je uradio Projekat za ulaznu kapiju u džamiju.

 

5. Sadašnje stanje dobra        

Na prvi pogled objekat Jeni džamije je građevinski u dobrom stanju.

Enterijer džamije su nedavno obnovile džematlije bez učešća i nadzora službe zaštite. Prilikom jedne od intervencija na objektu su registrovane četiri vertikalne pukotine koje se nalaze na sve četiri strane objekta. Pukotine se protežu od vrha pa do dna džamijskih zidova. Ispunjene su malterom i prekrečene.

            Takođe su uočljive manje pukotine na stubovima i kapitelima. Mihrab je prekrečen i izvedena je nova šablonska dekoracija.

            Minber je prebojen, ali su ostavljena vidljiva mjesta na kojima se nalaze izvorni slikani slojevi.

            U džamiji je urađeno podno grijanje, što je podiglo nivo poda u centralnom molitvenom prostoru za oko 8 cm, tako da su baze stubova na koje je oslonjena konstrukcija mahfila djelimično utonule. Munara džamije je, takođe, prekrečena.

            U  haremu su uočena veća oštećenja na sarkofazima nastala usljed dugogodišnjeg neodržavanja. Spojevi između pojedinih vertikalnih ploča santrača su s vremenom dotrajali tako da je došlo do odvajanja jedne ploče od druge. Neki od nišana su obrasli mahovinom i lišajevima.

            Turbe Abdulah-paše Defterdarije je nedavno obnovljeno uz finansijsku pomoć Turskog bataljona SFOR-a.

 

6. Specifični rizici

  • moguća pomjeranja tla (pukotine u kupoli);
  • nestručna intervencija u enterijeru i na turbetu;
  • neodržavanje harema – samonikla vegetacija ;
  • pojava mahovine i lišajeva na nišanima.

 

III – ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A)      Vremensko određenje

B)      Istorijska vrijednost

C)      Umjetnička i estetska vrijednost

i.           Kvalitet obrade,

iii.         Proporcije.

D)      Čitljivost

iv.          Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu.

E)      Simbolička vrijednost

i.           Ontološka vrijednost,

ii.          Sakralna vrijednost,

iii.         Tradicionalna vrijednost,

iv.          Vezanost za rituale ili obrede,

v.          Značaj za identitet grupe ljudi.

F)     Ambijentalna vrijednost

i.           Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.          Značenje u strukturi i slici grada,

iii.         Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopije katastarskih planova,

-     zk. izvod,  posjedovni list,

-     grafički prilozi:

o        osnova i presjek objekta – preuzeti iz knjige  Džamije Travnika Envera Sujoldžića,

o        osnova objekta – preuzeto iz knjige Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II autora dr Ekrema Hakkija Ayverdija,

o        foto-dokumentacija Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH – snimili Mirzah Fočo i Hazim Numanagić.

 

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja istorijskog spomenika Jeni džamije u  Travniku nacionalnim spomenikom BiH  korišćena je sljedeća literatura:

 

1858.    Kukuljević, I., Putovanje po Bosni, Zagreb, 1858.

 

1908.    Kemura, S., Iz Sejahatname Evlije Čelebije, GZM, 1908, str. 193.

 

1931.    Petrović, dr J., S arheologom kroz Travnik, Zagreb, 1931.

 

1941.    Alečković, Sulejman, Je li Jeni džamija bila kada crkva, Kalendar Narodne uzdanice za godinu 1941.

 

1959.    Enciklopedija likovnih umjetnosti, izdanje Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb, 1959.

 

1961.    Kreševljaković, H., Korkut, D.M., Travnik u prošlosti 1464 – 1878. (naročito kao glavni grad Bosne 1699 – 1850), Biblioteka Zavičajnog muzeja Travnik, Štamparija i knjigoveznica Travnik, Travnik, 1961.

 

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1978.

 

1980.    Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Prostorni plan Bosne i Hercegovine; Faza «B» - valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo, 1980.

 

1983.     Redžić, Husref, Studije o islamskoj arhitektonskoj baštini, Sarajevo.

 

1984.    Andrejević, Andrej, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, izdanje Filozofskog fakulteta u Beogradu, Institut za istoriju i umetnost, Srpska akademija nauka i umetnosti, Balkanološki institut, Beograd, 1984.

 

1986.    Čehajić, Džemal, Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, Sarajevo, 1986.

 

1989.    Kreševljaković, Hamdija, Evidencija nepokretnih spomenika kulture na području opštine Travnik (studija), Zavod za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989.

 

1996.     Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo Publishing,  Sarajevo, 1998.

 

1998.    Sujoldžić, Enver, Džamije Travnika, Zavičajni muzej Travnika u saradnji sa ŠIP "Borac" Travnik,  Travnik, 1998.

 

1999.    Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing,  Sarajevo, 1999.

 

2000.    Ayverdi, dr Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, 3. kitab, Istanbul, 2000.

 


(1) Naziv Jeni znači da je ovo bila potpuno nova džamija u odnosu na neku  postojeću ili na neku koja je bila na istom mjestu pa je iz temelja obnovljena.

(2) Više podataka o istoriji Travnika pogledati u odluci o proglašenju graditeljske cjeline Stari grad Travnik nacionalnim spomenikom BiH.

(3) Ebdžed je zbir brojnih vrijednosti arapskih slova hronostiha gdje svako slovo ima svoju brojnu vrijednost.

(4) U fondu Sinanove tekije postoji zapisnik pod brojem 72, sačinjen 29. 3. 1936. godine, u vezi sa sporom o vršenju obreda nakšibendijskog i kadirijskog reda u istoj Jeni džamiji.

(5) H. Kreševljaković i D. Korkut su pri popisu vezira (Korkut, Kreševljaković, str. 138) zapisali da je paša umro 3. novembra 1785. godine, ali je iz natpisa vidljivo da je to bilo 10. februara iste godine.

(6) Tom prilikom je navodno rekao: ”Sa ramena glavu dajem, a kamena ni jednog ne dam” (Mujezinović, str. 322).

(7) Između ostalog, Bašeskija kaže i ovo: « 1. rebiul-ahira 1199. (11. 2. 1785) u petak ili 30. kanuni-sani, naprasno je umro bosanski valija Abdulah-paša Bošnjak, koji je bio prijatelj Bosni i poznat kao darežljiv i čovjek otvorene ruke. Svijet je u vezi njegove smrti pričao razne priče i besmislice, da se otrovao, i ne znam šta drugo, tako da se ne zna prava istina. Međutim, on je u odnosu na druge paše bio dobar čovjek. Neka je s njim božija milost»(Bašeskija, str. 255, 311 i 314; Mujezinović, str. 332, 333).

(8) Travnik je grad sa najvećim brojem turbeta u Bosni i Hercegovini. Ne računajući Jenišeherlijino srušeno turbe, koje se nalazilo u dvorištu bivše medrese Mehmed-paše Kukavice, i porušeno turbe Rehima i Rahime, koje je nekad stajalo na groblju smještenom iza hotela, u gradu su ostala sačuvana četiri otvorena i dva zatvorena turbeta. Ovi objekti predstavljaju vrlo vrijedne objekte memorijalne arhitekture Bosne i Hercegovine.

 



Jeni džamijaTravnik, stara fotografijaJeni(Hasan-agina) džamijaUnutrašnjost džamije, arhivska fotografija
Sjevero-istočna fasadaUnutrašnjostMimberMahfil
Unutrašnjost, detaljDekoracija mimberaTekija, unutrašnjostHarem Jeni džamije
NišaniTurbeTarihLevha
Levha - Imanski šarti i Kelime šehadet   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: