početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Kizlaragina džamija u Mrkonjić Gradu, mjesto i ostaci graditeljske cjeline

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 90/06.


 

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 3. do 9. maja 2005. godine,  donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Kizlaragine  džamije u Mrkonjić-Gradu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik  obuhvata zemljište označeno kao k.č. broj 26/84, 26/82-1 i 26/81-1, posjedovni list br. 524, k.o. Mrkonjić-Grad, Mrkonjić-Grad, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije, utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).

 

II

 

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati finansijske i tehničke uvjete za izradu tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

Vlada Republike Srpske dužna je posebno osigurati provođenje sljedećih mjera:

-          graditeljska cjelina Kizlaragine džamije u Mrkonjić-Gradu, koju čine džamija,  šadrvan i ograda sa kapijom, bit će rekonstuirana, ukoliko u toku izrade projekta, u postupku istraživanja, bude utvrđeno da postoji minimum odgovarajuće projektne dokumentacije. Rehabilitacija može biti zamijenjena rekonstrukcijom u mjeri u kojoj je to moguće u skladu sa Zakonom;

-          svi ulomci džamije, koji su ostali nakon rušenja na njenom prostoru ili na deponijama na koju su odvezeni nakon rušenja (nišani i bašluci su odvezeni na aktivnu deponiju smeća na lokalitetu Grabež), bit će snimljeni, konzervirani i ponovno ugrađeni u džamiju metodom anastiloze;

-          svi vrijedni ulomci koji su nađeni, a koje, s obzirom na stupanj oštećenja ili iz drugih opravdanih razloga, nije moguće ugraditi, bit će prezentirani na odgovarajući način u sklopu džamijske cjeline;

-          prije početka rekonstrukcije potrebno je izvršiti otkopavanja površinskih slojeva zemlje u cilju pronalaženja originalnih temeljnih zidova, te izvršiti detaljno snimanje, sanaciju i konsolidaciju originalnih dijelova temelja i zidova;

-          sav iskoristivi materijal izvornog objekta koji je nađen potrebno je ugraditi u objekat džamije, a dijelove koji nedostaju, a za koje postoji dokumentacija, uraditi od materijala istovrsnog ili sličnog izvornom, metodom repristinacije;

-          sve dijelove za koje ne postoji pouzdana dokumentacija riješiti u sklopu projekta na način kojim će se osigurati čitljivost njihovog interpoliranja;

-          svi nađeni dijelovi nišana bit će prezentirani na dijelu cjeline na kome su prije rušenja bili mezarovi;

-          na svim susjednim  parcelama koje graniče sa zaštićenim prostorom dopušta se samo izgradnja stambenih objekata najveće dopuštene spratnosti P+1 (odnosno, najveće dopuštene visine cca 6,50 m, mjereno od kote poda stropne konstrukcije prizemlja objekta do gornje kote stropne konstrukcije postavljene iznad spratne etaže) i nije dopušteno nadziđivanje postojećih objekata u kontaktnoj zoni nacionalnog spomenika;

-          prostor zaštićenog nacionalnog  spomenika bit će ograđen, propisno označen i na njemu će biti zabranjeno parkiranje i obavljanje bilo kakvih aktivnosti koje su drugačije od izvorne namjene objekta i drugačije od aktivnosti predviđenih ovom odlukom.

                                           

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske, općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» .

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

                                                                                               

Broj: 06.1-02-151/05-1

3. maja 2005. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I - UVOD

 

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija je primila peticiju od strane Ministarstva za urbanizam, stambeno-komunalne djelatnosti, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, dana 8. aprila 2002. godine i pristupila provođenju postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom,  u skladu sa članom 5.  Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članom 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (prepis posjedovnog lista br. 524, k.o. Mrkonjić-Grad, Skupština općine Mrkonjić-Grad, broj 138/03 od 4. marta 2003. godine i kopija katastarskog plana od 3. marta 2003. godine),

-          sadašnje stanje dobra,

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije,

-          historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke,

-          regulacioni plan centra Mrkonjić-Grada iz 1987. godine.

 

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Mrkonjić-Grad je smješten na raskrsnici puta Split-Banja Luka i glavnog puta Jajce-Bihać(1), od Banje Luke je udaljen 60 km, a od Jajca 25 km i nalazi se na 591 m nadmorske visine.

Kizlaragina džamija je smještena u centru Mrkonjić-Grada, a parcela na kojoj je džamija bila izgrađena sa istočne strane ograničena je ulicom Sime Šolaje, a sa sjevera i sjeverozapada ulicom Trg kralja Petra (nekadašnji naziv: Ulica 25. novembra). Na udaljenosti od cca 20 m sjeverozapadno od džamije, nalazi se zgrada Općine Mrkonjić-Grad.

Objekti, koji se nalaze u kontaktnoj zoni nacionalnog spomenika, kao i objekti koji su izgrađeni uz gore navedene ulice, su spratnosti prizemlje+sprat (+potkrovlje).        

Historijski podaci

Utemeljenjem novog gradskog naselja na mjestu sela Gornja Kloka, u periodu između 30. decembra 1589. i 8. januara 1590. godine, nastaje kasaba Novo Jajce (Yaytse Yenice)(2), koja će se kasnije, kroz nekoliko stoljeća, nazivati Varcar Vakuf(3) sve do 1925. godine, kada, u vrijeme prve Jugoslavije, dobija naziv Mrkonjić-Grad(4). Registriranje vakufname Kizlaraginog vakufa izvršeno je 11-20. februara 1595. godine u Istanbulu(5). 

U vrijeme od 16. stoljeća nadalje, formiraju se i drevni nazivi dijelova grada: mahala Imamovac (po prvom vakufskom imamu), Mečet (po maloj drvenoj džamiji-mesdžidu), Kolobara (staro trgovište), Zavakuf (dio grada iza vakufa), Rijeka (Rika), Zborišće (mjesto za zborove), Uspolje (put prema Trijebovu preko vrela Suljinovac) i mnogi drugi nazivi dijelova grada(6).

Džamiju je dao sagraditi Mustaf-aga (sin Mehmed-bega, sina Abdulvedudova)(7), dvorski kizlaraga(8). On je u Gornjoj Kloki podigao i uvakufio: džamiju, mekteb, karavan-saraj (sa 20 odaja) (9), 24 dućana, vodovod(10) i jedan broj knjiga (rukopisa), a sve to navedeno je u njegovoj vakufnami.

“Za održavanje objekata i plaćanje službenika vakufa, uvakufio je 674.000 akči gotovog novca; od toga 59.040 akči da se troši na plate službenika, a 615.060 akči da se dadu u promet (istirbah) uz 10% dobiti, od čega će se podmirivati tekući troškovi.(11)

Putopisac Evliya Çelebi, koji putuje prostorima bivših jugoslovenskih zemalja sredinom 17. stoljeća, piše: “To je hās paše i vojvodstvo u bosanskom ejaletu, a nalazi se pod Crnom gorom(12). Sa zapadne strane graniči teritorijom Zadra(13). To je velika varoš. Ima jedanaest mahala i dvije hiljade daskom pokrivenih kuća, s vinogradima i baščama. Ima više džamija i mesdžida, jednu tekiju, hamam(14) i dovoljan broj dućana. Ovaj je kraj vrlo blizu granice, a unaokolo nema nijednog grada. Kad je Sejdī Ahmed-paša bio bosanski valija, Mlečani su zapalili ovo naselje i mnogo mjesta poharali(15), ali ga je Sejdī Ahmed-paša poslije lično sagradio. Otkako su na sve četiri strane postavljene karaule i otkako njeni stanovnici svaku noć naizmjenično drže stražu, postali su sigurni. Okolo šehera ima vrlo mnogo vinograda; klima je vrlo prijatna.(16)

Tačan datum građenja džamije nije poznat, ali se prema podacima navedenim u dva dokumenta može približno odrediti period nastanka džamije. Naime, prema Kizlaraginoj vakufnami datiranoj iz džumadelahira 1003 (11-20. februar 1595. godine) jasno je da je džamija već bila sagrađena do tog datuma, a prema zapisima na šamadanima(17)  iz 1001 (1592/1593), saznajemo da je džamija mogla biti sagrađena i prije 1592. godine. Sve upućuje na zaključak da je džamija nastala u periodu 1591-1595. godina(18). 

U džamiji su bila dva šamadana, od kojih je jedan bio originalan dok je drugi šamadan bio njegova vjerna kopija(19). Na oba šamadana (u bakarnom dijelu počev od njegovog najšireg dijela, prečnika oko  60 cm, pa idući prema gore do dijela prečnika oko 30 cm) bio je ugraviran identičan tekst sljedeće sadržine:

“Prosvijetljenom srcu Bogu pokornih ljudi neka je jasno i bjelodano da je ovaj šamadan uvakufio aga carskog dvora (doslovno, aga dvora sreće – darusseade agasi) hadži Mustafa-aga, koji je podigao džamiju u Novom Jejcu (Yenice-i Yaytse) – neka svjetiljka njegova srca trajno sija i neka je temelj njegove veličine dugovječan – za ljubav Allahu koji svemu svjetlost daje, tražeći zadovoljstvo Gospoda koji svim upravlja i sve može, i izreče ovu odredbu Onima koji ga otuđe iz spomenute džamije i pokažu inad i prkos vakifovoj odredbi, neka se na njihove glave (vratove) sruče sve nesreće ovoga svijeta.(20)

Džamija je obnovljena 1873. godine, pod nadzorom tadašnjeg mutevelije Kizlaraginog vakufa, Adžemović Muhameda, što je naznačeno na tarihu, koji se nalazio iznad ulaznih vrata, a neshi pismom su bili uklesani natpisi u stihovima:

”Ova džamija koja bijaše oronula obnovljena je

Iz sredstava imovine Darus-Seade hadži Mustafa-agina vakufa.

Obnova je uslijedila pod upravom mutevelije hadži Muhamed efendije Adžemovića,

Pa je tako ova ukrašena džamija oživjela hiljadu dvije stotine i devedesete godine.” (21)

Kao godine popravki džamije spominju se 1883, 1899 i 1925. Nakon izgradnje džamije, iz Carigrada je donesen veliki ćilim, težak 200-300 kg, kojim je pod džamije bila zastrt i kojeg su austrougarski vojnici, 1878. godine, prilikom pljačke rasjekli na četiri dijela, od kojih se jedan dio i danas čuva u Umjetničkom muzeju u Beču (Kunstmuseum)(22).  

            Adžemović Muhamed je bio mutevelija Kizlaraginog vakufa, mezar u kojem je bio ukopan  nalazio se pored munare, a na nišanu je kao godina njegove smrti  zapisana 1310 (1892). Uz džamiju se nalazilo još nekoliko nišana bez natpisa(23). Poslije Adžemovića, mutevelija Kizlaraginog vakufa je bio Mula Alija Arnautović(24).

            Kizlaragina džamija zapaljena je i minirana 1993. godine, potom je srušena, a materijal je odvezen na deponiju smeća koja se nalazi na lokalitetu Grabež(25).

           

2. Opis dobra

Arhitektura

Graditeljska cjelina Kizlaragine džamije, u trenutku prije njenog uništavanja 1993. godine,  sastojala se od džamije, šadrvana postavljenog u osovini džamije, mezara Adžemović Muhameda, mutevelije Kizlaraginog vakufa, situiranog pored munare i nekolicine nišana bez natpisa. Ovaj kompleks je bio ograđen niskom metalnom ogradom, a ulazna kapija je također bila postavljena u osovini džamije, postavljenoj po azimutu sjeverozapad-jugoistok.

Kizlaragina džamija je pripadala skupini jednoprostornih potkupolnih džamija sa trijemom natkrivenim malim kupolama i prigrađenom kamenom munarom.

Sa ulazne strane, cijelom širinom vanjskog zida, izveden je trijem sa sofama natkriven trima kupolicama. Sve tri kupolice su izvedene u istoj ravni i njihova visina do alema iznosila je cca 8,40 m(26). Traveji ispod kupolica imali su dimenzije 3,22x3,55 m. S obje strane džamijskih vrata nalazile su se niske kamene sofe. Dimenzije sofe su cca 5,30x4,30 m. Trijem sa  kupolicama bio je oslanjen na četiri masivna kamena stupa kružnog presjeka dijametra cca 40 cm, visine 3,60 m, postavljenim na postamentima kvadratične osnove 50x50 cm i visokim 60 cm. Stupovi su međusobno, kao i sa čeonim džamijskim zidom, bili povezani kamenim polukružnim lukovima visokim 160 cm sa horizontalnim čeličnim zategama. Kupolice su ležale na osmougaonim tamburima visokim cca 60 cm, a stranica osmougaonika tambura je imala dužinu od 130 cm.

Osnova objekta imala je skoro kvadratnu formu vanjskih dimenzija 11,66x11,63 m. Masivni zidovi su rađeni od kamena, iznutra i izvana malterisani i krečeni, debljine cca 0,95 m, preko trompi visine 2,50 m i tambura visine 2,00 m prelaze u kupolu raspona cca 9,50 m. Trompe su bile uokvirene jače profiliranim polukružnim lukovima.

Svi volumeni vanjskog oblika džamije bili su završeni profiliranim, kamenim vijencima koji se javljaju na mjestima gdje je pokrov prepušten preko vertikalne ravni zida. Sve kupole kao i krov munare na ovoj džamiji su bile prekrivene olovnim limom.

Centralni prostor džamije je bio presvođen kupolom sa tjemenom na visini od cca 14,50 m mjereno od poda do tjemena kupole, i vanjske visine do alema cca 15,00 m. Debljina tambura iznosila je cca 0,70 m, a njegova vanjska visina do vijenca iznosila je cca 1,80 m. Na tamburu su bila postavljena četiri prozora-okulusa, vanjskog dijametra cca 80 cm.

Četrnaestostrana kamena munara imala je prečnik cca 2,00 m pri dnu munare, dijametar na kaci od cca 180 cm, i bila je prigrađena uz desni, vanjski zid. Ulaz na munaru je bio postavljen u desnom uglu molitvenog prostora ispod mahfila. Baza munare je bila urađena u vidu šestougaone prizme visine 5,10 m, čija stranica  je imala dužinu od cca 1,40 m, a prelaz sa baze na stablo munare imao je visinu od 2,70 m i završavao je plitkim, profiliranim kamenim vijencem. Četrnaestostrani trup munare imao je blagi entazis prema šerefi, i imao visinu, mjerenu do donje ivice ograde šerefe, od cca 10,80 m. Spoj stabla i šerefeta bio je izveden lijepo obrađenim kamenim klesancima koji su davali utisak čaše ili cvjetne čaške. Sama ograda šerefeta, visoka 1,10 m, bila je jednostavnih kamenih ploča sa naglašenim gornjim i donjim profiliranim kamenim vijencem, a na vertikalnim spojnicama ploča ograde bili su  postavljeni kandilji. Kaca munare, visine cca 5,00 m, mjereno od gornje ivice ograde do kupe, ispod krovića završavala se frizom slijepih arkadica sa prelomljenim lukovima. Kupa munare je bila visoka 5,00 m, a  na vrhu munare je bio alem, rađen  kalajisanim bakrom, sa dvije jednake jabuke. Alem završava japrakom (motiv lista). Ukupna visina munare, mjerena od tla do početka alema, iznosila je 29,70 m.

Osvjetljenje unutrašnjosti džamije bilo je omogućeno preko 23 jednostavno oblikovana  prozora, postavljena u 4 pojasa. U prvom i drugom pojasu bilo je po 8 prozora, u trećem 3 prozora (na ulaznoj fasadi nije bilo prozora u trećem nizu), a četvrti niz se nalazio na tamburu u kojem su bila 4 okulusa.

Mihrab je bio uklesan u zidu u formi polukružne niše radijusa cca 50 cm, imao visinu od cca 2,70 m i završavao sa 4 reda stalaktita.

Džamija  je imala prednji mahfil dubine 2,70 m, koji je bio oslonjen na stupove i imao centralno postavljeni istak za mujezina poluelipsaste forme.

Šadrvan(27) je bio postavljen ispred džamije u osovini ulazna kapija-ulazni portal - mihrab. Bio je pokriven  drvenom konstrukcijom: drveni krov je bio oslonjen na 8 stupova postavljenih u tjemenima pravilnog osmouganika (dimenzija dijametra kruga upisanog u  osmougaonik iznosila je  4,30 m), a dužina stranice osmougaonika je bila 1,83 m. Bio je postavljen na kamenom osmouganom postamentu visine 16 cm, a dimenzija dijametra upisanog u  krug osmouganog postamenta iznosila je  4,40 m. Između drvenih stupova, na svakom drugom njihovom međurazmaku bila je postavljena drvena klupa širine cca 45 cm. Krov iznad šadrvana je imao formu plitke osmougaone piramide: visina od tla do strehe krova iznosila je cca 4 m, prepust strehe krova je bio 85 cm, a ukupna visina od tla do početka alema postavljenog u tjemenu krova je bila 4,86 m. Sam alem je imao tri jabuke i bio je visok 1,84 m. Kameno tijelo samog šadrvana je imalo formu osmougaone prizme, koja je po visini bila raščlanjena sa dva profilirana vijenca. Šadrvan je imao 4 lule za vodu, denivelirani kanal oko sebe i 4 kamena nogostupa. 

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti  NR BiH iz  Sarajeva, br. 905/51 od 24. oktobra 1951. godine, kao i Rješenjem broj 02-762-3/62 od 18. septembra 1962. godine, Kizlaragina džamija u Mrkonjić-Gradu, je bila stavljena pod zaštitu države i upisana u Registar nepokretnih spomenika kulture. 

Prostornim planom Bosne i Hercegovine iz 1980. godine, Kizlaragina džamija u Mrkonjić-Gradu je bila evidentirana i svrstana u I (prvu) kategoriju kao kulturno-historijsko dobro.

Dobro se pod nazivom Kizlaragina džamija u Mrkonjić-Gradu i rednim brojem 427 nalazi na Privremenoj listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

 

4. Istraživački I konzervatorsko-restauratorski radovi

Prema dokumentu № 65.280/I 1899(28), popravak džamije je trebao biti, zbog podjele ukupne cijene popravki na pojedinačne fiskalne godine, izveden u tri faze. U navedenom  dokumentu piše: “Budući da je Zem. vladi poznato, da je .. nemoguće sve ove gragjevne troškove u jednoj godini pokriti, to je Zem. vlada dala ovaj popravak na tri gragjevne periode razdijeliti i to ovako: Radnje ove periode protegle bi se na odstranjenje istruhlog drvenog potkrova ispod kubeta i iz zidanje odatle nastalih praznih prostora, nadalje na postavljanje željeznih sapinjača, na novo pokrivanje odnosno popravak krova i namještanje krovnih slijevaka u iznosu od i to:

na stavku troškovnika(29)br. 1     for. 233,88

na stavku troškovnika br. 5         for. 177,58

na stavku troškovnika br. 6         for. 90,09

na stavku troškovnika br. 7         for. 350,00

na stavku troškovnika br. 17       for. 109,40

na stavku troškovnika br. 18       for. 74,46

radi zaokruženja svote               for. 164,59

Ukupno                                    for. 1.200,00

 

II gragjevna perioda

U ovoj gragjevnoj periodi mogli bi se zidovi prežbukati i obojiti, kao i vrata i prozori napraviti u iznosu od i to:

na stavku troškovnika br. 2         for. 495,13

na stavku troškovnika br. 3         for. 61,89

na stavku troškovnika br. 4         for. 170,00

na stavku troškovnika br. 8         for. 342,40

na stavku troškovnika br. 9         for. 192,08

na stavku troškovnika br. 10       for. 70,00

na stavku troškovnika br. 11       for. 120,00

na stavku troškovnika br. 12       for. 136,00

na stavku troškovnika br. 13       for. 68,00

na stavku troškovnika br. 14       for. 24,00

na stavku troškovnika br. 17       for. 109,40

na stavku troškovnika br. 15       for. 136,00

na stavku troškovnika br. 16       for. 30,00

na stavku troškovnika br. 19       for. 70,00

radi zaokruženja svote               for. 184,50

Ukupno                                    for. 2.100,00

 

III gragjevna perioda

U ovoj periodi mogao bi se popraviti šadrvan i podignuti zid oko harema i to:

na stavku troškovnika br. 21       for. 400,00

na stavku troškovnika br. 22-24  for. 900,00

Ukupno                                    for. 1.300,00

dakle sveukupno                              4600 for.

Ako bi bila sredstva raspoloživa, mogao bi posao I i II ili II i III periode zajedno izvesti. Poziva se dakle …, da u smislu priležećeg troškovnika i nacrta u …… stojeće popravke odmah na gore rastumačeni način periodično preduzme i to tako, da u prvoj gragjevnoj periodi označene popravke svakako još ove godine izvede, a glede ostalog u …….. zasjedanju zemaljskog vakufskog  povjerenstva kao najpotrebniji izdatak na stavci i uzdržavanje džamija itd. istom u prvom redu predloži. O učinjenom imade se čim skorije uz povrat priloga ovamo izvjestiti.

datum 11/06/1899»

Iz pisma(30) Središnjeg odbora zemaljskog vakufskog povjerenstava u Sarajevu(31), upućenog 27. juna 1899. godine, pod brojem 2.576 ex 99., Zemaljskoj vladi, saznajemo da je u 1899. godini u proračunu Zemaljske vakufske zaklade bilo predviđena suma od 10.000 forinti namijenjenih za “uzdržavanje džamija i drugih vjerskih zgrada u zemlji”. Od te svote 3.000 forinti je bilo namijenjeno za nužne popravke na 44 džamije u Sarajevu, a 5.921 forinta za popravke 20 džamija, u drugim kotarevima zemlje, a preostala suma od 1.079 forinti je bila namijenjena za hitne i neodložne popravke. Zbog konstatacije, citiramo “Kizleragina džamija u Varcar Vakufu djelomično je postala trošna, a dotični dijelovi su tako važni da se absolutno moraju odmah dati popraviti, jer inače prijeti pogibelj samoj zgradi. Nužnost ovoga popravka ustanovljena je na licu mjesta kroz stručne vještake visoke zemaljske vlade, koja je to obširno sa svojom naredbom amo saopćila” te  je Odbor donio odluku da se proračunska stavka za uzdržavanje džamija prekorači za 1.200 forinti u svrhu izvodjenja neotklonivih popravaka Kizleragine džamije.

Iz pisma(32) Zemaljskog vakufskog povjerenstava u Sarajevu, upućenog 13. jula 1899. godine, pod brojem 2.808 ex 99., Visokoj zemaljskoj vladi, saznajemo da je u Varcar Vakuf bio poslan “ovdašnji tehnički strukovnjak”, koji je izvršio uvid u stanje džamije, procijenio koje je aktivnosti najnužnije provesti u cilju hitnog sprječavanja daljnjeg devastiranja objekta i procijenio da će za te aktivnosti biti potrebno utrošiti 1.350 forinti. U istom pismu, Povjerenststvo moli Vladu da naloži okružnom tehničkom strukovnjaku iz Varcar Vakufa da nadzire radove hitne sanacije džamije. Uz to Povjerenstvo preporučuje ovdašnjeg dulgjera Petra Jagnjetovića koji je potpuno vješt radnjama pokrivanja sa kuršumom i izlijevanju istog, pripravan otputovati u Varcar Vakuf da izvede kuršumske radnje uz onu cijenu kako je u troškovniku stavljena, te ako bi za izvagjene radnje odregjeni strukovnjak zahtjevao otpremiti će se na mjesto spomenuti dulgjer.  

Na osnovi pisma(33) Zemaljskog vakufskog povjerenstava u Sarajevu, upućenog 28. novembra 1899. godine, pod brojem 4.243 ex 99., Visokoj zemaljskoj vladi, saznajemo da je nadzor nad radovima bio povjeren jednom tehničkom organu okružne oblasti iz Travnika.

Prema podacima iz dopisa Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, broj F.M. 96-2/02, od 18. aprila 2002. godine, upućenog Medžlisu Islamske zajednice u Mrkonjić-Gradu, Zavod je u periodu 1980-1987. godine izveo sanacione radove na oštećenjima nastalim poslije zemljotresa u Bosanskoj Krajini, kako na temeljima, tako i na čitavom objektu, i ti su radovi izvedeni u cjelosti.

“Zapisnik o tehničkom prijemu i obračunu izvršenih sanacionih radova na Kizlaraginoj džamiji u Mrkonjić Gradu 1985(34), pruža sljedeće podatke:

-          prema ugovoru o zajedničkom finansiranju radova u iznosu od 2.000.000,00 dinara, investitori radova su bili Zavod za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti BiH iz Sarajeva i Odbor Islamske zajednice iz Mrkonjić-Grada;

-          Ugovor za izvođenje radova, u iznosu od 1.600.000,00 dinara, Zavod za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti BiH iz Sarajeva, je sklopio sa Zanatskom zidarskm radnjom iz Vinjana u Posušju (vlasnici Galić Andrija i Galić Ljubo);

-          radovi su realizirani u periodu od 7. jula 1985. godine do 23. augusta 1985. godine;

-          radovi su izvedeni prema Programu konzervatorskih radova u 1985. godini, koji je odobren rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti BiH iz Sarajeva, broj 02-185-5/85 od 10. juna 1985. godine;

-          ukupna vrijednost izvršenih radova iznosila je 2.178.755,00 dinara, a do prekoračenja ugovorene sume u iznosu od cca 420.000,00 dinara je došlo zbog povećanja obima posla (radovi koji nisu bili predviđeni ugovorom);      

-          zapisnički je konstatirano da se izvršeni sanacioni radovi primaju bez primjedbi.

 

Iako nije bilo moguće izvršiti uvid  u navedeni Program konzervatorskih radova za Kizlaraginu džamiju iz 1985. godine, u Tehničkom opisu i Predmjeru i predračunu Programa konzervatorskih radova za Kizlaraginu džamiju iz 1986. godinu(35), navedeni su sljedeći podaci:

-          “Zemljotres u Bosanskoj krajini 1969. godine oštetio je i ovaj objekat. Zbog toga prišlo se sanaciji objekta i u periodu 1970-73. godina izvršeni su radovi na sanaciji zidova i i centralne kupole. Sve pukotine sanirane, obnovljena fasada a krov pokriven novim olovnim limom. Tim radovima objekat je doveden u zadovoljavajuće stanje.”;

-          “Ponovni zemljotres u Bosanskoj krajini od 13.8.1981. godine znatnije je oštetio ovaj objekat nego prethodni zemljotres 1969. godine poslije kojeg je objekat bio saniran. Zidovi su ispucali, parapeti ispod prozora i zidovi između prozora dobili su pukotine koje su se produžile u temelje. Pukotine su se pojavile i u sredinama lučnih nadprozornika, na ugaonim pandantifima kao i na kupolama radijalno od oslonaca ka tjemenu kupole. Manje pukotine javljaju se na vanjskom trijemu i na minaretu. Krovni pokrivač oštećen je na čitavom krovu usljed čega se javlja prokišnjavanje.”;

-          Zavod za zaštitu spomenika kulture prirodnih znamenitosti i rijetkosti BiH iz Sarajeva je, počev od 1983. godine pa do 1986. godine, izvršio, u više faza,  sanaciju:

o        temeljne konstrukcije nosivih zidova (“Sanacija temelja obuhvata izradu nove betonske konstrukcije sa obje strane starog kamenog temelja, izradu drenaže, i ostvarivanje veze između novih betonskih konstrukcija i kamenog temelja putem injektiranja”),

o        sanaciju zidova (“utezanje zidova zategama Ø20 mm koje se na krajevima zatežu navijanjem matica. Sve pukotine saniraju se injektiranjem”),

o        sanaciju vanjskog trijema (“podbetoniranje temelja i utezanje stubova u podužnom smislu i utezanje poprečnih lukova na dva srednja stuba”);

-          za konzervatorsko-sanacione radove u 1986. godini, potrošeno je ukupno 4.500.000,00 dinara. Investitori radova su bili SIZ(36) za kulturno istorijsko i prirodno naslijeđe BiH koji je učestvovao sa 1.500.000,00 dinara, a Odbor Islamske zajednice iz Mrkonjić-Grada Program sa 3.000.000,00 dinara(37). Radove su trajali od 19. oktobra 1986. godine do 15. novembra 1986. godine, a izvođač je bila Zanatska zidarska radnja iz Vinjana u Posušju (vlasnici Galić Andrija i Galić Ljubo);

-          za izvođenje sanacije kupole iznad centralnog prostora, tambura kupole i konstrukcije trijema, konsultiran je statičar Hadžović Taib, koji je, oktobra 1986. godine, konstatirao sljedeće:

o        uvidom u stanje konstrukcije tambura i kupole utvrđeno je da oni nisu oštećeni i mogu poslužiti svojoj namjeni, a, kako bi se preduprijedile eventualne deformacije i oštećenja, u toku izvođenja pokrivačkih radova na kupoli potrebno je izvršiti ojačanje podnožja kupole armirano-betonskim prstenom,

o        oštećenja svoda u uglovima, na vezi nosivih zidova ispod tambura, bilo je potrebno “dobro očistiti, pukotine injektirati i staviti novi malter na tim mjestima”,

o        kontrolom konstrukcije trijema ustanovljeno je:

§         da je “glavni luk trijema desno od ulaza pukao kao i poprečni lukovi desno od ulaza”,

§         “veza podužnog i poprečnog luka je takođe pukla”;

-          prema podacima iz Predmjera i predračuna, ukupno je utrošeno 3.108.889,00 dinara, a urađeno je sljedeće:

    • izvedena je sanacija podnih površina trijema (iskorišteno je cca 15 m2 starih kamenih ploča trijema, a upotrebljeno je cca 6 m2 novih kamenih ploča, koje su postavljene u sloju pijeska),
    • izvršena konstruktivna sanacija temelja trijema izvođenjem njihovim podbetoniranjem;
    • izvršeno zidanje zidova i temelja od kamena u produžno-cementnim malterom razmjere 1:2:6 u količini od 4,20 m3,
    • malterisanje 20 m2 zidova i parapeta trijema u produžno-cementnim malterom razmjere 1:3:9,
    • izvršena demontaža postojećeg drvenog poda unutrašnjeg molitvenog prostora (cca 117 m2), iskop zemlje, odvoz šuta, te postavljena nova kamena podna podloga i hidroizolacija (dvostruka bitumenska ljepenka i 3 vruća bitumenska premaza),
    • izvršeno je obijanje maltera uz pukotine, čišćenje i ispiranje, te zatvaranje pukotina malterom i injektiranje upotrebom ručne pumpe,
    • izvršeno zatezanje čeličnim užetima zategama (ukupno je utrošeno 300 kg čeličnih zatega),
    • izveden trotoar širine cca 60 cm oko džamije,
    • postavljena je skela od čeličnih cijevi za izvođenje naredne faze radova.

Za konzervatorsko-sanacione radove u 1988. godini odobreno je ukupno 30.000.000,00 dinara(38). Investitori radova su bili SIZ za kulturno-istorijsko i prirodno naslijeđe BiH koji je učestvovao sa 10.000.000,00 dinara, a Odbor Islamske zajednice iz Mrkonjić-Grada Program sa 20.000.000,00 dinara. Iz Tehničkog opisa i Predmjera i predračuna Programa konzervatorskih radova za Kizlaraginu džamiju iz 1988. godine, saznajemo sljedeće:

-          u prethodnim aktivnostima, do 1988. godine, sanirani su temelji, zidovi, trijem džamije i izvršena izmjena dotadašnjeg krovnog pokrivača: pokrivač od dotrajalog olovnog lima je prokišnjavao i ugrožavao kupolu, pa je zamijenjen pokrovom od bakarnog lima,

-          stari dotrajali drveni prozori (ukupno 23 komada) zamijenjeni su novim drvenim, urađenim po uzoru na postojeće,

-          prije malterisanja, izrađena je nova elektroinstalacija rasvjete, grijanja, ozvučenja i i iluminacije munare,

-          u enterijeru džamije, na površini od cca 545 m2, izvršeno je obijanje maltera sa zidova i sa kupole. Prije obijanja maltera slikar-konzervator je  izvršio uvid i potrebna istraživanja(39). Prema uputama konzervatora, izvršeno je malterisanje zidova i kupole krečnim malterom u dva sloja. Korišten je prirodno ugašeni i odležani kreč. Izvršena je restauracija i rekonstrukcija profilacija trompi.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Kizlaragina džamija zapaljena je i minirana 1993. godine, potom je srušena, a materijal je odvezen na deponiju smeća stalnog karaktera koja se nalazi na lokalitetu Grabež. Na lokalitetu nema vidljivih tragova postojanja džamije. Lokalitet džamije je neograđen, na prostoru džamije stalno su parkirana vozila, a u vrijeme izvršenog uviđaja na terenu, na lokalitetu džamije je bio postavljen kontejner za smeće.

 

6. Specifični rizici

Još uvijek aktuelnim Regulacionim planom centra Mrkonjić-Grada iz 1987. godine, predviđena je, zapadno od mjesta džamije, na distanci od cca 15 m, izgradnja objekta spratnosti P+2.       

 

III- ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

(dobra nastala od prahistorije do kraja 20. stoljeća)

B.         Historijska vrijednost

(veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade

ii.         Kvalitet materijala

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

v.          Vrijednost detalja

vi.         Vrijednost konstrukcije

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima

ii.         Svjedočanstvo o historijskim mijenama

iii.         Djelo značajnog umjetnika ili graditelja

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

E.         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost

ii.         Sakralna vrijednost

iii.         Tradicionalna vrijednost

iv.         Vezanost za rituale ili obrede

v.          Značaj za identitet skupine ljudi

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.         Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana,

-          posjedovni list,

-          troškovnik napisan na njemačkom jeziku (datiranje: kraj 19. stoljeća) o Kizlaraginoj džamiji u Varcar Vakufu;  Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Nacrti, Tehničko odjeljenje,

-          fotodokumentacija:

o        fotografije iz knjige: Lovrenović, Ivan: Mrkonjić-Grad, 1973,

o        fotografije preuzete sa Web-stranice: http://hjem.get2net.dk/amir_gacic/mrkonjic/stare-slike.htm,

o        fotografije iz članka Trako, Salih: Natpisi na šamadanima Kizlaragine džamije u Mrkonjić-Gradu, (članak), Sarajevo, Anali GHBB, knj. VII-VIII, 1982,

o        fotografije stanja lokaliteta, snimio Emir Softić 19. februara 2003. godine,

o        fotografije stanja lokaliteta, snimila Lidija Fekeža, u aprilu 2003. godine,

-          grafički prilozi - nacrti Kizlaragine džamije u Varcar Vakufu; Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Nacrti, Tehničko odjeljenje (datiranje: kraj 19. stoljeća):

    • situacioni plan iz 1893. godine,
    • tlocrt i presjek džamije iz 1893. godine,
    • situacioni plan iz 1899. godine
    • tlocrt i nacrt ulazne fasade iz 1899. godine,
    • vertikalni presjek kroz centralni prostor džamije iz 1899. godine,
    • tlocrt i fasada šadrvana iz 1899. godine.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja Mjesta i ostataka graditeljske cjeline Kizlaragine  džamije u Mrkonjić-Gradu nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

            dokumentacija (datiranje: kraj 19. stoljeća) o Kizlaraginoj džamiji u Varcar Vakufu; Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Nacrti, Tehničko odjeljenje

           

1973.    Lovrenović, Ivan: Mrkonjić-Grad, monografija, Narodni univerzitet Mrkonjić-Grad (korištene usluge biblioteke Bošnjačkog instituta, fondacija Adila Zulfikarpašića-Sarajevo)

           

1982.    Trako, Salih: Natpisi na šamadanima Kizlaragine džamije u Mrkonjić-Gradu, (članak), Sarajevo, Anali GHBB, knj. VII-VIII, 1982.

           

            Mrkonjić Grad: Grad zasjedanja ZAVNOBIH-a (korištene usluge biblioteke Bošnjačkog instituta, fondacija Adila Zulfikarpašića-Sarajevo)

           

1987.    Regulacioni plan centra Mrkonjić-Grada, Urbanistički zavod Banja Luka, Banja Luka, 1987.

           

1991.    Kreševljaković, Hamdija: Izabrana djela II, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo

           

1991.    Kreševljaković, Hamdija: Izabrana djela III, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo

           

1996.    Çelebi, Evliya: Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, (prevod, uvod i komentar napisao Hazim Šabanović), 3. izdanje, Sarajevo

           

1998.    Mujezinović, Mehmed, 1998, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga 3, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo –Publishing, 1998.

 

(1) poznatog i pod nazivom Put AVNOJ-a

(2) Dobijanjem statusa kasabe, stanovništvo je steklo pravo uživanja određenih poreskih olakšica, a uspostavljen je i pazarni dan petkom. Selo Gornja Kloka zvanično postaje kasabom na osnovi carskog fermana izdatog sefera 998 (između 30. decembra 1589. i 8. januara 1590). (Trako, Salih: Natpisi na šamadanima Kizlaragine džamije u Mrkonjić-Gradu, članak, Sarajevo, Anali GHBB, knj. VII-VIII, 1982, str. 156)

(3) u orig.: Varsal Vakfi, podatak preuzet iz Çelebi, Evliya: Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama, (prevod, uvod i komentar napisao Hazim Šabanović), 3. izdanje, Sarajevo, 1996, str. 211,  fusnota br. 46     

(4) “Službeno su ga 1924. preimenovali u Mrkonjić-Grad, u slavu "staroga kralja" Petra Karađorđevića i u spomen na njegovo četovanje pod hajdučkim pseudonimom Petar Mrkonjić u ustanku 1875-78. negdje na granici Bosne i Like, u Crnim Potocima. … …  Opisao ga je, apologetski, Milan Karanović u brošuri Četovanje vojvode Petra Mrkonjića (Štamparija Petra N. Gakovića, Sarajevo, 1921), a stvarne dimenzije ustanka u Bosanskoj krajini u pikarski jarkim slikama opisao je vojvoda Pero Kreco, trgovac iz Varcara. (Lovrenović, Ivan: Srpski gradovi u Bosni, Dani, nezavisni magazin, Sarajevo, br. 15, od 20. jula 2001)

(5) Trako, VII-VIII, str. 155-156; Mujezinović, 1998, str. 9

(6) Lovrenović, 1973, str. X

(7) “… rodom Đukanović iz Kotlina, rukovođen potrebom i ljubavlju prema rodnom kraju, podiže svoju zadužbinu – vakuf – na Kolobari (tadašnji šumski proplanak, po predaji mjesto na kojem je Kizlaragin otac poginuo od vojnika koji su dječaka odvodili u Stambol)…” iz monografije: Lovrenović, 1973, str. X

(8) “darussèade aga”, tj. osoba kojoj je bila povjerena organizacija carskog dvora, treća ličnost na dvoru u Istanbulu, po rangu odmah iza “sadria’zama» (ministra predsjednika) i  “šejhulislama” (vrhovnog vjerskog dostojanstvenika), a ispred “kapu age” (zapovjednika dvorskih službenika) i “silandar age” (dvorskog age zaduženog za oružje dvorskih dostojanstvenika) (Trako, Salih: Natpisi na šamadanima Kizlaragine džamije u Mrkonjić-Gradu, članak, Sarajevo,  Anali GHBB, knj. VII-VIII, 1982, str. 155)

(9) Karavan-saraj je propao pri jednoj provali uskoka, u 17. stoljeću, kada je spaljena i cijela varoš. (Kreševljaković, Hamdija: Izabrana djela II, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1991, str. 377)

(10) “...koji je bio doveden smrčevim tomrucima s Lisine, i svojoj svrsi služio sve do 1899. kad su austrijske vlasti izgradile novi, od tučena željeza...” (Lovrenović, 1973, str. X)

(11) Trako, Salih, Natpisi na šamadanima Kizlaragine džamije u Mrkonjić-Gradu, članak, Sarajevo, Anali GHBB, knj. VII-VIII, 1982, str. 155-156

(12) u orig.: Karadăg

(13) u orig. Zara, inače redovno Zadar

(14) Hamam se nalazio ondje gdje je prije Drugog svjetskog rata bila zgrada sreskog načelstva. On je sagrađen sigurno odmah poslije 1595. godine i pripadao H. Mustafinom vakufu. Radio je do kraja 18. stoljeća.

Prema podacima prof. Kreševljakovića, hamam je porušen 1896. godine. (Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela III, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo, 1991, str.76)

(15) To je bilo negdje između 1656. i 1659. godine, jer je Sejdī Ahmed-paša bio bosanski beglerbeg u tom međuvremenu.

(16) Çelebi, Evliya, Putopis, Odlomci o jugoslovenskim zemljama (prevod, uvod i komentar napisao Hazim Šabanović), 3. izdanje, Sarajevo, 1996, str. 211

(17)Šama’dan (od arapske riječi “šam” – vosak i “dan” – perzijskog sufiksa pomoću koga se grade imenice koje znače predmet ili posudu u kojoj se nešto drži ili čuva) je niski kandelabar, upravo svijećnjak za osvjetljavanje prostora u kući, džamiji i drugim objektima. Uvijek je rađen od bakra ili mesinga. Ima i zemljanih. Ustvari, šamadan je metalno postolje u koje se uglavljuje svijeća, u kućama i nekim drugim objektima obična, a u džamijama je ta svijeća neobične veličine, duga i do 150 cm, a debljine u promjeru i do 15 cm. Ta svijeća je ustvari karton naliven voskom, sa fitiljom u sredini, pa se po tome kartonu cijela svijeća zove arapskim nazivom “mukavva” – karton. Upravo ovisno o ovakvoj veličini svijeće, odnosno mukavve, kakva se sreće samo po džamijama, džamijski šamadan je posebnog oblika. Rađen je uvijek od bakra, kružne je osnove koja nema dna, a tijelo mu se prema gore sužava (i u tom podsjeća na đugum), s tim da mu se linija visine lomi u nekoliko poprečnih, vodoravnih rebara. Ovakvi šamadani, obično po dva, stoje neposredno uz mihrab (mjesto namijenjeno imamu), s desne i lijeve strane, ali nisu jedini izvor svjetla. (Na sredini džamije postojali su gvozdeni sofraluci, obješeni o debeloj žici ili lancu o strop u vidu Sulejmanova muhura – Solomunova slova sa nizom visećih kandilja). Natpis o kojem je ovdje riječ ugraviran je u donjem dijelu šamadana. Ovi šamadani (a i sofraluci) imaju istu namjeru, ali umjesto voska svjetlosni izvor je, naravno, električna sijalica. (Trako, Salih, Natpisi na šamadanima Kizlaragine džamije u Mrkonjić-Gradu, članak, Sarajevo, Anali GHBB, knj. VII-VIII, 1982, str. 156)

(18) Mujezinović, 1998, str.10

(19) Prof. Salih Trako, u navedenom radu, elaborira ovaj zaključak, studirajući pravopisne greške u upotrebi i korištenju određenih riječi. Ova elaboracija je detaljno navedena u pomenutom djelu na str. 158.

(20) u prevodu Saliha Trake (Trako, Salih: Natpisi na šamadanima Kizlaragine džamije u Mrkonjić-Gradu, članak, Sarajevo, Anali GHBB, knj. VII-VIII, 1982, str. 157)

(21) Mujezinović, 1998, str.11  

(22) podatak iz monografije o Mrkonjić-Gradu

(23) Mujezinović, 1998, str. 11  

(24) podatak iz dopisa od 22. decembra 1899. godine; dokumentacija (datiranje: kraj 19. stoljeća) o Kizlaraginoj džamiji u Varcar Vakufu;  Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Nacrti, Tehničko odjeljenje

(25) prema podacima dobijenim za vrijeme vršenje istraživačkih radova, na terenu, u Mrkonjić-Gradu (nap. E. Softić)

(26) Sve dimenzije date u tekstu su preuzete iz tehničkih nacrta projekata: Hannsa Niemeczeka iz 1893. i Projekta iz 1899; dokumentacija (datiranje: kraj 19. stoljeća) o Kizlaraginoj džamiji u Varcar Vakufu; Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Nacrti, Tehničko odjeljenje

(27) Fotografije šadrvana (iz perioda II svjetskog rata) jasno ukazuju na zaključak da je šadrvan bio napravljen prema nacrtima koji datiraju iz austrougarskog perioda. Nema dostupnih podataka o tome da li je šadrvan postojao i prije austrougarskog perioda (Op. E. Softić).

(28) dokumentacija (datiranje: kraj 19. stoljeća) o Kizlaraginoj džamiji u Varcar Vakufu; Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Nacrti, Tehničko odjeljenje

(29) troškovnik napisan na njemačkom jeziku postoji u dokumentaciji (datiranje: kraj 19. stoljeća) o Kizlaraginoj džamiji u Varcar Vakufu;  Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Nacrti, Tehničko odjeljenje (op. E. Softić)

(30) dokumentacija (datiranje: kraj 19. stoljeća) o Kizlaraginoj džamiji u Varcar Vakufu; Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Nacrti, Tehničko odjeljenje

(31) sjednici, održanoj 20. juna 1899. godine, prisustvovali su: predsjednik Ibrahim Bašagić, mufetiš Mehmed Hilmi, tajnik Hilmi ef. Muhibić, te članovi H. Hasan ef. Hasanefendić, Sabit ef. Smailbegović i Ahmed ef. Dizdar, dok je član Nezir ef. Zildžić bio neispričano odsutan. Sjednici je isto tako prisustvovao vladin povjerenik g. Otto Paul.

(32) dokumentacija (datiranje: kraj 19. stoljeća) o Kizlaraginoj džamiji u Varcar Vakufu; Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Nacrti, Tehničko odjeljenje

(33) dokumentacija (datiranje: kraj 19. stoljeća) o Kizlaraginoj džamiji u Varcar Vakufu; Arhiva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Nacrti, Tehničko odjeljenje

(34) U Mrkonjić-Gradu, zapisnik su 23. augusta 1985. godine potpisali predstavnici: izvođača radova (Zanatska zidarska radnja iz Vinjana u Posušju, vl. Galić Andrija i Galić Ljubo), Odbora Islamske zajednice iz Mrkonjić-Grada, te  Zavoda za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti BiH iz Sarajeva.

(35) Program konzervatorskih radova u 1986. godini odobren je rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti BiH iz Sarajeva, broj 02-3-10/86 od 23. oktobra 1986. godine.

(36) SIZ- Samoupravna interesna zajednica. O pojmu i ulozi SIZ-a piše, npr.: “Načini organizacije kulturnih djelatnosti i njihovoga financiranja u SFRJ 1975.-1990.: uvođenje samoupravnog modela udruživanja u kulturi u kojemu je glavni oblik organiziranja i financiranja kulturnih djelatnosti tzv. “samoupravna interesna zajednica” (SIZ), koja se organizira od lokalne do republičke razine”. (Zlatar, Andrea: Kultura u tranzicijskom periodu u Hrvatskoj, Reč, časopis za književnost i kulturu, i društvena pitanja, broj 61/7, Beograd,  mart 2001, str. 61)

(37) prema podacima iz Rješenja Zavoda za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti BiH iz Sarajeva, broj 02-3-10/86 od 23. oktobra 1986. godine

(38) prema podacima iz Rješenja Zavoda za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti BiH iz Sarajeva, broj 02-307-7/88 od 27. maja 1988. godine

(39) Navedena stavka je bila predviđena u Predmjeru konzervatorskih radova (op. E. Softić).



Kizlaragina džamijaMjesto Kizlaragine džamijeMjesto i okruženje Kizlaragine džamijeMjesto džamije, april 2005.
Mrkonjić Grad tridesetih godina XX stoljećaGraditeljska cjelina Kizlaragine džamijeKizlaragina džamijaŠadrvan, stara fotografija


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: