početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Pirijina (Smailagića) kula, historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 90/07.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 3. do 9. maja  2005. godine donijela je

 

O D L U K U

 

I.

 

Historijska građevina - Pirijina (Smailagića) kula u Livnu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 7/151, k.o. Livno, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o implementaciji odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika iz Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (»Službene novine Federacije BiH«, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II.

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da osigura pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljenje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III.

 

S ciljem zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

I zona zaštite obuhvata prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke. U tom prostoru:

-     dopušteni su isključivo istražni i konzervatorsko-resturatorski radovi, odnosno  radovi na sanaciji, restauraciji i prezentaciji nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;           

-     na osnovu dobijenih rezultata istraživačkih radova potrebno je izraditi projekat sanacije, revitalizacije i  prezentacije nacionalnog spomenika;

-     objekat je moguće koristiti za stanovanje, obrazovne i kulturne svrhe, odnosno na način koji neće ugroziti njegovu spomeničku vrijednost.

II zona zaštite obuhvata prostor označen kao k.č. br. 7/144, 7/145, 7/146, 7/150 i 7/152, k.o. Livno. U tom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere:

-     nije dopuštena izgradnja novih objekata izuzev stambenih objekata, spratnost P+1, odnosno maksimalne visine 6,5 m do krovišta;

-     zabranjena je izgradnja pomoćnih objekata i postavljanje reklamnih tijela.

 

IV.

 

Stavljaju se izvan snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su  suprotni odredbama ove odluke.

 

V.

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine suzdržat će se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI.

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII.

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije (http://wwwaneks8komisija.com.ba).

 

VIII.

 

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX.

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u »Službenom glasniku BiH«.

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zejnep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 02-02-132/04-5

4. maja 2005. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I - UVOD

 

Na osnovu Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2. stav 1. »nacionalni spomenik« je dobro koje je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II - PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodni donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (zemljišnoknjižni izvadak i kopiju katastarskog plana),

-     sadašnje stanje objekta,

-     podatke o sadašnjoj namjeni objekta, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama i drugoj vrsti radova na dobru itd.,

-     historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Smailagića (Pirijina) kula se nalazi u Livnu, Balaguša mahala. Zauzima k.č. br. 7/151, k.o Livno, općina Livno, Federacija Bosne i Hercegovine. Ulaz u objekat je sa južne strane.

Historijski podaci

Od najstarijih vremena plodno Livanjsko polje bilo je pogodno za razvoj zemljoradnje i stočarstva. Okružuje ga četrdesetak ilirskih gradina, vizuelno dobro povezanih i branjenih, koje u slučaju opasnosti mogu poslužiti kao refugiji.

            Livanjski kraj imao je neraskidivu sponu s bližim delmatiskim prostorom još od kraja bakranog i početka bronzanog doba kada se na ovim prostorima formira cetinska kultura, koja je  imala značajan utjecaj na kulturni razvoj ilirskih plemena, a u kasnijem razvoju, naročito u starije željezno doba, imala je upliva u oblikovanju delmatske zajednice ovog područja.

U željezno doba na Livanjskom polju i susjednim krajevima osnažuje pleme Delmata (B. Marijan, 1994, str. 32). Livanjsko i susjedna polja jugozapadne Bosne i Dalmacije, bila su matična područja Delmatima, odakle se širi kulturni i privredni utjecaj na dijelove srednje Dalmacije.

U 2. pr. Kr. Delmati se sukobljavaju s rimskom vojskom, a konačno su poraženi nakon Batonovog ustanka ( 6-9. god. pr. Kr.) kada započinje proces romanizacije. U tom razdoblju mnoge delmatske gradine livanjskog kraja postale su rimske utvrde i naseobine: Bariduum-Livno, Pelva-Lištani, Vašarovine, Lipa, Potočani...(1994., str. 42). U komunikacijskom smislu Livanjsko polje imalo je oduvijek veliku važnost kao veza između unutrašnjosti s jadransko-mediteranskim zaleđem. Rimska postaja Pelva (Lištani) na cesti između Aequuma (Čitluk pored Sinja) i Salviuma (Vrba, Glamočko polje) smještenim u Lištanima i Bariduuma, najvjerojatnije područje grada Livna, bila je jedna od spona pomenutih područja. Rimsku cestu koja ide  iz Lištana u dužini od 4 km do Strupnića pod Golijom, pratile su i manje mjesne saobraćajnice, spajajući pojedina naselja. Glavna rimska cesta koja je prelazila preko Livanjskog polja povezivala je Salonu i Servitium (Bos. Gradiška).

Zadržavajući svoja delmatska imena, o čemu svjedoče natpisi pretežno na nadgrobnim spomenicima, populacija prihvaća incineraciju(1), koristeći urne koje oponašaju oblik kuće ili hrama, da bi se inhumacija(2) ponovo uvriježila od polovice 2. stoljeća. (M. Zaninović, 1994., str. 47). Iz perioda rimske dominacije postoje mnogobrojni materijalni dokazi, od kojih je većina smještena u Franjevačkom muzeju i galeriji Gorica – Livno.

Prodor Huna 375. godine i drugih barbarskih naroda (Velika seoba naroda) prisiljavala stanovnike polja da ponovo nađu utočište u refugijima (Gradina na vrelu Bastašice, na Gracu u Potočanima, Tabiji i Podgradini i na Gradini u Grkovcima). Oko 380. godine dolazi do sloma rimskog limesa na Dunavu, preko kojeg u Panoniju provaljuju razna barbarska plemena, koja pustoše i razaraju Dalmaciju, te livanjsko i okolna područja.

U tom razdoblju započinje proces širenja kršćanstva. Salonitanska nadbiskupija pokriva područje provincije Dalmacije, a do 533. godine livanjsko i glamočko područje, tj. teritorij municipija Salvija, i municipij Delminija, bili su pod njenom neposrednim jurisdikcijom. Potvrdu širenja kršćanstva na livanjskom području, daju nam arheološki ostaci istraživanih lokaliteta. Na lokalitetu Rešetarica pronađeni su ostaci manje starokršćanske crkve, „bosanskog“ ili „naronitanskog“ tipa, na lokalitetu Sv. Ivo u Livnu pronađeni su ulomci namještaja starokršćanske crkve (M. Petrinec, 1999, str. 30), na kompleksnom lokalitetu Lištani - Podvornice otkriveni su (za pomenuti period važni) temelji ostataka ranokršćanskog kompleksa s dvije bazilike (sjeverne i južne) i krsni zdenac. Bastasi, Podgradina, Suhača, Donji Rujani, Potočani, neke su od neistraženih lokacija koje upućuju na ovaj period, baziranih na pojedinačnim nalazima.

U 9. stoljeću livanjska županija vjerojatno je, uz Livanjsko, obuhvaćala Duvanjsko i Glamočko polje. Sjedište joj je bilo Livno, koje se prvi put spominje 892. god. pod imenom Cleuna, u povelji hrvatskog kneza Muncimira, gdje se kao župan Livna navodi Želimir u ulozi svjedoka (M. Petrinec, 1999. str. 32 ). Ime grada zabilježeno je i u popisu naseljenih gradova u djelu  „O upravljanju carstvom“ bizantskog cara Konstantina Porfirogeneta iz sredine 10. st. gdje opisuje Hrvatsku i nabraja njene županije, te u popisu između 11 županija kao prvu navodi županiju Livno. Livanjska županija vjerojatno je obuhvaćala, pored Livanjskog, Duvanjsko i Glamočko polje. U povelji kralja Zvonimira iz posljednje četvrtine 11. stoljeća spominje se livanjski comes Dobrila.

U srednjem vijeku, u crkvenom pogledu Livno je pod jurisdikcijom splitske nadbiskupije, a njene ovlasti potvrdili su ugarsko-hrvatski kraljevi Koloman (1103) i Andrija II (1207) U granice potonje biskupije, livanjsku župu uključuje i papa Celestin III. Osnivanjem bosanske vikarije 1340. godine, Livno je bilo u sklopu duvanjske kustodije, koja je pokrivala zapadnu Hercegovinu, Cetinsku krajinu i Tropolje (Završje).

Hrvatski (ugarsko-hrvatski) vladari vladali su tim područjem do 1326. godine kada ga je osvojio bosanski ban Stjepan Kotromanić i prisajedinio ga srednjovjekovnoj bosanskoj državi. Osmog decembra 1400. godine, bosanski kralj Stjepan Ostoja ga svojom poveljom poklanja Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću i sinu mu Balši.

U sastavu bosanske države Livno ostaje do 1469. godine kada su ga osvojile Osmanlije. Kada su 1537. godine osvojili Klis, formirali su Kliški sandžak, čiji su sandžakbezi rezidirali u Livnu do kraja 17. stoljeća. 1691. godine u pisanim izvorima pominje se da Livno ima svoga kapetana ali se ne može odrediti kada je nastala kapetanija u Livnu.

Livanjski kapetani bili su iz tri turske feudalne porodice. U 17. stoljeću ovom kapetanijom upravljaju Atlagići, u prvoj polovini 17. stoljeća kapetanijom upravljaju Ljubunčići, a poslije njih su kapetani Firdusi, od kojih je posljednji kapetan Ibrahim-beg II, umro 1837. godine.

Kako je bilo uobičajeno u Bosni i Hercegovini u vrijeme turske uprave feudalci-spahije gradili su kule, stambeno-fortifikacijske objekte sa pratećim stambenim aneksom odžakom-konakom. To srećemo i u Livnu gdje kule i odžake grade kapetani iz pomenutih porodica ali i drugi. Do početka 20. stoljeća očuvale su se tri kule i to: Altagića, Firdusova i Smailagića (Pirijina) kula. Altagića kula imala je tri sprata i bila locirana ispod Altagića tabije, srušena 1917. godine. Firdusova kula sagrađena je oko 1750. godine, imala je četiri sprata i veliki odžak. Bila je pokrivena visokim četverovodnim krovom na kvadratnoj osnovi sa maši kulama i puškarnicama u potkrovlju. Dvorište je bilo ograđeno visokim zidom. Srušena je 1921. godine sa svim pratećim objektima.

Jedina do danas očuvana kula je Smailagića (Pirijina) kula. Kako Smailagići nisu bili kapetani, može se pretpostaviti da su zemljoposjednici ili vojne starješine. Prema zemljišnoknjižnom izvatku br: 837 kao vlasnici ove kule uknjiženi su: Mustafa Smailagić, Smajo Smailagići, Alija Smailagić i Pašo Smailagić, svi sinovi Derviša iz Livna.

Međutim, prema izvodu posjedovnog lista kao posjednik ove kule navodi se Bećir, Muharema, Pirija iz Livna. Očito je da su Smailagići kulu prodali Pirijama, mjesnim berberima. Kako je posljednji od vlasnika umro, njegov jedini nasljednik je usvojeni Sabahudin Kurtović, on se vodi danas kao vlasnik kule mada prijenos vlasništva nije izvršen u Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Livnu.

Velikim požarom 1911. godine uništeni su svi prateći objekti. Kula je korištena i poslije II svjetskog rata za stanovanje a danas je izvan upotrebe u derutnom stanju.

 

2. Opis dobra

Kula ima pravougaonu osnovu sa južnom i sjevernom stranom dužine 8,30, istočnom i zapadnom stranom dužine 7,20 m. Spratnost kule je prizemlje sa 3 kata. Visina krovnog vijenca sa južne strane je 11,25 m, a sa sjeverne strane 5,20 m. Visina do sljemena krova je 13,35. Zidovi su izvedeni od kamena. Uglovi su zidani kvalitetnije većim blokovima kamena raznih visina i dužina  sa klesarski obrađenom vidnom površinom dok su spojne površine neobrađene. Ostala fasadna zidna platna izvedena su od pritesanog lomljenog kamena.   

Ugaoni blokovi su od kamena pješčara, u narodu poznatog kao muljika odnosno tenelija a zidna platna od kamena krečnjaka iz lokalnih kamenoloma.

Unutrašnje lice zida je izgrađeno od pritesanog lomljenog kamena kao zid sa dva lica omalterisano krečnim malterom i krečeno. 

Debljina zida u prizemlju je 70-80 cm, na I katu 65-75 cm, na II katu 60-70 cm, a na III katu 55-65 cm, zabatni zidovi krova su 55 cm, a krov je dvovodan pokriven crijepom.

Kroz kameni portal ulazi se u prizemlje koje ima suterenski karakter jer je kula ukopana sjevernom stranom u živu stijenu. Iz tog razloga, sem ulaza, na južnoj fasadi su dva prozorska otvora vel. 70/90 cm, koji se ponavljaju na svim katovima. Zbog sigurnosti koju su osiguravali gradski bedemi nije bilo potrebe kao na sličnim kulama u BiH raditi puškarnice u prizemlju. Pod prizemlja izveden je nabijenom zemljom. Kamenom stepenicom nivo poda je riješen u dva nivoa. Za nošenje stropne konstrukcije 3 su drvena stuba 12/14 cm na kamenim piramidalnim bazama, visine 30 cm. Za pristup na I katu služi jednokrako drveno stepenište sa dva obrazna nosača i gazištem od daske 5-8 cm, širine 70 cm. Sa donje strane pokovano daskom. Novije su izvedbe.

Međukatna konstrukcija iznad prizemlja je od drveta. Namjena prizemlja je ostava i ona je od ulaza odvojena pregradom od daske.

I kat koji također ima suterenski karakter, pregradnim bondručnim zidom podijeljen je na dva prostora. Prošireni stepenišni podest je 2,00/5,70 m, prostorija 4,88/5,70. Ova prostorija služila je kao dnevni boravak u zimskom periodu a za zagrijavanje je služio kamim u južnom zidu. Između prostorija su vrata 60/160 cm a samo u južnom zidu su 3 prozora 70/90 cm. Pod je izveden od tesane daske sa širinama i do 50 cm. Zidovi su malterisani i krečeni, šiše je izvedeno od tesane daske 20-30 cm sa profilisanom dekorativnom pokrovnom letvom na spojevima dasaka. U prostoriji su 2 drvena stuba 12/14 cm koji nose stropnu, drvenu konstrukciju. U ovoj prostoriji izvršene su radikalne  intervencije kojim je srušen kamin, prostorija pregradama od daske podijeljena na 3 prostora, dva manja i jedan veći. Sjeverni zid obložen keramičkim pločicama. Za pristup na II kat služi jednokrako drveno stepenište širine 70 cm, izvedeno sa obraznim nosačima i gazištima ručno otesanom daskom 3-5 cm, danas oštećeno.

II kat izvorno je bio podijeljen na 4 prostorije pregradnim bondručnim zidovima. Prošireni podest je 5,80/1,95 m, predprostor 5,80/1,80 m i dvije sobe, jedna manja 2,60/3,00 i druga veća 3,00/3,00 m. Ove prostorije služile su kao spavaće sobe, sa predprostorom u kojem je vjerojatno uz sjeverni zid postojala veća musandera koja nije očuvana. Na južnoj fasadi su 3 prozora a na istočnoj 2 prozora. Na sjevernoj strani kule na nivou ovog sprata, prizidan je prizemni objekat 4,00/2,10 m u kojem je bio halvat a vezu sa kulom imao je preko vrata sa podesta 90/158 cm. To je bio jedini sanitarni čvor. U pregradnim zidovima su troja vrata veličine 70/163 cm i 80/178 cm od koji su dvoja vrata izvorna, rezbarena danas premazana bezbojnim lakom. Pod je izvorni od tesane daske širine 40-50 cm a šiše je od daske sa profilisanim letvicama na spojevima dasaka, zidovi su malterisani i krečeni i stropna konstrukcija od drveta. Za pristup na III kat služilo je jednokrako drveno stepenište širine 70 cm sa ručno otesanim obraznim nosačima i gazištima od daske 3-5 cm, danas znatno oštećeno.

Treći kat izvorno je bio pregrađen na tri prostorije. Prošireni podest 2,13/3,80 m, manju prostoriju 2,00/2,90 m i veću prostoriju 5,90/4,95 cm, vjerojatno, ljetni dnevni boravak. U pregradnim bondručnim zidovima su dvoja vrata 70/165 cm novije izrade. Na južnoj fasadi su 3 prozora a  na istočnoj 2 prozora. Na stepenišnom podestu su 2 manja prozora 48/62 cm. Pod je izvorni od tesane daske širine 40-50 cm, a u većoj prostoriji je šiše a na stepeništu i manjoj prostoriji nema tragova šišeta i vjerojatno nije postojala. Na stropnim drvenim gredama, u većoj prostoriji imaju dekorativno obrađene ivice i žlijeb u koji su ulagane daske preko kojih je polukružnim letvicama izvedena dekorativna podjela na veća šestougaona i manja trokutasta i četverokutna polja. Sva su polja bojena u više bojenih tonova, danas začađena. Na sredini prostorije u širini dva polja stropnih greda izvedena je dekorativna osmorokutna rozeta sa bojenom dekoracijom. Čitav strop danas je oštećen prokišnjavanjem. Zidovi su bili malterisani i krečeni. Nema tragova eventualne peći mada ima dimnjak u istočnom zidu.

Krovna konstrukcija je drvena izvedena u sistemu tradicionalne kose stolice. Krov je dvovodan pokriven crijepom umjesto ranije izvorne kamene ploče. Prema dokumentaciji iz 1958. godine postojao je dimnjak na istočnom zidu dok nema kaminskog dimnjaka na južnom zidu koji je po zaziđivanju kamina srušen.

Fasada je neomalterisana, kao vanjsko lice zida od kamena. Fuge-spojenice su dersovane. Kao posebni dekorativni elementi na fasadama su ulazni portal i prozorski otvori.

Ulazni portal izveden sa jakim dovratnicima od kamenih stupova sa prelomljenim i lučnim nadvratnikom. Prag je kameni. Portal je uokviren užim kamenim okvirom sa plitkom reljefnom dekoracijom izrađenom po uzoru na rezbarsku obradu. Međuprostor između luka i okvira izveden je kao kamena ploča dekorirana plitkom reljefnom dekoracijom. Plastika je očuvana sa naknadnim bojenim premazima. Vrata su bila ili drvena ili metalna, uništena, sa unutrašnje strane imala su mandal-prijevornicu za zatvaranje. Današnja vrata novije su izvedbe, bez mogućeg zaključavanja. Portal je izveden od kamena tenelije-muljike koji je dozvoljavao izvođenje ove klesarske dekoracije. Iznad ulaza danas je betonska nadstrešnica.

Prozorski otvori drugi su dekorativni elemenat fasade. Oko prozorskog otvora je okvir od kamenih gredica šembrana, a iznad nadprozorske gredice je prelomljeni luk iste širine. Između nadprozorske gredice i luka smještena je plitka niša izvedena kao kamena ploča bez posebne obrade. Svi ovi elementi rađeni su od kamena tenelije-muljike sa izbrušenim vidnim površinama. Na unutrašnjoj strani prozora nadprozornici u formi polukalote sa prelomljenim čeonim lukom u ravni zida. Prozori su jednostruki, dvokrilni, ustakljeni, novije izrade. Demiri od kovanog gvožđa su izvorni. Krov iznad fasade nema veću strehu i jače kamene ploče isturene samo kao okapnica.

Svojom relativnom visinom i skladnošću proporcija objekat predstavlja značajni vizuelni elemenat urbane cjeline Balaguša mahale sa Balaguša džamijom, obližnjom Glavica džamijom sa sahat-kulom i isturenom Veis kulom na masivu Crvenica planine.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na osnovu zakonskih propisa Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture Narodne Republike Bosne i Hercegovine Sarajevo broj: 02-769-3 od 18. 4. 1962. godine objekat je zaštićen kao spomenik kulture.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Na objektu nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi izuzev što je u julu  1958. godine izvršeno detaljno arhitektonsko snimanje i izrađena tehnička dokumentacija.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Danas se objekat nalazi u krajnje zapuštenom stanju. Vanjski zidovi zahvaljujući solidnoj izvedbi, nemaju oštećenja izuzev manjih površina fasade na kojim je ispran malter iz fuga. Krovni pokrivač djelomično je oštećen. Nemogućnost zatvaranja ulaznih vrata omogućava pristup.

U prizemlju a i na spratovima deponovan je otpad.

Stepeništa, podovi, plafoni-šišeta su oštećeni, ali su očuvana izvorna rezbarena vrata. Stropne i krovna konstrukcija nisu oštećene i nisu sklone padu i zarušavanju. Objekat je zadržao izvornu namjenu za stanovanje ali je danas napušten i koristi se za deponiranje raznog otpadnog materijala i smeća.

 

6. Specifični rizici

-     Spomenik je izložen propadanju usljed neodržavanja.

-     Dijelovi objekta su oštećeni i ukoliko ne bude izvršena njihova restauracija propadanje materijala bit će brže;

-     Smeće u objektu i nepostojanje vanjskih otvora – vrata dodatno ugrožavaju objekat –  krađa, namjerna oštećenja, truhljenje i urušavanje drvene konstrukcije;

-     Objekat nije u funkciji tako da ne postoji niko ko vrši njegovo čuvanje i trajno održavanje.

 

III  -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom (»Službeni glasnik BiH« br. 32/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

I. kvalitet obrade

II. kvalitet materijala

III. proporcije

D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

IV. svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

V. svjedočanstvo o određenom načinu života u određenom razdoblju

E. Simbolička vrijednost

III. tradicionalna vrijednost

F. Ambijentalna vrijednost

I. odnos objekta prema ostalim dijelovima cjeline

II. značenje u strukturi i slici grada

G. Izvornost

I. oblik i dizajn

II. materijal i sadržaj

III. namjena i upotreba

IV. tradicija i tehnika

V. položaj i smještaj u prostoru

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

I. jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

Sastavni dio ove odluke čini fotodokumentacija i grafički prilozi kako slijedi:

-     Katastarski plan grada Livna iz 1883. godine u mjerilu 1:3125

-     Fotografija Livna iz 1935. godine

-     Fotografije Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika  iz 2004. godine

-     Grafički prilozi:

§          Kopija katastarskog plana sa planom zona zaštite

§          Zemljišnoknjižni izvadak

§          Izvod posjedovnog lista

§          Situacija dobra

§          Tehnički snimak dobra iz VII/1985. godine (osnove, presjek, fasade)

 

Korištena literatura

1935.    A. Kajić; „Livno i okolica od najstarijih vremena do danas", Kalendar sv. Ante, Sarajevo, 1935. godine

 

1954.    H. Kreševljaković; „Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini", Naše starine godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, broj II, Sarajevo, 1954. godine

 

1991.    H. Kreševljaković; „Kapetanije u Bosni i Hercegovini", Izabrana djela I-IV, Sarajevo, 1991. godine

 

1999.    R. Orman; „Blago pod kupolama", Tešanj, 1999. godine

 

2003.    H. Kamberović; „Begovski zemljišni posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918. godine", Zagreb-Sarajevo, 2003. godine

 

(1) Ritus spaljivanja pokojnika

(2) Ukop pokojnika u zemljanu raku

 



Pirijina (Smailagića) kula u LivnuUlazna, južna fasadaIstočna fasadaUlaz u kulu
Unutrašnjost, drugi spratOriginalna vrataPlafon, detalj 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: