početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Džamija u Podhumu (Derviš-paše Bajezidagića džamija), mjesto i ostaci graditeljske cjeline

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

             Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 85/05.

             Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 25. do 31. siječnja 2005. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I

 

Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Džamije u Podhumu (Derviš-paše Bajezidagića džamije) u Mostaru proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 5512 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 52/12 (stari premjer), upisan u z.k. uložak broj 1991, k.o. Mostar II, Grad Mostar, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Objekt džamije, koji je izgrađen na mjestu i ostacima Džamije u Podhumu porušene 1993. godine, ne uživa režim zaštite utvrđen ovom odlukom, jer nije izveden u skladu sa stanjem objekta prije njegovog rušenja i nije rehabilitiran u skladu sa Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04)  i drugim važećim propisima, standardima i principima zaštite, pa ne ispunjava Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima («Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03).

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije)  dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika. 

         Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

         U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se sljedeće:

         I zaštitna zona obuhvata prostor nacionalnog spomenika definiran u točki I stavak 2. ove odluke, označenoj kao k.č. 5512 (novi premjer), što odgovara k.č. 52/12 (stari premjer), i dio parcele označene kao k.č. 5511 (novi premjer), što odgovara k.č. 52/105 i 52/96 (stari premjer).

         Na nacionalnom spomeniku dopušteni su samo radovi istraživanja, održavanja, konzervatorski i restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje Federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine.

         S ciljem zaštite i prezentacije nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere:

-     nije dopuštena nikakva izgradnja, niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, izmjenu krajolika;

-     nije dopušteno postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika.

 II zona zaštite obuhvata na sjevernoj strani lokalitet koji se nalazi preko ceste Medreske, označen kao k.č. 5498 (novi premjer), i na istočnoj strani dio lokaliteta koji je označen kao k.č.  5511 (novi premjer), što odgovara parceli označenoj kao k.č. 52/104 (stari premjer).

U toj zoni primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-     dopuštena je gradnja maksimalne visine objekata 6,50 m do početka krovišta, odnosno katnosti  P+1; 

-     nije dopuštena izgradnja novih objekata koji bi dimenzijama, izgledom ili na neki drugi način mogli ugroziti nacionalni spomenik.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

             Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine  i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč.  II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva   (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 394.

 

IX

 

Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

X

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» .

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

                                                                                                                       PredsjedateljkaPovjerenstva                                                                                     Amra Hadžimuhamedović

 

Broj:  06.2-2-28/04-9            

25. siječnja 2005. godine                                               

Sarajevo

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

            Na temelju članka 2. stavka 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Povjerenstvo je na sjednici održanoj 14. srpnja 2000. godine donijelo odluku o stavljanju Derviš-paše Bajezidagića džamije u Mostaru na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 394.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V stavka 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije; podatke o oštećenjima u toku rata;

-     dokumentaciju o lokaciji imovine; 

-     dokumentaciju o sadašnjem vlasniku i korisniku dobra;

-     povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke;

-     Rješenje (broj: UP-I/02/2-23-7-71/02 od 26. kolovoza 2003. godine) Federalnog ministarstva prostornog uređenja i okoliša, kojim se daje Odobrenje za rehabilitaciju – ponovnu izgradnju (obnovu) Džamije Derviš–paše Bajezidagića u naselju Podhum u Mostaru koja se nalazi na k.č. broj 52/12, k.o. Mostar II, Grad Mostar. Odobrenje se izdaje investitoru - Islamska zajednica Bosne i Hercegovine, Medžlis Islamske zajednice Mostar. Rehabilitacija Derviš–paše Bajezidagića džamije u Mostaru bit će izvedena prema Glavnom projektu rehabilitacije i rekonstrukcije Derviš–paše Bajezidagića džamije u Mostaru iz 2002. godine koji je izradio  Zavod za  zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Mostar; 

-     Projekat rekonstrukcije Derviš–paše Bajezidagića džamija u Mostaru iz 2002. godine koji je izradio  Zavod za  zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Mostar. 

           

Na temelju uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1.Podaci o dobru

Lokacija

Mjesto i ostaci graditeljska cjeline Džamije u Podhumu (Derviš-paše Bajezidagića džamije) u Mostaru nalazi se na lijevoj obali rijeke Neretve, u naselju Podhum, u zapadnom dijelu grada Mostara. Ulaz u džamiju je iz ulice Medreske.        

Historijski podaci

«Grad Mostar dolazi pod osmansku upravu 1468. godine. Nastaje urbanizacija naselja sa čaršijom – zanatskim i privrednim centrom naselja i mahalama – stambenim jedinicama. Postojeća naselja veoma brzo poprimaju orijentalni karakter. Prve građevine koje označavaju početak naselja su bile džamije uz koje se grade mektebi (osnovne škole). U blizini džamije, duhovnog i društvenog centra, istovremeno se grade objekti privrednog i društvenog karaktera, oko kojih se formiraju stambene četvrti – mahale.» (Bećirbegović, 1974., str. 251)

U najstarije sačuvanom katastarskom dokumentu i poreskom registru – popisnom defteru (Tapu tahrir defter u predsjedničkom arhivu otomanskog carstva u Istanbulu) iz 1477. godine (hidžr. 882.) po prvi put se spominje Mostar u sadašnjem nazivu, i biva opisan kao naselje od 19 kuća (obitelji) i jednog neoženjenog žitelja. Sve kuće su se nalazile na lijevoj strani Neretve, dok je cijela desna strana bila nenaseljena.

Vakufi su dobrotvorne ustanove. Vakfija-vakufnama-zakladnica je dokument o zavještanju novca i nekretnina u razne svrhe. Svaka zadužbina zove se vakuf, zaklada, legat, a njen osnivač vakif, zakladnik, legator. Sačuvale su se vakufname najvećih mostarskih vakufa i osnivača Mostara: Ćejvan-ćehaje, Nesuh-age Vučjakovića, hadži Mehmed-bega Karađoza, Derviš-paše Bajezidagića, hadži Balije, sina Muhamedova, Koski Mehmed-paše, hadži Hasana Sevrije, hadži Ahmed-bega Lakišića, hadži Ibrahima Čevre i Ali-paše Rizvanbegovića. Četiri najstarije: Ćejvan-ćehajina, Nesuh-age Vučjakovića, hadži Mehmed-bega Karađoza i Derviš-paše Bajezidagića napisane su na arapskom, dok su ostale napisane na turskom jeziku (Hasandedić, 2000., str. 8).

Mostarska mahala Podhum dala je čovjeka koji se u tursko doba istakao ne samo kao državnik i vojskovođa nego i kao vrstan pjesnik i legator. To je Derviš, sin Bajezid-agin koji je dva puta bio beglerbeg na Bosni, 1592. i 1601. godine. On je obogatio klasičnu tursku književnost velikim brojem lijepih i sadržajnih pjesama. Poginuo je 1603. godine na Margaretinom otoku pod Budimom. (Hasandedić, 2000., str. 54-58)

Derviš-paša je 1592. godine sagradio džamiju u Podhumu sa kamenom munarom i uz nju medresu, mekteb i biblioteku. Kronogram gradnje džamije nalazi se na kraju njegove vakufname a sastavio ga je sam legator na perzijskom jeziku. Iz zakladnice saznajemo da je munara uz ovu džamiju sagrađena 1597. (hidžr.1006.) godine.

Džamije je po odredbi legatora imala u početku sljedeće službenike:

-     hatiba sa pet dirhema plate dnevno,

-     imama sa 13 dirhema plate dnevno,

-     mujezina sa 5 dirhema plate dnevno,

-     kajjima sa 4  dirhema plate dnevno,

-     sallahana sa dva dirhema plate dnevno,

-     maorrifa sa dva dirhema plate dnevno.

Za izdržavanje pomenutih zadužbina legator je zavještao devet dućana u Mostaru, mlinicu sa pet vitlova na Buni i 130 000 dirhema u gotovom. Godine 1889. ovaj vakuf imao je u svome posjedu jednu kuću, četiri dućana i dva harema.

Džamija je porušena 1993. godine.

Medresa se nalazila u neposrednoj blizini džamije. Iz zakladnice saznajemo da je medresa sagrađena poslije 1601. godine kada je Derviš-paša postao velija Bosne. Legator je 1601. godine zavještao 36 000 dirhema odredivši da se ovaj iznos daje po šerijatskim propisima na zajam mjesnim trgovcima i zanatlijama uz 10% profita godišnje i da se od toga isplaćuje muderisu po deset dirhema dnevno.

Vakif dalje određuje da muderis predaje Mesneviju, filozofsko mistično djelo islamskog filozofa Dželaludina Rumija uz uslov da muderis bude sposoban i prirodno nadaren za tumačenje ovog djela. Takođe zadužuje mjesnog kadiju da na ovom položaju drži uvijek najsposobnijeg.

Medresa je prestala da radi prije 1890. godine i od tada pa sve do 1912. godine u njoj je radio mekteb istog vakifa. Srušena je 1913. godine i na istom mjestu podignuta je 1914. godine jedna zgrada sa tri velike prostorije u kojoj je sve do 1945. godine radila Derviš-pašina mektebi ibtidaija. Ova zgrada je porušena 1993. godine.

Derviš-paša Bajezidagić podigao je prije 1601. godine mekteb u blizini džamije i odredio da se u njemu postavi mualim sa pet dirhema plate dnevno. Ne zna se kada je ovaj mekteb prestao raditi. (Izvori: Vakufnama Derviš-pašina iz 1593. godine).

Derviš-pašina biblioteka je bila druga poznata i veoma važna biblioteka u Mostaru. U ovoj zakladnici s početka januara 1593. godine legator na kraju donosi spisak knjiga koje je zavještao i određuje da se iste ne smiju nikome poklanjati, prodavati, u posjed uzimati niti igdje iz nje iznositi. Iz tog spiska saznajemo da je Derviš-paša zavještao 46 svezaka pretežno raznih dogmatskih i šerijtsko-pravnih djela. Među njima se posebno ističe komentar Mesnevije od Mevlana Sururije u šest svezaka. Pored Mesnevije legator je još zavještao  tri djela na perzijskom jeziku: Beharistan, Đulistan i Hafizov divan.

         Biblioteka je bila smještena u dershani Derviš-pašine medrese prije 1890. godine, a knjige su iz nje bile prenesene u Karađoz-begovu biblioteku. Jedno djelo se iz ove biblioteke nalazi u u Gazi Husref-begovoj biblioteci u Sarajevu, a jedno u Arhivu Hercegovine u Mostaru.

         Derviš-pašine zadužbine u Mostaru su potpuno porušene.» (Hasandedić, 2000., str. 54-58)

         U toku 17. i 18. stoljeća Mostar se nastavlja razvijati i širiti se preko rijeke Neretve. U tom periodu postaje važan kulturni centar koji daje nekoliko učenih ljudi, pjesnika i pisaca na orijentalnim jezicima, pa je u vrijeme osmanske vladavine spadao među najjače centre istočne obrazovanosti u našim krajevima.

 

2.Opis dobra

«Hercegovačke džamije sa kamenom munarom prepoznajemo po posebnom načinu primjene kamena koji ostaje vidljiv na fasadi, kao i po karakterističnom hercegovačkom pokrovu od kamena. Među arhitektonski najvrijednije spadaju džamije u Mostaru, koje može predstaviti džamija Derviš-paše Bajezidagića u mahali Podhum iz 1592. godine. Uz džamiju je ranije postojala medresa i mekteb od istog osnivača. Džamija je impozantna građevina skladnih proporcija, čije su fasade oblikovane poput kupolnih džamija sa uklesanim lukovima iznad prozora. Tome je dodat i profilirani okvir koji zatvara fasadu sa tri strane. Trijem sa drvenim stupovima je niži od glavnog prostora, čiji je krov, sa istim nagibom, produžen iznad trijema. Time se dobila posebna prostorna kompozicija koju dopunjuje vitka munara.» (Bećirbegović, 1999., str. 48)

         Derviš-paše Bajezidagića džamija je sagrađena u drugoj polovini 16. stoljeća 1592. godine  i ubraja se među nekoliko najstarijih džamija u Mostaru.

         Nad ulazom u džamiju nema nikakvog natpisa, međutim, na zadnjem listu Derviš-pašine vakufname, nalaze se tri kronograma o podizanju njegove džamije. To su sljedeći kronogrami:

 

1000. hidžretske godine

KRONOGRAM O GRADNJI DERVIŠ-PAŠINE DŽAMIJE

 

Tekst kronograma u stihovima na turskom jeziku ispisan je lijepim nesh-talik pismom na zadnjem listu Derviš-pašine zakladnice, datirane sa sredinom rebia II 1001. (15-21. siječanj 1593. godine), čiji se original čuva u Gazi Husref-begovoj biblioteci u Sarajevu.

  «Derviš-agi, poznatom na polju rječitosti, omogućeno je

   Da podigne jednu bogomolju za vjernike.

   Na završetku hiljadite godine, bez oduzimanja, neka ide nagrada

   Dobrotvoru od dova koje će se svakog jutra i večeri ovdje činiti.

   Ej Misali, nevidljivi sveti glas izreče kronogram:

   Ovo mjesto postade kiblom Muhamedovih sljedbenika.

                                              Godina 1000.» (1591./1592.)

 

1000. hidžretske godine

KRONOGRAM O GRADNJI DERVIŠ-PAŠINE DŽAMIJE

 

         Ovaj kronogram u stihovima na perzijskom jeziku također je ispisan na zadnjem listu Derviš-pašine zakladnice i glasi ovako:

 

         „Derviš-aga sagradio je ovaj mesdžid

         Taj sretnik vesela lica bijaše

         Predvodnik svih sokolara

         U Sarajevu dobroga padišaha

         Gospodina sultana Murata, pravednog

         Neka Alah ga dugo poživi

         U vrtu bogomolja

         Niko nije ovoj bogomolji sličnu vidio

         Njezin kronogram je: (ovo je mesdžid dobrote.

         Godina 1000.» (1591./1592.)

 

1000. hidžretske godine

KRONOGRAM O GRADNJI DERVIŠ-PAŠINE DŽAMIJE

 

I ovaj je kronogram u stihovima na perzijskom jeziku, a ispisan je na zadnjem listu Derviš-pašine vakufname.

         «Gradnju ovog mesdžida Derviš-aga je

         Dovršio dobrotom Stvoritelja, Živog,

         Jedinog

         Kada pamet upitah za njezin kronogram,

         Dobih odgovor: «Najbolja džamija.»

         Godina 1000.» (1591./1592.)

 

         Prvi od ova tri kronograma je na turskom jeziku i djelo je pjesnika sa pseudonimom «Misali», dok su druga dva u stihovima na perzijskom jeziku, a pretpostavlja se da ih je sastavio sam Derviš-paša.

 

         Ova džamija pripada tipološkoj grupi jednoprostornih džamija čiji je molitveni prostor natkriven četvorostrešnim krovom, i ima natkrivene vanjske sofe i kameni minaret. U džamiju se ulazi sa sjeverozapadne strane preko otvorenog prostora kamenih sofa koje su visine cca 40 cm. Sofe se nalaze sa obje strane ulaznog portala i natkrivene su  trostrešnim kosim krovom čiji je pokrov od kamenih ploča.

Vanjski gabariti džamije su dimenzija 10,20 x 10,20 m, a dimenzije sofa su 10,20 x 5,00 m. Unutrašnji centralni prostor džamije je kvadratnog oblika, dimenzija 8,20 x 8,20 m. Zidovi su kameni, debljine 90-100 cm, zidani grubo obrađenim kamenom vapnencem. Fasadni zidovi su od klesanog kamena, nisu ožbukani, samo su fugirani.

         Konstrukcija krovišta džamije je drvena, a pokrov su kamene ploče debljine 3 cm. Kamene ploče su postavljene pod kutom od 45 stupnjeva sa preklapanjem.

         Na sjeverozapadnoj strani se nalazi drveni trijem koji ima trostrešno krovište prekriveno kamenim pločama. Konstrukcija trijema je drvena i oslonjena je na 8 drvenih stupova dimenzija 16x16 cm koji imaju kamenu bazu, od kojih je 6 postavljeno na prednjoj, a 2 na bočnim stranama trijema.

         Visina objekta mjerena od poda džamije do tjemena krovišta iznosi 9,35 m. Visina molitvenog prostora od poda do stropa iznosi cca 6,00 m.

         Prozori džamije su raspoređeni u dvije razine i to po dva prozora u svakoj razini na jugozapadnoj, jugoistočnoj i sjeveroistočnoj fasadi, dok se na sjeverozapadnoj fasadi, gdje je ulazni trijem, nalaze dva prozora u donjoj razini i to po jedan sa obje strane portala. Prozori u donjoj razini su dvokrilni. Ovi prozori imaju kamene ramove i prelomljeni luk iznad prozora sa unutrašnje i vanjske strane. Prozori donje razine džamije imaju demire od kovanog željeza. Prozori u gornjoj razini se polukružno završavaju.

         Portal džamije je izveden od kamena i naglašen je visokim pravokutnim okvirom koji je visine cca 5,00 m. Portal se sastojao od dvokrilnih drvenih vrata koja su bila ustakljena. Vrata su imala kameni ram koji se završavao lučno, a iznad njega je bio pravokutni kameni dio koji je imao piramidalni oblik ukrašen kamenim stalaktitima. U njemu se nalaze dvije kamene ploče sa kronogramima na arapskom i našem jeziku sa imenom Derviš-paše Bajezidagića, osnivačem džamije i godinom izgradnje džamije.

         Mihrabska niša se nalazi na jugoistočnom zidu džamije, okrenuta prema Kibli. Mihrabska niša je kamena, polukružna i njezine dimenziju su: širina cca 1,50 m, visina cca 2,80, dok je njezina dubina 50 cm. Mihrab je sa tri strane uokviren kamenim ramom koji je sa lijeve i desne strane udaljen od zida 25 cm. Ram se završava na visini od cca 3,60 m, a stilizirani ukras, koji se nastavlja na ram, ide do visine od cca 4,60 m. Mihrab je završen motivima klesane dekoracije, mukarnasima (stalaktitima), koji su izrađeni od kamena.

         Mimber se nalazi na jugoistočnom zidu džamije i to desno od mihraba. Bio je izrađen od drveta.

         Mahfil se nalazi na sjeverozapadnom zidu džamije i to desno od ulaznih vrata. Njegova konstrukcija je bila drvena, oslonjena na četiri drvena stupa. Dimenzije mahvila su bile: dužina cca 8,20 m, a širina cca 1,97 m.

         Kameni minaret je smješten desno od ulaza u džamiju, uz njezin jugozapadni zid. Zidana je od klesanog kamena. Ulaz u minaret se nalazi na jugozapadnom zidu džamije, a ulazi se iz prostora džamije, odmah ispod mahvila. Ukupna visina minareta iznosi cca 25,25 m. Konstrukcija minareta je građena od kamenih blokova koji obrazuju prstenove čiji unutrašnji obod obrazuje kružnicu, a vanjski obod poligon sa dvanaest strana. Ograda šerefe je od kamena visine cca 95 cm. Krov minareta je kameni u obliku kupe sa alemom na vrhu. 

         Dvorište džamije je ograđeno visokim kamenim zidom i to sa sjeverozapadne i jugozapadne strane. Sjeveroistočna i jugoistočna strana džamijskog objekta su ujedno i granična međa sa susjednim lokalitetom, označeno kao k.č. broj 5511 (novi premjer) i k.č. broj 52/96 (stari premjer), koji je upisan u z.k. izvadak broj: 7278, k.o. Mostar, kao društvena svojina, ali ga koristi poduzeće «Montprojekt» iz Mostara. Ovakvo stanje pretstavlja Islamskoj zajednici veliki problem u smislu održavanja objekta i njegove upotrebe, jer su automobili parkirani uz sam džamijski zid.

         Opis džamije je baziran na starim fotografijama i djelomično na sadašnjem stanju objekta.

         Na temelju fotografija koje smo dobili od predstavnika Islamske zajednice, a koje su snimane poslije rušenja džamije u Podhumu, je napravljen ovaj kratki opis stanja objekta nakon rušenja.

        Minaret, zatim krovna konstrukcija objekta i kompletan trijem, su potpuno srušeni.  Ostali su samo kameni zidovi i to: jugoistočni i sjeveroistočni zid, dio sjeverozapadnog zida sa kamenim portalom i mali dio jugozapadnog zida. Pored objekta su vidljive velike gomile kamenja i otpadnog materijala.

         Harem uz Džamiju u Podhumu (Derviš-paše Bajezidagića džamiju)

         Harem (1) uz Džamiju u Podhumu je bio velik i nalazio se jugozapadno i jugoistočno od džamije i zauzimao je prostor današnjeg džamijskog dvorišta (harema) i prostor na parcelama označen kao k.č. 5511 (novi premjer), što odgovara k.č. broj (52/105, 52/104 i 52/96 (stari premjer).

         Do danas su sačuvana samo dva nišana i nalaze se lijevo od ulaznog trijema. Nemamo podatak kada i gdje je izmješten ovaj veliki harem.

         Prema Mujezinoviću, u haremu Derviš-paše Bajezidagića džamije se nalazilo preko četrdeset grobova sa nišanima. To su gotovo sve jednostavni i kratki kronogrami u prozi na turskom jeziku. Sljedećih osam natpisa u prepisu i prijevodu glase:

 

1119. hidžretske godine

NATPIS NA NIŠANU HASANA,

SINA AHMEDOVA

 

Na nišanu sa običnim turbanom uklesan je ovaj natpis u prozi na turskom jeziku:

«Umrli Hasan, sin Ahmed-bega Hasanagića, u ima Allaha (prouči) Fatihu. Godina 1119.»

(1707./1708.)

Ovo je najstariji nišan.

 

1178. hidžretske godine

NATPIS NA NIŠANU

GAZI AHMED-SPAHIJE

 

Na nišanu izvedenom u formi ulemanskih nišana uklesan je sljedeći natpis u prozi na turskom jeziku:

«(Bože) koji praštaš i pokrivaš grijehe. Umrli Gazi Ahmed-spahija Tokmanović, sin Hasan-agin. Za njegovu dušu prouči Fatihu. Godina 1178.» (1764.)

 

1244. hidžretske godine

NATPIS NA NIŠANU AHMED-EFENDIJE,

SINA MUNLA OSMANOVA

 

Sa četiri strane nišana ulemanskog ispisan je ovaj natpis:

«(Bože) koji praštaš (grijehe). Umrli Ahmed-efendija, sin Munla Osmana, neka mu Allah učini ležište ugodnim, a raj njegovim utočištem. Neka je na njeg Božija milost. Godina 1244.» (1828./1829.)

 

1166. hidžretske godine

NATPIS NA NIŠANU

ŠEJH-DEDE MULA ISMAILA

 

Na uzglavnom i dosta jednostavnom nišanu uklesan je ovaj natpis (pismo: obični nesh):

«(Bože) koji praštaš grijehe. Od posjete grobu svrha je dova. Ono što sam ja danas, ti ćeš biti sutra. Umrli Šejh-dede Munla Ismail. Za njegovu dušu (prouči) Fatihu. Mjesec redžeba 1166.»

(4. svibanj – 2. lipanj 1753.)

 

1264. hidžretske godine

NATPIS NA NIŠANU HAFIZ MUSTAFE

 

Uzglavni nišan na kome je uklesan ovaj natpis ima oblik ulemanskih nišana. Pismo: obični nesh.

«Smrtni napitak svak će okusiti. Posjetioče moga groba, sjeti se umrlog sa dovom, kao i ostalih vjernika i vjernica. Umrli Hafiz Mustafa, sin Osmana Šabana. Za njegovu dušu (prouči) Fatihu. Pisano godine 1264.» (1847./1848.)

 

1281. hidžretske godine

NATPIS NA NIŠANU

ALIJE MEHMEDBAŠIĆ

 

Na nišanu pri čijem vrhu je ženska kapa isklesan je ovaj natpis u jednostavnom neshi pismu:

«Motrioče koji crpiš pouku, prouči Fatihu, jer će smrtnu čašu svak okušati. Posjetioče moga groba, razmisli o mojem stanju, jer sam ja juče bila ono što si ti danas. Umrla Alija, kći Husejina Mehmedbašića. Za njezinu dušu (prouči) Fatihu. Umrla 28. zilhidže 1281. godine.» (25. svibanj 1865.)

 

1282. hidžretske godine

NATPIS NA NIŠANU HAMID EFENDIJE

 

Na nadgrobnom spomeniku forme ulemanskih nišana isklesan je ovaj natpis u prozi na turskom jeziku (pismo: obično nesh):

«Motrioče koji crpiš pouku, prouči Fatihu, jer će smrtnu čašu svak okušati. Umrli Hamid efendija, sin Ibrahima Hasanefendića. Za njegovu dušu Fatiha. Godina 1282.» (1865.)

 

1360. hidžretske godine

NATPIS NA NIŠANU BUTUM MUHAMEDA

 

Na uzglavnom nišanu, koji pri vrhu ima fes, uklesan je ovaj natpis na bosanskom jeziku, a arapskim pismom, koji glasi:

«Godina 1360 (1941). Ovdje leži Muhamed Butum, sin Mustafin.»

(Mujezinović, 1998., str. 213-215)

             

3.  Dosadašnja zakonska zaštita

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u dokumente o zaštiti dobra i utvrđeno je sljedeće:

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine, Derviš-paše Bajezidagića džamija  je evidentirana kao spomenik I. kategorije.

Derviš-paše Bajezidagića džamija u Mostaru uvrštena je na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 394.

Od Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Federacije BiH nismo dobili Rješenje da je objekt bio zaštićen.

 

4.  Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

U toku ratnih djejstava 1993. godine objekt Derviš-paše Bajezidagića džamije u Mostaru je porušen.

Na temelju Projekta rekonstrukcije Derviš–paše Bajezidagića džamije u Mostaru, koji je izradio Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Mostar 2002. godine, izvršena je rehabilitacija objekta džamije, koja je završena u svibnju 2004. godine.

Prema tehničkom opisu gore navedenog projekta stoji da je džamija u toku rata 1993. godine minirana, porušen je minaret, dio sjevernog i zapadnog zida, krov, hajat...Dalje u tehničkom opisu stoje uvjeti pod kojima je vršena rehabilitacija objekta.

             

5. Sadašnje stanje dobra

-     Objekt Derviš-paše Bajezidagića džamija je otvoren u maju 2004. godine.

-     Svi građevinsko-zanatski radovi na džamiji su završeni.

-     Nije promijenjena namjena sakralnog objekta.

-     Objekt je građen sa istim gabaritima, proporcijama, elementima konstrukcije, a korišteni su tradicionalni građevinski materijali, ali ne u toj mjeri da bude autentičan starom objektu.

-     Nije u potpunosti završeno hortikulturalno uređenje džamijskog harema.

 

III -  ZAKLJUČAK

 

         Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu.

        Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

 

A.      Vremensko određenje

B.      Povijesna vrijednost

(veza građevine, cjeline ili područja sa povijesnom ličnošću ili značajnim događajem u povijesti)

E.      Simbolička vrijednost

ii  Sakralna vrijednost

vi Značaj za identitet skupine ljudi

F.      Ambijentalna vrijednost

ii.Značenje u strukturi i slici grada

ii.Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

 

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

 

Korištena literatura

         U toku vođenja postupka proglašenja povijesne građevine Derviš-paše Bajezidagića džamije u  Mostaru nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

 

1951.  Bejtić, Alija, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, 1952.-1953., Veselin Masleša, Sarajevo

 

1954. Hamdija Kreševljaković i Hamdija Kapidžić, «Stari Hercegovački gradovi», Naše starine br. 2, str 9-10, 1954.

 

1971.    Hamdija Kreševljaković, «Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini 1463-1871», Izabrana djela II, Sarajevo, str. 280-281, 1971.

 

1976.    Hivzija Hasandedić, Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, Sarajevo, str. 18, 1976.

 

1996.    Čelebija, Evlija, Putopis, Sarajevo Publishing, 1996.

 

1997.    Bećirbegović, Madžida, Prosvjetni objekti islamske arhitekture  u Bosni i   Hercegovini                     

 

1998.   Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne I Hercegovine,   3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998.

 

1999.   Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing, 1999.

 

2000.    Hasandedić, Hivzija, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, Medžlis Islamske zajednice Mostar, Mostar, lipanj 2000.

 

2000.   Ayverdi, dr. Ekrem Hakki, Avrupada Osmanli Mimari Eserleri, Yugoslavya 3. kitap, Istanbul, 2000.

                                    

2002.   Projekat rekonstrukcije Derviš–paše Bajezidagića džamije u Mostaru, Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Mostar, 2002.

  


(1) Prema staroj fotografiji Derviš-paše Bajezidagića džamije u Mostaru i navodima ljudi iz Medžlisa IVZ Mostar, džamijski harem je bio velik i zauzimao je prostor današnjeg džamijskog dvorišta kao i prostor na susjednim percelama označenim kao k.č. 52/105 i 52/96.

 



Džamija u Podhumu Džamija u Podhumu prije razaranja Ostaci Džamije u Podhumu Harem Džamije, stara fotografija
Ostaci džamije, unutrašnjostTrijemPortalMihrab
MimberStari mahfilNovi mahfil 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: