Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 2/06.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 25. do 31. januara 2005. godine, donijela je

O D L U K U

I

Historijski spomenik -  Šeher-ćehajina ćuprija u Sarajevu proglašava se  nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi u Sarajevu, općina Stari Grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika. 

Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

I zona zaštite obuhvata objekat mosta. U toj zoni potrebno je osigurati provođenje sljedećih mjera zaštite:

-     nije dopuštena nova izgradnja, a moguća je sanacija, restauracija i konzervacija mosta, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-     sve primijenjene metode i stepeni intervencije trebaju biti čitljivi;

-     zabranjuje se obavljanje svih radova na infrastrukturi, osim u izuzetnim slučajevima, uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

VI

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu,  nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave, nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 530.

X

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 06.2-2-208/04-3                                         

26. januara 2005. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

                                                                                                Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija je, na sjednici održanoj 14. jula 2000. godine, donijela odluku o stavljanju Šeher-ćehajine ćuprije na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod nazivom Most Šeher ćehaje i rednim brojem 530.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tokom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,
• historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je sljedeće:

1. Podaci o dobru 

Lokacija

Most premošćuje rijeku Miljacku i nalazi se ispred gradske Vijećnice u općini Stari Grad, Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine.

Historijski podaci

Na prostorima današnjeg Sarajeva postojala su naselja od neolita preko Ilira i Rimljana, do srednjovjekovnog trgovišta, seoskih naselja Koševa, Bistrika, Bjelava, Radilovića i Brodca. U srednjevjekovnoj župi postoji naselje, varoš ili trg po imenu Vrhbosna ili Vrhbosanje. O tom naselju se mogu pronaći prvi podaci u XV stoljeću.

Godina 1462, kada je napisana vakufnama Gazi Isa-bega Ishakovića, smatra se godinom kada se Sarajevo počinje razvijati kao urbano mjesto. To je planski osnovan grad i tokom XV i XVI stoljeća se razvijao dolinom Miljacke.

Isa-beg Ishaković je prvi bosanski namjesnik i u XV stoljeću gradi na lijevoj obali Miljacke džamiju, a zatim most preko Miljacke, koji je nazvan Carevom ćuprijom.

Važan period u urbanom razvitku Sarajeva u osmanskom dobu bilo je XVI stoljeće, zahvaljujući pojavi Gazi Husrev-bega, najznačajnijeg bosanskog namjesnika na ovim prostorima. On je podizanjem svojih zadužbina učinio da Sarajevo postane veliki grad - šeher, poznat širom Evrope i prostranog Osmanskog carstva. Pored džamija, medresa, tekija, mekteba i biblioteka, grade se i brojni komunalni i privredni objekti, kao što su mostovi na Miljacki, hamami i česme. Izgrađen je i veliki broj trgovačkih objekata, kao što su bezistani, hanovi i karavan-saraji, te mnogobrojni dućani, magaze i daire.

Dolina rijeke Miljacke, po svom geografskom položaju i prirodnim uvjetima, predstavlja od najstarijih vremena važnu komunikaciju Istoka i Zapada, a posebno u osmanskom periodu, kad carigradski put postaje okosnica čitavog Balkana, a Sarajevo najvažniji grad sjeverozapadnog područja Osmanaskog carstva. Dolina Miljacke postaje veoma frekventna, tako da se počinju graditi mostovi, i, počevši od Kozje ćuprije do Alipašinog mosta, bilo je izgrađeno trinaest mostova, od kojih je pet kamenih. Najljepši sarajevski mostovi su nastali do kraja XVI stoljeća. Nakon Careve ćuprije i Skenderije, nastaje u prvoj polovini XVI stoljeća treći poznati sarajevski most na mjestu današnje Latinske ćuprije. 1557. godine nastaje četvrti most – Čobanija, a 1567. godine peti – Ćumurija. 1585. godine nastaje most pod Alifakovcem – današnja Šeher-ćehajina ćuprija.

Svaki od navedenih objekata bio je uvjetovan razvojem komunikacija i određenim javnim objektima na jednoj i drugoj obali rijeke, što je iziskivalo njihovo povezivanje. U starom Sarajevu promet ne ide uz rijeku, ona mnogo više i češće vijuga između zelenila i kuća, kroz bašče, praćena jablanima. Ona postaje rekreacija nadohvat ruke; tamo gdje je moguće, ona postaje proširenje stambenog prostora, kuće se okreću prema njoj, nastaju gradnje slične sojenicama, a hladnjaci i kafanice izbacuju se direktno nad vodu. Tako je Miljacka bila osnovna žila kucavica šehera, a mostovi spone koje preko rijeke povezuju grad. (Čelić, Mujezinović, 1969, str. 83)

Sačuvana su tri mosta na Miljacki, Kozja ćuprija, Šeher-ćehajina ćuprija i Latinska ćuprija. U svojoj izvornoj formi sigurno su predstavljali vrijedne primjere tursko-orijentalne arhitekture mostova, čiju realizaciju moramo pripisati turskim školovanim graditeljima, iako im ne znamo imena. Svi ovi objekti su u XVIII stoljeću rekonstruirani, a te rekonstrukcije su izvodili domaći majstori. Oni su stvaralaštvo Istoka u bosanskohercegovačkoj interpretaciji i to im daje posebnu vrijednost. (Čelić, Mujezinović, 1969, str. 72)

Stari most, Šeher-ćehajina ćuprija, nalazi se ispred zgrade Vijećnice, kraj same Bendbaše. Most na ovom mjestu spaja dvije suprotne padine grada, Nadmline na desnoj, i Alifakovac na lijevoj obali, u čijem se podnožju nalazi Vekil-Harčova džamija iz sredine XVI stoljeća. Naziv Šeher-ćehajina ćuprija ili kraće Šeherija je jedino ime za ovaj most poznato u narodu i u dokumentima. O mostu Šeher-ćehajina ćuprija, vremenu gradnje, graditelju i osnivaču u izvorima i literaturi se malo zna. Iz samog imena mosta može se zaključiti da ga je podigao ili nanovo sagradio (obnovio) neki od sarajevskih šeher-ćehaja. Jedna od legendi koje se odnose na ovaj most upućuje na to da ga je podigao Hadži Husein(1).

Najvjerovatnije da je Šeherija izgrađena već u XVI stoljeću, jer je postojala potreba da se spoje dvije suprotne obale pri samom dolasku u grad sa carigradskog druma. Jedini pisani dokument, koji bi mogao ukazivati na vrijeme izgradnje mosta, kao i njegovog vakif, je u prepisu sačuvan natpis-hronogram, pronađen u gradskom arhivu Mostar.

«Alija koga nazivaju Hafizadićem

 U ime Boga podiže ovo dobro djelo,

Na ovaj način sagrađen most

Nisu vidjeli ni oni koji su mnogo svijeta prošli,

Kad je most postavljen Hadi mu reče kronogram

«Ovo je čudesan prelaz.»

Hronogram govori o mostu na Bendbaši u Sarajevu, a kako je ovo jedini kameni most na prostoru Bendbaše, to je sasvim sigurno da se natpis odnosi na Šeher-ćehajin most. Iz teksta natpisa se vidi da je most 994. hidžretske, odnosno 1585/1586. godine sagradio neki «Alija kojeg nazivaju Hafizadićem». Pisac hronograma je pjesnik Hadi (Nihadi), isti pisac koji je napisao i hronogram na Višegradskom mostu.

Most je vjerovatno obnovljen nakon katastrofalne poplave koja je zadesila Sarajevo 1619/1620. godine, kada je stradalo šest mostova na Miljacki, među kojima i Šeher-ćehajin most(2).

Godine 1843. Miljacka je nadošla i srušena su dva potporna stupa na Šeher-ćehajinom mostu, što je dovelo do oštećenja tri svoda uz desnu obalu rijeke. Opravku mosta finansirao je Musafa-paša Babić (Musaj-beg Babić) čiji su se konaci nalazili na desnoj strani mosta. O tome je sačuvan i natpis na obnovljenom dijelu mosta.

«Ovaj dio mosta porušen je usljed velike bujice,

Obnovitelj njegov je Musafa-paša, neka mu je život dug.»

Godine 1880. most je ponovo oštećen od poplave, a 1881. Sarajevska gradska općina je izvršila opravke.

Prilikom radova na regulaciji korita rijeke Miljacke, nastale su velike promjene na mostu. 1897. godine zatrpan je jedan od pet lukova mosta, onaj koji se nalazio na lijevoj obali Miljacke, a 1904. godine skinuta je kamena ograda mosta i dodati su konzolni pješački prelazi sa željeznom ogradom.

Pretposljednji popravak mosta izvršen je 1987. godine, kada su obnovljeni nosivi dijelovi mosta, pješačke staze, kolovoz i ograda.

Godine 1999/2001. izvršeni su radovi sanacije, rekonstrukcije, restauracije i konzervacije Šeher-ćehajinog mosta, koja je izvedena prema Glavnom projektu koji je izradio Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo.

2. Opis dobra    

           Smještena u slikovitom okruženju, podno padina Alfakovca, Šeher-ćehajina ćuprija ima višestruku vrijednost, ne samo kao pojedinačan spomenik graditeljstva osmanskog perioda, nego i kao neodvojiv dio ambijenta starog Sarajeva. (N. Mujezinović, 2001, str. 8)

          Šeher-ćehajina ćuprija, skupa sa stambenim naseljima na padinama Alifakovac i Nadmlina, čine jednu ambijentalnu cjelinu, a posebno je neposredan kontakt ostvaren između mosta i Vekil-Harčove džamije, sa grobljem u podnožju Alifakovca.

         U općem dojmu, most ima izvjesne sličnosti sa Latinskom ćuprijom, i ta se sličnost ogleda u izboru konstruktivnog sistema i u izboru i načinu ugradnje materijala.

           Stari most Šeher-ćehajina ćuprija podignut je na mjestu gdje je korito rijeke Miljacke relativno dosta široko i nisko, tako da je jedino moguće konstruktivno rješenje bilo rješenje sa više lukova i stupova.

           Korito rijeke Miljacke premošćeno je masivnom kamenom mostovskom konstrukcijom sa četiri svoda i tri riječna stupa. U ranijoj fazi most je imao pet otvora i četiri stupa, ali je prilikom regulacije rijeke jedan luk i jedan stup na lijevoj obali zatrpan.

           Stupovi na uzvodnoj fasadi su trougaone, a na nizvodnoj poligonalne osnove. Stupovi imaju postamente čija visina varira, a postoje i odstupanja od jedinstvene forme baze. Izvedeni su na način uobičajan u osmanskoj mostogradnji u periodu od XVI do XIX stoljeća, a završeni piramidalnim krunama ispod kojih se nalaze profilirani vijenci. (N. Mujezinović, 2001, str. 9)                                                                                  

           Sva tri stuba imaju na uzvodnoj strani oštre kljunove ledolomce, u vidu istokrakog trougla, sa bazom prislonjenom na fasadu mosta. Na nizvodnoj strani stub se završava poligonalnim istakom. Na taj način, stub je znatno duži od širine mosta, pa kod pritiska bujice djeluje i kao kontrafor. Pri dnu, stupovi imaju proširenja u vidu jedne ili dvije stepenice, ali u rješenju ovih baza vlada neujednačenost. Visine baze prvog stupa je 20, a ostalih je 50 cm. Prvi stup se završava vijencem na visini od 2,4 m iznad terena, a drugi i treći na visini od 2,75 m. Iznad vijenca, zidovi završavaju piramidalnim završecima, koji su na uzvodnoj strani trostrani, a na nizvodnoj poligonalni i čija se visina kreće od 1,40 do 1,75 m.

           Fundiranje je, vjerovatno, izvršeno klasično. Pretpostavka je da su stupovi mosta temeljeni na roštiljima, a sami stupovi izvedeni su na klasičan način.

Od ukupno četiri otvora, najmanji je uz desnu obalu, sa rasponom od 7,20 m, drugi otvor ima raspon 7,35 m, dok su treći i četvrti istog raspona, tj. po 7,85 m. Pretpostavlja se da je peti luk imao raspon od oko 7,20-7,35 m. Svodovi se oslanjaju na stupove približno istih širina, 2,4-2,5 m. Prilazi mostu svedeni su na minimum, s obzirom da su obalni podzidi skoro vertikalni. Prema tome, ukupna dužina mosta iznosi 39,55 m. Ako ovoj mjeri dodamo pretpostavljeni raspon petog luka od cca 7,30 m, te dva prilaza na obalama po cca 2,00 m, izlazi da je ukupna prvobitna dužina Šeherije iznosila oko 51 m.

Oblik svodnih linija, kako donjih tako i gornji, koje koncentrično prate donje, polukružan je na svim lukovima, osim na prvom sa desne obale. Ovaj luk je nešto prignječen i približava se ovalu ili elipsi. Visina otvora, mjerena od proširene baze stupova, iznosi polovinu raspona, izuzetak čini prvi otvor cija je visina za 20 cm manja od poluprečnika. Debljina svoda je konstantna i iznosi 45 cm. (Čelić, Mujezinović, 1969, str. 90-94)

           Prvobitno, most je imao korkaluk od kamenih ploča, pričvršćen na vijenac koji je tangirao tjemena lukova. Linija nivelete mijenja smjer, tj. pada u osi drugog svoda od lijeve obale.

           Na objektu ne susrećemo izraženiju kamenu plastiku vijenaca ili profilacije iznad čeonih lukova, dekoraciju na stupovima, i sl. Lukovi su neznatno uvučeni u odnosu na čeone zidove, što daje izvjesnu plastičnost fasadama. Svodni kamenovi su nešto istureniji prema naprijed, a vijenci imaju vrlo jednostavnu profilaciju.

           Most je izveden od nekoliko vrsta kamena.

           Lukovi, čeoni zidovi i svodovi zidani su sedrom žućkastosmeđe boje. Obloga tijela stupova je, uglavnom, izvedena od krečnjake dvije vrste: tamnosivog i sivobijelog. Izuzetak su završeci stupova između drugog i trećeg luka na uzvodnoj, i drugog, trećeg i četvrtog na nizvodnoj fasadi. Ovdje je konglomerat prljavosive boje sa primjesom zelenkaste. Konglomerat se na oba stupa pojavljuje samo u gornjem pojasu, od drugog  do četvrtog  reda.

Sve baze stupova izvedene su od bijelog krečnjaka. Krune stupova zidane su sedrom. Korkaluk i originalni vijenac mosta bili su od krečnjaka i lokalnog majdana.

Blokovi u čeonim zidovima i lukovima su prilično pravilni, ujednačenih visina i različitih dužina. Obrada klesanaca od krečnjaka u oplti stupova nešto je finija i preciznija nego obrada sedrenih blokova. Ispuna svodova sastoji se od lomljenika u malteru, a završni sloj kolovozne konstrukcije su ploče rezane u obliku kaldrme.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti, broj 02-622-2 od 18. aprila 1962. godine, Šeher-ćehajina ćuprija u Sarajevu je stavljena pod zaštitu države.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2000. godine, Šeher-ćehajina ćuprija u Sarajevu je evidentirana i valorizirana kao spomenik I kategorije.

Šeher-ćehajina ćuprija u Sarajevu uvrštena je na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 530.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

           Objekat je tokom svoje historije pretrpio  brojne prepravke i izmjene; nagrizen zubom vremena, mijenjan u pojedinim svojim segmentima nesistematskim i neprostudiranim intervencijama, izložen stalnom štetnom djelovanju motornog saobraćaja, koji se godinama preko njega odvijao, i na kraju pet godina ratnih uvjeta, tako da je prije posljednje rekonstrukcije bio u lošem stanju, kako sa aspekta očuvanosti fizičke strukture, tako i sa aspekta gubitka autentičnosti.

           Prva veća intervencija na mostu bila je poslije velike poplave koja je zadesila Sarajevo 1619/1620. godine, kada je stradalo šest mostova na Miljacki, među kojima i Šeher-ćehajin most.

           Prilikom radova na regulaciji korita rijeke Miljacke, nastale su velike promjene na mostu. 1897. godine zatrpan je jedan od pet lukova mosta, onaj koji se nalazio na lijevoj obali Miljacke, a 1904. godine skinuta je kamena ograda mosta i dodati su konzolni pješački prelazi sa željeznom ogradom.

Izrada Glavnog projekta sanacije, restauracije, rekonstrukcije i konzervacije Šeher-ćehajinog mosta urađena je od strane Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo,  započeta je u decembru 1998. godine, a završena je u aprilu 1999. godine. Projekat se sastoji od dvije faze: konstruktivne (Projekat konstruktivne sanacije, projektant: prof. dr. Zlatko Langof, diplomirani inžinjer građevinarstava) i konzervatorske (Projekat konzervatorsko - restauratorskih radova i radova rekonstrukcije, projektant: Nermina Mujezinović, diplomirani inžinjer arhitekture). Rad na tehničkoj dokumentaciji sadržavao je sljedeće segmente:

-     nulta faza: istraživački radovi,

-     prva faza: izrada projekta konzervatorsko - restauratorskih radova,

-     druga faza: izrada projekta konstruktivne sanacije,

-     treća faza: radovi na ispitivanju i valorizaciji materijala predviđenih za ugradnju pri restauraciji i rekonstrukciji uništenih i oštećenih elemenata.

Prilikom izrade Glavnog projekta, konsultirani su eksperti najrazličitijih stručnih profila. Terenska istraživanja vršile su za to usko specijalizirane ustanove.

        Realizacija je podijeljena na tri faze.

-     Pripremna faza podrazumijevala je radove rušenja i demontaže naknadno dodatih elemenata: konzolno izbačenih pješačkih staza, podužnih i poprečnih čeličnih traverzi i kolovoznog stroja kocke i asfalta, te prekid infrastrukturnih vodova koji su prelazili preko objekta. U ovom periodu vršeni su i istražni radovi različitog karaktera.

-     U sklopu prve faze realiziran je čitav niz konstruktivnih i drugih zahvata, kao što su: sanacija temelja, riječnih stupova, tri svoda s gornje strane, preziđivanje četvrtog svoda (do Vijećnice); sanacija i rekonstrukcija dijelova čeonih i krilnih zidova; rješavanje problema odvodnje i zaštite kamenih elemenata. Ovi radovi okončani su u novembru 1999. godine.

-     U okviru druge - završne faze, predviđeno je okončanje intervencija usmjerenih ka vraćanju autentičnog izgleda objektu kroz restauraciju i rekonstrukciju oštećenih i nestalih originalnih elemenata, te konzervatorske radove na očuvanim originalnim dijelovima. Radi se o rekonstrukciji vijenca, ograde - korkaluka, hodne površine - "kaldrme" i slojeva podloge ispod nje, vraćanju originalne nivelete mosta i konzervatorskim zahvatima na fasadi. Ovo, također, pretpostavlja određene intervencije na neposrednom okruženju - uređenje samog prilaza mostu s lijeve i desne obale.

5.  Sadašnje stanje dobra

          Uvidom na licu mjesta, utvrđeno je sljedeće:

-     Šeher-ćehajina ćuprija u Sarajevu je restaurirana, tako da joj je vraćen autentičan izgled i namjena kakvu je prvobitno imala: promet samo za pješake.

-     Objekat je pušten u promet 19. decembra 2001. godine.

-     Izvršena je rekonstrukcija, konstruktivna sanacija i restauratorsko-konzervatorski radovi, kao i rekonstrukcija izgubljenih i uništenih elemenata ovog mosta.

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima ("Službeni glasnik BiH", br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

C.III. Proporcije

C.IV Kompozicija

C.VI. Vrijednost konstrukcije

D. Čitljivost

D.IV. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

E. Simbolička vrijednost

E.III Tradicionalna vrijednost

E.V Značaj za identitet skupine ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

F.II Značenje u strukturi i slici grada

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

H.I Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa i stila

Sastavni dio ove odluke su:

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

Korištena literatura:

1969.    Čelić, Džemal, Mujezinović, Mehmed, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo, 1969.

1991.    Hamdija, Kreševljaković, Izabrana djela III – banje, vodovodi, hanovi i karavansaraji, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991.

2001.    Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Šeher-ćehajin most, sanacija, rekonstrukcija, restauracija, Sarajevo, 2001.

(1) Legenda kaže da je 1610. godine u Sarajevu živio "čuveni Hadži Husein Hodžić, koji bijaše šeher-ćehaja, tj. upravitelj grada. Hadži Husein imadaše sina Mustafu, dobrog trgovca. Jednom prilikom ode Mustafa trgovačkim poslom u Stambol. Zagleda se u kćerku carskog terzibaše i sasvim se nastani u Stambolu. Pošto Mustafin otac ne imađaše više djece i ostao sam, naumi ostaviti svoj spomen, pa započe graditi jedan hair - kamenitu ćupriju preko Miljacke, koja se još i danas naziva Šeherćehajinom ćuprijom". Most nije uspio završiti, jer je uskoro umro, pa je gradnja obustavljena. Kada je za to čuo njegov sin, vraća se u Sarajevo i završava gradnju mosta. Dalje legenda govori o tome da mu je ubrzo umrla i žena koju ukopa na Alifakovcu, gdje podiže turbe za nju i za sebe.

(2) U Zadarskom dokumentu stoji da je u poplavi iz 1619. godine među šest nastradalih mostova bila i Šeherija i da je tom prilikom nestao Hadijev natpis.