početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Šarena (Sulejmanija) džamija, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

 

"Službeni glasnik BiH", broj 29/06.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 25. do 31. januara 2005. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Graditeljska cjelina - Šarena  (Sulejmanija) džamija u Travniku proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine Šarena (Sulejmanija) džamija sa šadrvanom, česmom i dućanima, te pokretno naslijeđe koga čine dva rukopisna Kur'ana.

Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. broj 903 (novi premjer), što odgovara  k.č. br. 5/1 i 5/390 (stari premjer),  z.k. uložak broj 1589, vlasništvo Islamske vjerske zajednice u Travniku, k.o. Travnik,  općina Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske uvjete za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteni su samo konzervatorsko-restauratorski radovi, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-          potrebno je izraditi projekat održavanja nacionalnog spomenika.

Zaštitni pojas obuhvata prostor ograničen parcelama koje graniče sa prostorom definiranim u tački I stav 3. ove odluke. U tom pojasu utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          na susjednim parcelama nije dopuštena nova izgradnja objekata, niti izvođenje bilo kakvih radova koji mogu utjecati na promjenu ambijenta;

-          nije dopuštena izgradnja na zaštićenim zelenim površinama.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik  ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Iznošenje pokretnog naslijeđa  iz tačke I stav 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje  u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe ili nacionalni spomenik.

Komisija u svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat  u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

           

VII

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

X

 

Danom donošenja ove odluke sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 634.

 

XI

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Broj: 07.1-2-295/04-4

27. januara 2005. godine

Sarajevo

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija  za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika  donijela je odluku o stavljanju Šarene džamije u Travniku, pod rednim brojem 634, na Privremenu listu nacionalnih spomenika. U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-          podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na osnovi uvida u  prikupljenu dokumentaciju, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Travnik se nalazi na obalama rječice Lašve, između planina Vlašića i Vilenice. Graditeljska cjelina Šarene (Sulejmanija) džamije u Travniku smještena je u centru Donje čaršije u Travniku. Objekti se nalaze na k.č. 903, k.o. Travnik, vlasništvo Islamske vjerske zajednice u Travniku.

Historijski podaci

Razvoj Travnika kao gradskog naselja vezan je za doba turske uprave u Bosni. Ishodište grada je srednjovjekovni stari grad na uzvišenju, sa podgrađem – varoši. O srednjovjekovnom gradu Travniku nema spomena u historijskim dokumentima, ali oblik gornje tvrđave u kojoj se nalazila dvorska palata kao i toponim “Varoš” ispod tvrđave, govore u prilog podgrađa uz utvrđenje u srednjem vijeku. (Kovačević-Kojić, 1978,138, 264)

Nahija Lašva odgovara istoimenoj župi Lašvi u porječju istoimene rječice. Kao župa Lašva je poznata od 1244, a od 1470. godine pa do XIX stoljeća nahija Lašva je u sastavu kadiluka i vilajeta čije središte je bio Travnik. Travnik se prvi put spominje 1463. godine, kada je prilikom priprema na grad Jajce, ovdje kratko boravio sultan Fatih Mehmed II, osvajač, ali je travnička utvrda nastala bar u prvoj polovini XV stoljeća. Travnik je 1519. godine bio sjedište vojvode. (Mujezinović, 1998, str. 325)

U turskoj administrativnoj podjeli, među gradovima u Bosni Travnik zauzima istaknuto mjesto, o čemu svjedoči i činjenica da je grad u dugom vremenskom periodu bio sjedište kadiluka (pretpostavlja se da je to postao prije 1557. godine), a od 1699. do 1850. godine (sa dva manja prekida) i Bosanskog pašaluka. (Simić, 1989, str. 122)

1699. godine prenesena je vezirska stolica iz Sarajeva u Travnik, nakon katastrofalnog požara kojeg je 1697. godine prouzrokovao napad Eugena Savojskog, kada je izgorjela i vezirova rezidencija u Sarajevu. Bosanski namjesnici rezidirali su u Travniku do 19. juna 1850. godine, nakon čega je Sarajevo ponovno postalo sjedištem Bosanskog pašaluka.

Razdoblje od 1699. do 1850. godine je veoma burno. To je period u kojem je centralna turska vlast sve slabija i nemoćna da uguši otpor feudalaca u turskoj carevini, pa i u Bosni, što je najbolje ilustrirano čestim promjenama vezira. U periodu od 134 godine, koliko je Travnik bio sjedište pašaluka, dogodilo se devedeset promjena na vezirskom položaju.

Prenos vezirske stolice povoljno je djelovao na razvoj ove do tada neznatne kasabe, što je ostavilo traga i u materijalnoj kulturi Travnika. Grad se proširio, izgrađene su nove mahale, povećan je priliv stanovništva, osnovana je nova Gornja čaršija. Razvila se trgovina i privreda i u to doba nastali brojni javni i privatni objekti.

U Travniku je, koliko je poznato, podignuto 16 džamija, a najstarija među njima je ona u tvrđavi koja je sagrađena na ime sultana Mehmeda el-Fatiha. Među vrednije arhitektonske spomenike spadaju Sulejmanija i Hadži Ali-begova džamija, postoje dvije sahat-kule i drugi objekti. (Mujezinović, 1998, str. 325)

Historija Šarene džamije vezana je za urbani razvoj grada i imena značajnih legatora, od kojih su dva nosila vezirsku titulu. Od šesnaest džamija, koliko ih je u Travniku sagrađeno od početka XVI stoljeća pa do 1878. godine, prema mišljenju H. Kreševljakovića, ističu se četiri: Jeni džamija iz 1549. godine, najstarija džamija u Travniku, Šarena džamija (izgrađena 1815/1816. godine), Džamija Derviš-paše Teskeredžića u Potur mahali (izgrađena 1862. godine) i Hadži Ali-begova džamija u Gornjoj čaršiji (sagrađena 1862. godine na mjestu porušene Kukavičine džamije).

Na mjestu Šarene džamije je još krajem XVI stoljeća podigao svoju džamiju neki Gazi-aga, po kojem je ona sve do 1757. godine bila poznata kao Gazi-agina džamija. Nije sačuvan opis Gazi-agine džamije. Ova prva džamija je imala i harem koji je vremenom potiskivan i stiješnjen uz samu džamiju. Tragovi harema i nišana su nalaženi kod gradnje novih objekata na Žitarnici, i u blizini česme prema istoku. I danas iza česme postoji jedan istak za koji je utvrđeno da je pripadao graditelju džamije, Gazi-agi. Njegov položaj uz munaru, arhaični oblik turbana sa plitkim gužvama i debelim vratom, rozeta kao ukras na tijelu nišana, te sama činjenica da je sačuvan, a da je ostatak harema nestao, govori da se nišan prikriven česmom može pripisati graditelju džamije. (Sujoldžić, 1998, str. 30)

Iste, 1757. godine je bosanski valija Sopa Salan Ćamil-Ahmed-paša iz temelja obnovio Gazi-aginu džamiju, sagradivši pod njom bezistan sa dvadeset i sedam dućana, pa se ona od tada nazvala Ćamilija džamija. Iz vakufname Ahmed-pašine, tj. vakufname Ćamilija džamije iz 1757. godine, saznaje se samo da je Gazi-agina džamija te godine bila u potpuno urušenom stanju, te da ju je nešto prije 3. jula 1757. godine obnovio dobrotvor Ahmed-paša. Vakufnama sadrži podatke o tome da je džamija iz temelja obnovljena, osim kamene munare, i da je tada temeljito opravljen i vodovod. Tom prilikom je uz džamiju izgrađena i česma sa četiri lule i u nju dovedena voda iz već postojećeg vodovoda.

Ova vakufnama, pored drugih podataka, sadrži i opis nove građevine u kome se kaže da je džamija počivala na kratkim kamenim stupovima, te da je pod džamijom bezistan sa dva ulaza i deset dućana unutar njega i sedamdeset poredanih oko bezistana, iza arkada džamije. Ovaj opis u potpunosti odgovara sadašanjem stanju objekta, pa je vjerovatno da je ovaj dio objekta preživio požar koji je 1815. godine zahvatio Donju čaršiju, a sa njom i džamiju. (Simić, 1989, str. 123)

Nakon ovog požara iz 1815. godine, džamiju je temeljito obnovio Skopljak Sulejman-paša, po kojem se džamija od tada naziva Sulejmanijom. Ovaj vezir je stolovao u Travniku od 27. oktobra 1815. do 23. januara 1818. godine. Pored obnove ove džamije, on je sagradio turbe nad mezarom bosanskog vezira Mustafe-paše Jenišeherlije u dvorištu Kukavičine medrese u Gornjoj čaršiji, te obnovio sahat-kulu kod Hadži Ali-begove džamije. Za održavanje ovih objekata ostavio je bogat, vezirski vakuf, a samoj džamiji je poklonio i ostavio na čuvanje visoko tursko odlikovanje koje je on primio za vojne zasluge. (Sujoldžić, 1998, str. 35)

O ovoj obnovi postoji natpis iz 1815/1816. godine. Kamena ploča, veličine 100x50 cm, sa natpisom uzidana je nad glavnim ulazom u džamiju. Hronogram u pjesmi smješten je u četrnaest elipsastih polja. Natpis je na uzdužnim stranama i kroz sredinu ukrašen isklesanim cvjetićima. Pismo: sitan i lijep nesh-talik. (Mujezinović, 1998, str. 414)

«Na obzorju istinske zore pojavi se jedan vezir

Čija se ljubav prosu po ovom svijetu i zasja nevidljivim sjajem.

Sa srećom je posjetio ovaj grad i u njem se nastanio,

I u svom srcu odluči da obnovi oronulu Ćamiliju džamiju.

Njezinom prvobitnom obliku dade novi sjaj,

Taj veliki dobrotvor poput Asafa i raspoložena srca,

Od temelja do vrha sagradio je džamiju u novom obliku.

I tako je ukrasio čaršije grad i osvijetlio.

Pogledaj ovu lijepu građevinu, njezine svjetiljke i kandilje,

Slične jednom neviđenom pečatu koji daje sjaj.

Dokle god se u njoj drže propovijedi i mujezin poziva na molitvu,

Neka Svemogući Tvorac udjeljuje nagradu dobrotvoru.

Rašide, padni ničice (pomoli se) i reci džamiji potpuni kronogram:

Ovo je mjesto gdje se vjernici ničice spuštaju i vrijedan spomenik vezira Sulejmana.

Godina 1231.»

 (1815/16)

U hronogramu je godina obnove označena i brojkama, a izražena i u posljednjem stihu u ebdžedu. O autoru natpisa Rešidu nemamo bližih podataka. (Mujezinović, 1998, str. 415)

O dešavanjima u vezi sa Šarenom džamijom od 1815. godine do danas se malo zna. O nekim intervencijama na objektu moguće je zaključiti posredno na osnovi podataka koje pruža sam objekat i na osnovi nekoliko sačuvanih fotografija. Analiza fotografija džamije, snimljene između dva svjetska rata, govori o slikarskoj dekoraciji fasade potpuno drugačijoj od današnje, kao i o postojanju niza dućana sa sjeveroistočne fasade, od česme do ugla objekta, koji je danas porušen. Fotografije enterijera iz istog perioda pokazuje postojanje unutrašnjih mušebaka na mihrabskom zidu, drugačije teksture od postojećih, na fasadi objekta. Također se može vidjeti snimak dijela Donje čaršije koja predstavlja prirodno i ambijentalno logično okruženje objekta. Danas ovaj dio izgleda sasvim drugačije.

Iz historijskih podataka zaključuje se da je tokom bombardiranja Travnika u II svjetskom ratu porušen zapadni ugao objekta i već 1945. godine je on obnovljen. (Simić, 1989, str. 126)

Nekoliko slojeva boje na stolariji, zidovima enterijera i na fasadama džamije, koji su otkriveni prilikom istražnih radova na objektu, zatečenog crijepa umjesto šindre kao pokrova, govore o intervencijama na džamiji. Pisani dokumenti o njima nisu pronađeni. O nekim drugim intervencijama na objektu u toku njegove starije historije za sada nema podataka.

 

2. Opis dobra

Graditeljska cjelina se sastoji iz Šarene (Sulejmanija) džamije sa bezistanom, dućanima, šadrvanom, česmom i haremom. Šarena džamija predstavlja najveću i, s obzirom da je čaršijska, najznačajniju džamiju u Travniku. Smještena je u centru Donje čaršije.

ŠARENA (SULEJMANIJA) DŽAMIJA

Džamije sa četverovodnim krovom i kamenom munarom, prema tlocrtnom rješenju mogu se svrstati u dva osnovna tipa – tip jednoprostorne džamije, koji preovladava, i tip džamije sa stupovima. Ovom drugom tipu u Bosni pripada desetak džamija velikih dimenzija koje se javljaju u Bosni u posljednjim stoljećima osmanske uprave. Ovaj tip džamija predstavlja novo tlocrtno rješenje gdje stupovi nose tavanicu i mahvil postavljen duž prednjeg i dva bočna zida. (Bećirbegović, 1999, str. 51) Arhitektonski najznačajnija džamija ovog tipa u Bosni i Hercegovini je Sulejmanija ili Šarena džamija u Travniku.

Svojim konstruktivnim rješenjem – molitveni prostor iznad bezistana, Sulejmanija džamija se odvaja od drugih. I prema vremenu nastanka i prema konceptualnom rješenju, uočljiva je veza između Sulejmanije i džamije Ali-paše Rizvanbegovića (Podgradske) u Stocu. I ovdje se ispod cijele džamije u prizemlju objekta nalaze dućani, sakralni prostor počinje na prvom spratu i proteže se kroz dvije etaže. Krov je također četverovodan. Za razliku od Šarene džamije u Travniku, Podgradska džamija je relativno mala (unutrašnje mjere tlocrta su 8,60x5,20 m), fasade nisu malterisane ni kolorisane, tako da je kamen bio vidljiv. I džamija u Stocu kao i Šarena džamija  u Travniku, sagrađena je na mjestu dotrajale starije džamije 1732/1733. godine, a kao godina gradnje spominje se 1812. (Simić, 1989, str. 124)

Sadašnja Šarena džamija je izgrađena 1815. godine na temeljima mnogo starije. Od dana svoje izgradnje do danas je sačuvana većinom u svom originalnom izgledu. Jedina izmjena u arhitekturi predstavlja dograđeni mali balkon na srednjem prozoru druge zone, na desnoj strani glavne fasade. Ovaj balkončić je služio mujezinu da prenosi imamove riječi ljudima koji su molili izvan džamije. Slikarstvo je nekoliko puta premazivano, zadnji put 1958. godine. U više navrata, konzervatorskim zahvatima u periodu od 1959. do 1990. godine u potpunosti je obnovljeno. Tako je zidnim slikama u eksterijeru vraćen njihov originalni izgled. Međutim, s obzirom da se spomenik nalazi u samom centru grada, između dvije vrlo prometne ulice, okolni prostor je znatno smanjen i preuređen.

Džamija u osnovi predstavlja nešto izdužen četverougao sa produžetkom na sjeveroistočnoj strani, uz munaru - pridodat trijem u zadnjem lijevom uglu. Sastoji se iz tri etaže. U prizemlju je ispod čitave džamije kameni bezistan u kojem je ranije bilo 10 dućana, koji su danas uklonjeni. Bezistan je podijeljen sa dva reda (po 6 stupova sa svake strane) masivnih drvenih stupova na dvije treveje koje su nekada bile podijeljene na dućane i središnji kaldrmisan prolaz, unutrašnju ulicu. Danas je bezistan jedinstven prodajni prostor.

Džamija u prizemlju ima dimenzije s vanjske strane 21,88x16 m. Bezistan u unutrašnjosti ima dimenzije 12,30x8,20 m. Na vanjskoj strani bezistana nalaze se dućani u dva niza koji su orijentirani na vanjski trijem, s nizom od 19 niskih, zdepastih kamenih stupova i plitkih lukova. Prisutne su dvije vrste stupova – snažni, sastavljeni od jako naglašene baze i kapitela sa stupovima okruglog presjeka – 8 stupova, i manji stupovi koji su jednodjelni, četverougaonog presjeka, zasječeni na uglovima (gotovo osmougaoni) – 11 stupova. Stupovi su međusobno spojeni segmentnim lukovima sa čeličnom zategom. Vanjska linija lukova je uvučena u odnosu na ravan zida, čime je dodatno naglašena plastičnost fasade objekta u prizemlju. U poljima između lukova, a iznad samih kapitela, nalazi se kamena dekoracija u vidu ispupčene rozete sa 12 kriški. Iznad gornje linije lukova nalazi se polukružno ispupčenje – vijenac, duž tri fasade objekta (jugozapadna, jugoistočna i sjeveroistočna fasada), koji predstavlja i vizuelnu diferencijaciju prizemlja i sprata objekta (profanog i sakralnog dijela).

Glavnim dvostrukim ulaznim stepeništem, rađenim od sedre, sa drvenim vratnicama i ogradama na obje strane, se pristupa na podest ispred glavnog portala na kome je stajala drvena klupa. Kroz glavni portal se pristupa zatvorenom ulaznom prostoru veličine 14,5x16,5 m i visine 6 m. Džamija ima dva ulaza, onaj glavni kroz velika lučna vrata, te bočni desno od glavnog ulaza, što predstavlja identično rješenje kao na Hadži Ali-begovoj džamiji, rađenoj u istom periodu i možda od strane istih majstora.

Šarena džamija je u tlocrtu ne sasvim pravilan pravougaonik s vanjskim mjerama cca 21,76x16,01 m (postoji blago zakošenje ivica objekta). Unutrašnje mjere osnovnog prostora sakralnog dijela džamije su cca 16,93x43x14,47 m. Po obodu su kameni masivni zidovi debljine 70-80 cm. Pretprostor ima širirnu cca 3 m. Po visini objekat je raščlanjen na prizemni dio, visine cca od 2,30 do 2,60 m; sakralni dio, visine 5,8 m, koji na pola visine ima galeriju po obodu široku cca 2,5 m na bočnim stranama. Međuspratna konstrukcija prizemlja i sprata je drvena, a sastoji se od greda, gredica i nasipa. Njene dimenzije su cca 60 cm zajedno sa podom. Ovu tešku i debelu međuspratnu konstrukciju nose stupovi bezistana, postavljeni na masivnim kamenim osloncima u razmacima od cca 3,30 m. Stupovi podupiru glavne grede preko sedala, a glavne grede su nosile gredice koje nose nasip i sekundarne grede poda.

Krov je četverovodni sa trapezima na dužim stranicama i trokutima na kraćim, a nagib krovnih ravni je približno 300. Pokrovni materijal je sada eternit koji je zamijenio prvobitnu šindru i kasniji crijep.

Munara je smještena s lijeve strane centra nekadašnje čaršije, vjerovatno da bi se mujezin što dalje čuo. Munara je dvanaestostrana, vitka i visoka, građena kamenom i bez ikakvih ukrasa. Po nekim pretpostavkama munara predstavlja jedini element koji se sačuvao od prvobitne Gazi-agine džamije. To se može pretpostaviti po ulazu u munaru sa nivoa zemlje – u današnjem bezistanu, a i po nelogično deniveliranom ulazu u munaru unutar same džamije. Prema navedenom se nameće zaključak da prvobitna džamija nije imala bezistan i da je imala prizemlje i mahfil na koji se penjalo kroz munaru, što je predstavljalo standardno rješenje. (Sujoldžić, 1998, str. 30)

U enterijeru dominira ukras od bojenog drveta. Prostrana unutrašnjost same džamije prekrivena je drvenim stropom sa kasetiranim bojenim daščicama - romboidima. U središnjem dijelu stropa smješten je posebno ukrašen sofraluk. Dosta široki strop jednim dijelom leži i na nizu drvenih stupova koje ograničavaju maksure (ograđen dio u džamiji koji je malo uzdignut; ovdje obično stoje zvanična lica prilikom svečanog bogosluženja) duž bočnih zidova, a ujedno nose i mahfil (galerija u džamiji gdje klanjaju obično ženska lica) na sljedećoj etaži. Mahfil, koji je postavljen na tri strane, nosi 14 drvenih stupova koji se protežu i kroz gornju etažu – nose strop tavanice. Stupovi u prizemlju su osmougaonog presjeka, dok su stupovi sprata kružnog presjeka. Profilirana drvena sedla iznad stupova u džamiji predstavaljaju važan dekorativni element. Konstruktivni sklop – stup, sedlo, greda je karakterističan za konstrukcije tog vremena, a način profilacije sedala u Šarenoj džamiji susrećemo na mnogim objektima i u kršćanskoj i u islamskoj arhitekturi na našem prostoru. (Simić, 1989, str. 125) Iako su stupovi i ispod mahfila povezani drevnom ogradom, to nije narušilo jedinstvo unutrašnjeg prostora, jer je ispred mihraba formiran veliki centralni prostor od 9x13 m. Drveni stupovi imaju kockaste baze i kapitele i naglašena, bogato profilirana i obojena sedla. Iz ovog prostora vodi stepenište na mahfil koji se osim u zadnjem dijelu proteže još i uz oba pomoćna zida, sve do prednjeg čela džamije.

Mihrab je kameni, uobičajnog oblika, sa polukružnom nišom, presvedenom stalaktitnom dekoracijom.

Prozori donjeg nivoa, kojih ima 28, razlikuju se od prozora gornjeg nivoa po obliku i mušepcima koji ih zatvaraju s lica zida. Broj prozora na oba nivoa je isti. Prozori donjeg nivoa su pravougaoni sa ravnim završetkom i sa demirima, a slikarstvo se nalazi oko njih, u obliku okvira i lunete iznad prozorskog otvora. Prozori gornje zone su lučno završeni, sa drvenim tranzenama, a slikarstvo se nalazi između ovih prozorskih otvora. Slikarstvo gornje zone je bogatije. I jedni i drugi su napravljeni od tankih profiliranih letvica koje pregrađuju prozorsko okno na manje elemente. Stakla su jednostruka. Na prozorima su kovani okovi i bojeni profilirani doprozornici.

Najznačajniji element ove džamije su njene fasade. Prozori na fasadama su postavljeni u dva reda i oni predstavljaju akcent fasade, tako da je slikana dekoracija postavljena u odnosu na njih. Prozori donje zone su pravougaoni, sa demirima.

Krajem sedamdesetih godina XX stoljeća Šarena džamija je starenjem i lagahnim propadanjem, ubrzanim još i oštećenjima krova i prodiranjem vlage, slijeganjem temelja u dugom vremenskom periodu, deformacijama u konstruktivnom sistemu i truhljenjem dijelova drvene konstrukcije, došla u fazu potpune devastacije. Pored zapuštenosti najvećeg dijela arhitektonskih elemenata u enterijeru i eksterijeru, propadanje se ogledalo i u deformacijama, odnosno vitoperenju objekta kao cjeline, što se već golim okom moglo primijetiti u unutrašnjosti objekta. Lahko su bile uočljive neravne linije unutrašnjih vijenaca i na galeriji i spojnog vijenca zidova i plafona. Podovi su bili neravni, što se moglo uočiti prilikom hoda u objektu.

Kao rezultat navedenog, na Šarenoj džamiji su, u vremenu od 1982. do 1987. godine, poduzeti istraživački, projektantski i izvođački radovi u cilju asanacije i revitalizacije džamije. Izvršeni su istraživački radovi bojenih slojeva svih drvenih elemenata i zidnih površina enterijera i eksterijera i njihova restauracija u enterijeru. (Simić, 1989, str. 121)

Detaljan opis radova na restauraciji Šarene džamije dala je Simić Alma, u svom tekstu «Šarena džamija u Travniku», izdatom u Našim starinama XVIII-XIX. U nastavku slijedi izvod iz tog referata sa detaljnijim prikazom poduzetih radova:

«Kao rezultat navedenih oštećenja u prizemlju su izvedeni radovi na adaptaciji bezistana tako što su srušene naknadne pregradnje prostora, izvedeni podovi uz potrebnu hidro i termičku izolaciju. Istruli dijelovi stropnih greda prizemlja zamijenjeni su novim komadima drveta, a cijela međuspratna drvena konstrukcija je zaštićena. Tada je postavljena i termička izolacija kao i novi pod. Izostavljeno je ispitivanje uzroka vlažnosti kao i otklanjanje vlage. Zidovi su jednostavno obloženi i sa jedne i sa druge strane hidroizolacijom (ljepenkom), a potom drvenim oblogama (mediapan pločama) – prema projektu sanacije N. Alagić i M. Ibrišimovića, Travnik 1980. godine. Ovakvo rješenje nije zadovoljavalo osnovne zahtjeve fizike zgrade, ali i osnovne konzervatorske postulate u odnosu na uređenje enterijera, zaštitu i prezentaciju originalnih dijelova objekta. Izvršena je i izmjena propale krovne konstrukcije, pri čemu je za pokrov ostavljen eternit umjesto originalne šindre – prema projektu F. Mulabegovića, Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa BiH, 1979. godine. Zidovi su po obodu nazidani, a u visini krovnog vijenca izveden je armirano-betonski serklaž širi od projektovanog, pa je njegovo otucanje predstavljao poseban problem. Tom prilikom se dosta uravnao plafon (sa krovom) molitvenog dijela džamije, ali su tada ugrađeni popravni elementi, provizorne podloške od oplatne daske, debljine od cca 5-25 cm (koji su bili sasvim vidljivi i koji se nisu mogli uklopiti, čak i kada bi bili zamijenjeni novim, kvalitetnijim komadima drveta, u enterijerske forme koje predstavljaju jedinstveno konstrutivno i dekorativno rješenje enterijera).» (Simić, 1989, str. 127)

Početkom 1982. godine stručnjaci Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH izvode daljnje radove - nastavljeno je sa izradom istraživačko-projektne dokumentacije i radova na zaštiti Šarene džamije, uz otklanjanje svih nedostataka iz prethodne faze.

Iako su prethodnim radovima dijelovi konstruktivnog sistema fizički sanirani, oni su i dalje ostali u poremećenom položaju. Postojanje podložaka je potpuno poremetilo autohtoni konstruktivni sklop (stup, sedlo, nosiva greda) i estetiku prostora. U cilju utvrđivanja trenutnog stanja poduzeto je geodetsko mjerenje visinskog stanja u unutrašnjosti sakralnog dijela da bi se odredile visinske razlike u relevantnim tačkama enterijera. Mjerenja su pokazala da su razlike u visini pojedinih uporednih tačaka mjestimično bile i do 25 cm. Ekstremna razlika u visini poda galerije iznosila je 19 cm. Maksimalna razlika u plafonu, koji je prethodno bio uravnat, je iznosila 7 cm. Uočena je denivelacija poda galerije i poda džamije. (Simić, 1989, str. 129)

Za izravnavanje galerije bili su podignuti stupovi, koji je nose, postavljanjem hrastovih podložaka ispod njihovih podložnih greda u potrebnoj debljini u zavisnosti od uočenih denivelacija u pojednim linijama. Prije toga su izvađene neadekvatne podloške između stupova galerije i krovne konstrukcije, postavljene prilikom prethodnih radova na krovu. Bez remećenja postojećeg konstruktivnog sklopa i demontaže bilo kojeg dijela, izvršeno je podizanje cijele konstrukcije sprata i galerije. Pod je ponovno presložen na pravoj niveleti i uz prethodno izravnavanje sekundarne potkonstrukcije. (Simić, 1989, str. 130)

Gotovo svi arhitektonski elementi u enterijeru džamije rađeni su od bogato profiliranog i bojenog drveta. Tako su uređeni prozorski okviri, mušepci, vrata, ograde stepeništa i galerija, ćurs i minber. Na svim elementima bilo je potrebno izvršiti neke intervencije:

- kasetirana drvena tavanica – šiše – najveći dio stropa je istruhnuo prodiranjem kišnice s krova, pa je izvršena njena rekonstrukcija. Nova tavanica je izvedena prema postojećoj, od dasaka debljine 2 cm, različite širine na pojedinim mjestima i od letvica debljine cca 2 cm koje svojim položajem određuju polja različitih boja i tekstura. Nove boje su rađene prema ostacima uzorka originalnih koje su bile premazane na nekim mjestima u dva ili tri sloja. Hemijska analiza boja je rađena u Restauratorskom centru SR Slovenije. Analize su pokazale da je drveni strop obojen u čistoj tempera tehnici, premazan lanenim uljem, ili u tehnici uljane tempere. Tehnološki projekat rekonstrukcije baziran je na originalnom postupku, ali sa upotrebom suvremenih restauratorskih materijala. Na ovaj način urađen je strop centralnog dijela molitvenog prostora, strop po obodu tog dijela, sa različitom teksturom u dva nivoa, kao i strop ulaznih partija. Sve je rađeno prema originalnim teksturama i rasporedu boja. Iste boje upotrebljene su kasnije i za restauraciju svih drvenih elemenata u enterijeru (stupova, sedala, ograda, ćursa, minbera, vrata i sl.). Prilikom ovih radova rekonstruiran je i konkavni obodni vijenac centralnog dijela postavljanjem zakrivljene armaturne mreže kao osnovice ispod maltera. Bojen je malo zasivljenom bijelom bojom, kao što je i osnovni ton svih zidnih površina u unutrašnjosti džamije (Simić, 1989, str. 135);

- prozori – većina prozora je bila rasušena, pa su na njima bili izvršeni samo fini stolarski zahvati, zamjena samo pojedinih manjih dijelova, kitovanje i utezanje, skidanje gornjih slojeva boje i retuš originalnih boja na prozorima i doprozornicima;

- demiri i mušepci – demiri donjeg nivoa su željezne rešetke u dobrom stanju, tako da su samo konzervirani. Mušepci gornjih prozora bili su rađeni od tankih daščica međusobno spojenih sa romboidno pokovanim letvicama preko njih. Daske su bile naizmjenično prorezane u romboidne ili lisnate otvore. Mušepci su bili ostakljeni djelimično bijelim (40%) a ostalo površinski obojenim staklima (crvena, žuta, plava i zelena boja). Poznato je da su mušepci na džamijama, bez obzira da li su rađeni od kamena, štuka ili drveta, izvorno bili ostakljeni staklom u boji. Ostakljavanje mušebaka običnim bijelim staklom i njihovo površinsko bojenje nije bio originalan način. Među mušepcima razlikuju se dvije vrste: jednokrilni, koji su u većini, i dvokrilni na čeonim stranama. Svi doprozornici na fasadama objekta bili su u relativno dobrom stanju. Krila mušebaka sačuvana su samo na nekoliko prozora, uglavnom na prednjoj fasadi, a od njih samo tri su bila originalna. To je ustanovljeno na osnovi postojanja izvornih boja u donjem sloju na pojedinim mjestima. Svi mušepci su rekonstruirani od zdravog drveta i propisno zaštićeni od utjecaja atmosferilija, a potom  bojeni  bojom otpornom na vodu u svijetlosivom tonu. Izrađeni su uzorci tankog prozorskog stakla (debljine 2 mm) u čistim osnovnim bojama, slabijeg intenziteta i postavljena u zatečenim omjerima. Sačuvana frontalna fotografija enterijera između dva svjetska rata, pokazuje postojanje drvenih ornamentiranih mušebaka na čeonoj fasadi, pored mihraba, različitih od onih na fasadama. Pomoću ovoga je izvršena njihova rekonstrukcija;

- ograde galerija i stepeništa – u objektu su zatečeno nekoliko vrsta ograda koje su se sastojale od gornjeg i donjeg profiliranog nosača i tordiranih stupića između njih. Iako mjestimično oštećene i uz nedostatak manjeg broja stupića, ove ograde su bile u relativno dobrom stanju. Nakon upotpunjavanja, konsolidacije i montaže ograda, uslijedila je koloristička obrada cijelog centralnog drvenog sklopa (ograde, stupovi, sedla i grede). Na glavnom stepeništu nisu zatečene originalne ograde, te su one obnovljene zajedno sa stepeništem od zdravog hrastovog drveta;

- stepeništa – dio glavnog, ulaznog, vanjskog stepeništa je zahtijevao temeljitu sanaciju i kamenih i drvenih dijelova, kao i rekonstrukciju nedostajućih. Na sačuvanim dijelovima drvene konstrukcije, iako isprani, bili su vidljivi tragovi boje. Tri unutrašnja drvena stepeništa su dijelom konzervirana u zatečenom stanju, a dijelom rekonstruirana. Rekonstruirani su i drveni, horizontalni poklopci stepenišnih otvora (Simić, 1989, str. 137);

- vrata – jedan od najljepših detalja džamije je ulazni portal. Kameni dovratnik, profiliran i slikarski dekoriran, uokviruje drvena, filigranski izrađena vrata sa rozetama u šestougaoniku i kvadratu kao osnovnom motivu. Vrata su nekada bila bogato dekorirana bojom, od čega su se nazirali samo tragovi. Nedostajao je i stilizirani kameni pupoljak na desnoj strani portala. Rekonstrukcija je izvršena, po uzoru na postojeći na lijevoj strani portala, također od kamena. Unutrašnja vrata glavnog molitvenog dijela postojala su i bila su izuzetno obrađena stolarskim i slikarskim detaljima. Zatečena su u dobrom stanju. Na njima je primijenjen isti tretman kao i na drugim originalnim drvenim elementima enterijera – skidanje kasnijih bojenih slojeva i retuš originala. Na mjestu gdje su zatečena njišuća vrata, kasnije uklonjena, ranije je stajala teška kožna zavjesa kao zaštita od promahe.

Rekonstruirani su samo oni dijelovi od drveta koji su bili ili potpuno propali ili već ranije obnavljani na neadekvatan način. Najveći dio ovih elemenata je gotovo u cjelosti bio očuvan originalan, pa je bilo neophodno izvršiti samo njihovu sanaciju. Autentičnost  ovih dijelova je utvrđena analizom njihovog oblika i izrade, i analizom slikarske dekoracije na njima u posljednjem izvornom sloju. Tamo gdje se išlo na rekonstrukciju većih cjelina, a bez postojanja originalnog uzorka (stepenište lijevo od ulaza u džamiju), izvršena je rekonstrukcija novim drvetom, zaštićenim jedino neutralnim bezbojnim premazima. (Simić, 1989, str. 138)

Šarena džamija je, kao i svi objekti iz tog vremena, bila u potpunosti infrastrukturno neopremljena. Prilikom radova na objektu infrastrukturni sistem je opremljen u neophodnom obimu kako bi se prilagodio suvremenoj upotrebi. Provedene su u potpunosti električne i vodovodne instalacije, omogućeno je grijanje akumulacionim pećima, a objekat je ozvučen, osigurana je rasvjeta za slučaj opasnosti (prema zahtjevu protivpožarnih mjera); a poduzete su i druge mjere protivpožarne zaštite. (Simić, 1989, str. 139)

U trijemu je postavljena suvremena reflektorska rasvjeta u uglovima stropa i arkadama trijema. Isti princip je primijenjen i na dijelu kod ulaznog dijela objekta.

Istražni radovi na slikarskoj dekoraciji pokazali su da su postojeće svjetiljke bile montirane na centralnim slikarskim motivima između prozora. Tom prilikom su ove svjetiljke demontirane, a u restauratorskom postupku odbačena je mogućnost bočne i prihvaćeno je rješenje centralne rasvjete. Za ovo rješenje restauratori su se opredijelili jer se ovi sistemi centralne rasvjete preko velikih obješenih lustera susreće u svim monumentalnim džamijama. Izvorno, oni su se sastojali od metalnih šipki postavljenih u jednoj ravni, na koje su bile obješene mnogobrojne čaše za ulje. Ovakvih sačuvanih primjera ima u Istanbulu. Slika jednog takvog lustera u BiH sačuvana je iz vremena XIX stoljeća u Aladža džamiji u Foči. U slučaju Šarene džamije nema sačuvanih podataka o izgledu lustera. Na zaključak da je on ipak postojao navodi sačuvana velika metalna kuka koja je izlazila iz jabuke na centralnoj rozeti stropa. Zbog toga se opredijelilo za luster koji u svojoj osnovi i izvedbi suvremen, ali u općem djelovanju predstavlja reminiscenciju na lustere iz  vremena nastanka objekta.

            Luster je izrađen od nepatiniranih mesinganih cijevi prečnika 2 cm, a vanjski promjer lustera je 3 m. Na sličan način izrađena su i tri mala lustera za osvjetljenje galerije i ulaznog dijela. (Simić, 1989, str. 140)

SLIKANA DEKORACIJA

Obnovom iz 1816. godine, džamija je dobila današnji izgled, odnosno tom obnovom džamija je dobila zidne dekoraciju na fasadama i unutar objekta. Upravo po toj dekoraciji džamija je dobila naziv Šarena.

Dekoracija je izvedena na finom malteru sa mnogo kreča i organske materije (pozder i pilotina), što upućuje na zaključak da je podloga stavljena sa namjerom da se na njoj slika. Osnovni crtež majstor je urezivao oštrim predmetom u malter, koji vjerovatno nije bio sasvim suh. Potom je izvodio dekoraciju u nedosljednoj freskotehnici, jer je pored toga što je malter već bio prosušen, kao vezivo upotrebljavana jajčana tempera. Pigment se uslijed toga nije solidno vezao za podlogu, te je tokom vremena ornamentika izložena atmosferilijama pretrpjela takva oštećenja i izmjene da je već u austrougarskom periodu bila prekrivena krečnim premazom. (Kajmaković, 1959, 260) Međutim, Enver Sujoldžić, pišući o Šarenoj džamiji, kaže da dekoracija u doba austrougarske monarhije nije bila oštećena. Kao dokaz tome navodi fotografiju iz 1906. godine kada je Travnik dobio električnu energiju. Na slici se vidi drveni stup električne mreže, a u pozadini džamija sa dekoracijom u dobrom stanju. (Sujoldžić, 1998, 38)

U austrougarskom periodu, sigurno nakon 1906. godine, dekoracija na fasadama i u unutrašnjosti je prekrečena, a potom je oslikana nanovo šablonskom ornamentikom. Kao vezivo ove dekoracije upotrebljavano je mlijeko, ali je i ona uslijed slabe konzistencije vremenom iščezla. Vremenom je opći izgled bio toliko izmijenjen da su se boje i oblici jedva raspoznavali. Mjestimično su se nazirali prvi slikani slojevi.

Pedesetih godina XX stoljeća Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine udovoljio je zahtjevu Vakufskog povjerenstva i dopustio je krečenje fasade, s tim da se najstarija ornamentika ne smije uništiti obijanjem. Smatralo se da je na taj način dekoracija zaštićena, jer ju je sloj kreča trebao konzervirati i izolirati od atmosferilija. (Kajmaković, 1959, 260)

Dekoracija na fasadama i u unutrašnjosti džamije je ponovno otkrivena 1992. godine.

DEKORACIJA FASADA

Dekoracija na fasadama je prisutna u gornjoj zoni zidova džamija, odnosno u pojasu doprozornika i natprozornika donjeg niza prozora, te u pojasu gornjeg niza prozora. U oslikavanju fasada mogu se zamijetiti određene pravilnosti:

-          prva zona oslikavanja fasade odnosi se na oslikavanje doprozornika donjeg reda prozora i lučnog natprozornika. Vrh lučnog natprozornika završava naizmjenično naslikanim cvijetom ljiljana ili tulipana. Unutrašnjost tog oslikanog lučnog prostora je ispunjena tročlanom lukovičastom formom koja je obrazovana savijenim listovima. Njena unutrašnjost je ispunjena viticama, cvjetićima i listićima. Na kraju lukova, a u produžetku doprozornika, je predstavljena polovina ljiljana. Boje doprozornika i lukova natprozornika se pravilno smjenjuju – plava, zelena, plava,...;

-          druga zona počinje oslikavanjem fasade gornjeg niza prozora. Slikana površina započinje horizontalnom linijom od koje se prema krovu nižu motivi. Svaki doprozornik je obrubljen naizmjenično plavom ili crvenom linijom, unutar koje se dobija polje oslikano vitičastim motivom sa stiliziranim cvjetovima i pupoljcima. Pravilno se smjenjuju zeleno i crveno oslikana polja. Na horizontalnu liniju (izuzetak je dekoracija na sjeverozapadnom zidu džamije) postavljena je posuda, najčešće vaza, ali ponekad i ibrik, iz koje izrastaju stabla čempresa, vinove loze ili jabuke. Zapravo, ova stabla se smjenjuju iz jednog polja u drugo. Na stablima jabuke su predstavljeni crvenkasti plodovi, na lozi grožđe, a na čempresu šišarke. Pored posude izrasta obično manja grana biljke koja se obmotava oko glavnog stabla, noseći zvonolike cvjetiće plave ili crvene boje. Sa desne i lijeve strane centralnog stabla, a uz ivice prozora, predstavljeni su manji buketi cvijeća – tri grančice sa listovima na čijem vrhu su raznobojni cvjetići. Među njima se može razlikovati cvijet lale, zvončića ili maslačka, ali je većina data slobodno, sa proizvoljnim uzimanjem oblika i boja, pa je stoga nemoguće odrediti vrstu;

-          treću zonu u oslikavanju fasade čini horizontalna linija iz koje se prema prozorima džamije pružaju cvjetovi ljiljana, obojeni crvenom i zelenom bojom. Njome dekoracija na fasadi dobija zatvoreni oblik.

Živost u inače pravilno smjenjivane motive unosi nekoliko izuzetaka. Takav je npr. motiv na jugoistočnom zidu džamije. Riječ je o velikoj vinovoj lozi. Njeno stablo izrasta iz ibrika u dvije grane, plavu i smeđu. Grane su u dnu međusobno isprepletene, ali se granaju u slobodnom i živom ritmu na sve strane, ispunjavajući prostor u cjelini svojim viticama, lišćem i plodovima. Ispod ove oslikane zone je prazan prostor u kojem je nekada visio golubarnik. Na istom zidu, u uglovima su predstavljeni ibrici, ali sa otvorenim poklopcima. Također, monotonost u smjenjivanju motiva razbijaju i crteži na sjeveroistočnom zidu dograđene prostorije džamije. Naslikane su dvije vaze i dva poslužavnika na koje je slikar postavio lubenice sa jednom izvađenom kriškom i zabodenim nožem. Slična predstava sa trešnjama nalazi se na suprotnom zidu džamije (jugozapadnom). Na jugozapadnom i sjeveroistočnom zidu, a u uglu prema jugoistočnom, nalaze se dva zapisa; na jugozapadnom »lailaheilalah», a na sjeveroistočnom «mašaallah». Različitosti u dekoriranju se primjećuju i na sjeverozapadnom zidu gdje su stabla drveća produžena nešto niže od donje ivice prozora, kako je to uobičajno na ostalim fasadama. Vjerovatno se ovom razlikom htjelo naglasiti i istaknuti mjesto ulaska u džamiju.

Boje koje je majstor upotrebljavao u odnosu na količinu upotrebljivosti mogu se svrstati ovim redom: zelena (lišće), crvena (stabla, voće, cvijeće), plava (cvijeće, posuda, lubenica), smeđa (konture i ponegdje stabla), žuta (cvijeće), bijela (cvijeće). Boje su između rijetko miješane. Izuzetak je na predstavama lubenice i ibrika gdje je došlo do izvjesnog nijansiranja.

RASPORED MOTIVA NA FASADAMA ŠARENE DŽAMIJE

A) SJEVEROZAPADNI ZID U PRAVCU JZ→SI:

1.       vinova loza,

2.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeveroistoka,

3.       stablo jabuke,

4.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeveroistoka,

5.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu jugozapada,

6.       stablo jabuke,

7.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu jugozapada,

8.       vinova loza;

B) SJEVEROISTOČNI ZID U PRAVCU SZ→JI(1):

1.       stablo jabuke,

2.       vinova loza,

3.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeverozapada,

4.       stablo šljive,

5.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeverozapada,

6.       vinova loza,

7.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeverozapada,

8.       stablo jabuke,

9.       posuda sa trešnjama, vaza sa cvijećem, natpis;

C) JUGOISTOČNI ZID U PRAVCU JZ→SI:

1.       ibrik sa otvorenim poklopcem i cvijećem,

2.       vinova loza,

3.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeveroistoka,

4.       velika vinova loza,

5.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeveroistoka,

6.       vinova loza,

7.       ibrik sa otvorenim poklopcem i cvijećem;

D) JUGOZAPADNI ZID U PRAVCU JI→SZ:

1.       vaza sa cvijećem, natpis,

2.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeverozapada,

3.       stablo jabuke,

4.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeverozapada,

5.       stablo jabuke,

6.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeverozapada,

7.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeverozapada (iza munare);

E) JUGOISTOČNI ZID DOGRAĐENE PROSTORIJE U PRAVCU JZ→SI:

1.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu jugozapada,

2.       stablo čempresa – vrh povijen u pravcu sjeveroistoka,

3.       stablo jabuke;

F) SJEVEROISTOČNI ZID DOGRAĐENE PROSTORIJE U PRAVCU JI→SZ:

1.       pladanj sa lubenicom u koju je uboden nož i izvađena kriška, vinova loza, pladanj sa lubenicom u koju je uboden nož,

2.       ibrik sa otvorenim poklopcem i cvijećem, stablo jabuke, vaza sa cvijećem.

Kako je naprijed već navedeno, pored svakog stabla, lijevo i desno, nalazi se sadnica cvijeta sa tri cvjetića i listovima.

Svaki ugao zidova džamije je obojen vertikalnom plavom trakom do visine početka prozora donjeg niza.

Ulazni portal džamije se pruža od visine stepeništa do gornje oslikane horizontalne linije, odnosno, kako je naprijed u tekstu rečeno, do treće oslikane zone. Portal gotovo u potpunosti ponavlja formu ukrašavanja prozora i njegovih doprozornika i natprozornika. Mogu se razlikovati dvije cjeline, pravougaona u kojoj su smještena vrata sa pravougaonom plohom u kojoj je natpis, te lučna koja je  naslonjena na pravougaonu.

Portal zatvaraju vrata sa lučnim kamenim završetkom. Lučni završetak je obojen naizmjenično oslikanim kvadratima plave i zagasitocrvene boje. Kameni dovratnici su također obojeni istom tamnocrvenom bojom.

Među dovratnike su smještena dvokrilna drvena vrata, također lučno završena. Oba krila vrata su bogato ukrašena istim ornamentima. Vanjski rub je izrađen od neukrašenog drveta. Potom slijedi traka ispunjena sitnim cik-cak linijama. Iza nje je nešto uža traka ispunjena krupnijim cik-cak linijama. Uz pomoć takve ispune optički se dobila dubina. Po sredini krila vrata ova vertikalna traka je spojena horizontalnom. U sredini horizontalne trake je izrezbarena rozeta od koje se prema rubu šire motivi horizontalno postavljenog velikog štampanog latiničnog slova V. Upravo ova horizontala traka centralnu zonu krila vrata dijeli na dva dijela, donji i gornji. Donji dio ima pravougaoni oblik. Podijeljen je na sedam horizontalnih linija. Linije su ispunjene cvjetićima – kružnica sa laticama. Gornji dio također ima pravougaoni oblik, ali mu je centralni dio izvučen prema vrhu krila. Ovaj prostor je popunjen motivima sličnim saču. U svakom sačastom odjeljku je cvjetić – kružnica sa laticama. Ostatak krila vrata prema lučnom završetku je ispunjen različito postavljenim i krupnim cik-cak linijama. Na sredini svakog krila je po jedan kružni zvekir.

Iznad lučnog završetka vrata se prostire pravougaona kamena ploha. Njena unutrašnjost je obojena zelenom bojom. Donja stranica te plohe je lučna (od lučno završenih vrata). Površina plohe je ispunjena floralnim vitičastim ornamentom bojenim bijelom i smeđom bojom. U gornjem dijelu plohe je ploča sa natpisom. Ploha je uokvirena crvenom bojom. Oko trake obojene crvenom bojom se pruža druga, obojena plavom. Po njoj su naslikane svijetle cik-cak linije. Potom slijedi smeđa, uža traka. Iza nje dolazi plava sa vitičastim floralnim ornamentom – cvjetovi i pupoljci. Ukrašavanje dovratnika je završeno tanjom smeđom trakom.

Na ovu pravougaonu plohu je naslonjena lučna kamena ploha kakva je već ranije opisana nad prozorima, s tom razlikom što je nad prozorima bila oslikavana. Sa obje strane donje stranice luka je motiv poluljiljana izveden u kamenoj plastici. Luk se sužava prema sredini i tu završava razvijenim cvijetom tulipana. Rubovi luka, u širini od desetak centimetara, obojeni su plavom bojom po kojoj je oslikan ornament jednak onom na dovratniku. U centralnoj zoni luka, uz donju stranicu i u vrhu, stoji natpis.

RASPORED MOTIVA U ENTERIJERU DŽAMIJE

Centralni molitvena prostorija          

U centralni molitveni prostor džamije se ulazi kroz bogato ukrašena dvokrilna vrata.

Krila vrata su ukrašena oslikavanjem živim bojama – plavom, žutom, crvenom i zelenom. Svako krilo je uokvireno zelenom bojom. Krila su jednako ukrašena, te se na svakom primjećuju tri polja međusobno odijeljena horizontalnim linijama.

Podloga prvog polja, lučno završenog, je ispunjena smeđom bojom. U širem uglu je aplikacijom drvenih grančica formirana dvanaestostrana rozeta. Rub rozete je obojen crvenom bojom, a ispuna plavom, crvenom i blijedoružičastom. U centru rozete je kružnica iz koje se pruža manja crvena, šestokraka zvijezda. Oko nje je veća plava šestokraka zvijezda. Pored veće rozete je manja, šestostrana rozeta. U njenom centru je kružnica iz koje se zrakasto šire grančice drveta.

Drugo polje je pravougaonog oblika i zauzima gotovo cijelu površinu vrata. Kroz sredinu tog polja se pruža vertikalno polje pri vrhu završeno sa dva manja luka. Unutrašnjost vertikalnog polja je ispunjena grančicama drveta koje grade motiv trougla bez donje stranice. Dno, sredina i vrh pravougaonog polja su ukrašeni horizontalno postavljenim pravougaonicima. Pravougaonici su ispunjeni žutom bojom. U svakom su po dva buketića cvijeća. Ovakvom podjelom su ostala još četiri vertikalna pravougaona polja. Vanjska su obojena smeđom, a unutrašnja plavom bojom. Ukrašena su sa tri buketića cvijeća.

Treće polje krila vrata je horizontalno, pravougaonog oblika. Pozadina mu je obojena smeđom bojom. Unutar njega su oslikana tri cijela romba u centralnom dijelu, te dvije polovine rombova sa strane. U svakom rombu je naslikan buketić cvijeća.

Unutrašnja dekoracija džamije po korištenim motivima je slična vanjskoj. Može se podijeliti na dekoraciju prizemlja i dekoraciju mahfila.

U prizemlju je najukrašeniji jugoistočni zid. U njegovom oslikavanju mogu se primijetiti određene pravilnosti. Dekoracija je prisutna u pojasu doprozornika i natprozornika donjeg niza prozora, te na zidnoj površini između prozora. U pojasu gornjeg niza prozora dekorirani su doprozornici, te zidna površina između prozora. Doprozornici i lučni natprozornik donjeg niza prozora je jednako ukrašen kao i vanjski prozori. Dakle, vrh lučnog natprozornika završava naizmjenično naslikanim cvijetom ljiljana ili tulipana. Unutrašnjost tog oslikanog lučnog prostora je ispunjena tročlanom lukovičastom formom koja je obrazovana savijenim listovima. Njena unutrašnjost je ispunjena viticama, cvjetićima i listićima. Na kraju lukova, a u produžetku doprozornika je predstavljena polovina ljiljana. Boje doprozornika i lukova natprozornika se pravilno smjenjuju – plava, zelena,...

Doprozornici gornjeg niza prozora prate prozorsku lučnu formu. Stilizirani, floralni vitičasti motiv je zatvoren u okvir crvene boje, gradeći na taj način traku. Boja podloge traka se smjenjuje iz zelene u plavu boju.

Pored ukrašavanja prostora oko prozora, sjeveroistočno od mihraba, ukrašene su zidne površine između prozora.

U donjem nizu prozora je naslikan ibrik sa otvorenim poklopcem. U njemu je buket cvijeća načinjen od dvije grane zumbula, te visoke i razgranate grane karanfila sa pokojom ružom.

U gornjem nizu prozora je naslikan čempres sa šišarkama vrha povijenog prema mihrabu.

Okvir mihraba je ukrašen na isti način kao i ulazni portal u džamiju. Dakle, u kamenu je izveden okvir sa saracenskim lukom na čijem vrhu je cvijet ljiljana. U podnožju luka, a u nastavku vertikalnih stranica, je po jedna polovina cvijeta ljiljana. Unutrašnja površina ovog prostora je ispunjena lukovičastom formom obrazovanom savijenim listovima. Iz nje se u prostor šire brojne vitice sa listićima i cvjetovima tulipana i ruža. Te vitice kao da su se spustile u vertikalne stranice mihraba. Dominira plava, te svjetlija crvena i bijela boja.

Okvir mihraba je od pravougaonog mihrabskog polja odijeljen žutom i bijelom linijom. Pravougaono polje je obojeno zelenom bojom. Ono prelazi u bijelu mihrabsku nišu u čijem gornjem dijelu su različitim bojama obojeni stalaktiti, postavljeni u sedam redova. Sedmi stalaktit, na vrhu, je rebrasto profiliran i polukružno završen. Ispod njega, u šestom redu, su naslikane dvije posude sa voćem. U jednoj posudi je šljiva, a u drugoj jabuka. Između te dvije posude je krug crvene boje.

Nad sedmim redom stalaktita je u pravougaonom polju na plavoj podlozi žutim slovima ispisano: „Kad god bi Zekerija ušao u mihrab“, standardni kur'anski ajet koji dolazi na mihrab. (preveo Hazim Numinagić)

Ostali zidovi u prizemlju džamije nisu ukrašeni slikanim dekoracijama, izuzev horizontalne trake oslikane uz sam rub mahfila. Nju čine dva reda stiliziranih cvjetova tulipana. Vrh bijelih tulipana je okrenut prama mahfilu, a vrh zelenih tulipana prema podu.

Desno od mihraba je minber.

On svojom arhitekturom ne odstupa od uobičajenog tipa minbera. Čine ga tri osnovna dijela:

  1. ulazni portal sa stepeništem i drvenom ogradom,
  2. gornji, visoki piramidalni dio koji nose četiri stupića,
  3. bočne trougaone površine koje se prostiru ispod ovog dijela i ograde stepeništa.

Ispod svega navedenog se nalazi šest manjih otvora sa prelomljenim lukom i uobičajen, znatno viši prolaz, presveden plitkim prelomljenim lukom i uokviren pravougaonom profilacijom.

Ukupna površina minbera je oslikana u periodu oslikavanja džamije. Međutim, u isto vrijeme kada je prekrečena dekoracija na zidovima, minber je premazan masnom bojom. Iz tog razloga je devedesetih godina čišćen i vraćen u prvobitno stanje.

Ograda ulaznog portala je obojena plavom bojom, a portal je ukrašen naslikanim grančicama i cvjetovima zumbula, ruža i tulipana sa ponekim crvenim pupoljkom.

Bočne stranice minbera su oslikane na nekoliko uobičajnih dijelova:

  1. piramidalni baldahin,
  2. plitki prelomljeni luk nad prolazima ispod minbera,
  3. trougaono polje,
  4. šest manjih otvora.

Bočna stranica minbera pored mihraba

Piramidalni baldahin je obojen zelenom bojom. Po njemu su naslikani sitni vitičasti ornamenti. Baldahin je oslonjen na osmougaone stranice, obojene crvenom bojom, ispod kojih je isječen saracenski luk. Njegovi dijelovi su obojeni tamnom zelenom bojom po kojoj je oslikan krupniji lukovičasti motiv iz kojeg se pružaju floralne vitice.

Stranica koja zaklanja prolaz ispod piramidalnog baldahina ima lučni završetak. Rubovi su obojeni crvenom bojom, a unutrašnjost je ispunjena zelenom. Ornementi su rađeni crvenom i žutom bojom. Gradi ih centralni lukovičasti ornament, obrazovan savijenim grančicama i listićima. Isti ornement se ponavlja sa strana centralnog lukovičastog ornamenta, ali mu nedostaju rubovi. Ostala površina je ispunjena sitnijim cvjetićima karanfila i tulipana, grančicama i listićima.

Trougaono polje minbera se može podijeliti na tri cjeline:

  1. tri rubne stranice:

a)       vertikalna stranica,

b)       horizontalna stranica,

c)       kosa stranica;

 

  1. polje paralelno sa kosom stranicom trougla;
  2. centralno trougaono polje.

Podloga vertikalne stranice je obojena žutom bojom. Oslikana je sa dvije vijugave zelene isprepletene grane. Jedna grana je ukrašena rijetkim zelenim listićima, dok iz druge izrastaju bogati listovi. Pored svakog lista raste sa obje strane cvijet tulipana obojen tamnijom i svjetlijom crvenom bojom. Uz rubove ove vertikalne stranice su naslikani sitni buketići cvijeća.

Podloga horizontalne stranice je također obojena žutom bojom. Podijeljena je apliciranim crvenim drvcima na šest pravougaonika. U svakom pravougaoniku se nalazi naslikan po jedan motiv. Motivi su sljedeći, počev od prolaza ispod baldahina prema početku stepenica:

-          posuda sa jabukama, oko koje su sitni buketi cvijeća,

-          posuda sa lubenicom, oko koje su sitni buketi cvijeća,

-          posuda sa šljivama oko, koje su sitni buketi cvijeća,

-          posuda sa kruškama, oko koje su sitni buketi cvijeća,

-          posuda sa jabukama, oko koje su sitni buketi cvijeća,

-          posuda sa lubenicom, oko koje su sitni buketi cvijeća.

Podloga kose stranice je obojene žutom bojom. Podijeljena je apliciranim crvenim drvcima na četiri pravougaonika. Svaki pravougaonik je ukrašen sa mnoštvom sitnih buketa cvijeća.

Paralelno sa kosom stranicom trougla, u dužini stepeništa, se pruža polje čija je podloga obojena plavom bojom. Ono je ukrašeno slično vertikalnoj stranici trougla. Razlika je u korištenim bojama. Jedna vijugava grana je zelene boje, a druga, sa bogatijim rastinjem, tamnoplave. Cvjetići na toj grani su crvene i zelene boje. Cvjetići uz rubove ove stranice su bijele boje.

Centralno trougaono polje je obojeno zelenom bojom. Po njemu su potezima kista nanesene nijanse svjetlije zelene, crvene i žute boje, simulirajući izgled cvjetne livade.

Ispod trouganog polja u horizontalnom nizu se pruža šest otvora sa prelomljenim lukom. Rubne stranice otvora su crvene boje. Bojena podloga kod otvora se smjenjuje iz žute u plavu. Sa dna svakog otvora, sa obje strane se pruža po jedna cvjetna grančica. Na vrhu luka, grančice se gotovo dodiruju. U poljima se smjenjuju sljedeći cvjetovi:

  1. karanfil,
  2. zumbuli,
  3. maslačak,
  4. zumbul,
  5. ibrik sa otvorenim poklopcem u kojem je stabljika maslačka,
  6. sitni buketi cvjeća.

Bočna stranica minbera prema jugozapadnom zidu

Bočne stranice minbera su oslikane na nekoliko uobičajnih dijelova:

  1. piramidalni baldahin,
  2. plitki prelomljeni luk nad prolazima ispod minbera,
  3. trougaono polje,
  4. šest manjih otvora.

Bočna stranica minbera prema jugozapadnom zidu

Stranica koja zaklanja prolaz ispod piramidalnog baldahina je jednako ukrašena kao i ona koja je usmjerena prema mihrabu.

Trougaono polje minbera se može podijeliti na tri cjeline:

  1. tri rubne stranice:

a)       vertikalna stranica,

b)       horizontalna stranica,

c)       kosa stranica;

 

  1. polje paralelno sa kosom stranicom trougla;
  2. centralno trougaono polje.

Podloga vertikalne stranice je obojena žutom bojom. Oslikana je vijugavom granom vinove loze i žutim plodovima grožđa.

Podloga horizontalne stranice je također obojena žutom bojom. Podijeljena je apliciranim crvenim drvcima na šest pravougaonika. U svakom pravougaoniku se nalazi naslikan po jedan motiv. Motivi su, za razliku od prethodne bočne strane mimbera, uprošćeniji, odnosno, oslikani su samo jednakim buketima crvenog cvijeća.

Podloga kose stranice je obojene žutom bojom. Podijeljena je apliciranim crvenim drvcima na četiri pravougaonika. Svaki pravougaonik je ukrašen sa mnoštvom sitnih buketa cvijeća.

Paralelno sa kosom stranicom trougla, u dužini stepeništa, se pruža polje čija je podloga obojena plavom bojom po kojoj je naslikana vijugava grana vinove loze sa žutim plodovima grožđa.

Centralno trougaono polje je obojeno zelenom bojom. Po njemu su potezima kista nanesene nijanse svjetlije zelene, crvene i žute boje, simulirajući izgled cvjetne livade.

Ispod trouganog polja u horizontalnom nizu se pruža šest otvora sa prelomljenim lukom. Rubne stranice otvora su crvene boje. Bojena podloga kod otvora se smjenjuje iz žute u plavu. Sa dna svakog otvora, sa obje strane se pruža po jedna cvjetna grančica. Na vrhu luka grančice se gotovo dodiruju. U poljima se smjenjuju sljedeći cvjetovi:

  1. tulipan,
  2. cvijet sa šest latica,
  3. tulipan,
  4. cvijet sa šest latica,
  5. vaza sa granom okruglih, crvenih plodova (možda jabuka),
  6. buket cvijeća.

Stupovi na koje je oslonjen mahfil su obojeni zelenom bojom, a kapiteli crvenom i plavom. Jastuk stupa je bogato profiliran. Na njemu preovladava žuta boja, aprofilirani elementi su obojeni crvenom, žutom i plavom bojom.

Strop na donjoj strani mahfila je sličan šahovskoj tabli u kojoj se smjenjuju plava i crvena polja.

Mahfil

Prostor trostranog mahfila se dijeli na dva bočna i jedan na ulaznom zidu u džamiju. Ovi prostori su također ukrašeni slikanom dekoracijom.

Način ukrašavanja doprozornika je jednak kao i u gornjoj zoni prozora na jugoistočnom zidu džamije. Boja traka doprozornika se smjenjuje iz plave u zelenu, dok se jednostavan vitičasti motiv neprekidno ponavlja. Također, dolazi do smjene i cvijeta na vrhu lučnog završetka prozora iz cvijeta ljiljana u list. Na površini zida između dva prozora je naslikan po jedan motiv, a iznad nekih motiva je ispisan natpis.

Mahfil jugozapadnog zida

Dekoracija na jugoistočnom zidu:

  1. čempres sa povijenim vrhom u pravcu sjeveroistoka; uz njegovo stablo se penje stabljika cvijeta,
  2. čempres sa povijenim vrhom u pravcu jugozapada; uz njegovo stablo se penje stabljika cvijeta.

Dekoracija na jugozapadnom zidu:

  1. drvo sa jabukom; uz stablo se penje stabljika cvijeta. U gornjem desnom uglu je natpis,
  2. vinova loza; uz čokot se penju dvije stabljike cvijeta. U gornjem lijevom uglu je natpis,
  3. čempres sa povijenim vrhom u pravcu sjeverozapada; iznad čempresa je natpis,
  4. čempres sa povijenim vrhom u pravcu jugoistoka; iznad čempresa je natpis,
  5. čempres sa povijenim vrhom u pravcu sjeverozapada; iznad čempresa je natpis,
  6. čempres sa povijenim vrhom u pravcu sjeverozapada,
  7. čempres sa povijenim vrhom u pravcu sjeverozapada.

Mahfil sjeveroistočnog zida

Dekoracija na jugoistočnom zidu:

  1. čempres sa povijenim vrhom u pravcu jugozapada; uz njegovo stablo se penje stabljika cvijeta,
  2. čempres sa povijenim vrhom u pravcu sjeveroistoka; uz njegovo stablo se penje stabljika cvijeta.

Dekoracija na sjeveroistočnom zidu:

  1. drvo sa jabukom; uz stablo se penje stabljika cvijeta. U gornjem lijevom (jugoistočnom) uglu je natpis,
  2. vinova loza; uz čokot se penju dvije stabljike cvijeta. U gornjem desnom (sjeverozapadnom) uglu je natpis,
  3. čempres sa povijenim vrhom u pravcu sjeverozapada; iznad čempresa je natpis,
  4. čempres sa povijenim vrhom u pravcu sjeverozapada; iznad čempresa je natpis,
  5. čempres sa povijenim vrhom u pravcu sjeverozapada; iznad čempresa je natpis,
  6. čempres sa povijenim vrhom u pravcu sjeverozapada; Iznad čempresa je natpis.

Mahfil sjeverozapadnog zida

Prostor zida između prozora nije oslikan. Oslikana je samo traka doprozornika motivom jednakim kao i na doprozornicima na bočnim mahfilima.

Uz rub stropa je naslikana horizontalna traka. Čine je smeđe isprepletene polukružnice na koje se nadovezuje cvijet crvenog ili zelenog tulipana.

Stupovi na mahfilu su slični stupovima u centralnom molitvenom prostoru džamije. Razlikuju se u ukrašavanju imposta, odnosno svaka stranica imposta je ukrašena drugačijim motivom.

Impost jugozapadnog zida(2)

  1. impost(3):

a)       cvijet tulipana,

b)       lubenica,

c)       cvijet(4),

d)       jabuka sa cvijetom;

 

  1. impost:

a)       cvijet,

b)       vaza sa pet tulipana,

c)       pet tulipana,

d)       vaza sa tri cvijeta;

 

  1. impost:

a)       cvijet,

b)       vaza sa tri tulipana,

c)       cvijet sa pet grančica,

d)       posuda sa jabukama, u gornja dva su naslikana dva cvijeta;

 

  1. impost:

a)       cvijet,

b)       cvijet,

c)       cvijet,

d)       cvijet.

 

Impost sjeveroistočnog zida(5)

1. impost(6):

 

a)       cvijet,

b)       cvijet,

c)       cvijet,

d)       cvijet;

 

2. impost:

 

a)       cvijet,

b)       cvijet,

c)       cvijet,

d)       lubenica;

 

  1. impost:

a)       cvijet,

b)       cvijet,

c)       cvijet,

d)       cvijet;

 

  1. impost:

a)       cvijet,

b)       posuda sa jabukama,

c)       cvijet sa tri grančice,

d)       cvijet;

 

  1. impost:

a)       cvijet,

b)       cvijet,

c)       cvijet,

d)       cvijet.

 

Imposti sjeverozapadnog zida(7)

Unutrašnji – prema centralnom molitvenom prostoru

1.         impost:

a)       cvijet sa tri grančice,

b)       cvijet sa tri grančice,

c)       cvijet sa tri grančice,

d)       posuda sa jabukama;

3.         impost:

a)       cvijet sa tri grančice,

b)       cvijet sa tri grančice,

c)       cvijet sa tri grančice,

d)       vaza sa tri cvijeta.

Vanjski – prema sjeverozapadnom zidu

1.         impost:

a)       cvijet okružen sa dva lista paprati,

b)       cvijet okružen sa dva lista paprati,

c)       cvijet okružen sa dva lista paprati,

d)       cvijet okružen sa dva lista paprati;

2.         impost:

a)       cvijet okružen sa dva lista paprati,

b)       cvijet okružen sa dva lista paprati,

c)       cvijet okružen sa dva lista paprati,

d)       cvijet okružen sa dva lista paprati;

3.         impost:

a)       cvijet okružen sa dva lista paprati,

b)       cvijet okružen sa dva lista paprati,

c)       cvijet okružen sa dva lista paprati,

d)       cvijet okružen sa dva lista paprati.

Stropna površina mahfila je jednaka onoj u prizemlju, dakle čini je drveno polje slično šahovskoj tabli u kojem se smjenjuju plavi i crveni kvadrati. Granicu između njih čine aplicirane drvene daščice.

Glavna stropna površina je također slična šahovskoj tabli i izrađena je jednako kao i ona na mahvilu. Na njoj se razlikuju tri cjeline:

-          vanjski pravougaoni rub,

-          središnja pravougaona ploha,

-          centralno kružno polje.

Vanjski pravougaoni rub stropne površine grade čine žuti i plavi kvadrati, međusobno odijeljeni crvenim daščicama. Uglovi ove površine su polukružno završeni naknadno dodanom kupom u čijoj sredini se nalazi kružnica sa kuglom u sredini. Ostala površina kupe je ispunjena različitim geometrijskim elementima. Preovladava crvena, plava i žuta boja.

Središnja pravougaona ploha je također izdijeljena na mnoštvo sitnijih kvadratića, koji su po dijagonali obojeni zelenom bojom, a uglovi žutom. Na taj način je dobijena ritmičnost plohe slična saču.

Centralno kružno polje je aplicirano na glavnu stropnu plohu, jednako kao i kupasti elementi na vanjskom pravougaonom rubu. Rub kružnice je crven. U centru kružnice je manji krug i kugla na njemu(8). Iz tog kruga prema vanjskom rubu kružnog polja se prostiru zrakasto raspoređeni polukružno završeni latičasti elementi, odajući utisak velikog cvijeta. Na latičastim elementima se smjenjuje plava i žuta boja.

Na vanjskom rubu ukupne stropne površine na svaka 2-3 m je pričvršćena kugla.

BEZISTAN, DUĆANI I TRIJEM PRIZEMLJA

U Travniku su bila dva bezistana, jedan u Donjoj, a drugi u Gornjoj čaršiji. Prvi bezistan sagradio je Sopasalan Kamili Ahmed-paša nešto prije 13. augusta 1757. godine, ispod temelja obnovljene Gazi-agine džamije. Pod tom novom zgradom napravio je oko jednog hodnika deset dućana i pod arkadama zdepastih stupova iste zgrade (jug i zapad) sedamnaest dućana. Onih deset dućana oko hodnika na kome su dvoja željezna vrata (jug, sjever) smatra se bezistanom. Iz zakladnice je vidljivo da je kirija u dućanima u bezistanu bila dva puta skuplja nego u onim pod arkadama. Ovaj je bezistan služio svojoj svrsi sve do II svjetskog rata, a do 1918. godine radili su u njemu trgovci. Dućani u ovom bezistanu bili su odijeljeni jedan od drugog drvenom pregradom i bez ćepenaka. (Kreševljaković, Korkut, 1961, str. 47)

Predmet restauracije osamdestih godina XX stoljeća bili su i lica dućana i trijem džamije. Malterisani i bijelo bojeni strop trijema bio je potpuno propao. Dio drvene konstrukcije stupova i greda zatečeni su u pretežno dobrom stanju,ali su neki dijelovi (dva stupa, manji dijelovi gornjih greda i cijela donja, podložna greda) bili u fazi truhljenja. Lica dućana su bila potpuno izmijenjena. Sačuvan je bio samo jedan stariji ćepenak, zajedno sa svim kovanim karakterističnim okovima i načinom otvaranja gornjeg i donjeg ćepenka. S obzirom na nepostojanje dokumentacije, rekonstrukcija ovih elemenata je izvršena samo na osnovi sjećanja – stariji ljudi u Travniku pamte da su sve do II svjetskog rata ćepenci izgledali kao ovaj sačuvani, pa je na osnovi njega izvršena rekonstrukcija svih ostalih. Ipak, radi prilagođavanja suvremenoj namjeni, oni su adaptirani utoliko što je prednja strana iza ćepenka zatvorena staklenom pregradom s vratima. Ćepenci su rekonstruirani tako da drveni kapci zatvaraju cijelo lice jednog rastera dućana. Gornji kapak je sastavljen iz dva dijela zglobnom vezom. Kod otvaranja on se lomi i takav kači na kuke pričvršćene na strop trijema. Donji oklopac, kada je otvoren, čini jednu vrstu malo podignute ulazne platforme, pa je u tom položaju oslonjen na drvene podmetače. Kaldrma na podu u trijemu je sanirana i upotpunjena, strop trijema potpuno je obnovljen, a u uglovima je postavljena suvremena rasvjeta.

Na sjeveroistočnoj strani objekta dva dućana su u potpunosti adaptirana. Vlažni kameni zidovi sa oslabljenim spojnicama injektirani su cementnim mlijekom sa dodatkom vodonepropusnih supstanci pod pritiskom, malterisani i bojeni u bijelo. Ćepenci na sjeveroistočnoj strani bili su djelimično sačuvani. Za razliku od ostalih, oni pripadaju drugom tipu ćepenaka koji se sklapaju po vertikalnoj osovini. Rekonstruirani su od zdravog drveta prema postojećim uzorcima, a sa unutrašnje strane postavljena je staklena pregrada kao i na ostalim dućanima.

Podovi svih dućana su hidroizolirani, a završna obrada je daščani pod. Tako je kompletan trgovački centar revitaliziran. Bezistan je dobio namjenu robne kuće, a dućani su dobili različite namjene (zlatara, butici i bosanska kafana). (Simić, 1989, str. 139)     

ŠADRVAN

U prostoru između podzida ceste i džamije stojao je šadrvan, sagrađen u austrougarskom periodu, sa betonskim koritom za vodu i kupastim rješenjem kape sa drvenom konstrukcijom i pokrovom od običnog lima. U vrijeme otpočinjanja radova drveni dijelovi šadrvana su bili već potpuno truhli. Zbog toga su poduzeti radovi detaljnog snimanja postojećeg stanja prije demontaže. Da li je na tom mjestu postojao neki raniji šadrvan, iz vremena nastanka objekta, nije poznato. U pisanim dokumentima se spominje vodovod i česma, ali ne i šadrvan. Valorizacijom novonastale lokacione situacije i posebno karakteristika postojećeg šadrvana, došlo se do zaključka da njegova rekonstrukcija ne bi imala smisla. (Simić, 1989, str. 140)

Tokom rata 1992-1995. godine je obnovljen i šadrvan, rađen u drvetu i kamenu, a prema šadrvanu koji je napravljen početkom XX stoljeća.

ČESMA

Česma je situirana u zidu sa lijeve strane uz džamiju, kamena je sa dva stupa nad kojim je imitacija svoda. Pred česmom je kameno korito.

Kamena ploča sa natpisom o izgradnji česme danas se čuva u Sulejmaniji džamiji, dok se prvobitno nalazila uzidana iznad česme Ruhije uz Ćamiliju, današnju Sulejmaniju džamiju. Natpis u prozi na arapskom jeziku pisan je veoma lijepim i krupnim pismom nesh.

«U raju se nalazi izvor Selsebil (Kur'an, Dehr, 18). Dobrotvor Sulejman Ruhija ćehaja Muhamed-paše silahdara. Godina 1184.» (1770/71)

(Mujezinović, 1998, str. 416)

Česma uz Gazi-aginu džamiju se snabdijevala vodom iz izvora Hazna. Taj je vodovod popravio i uz Ćamiliju sagrdio hidžr. 1184 (1770) godine česmu sa četiri lule Sulejman Ruhija, ćehaja silahdar Muhmed-paše. Ploča sa natpisom očuvala se sve do danas. Prema zakladnici ovog vezira ova česma i vodovod su imali svog nadzornika uz plaću od 1 akče dnevno. I danas postoji česma uz Sulejmaniju džamiju s dvije lule koju je obnovila hidžr. 1255 (1839) godine Šerifa hanuma, rođena Hizić, udata za Ahmed-bega, ćehaju bosanskog defterdara. Na česmi uz Sulejmaniju džamiju danas postoji natpis iz kojeg se vidi da je česmu obnovila Šerifa Hafizadić. (Kreševljaković, Korkut, 1961, str. 96)

Na kamenoj ploči, veličine 45x60 cm, isklesan je natpis u prozi na arapskom jeziku, ispisan u tri elipsasta polja. Pismo: ispisan i lijep dželi-nesh.

«I njihov gospodar (Bog) ih napaja najčistijim pićem (Kur'an 76,3)

Supruga mir-Ahmeda, ćehaje bosanskog defterdara.

Godina 1255.»

 (1839/40)

Pred česmom se nalazi veliko kameno korito. (Mujezinović, 1998, str. 417)

POKRETNO NASLIJEĐE

U Šarenoj džamiji nalaze se dva rukopisa Kur'ana časnog, koji su vakuf Sulejman-pašine (Šarene) džamije u Travniku. Prvi od njih je dimenzija 34x25x7,5 cm, uvezan u kožni povez. Ispisan je neshi stilom arapskog pisma. Sam tekst Kur'ana je ispisan crnom tintom, a početna zaglavlja sura, oznake za stajanja, oznake hizbova, džuzova, sedždi i druge oznake su napisane crvenom tintom. Prijepis nije dekoriran. Prijepisu fali prva stranica koja je naknadno dodana. Iz prijepisa se ne može zaključiti ko je prepisivač ovog rukopisa jer je mjesto gdje bi trebalo pisati zamrljano, tako da se ne može pročitati šta tu piše.

Drugi rukopis je dimenzija 31x23x4,5 cm, uvezan u kožni povez. Ispisan je još ljepšim neshi stilom arapskog pisma. Prve dvije stranice Kur'ana su bogato dekorirane. Stranice Kur'ana su omeđene zlatnom linijom. Tekst je napisan tako da su tri reda, prvi, srednji i poslednji, pisani krupnijim pismom, a ostatak teksta sitnijim pismom, smješten između njih. Zaglavlja sura su ispisana zlatnom tintom. Prijepisu nedostaju poslednje stranice, tako da ne znamo ime prepisivača ni ovog rukopisa.

Godina izdanja oba Kur'ana nije čitljiva.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine, Sulejmanija džamija u Travniku je evidentirana i valorizirana kao spomenk I kategorije.

Na osnovi zakonske odredbe, a rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu, broj: 723/50 iz 1950. godine, Sulejmanija ili Šarena džamija u Travniku stavlja se pod zaštitu države.

Na osnovi zakonske odredbe, a rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu, broj: 02-793-3 iz 1962. godine, Sulejmanija ili Šarena džamija u Travniku upisana je u Registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem 105.

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Šarena džamija u Travniku nalazi se pod rednim brojem 634.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Sredinom osamdesetih godina se započinje sa radovima na rekonstrukciji džamije. U sklopu tih radova potpuno je zamijenjena krovna konstrukcija i rekonstruirani su dućani ispod objekta i bezistan. Ponovno je otkrivena, očišćena i osvježena unutrašnja dekoracija zidova, a strop je nanovo urađen. Tada je renoviran i biljni ornament minbera, premazan masnom bojom između dva svjetska rata, kada i čitav objekat na sličan način renoviran. Tom prilikom ugrađen je i luster od mesinga i stakla. Detaljniji opis ovih radova je dat u prethodnom tekstu u odjeljku Opis dobra – Šarena džamija.

1990/1991. godina – obavljeni su najznačajniji konzervatorsko-restauratorski radovi na dekoraciji Šarene džamije koji su opisani u prethodnom tekstu u odjeljku Opis dobra – slikana dekoracija. Radove je vršio Zavod za zaštitu spomenika BiH.

Tokom rata 1992-1995. godine je obnovljen i šadrvan rađen u drvetu i kamenu. U isto vrijeme je obnovljena i česma uz džamiju. Tom prilikom je očišćen i uređen i mali harem uz džamiju sa nišanima Gazi-age. (Sujoldžić, 1998, str. 39)

 

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, u decembru 2004. godine, utvrđeno je:

Šarena džamija u Travniku je u dobrom stanju očuvanosti. Ne postoje nikakva ozbiljnija oštećenja na konstrukciji džamije. Međutim, stupovi bezistana, izvedeni od lošijeg, poroznog kamena, dosta su propali. Njihovo daljnje propadanje moglo bi ozbiljno ugroziti objekat, jer su oni glavni oslonci cijele građevine. Drugih konstruktivnih oštećenja nema.

Zidne slike u eksterijeru su relativno dobro očuvane. Posljednji konzervatorsko-restauratorski zahvat izveden je 1990. godine. Međutim, zbog nepovoljnih klimatskih uvjeta, mnogo vlage i mraza, već danas su slike na određenim dijelovima džamije, posebno na sjevernoj fasadi, dosta ugrožene.

Interijer je u odličnom stanju. Međutim, drveni elementi eksterijera su prilično oštećeni. Veliki broj drvenih tranzena kojima su zatvoreni prozori druge zone je oštećeno. Također, prilazno stepenište je već dotrajalo. Najozbiljnija oštećenja su na drvenim, lijepo ukrašenim vratima. Neki dijelovi potpuno nedostaju, a neki su zamijenjeni neadekvatnim. Međutim, još uvijek ima dovoljno elemenata za ispravnu restauraciju ovih vrata.

 

III – ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)         Vremensko određenje

B)         Historijska vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalietet obrade

iii.         Proporcije

iv.         Kompozicija

v.          Vrijednost detalja

D)         Čitljivost

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

E)         Simbolička vrijednost

i.          Ontološka vrijednost

ii.         Sakralna vrijednost

iii.         Tradicionalna vrijednost

iv.         Vezanost za rituale ili obrede

v.          Značaj za identitet skupine ljudi

F)         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.         Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G)        Izvornost

i.          Oblik i dizajn

iii.        Namjena i upotreba

iv.         Tradicija i tehnike

v.          Položaj i smještaj u prostoru

vi.         Duh i osjećanja

vii.        Drugi unutrašnji i vanjski činitelji

H)         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopije katastarskih planova,

-          z.k. izvadak,  posjedovni list,

-          fotodokumentacija,

-          grafički prilozi.

 

Korištena literatura

 

1959.    Enciklopedija likovnih umjetnosti, izdanje i naklada Leksikografskog zavoda FNRJ, Zagreb, 1959.

 

1959.    Kajmaković,  Zdravko, Ornamenti na fasadama Sulejmanije džamije u Travniku, Naše starine VI, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1959.

 

1961.    Kreševljaković H., Korkut D. M., Travnik u prošlosti 1464 – 1878 (naročito kao glavni grad Bosne 1699 – 1850), Biblioteka Zavičajnog muzeja Travnika, Štamparija i knjigoveznica Travnik, Travnik, 1961.

 

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, Veselin Masleša, Sarajevo, 1978.

 

1980.    Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Prostorni plan Bosne i Hercegovine; Faza «B» - valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo, 1980.

 

1989.    Simić, Alma, Šarena džamija u Travniku, Naše starine XVIII-XIX, Godišnjak Zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989.

 

1989.    Kreševlkjaković, Hamdija, Evidencija nepokretnih spomenika kulture na poručju opštine Travnik (studija), Zavod za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1989.

 

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo Publishing,  Sarajevo, 1998.

 

1998.    Sujoldžić, Enver, Džamije Travnika, Zavičajni muzej Travnik u suradnji sa ŠIP Borac Travnik,  Travnik, 1998.

 

1999.    Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing,  Sarajevo, 1999.

 

2000.    Ayverdi dr. Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, 3. kitab, Istanbul, 2000.

 

(1) Polovina podloge zida (prema jugoistočnom zidu) ima žućkastu podlogu.

(2) Zbog neponavljanja orijentacije prvo se navodi motiv na JI strani, potom na JZ, pa na SZ i najzad na SI strani imposta.

(3) Orijentacija JI→SZ

(4) Kada sa navede u nabrajanju motiva samo cvijet, misli se na obično naslikani cvijet sa pet latica. Ukoliko cvijet ima neku formu koja podsjeća na konkretan cvijet bit će naveden naziv.

(5) Zbog neponavljanja orijentacije prvo se navodi motiv na JI strani, potom na SI, pa na SZ i najzad na JZ strani imposta.

(6) Orijentacija JI→SZ

(7) Zbog neponavljanja orijentacije prvo se navodi motiv na JZ strani, potom na JI, pa na SI i najzad na SZ strani imposta.

(8) Na kuglu je pričvršćen veliki luster.



TravnikGraditeljska cjelina Šarene (Sulejmanija) džamijaŠarena (Sulejmanija) džamijaŠarena (Sulejmanija) džamija, arhivska fotografija
Šarena (Sulejmanija) džamija, sjeveroistočni zidSjeveroistočna fasadaSjeveroistočna fasada, detaljSjeveroistočna fasada, aneks
Sjeverozapadna fasadaSjeverozapadna fasada, detalj slikane dekoracijeSjeverozapadna fasada, prozorSjeverozapadna fasada, vrata
Bezistan u prizemljuBezistan, radnjeUnutrašnjost džamije, mihrab i mimberUnutrašnjost džamije, mahfil
Unutrašnjost džamije, detalj slikane dekoracije   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: