početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Turbeta pod lipom ili turbe Abdulah-paše, Dželal-paše i Perišan Mustafa-paše sa česmom, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 84/05.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39 stav 1 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 25. do 31. januara 2005. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Graditeljska cjelina – Turbeta pod lipom (turbeta Abdulah-paše, Dželal-paše i Perišan Mustafa-paše) sa česmom proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. br. III/253 i III/254 (stari premjer) i k.č. br. 1617 i 1618 (novi premjer), posjedovni list broj 981 k.o. Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH” br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

           

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće zone zaštite:

            I zona zaštite obuhvata prostor definisan u tački I stav 2 ove odluke. U toj zoni zaštite  utvrđuju se sljedeće mjere:

-     zabrana izvođenja bilo kakvih radova izuzev konzervatorsko-restauratorskih uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-     svi radovi na zaštiti, bez obzira na njihovu vrstu i obim, moraju da budu izvedeni na osnovu prethodno pribavljenog odobrenja federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje;

-     zabranjeno je odlaganje otpada;

-     zabranjeno je obavljanje svih djelatnosti (aerozagađenje, buka, vibracije) koje mogu da prouzrokuju negativne efekte po nacionalni  spomenik.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, nadležnom  ministarstvu, nadležnoj službi zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web-stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Shodno članu V stav 4 Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

            Danom donošenja ove odluke sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH» broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» broj 4/03) brišu se nacionalni spomenici upisani pod rednim br. 635, 636 i 637.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

           

Broj: 07.2-2-300/04-3

25. januara 2005. godine

Sarajevo

                                     

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

 

Na osnovu Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2 stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» broj 33/02) sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira na to da li je za navedeno dobro podnesen zahtjev.

Komisija je donijela odluku o stavljanju turbeta: Abdulah-paše, Dželal-paše i Perišan Mustafa-paše na listu nacionalnih spomenika pod rednim brojevima:

635. Turbe Abdulah-paše,

636. Turbe DŽelal-paše i

637. Perišan Mustafa-pašino turbe.

U skladu sa odredbama zakona, a na osnovu člana V stav 4 Aneksa 8 i člana 35 Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je  pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama i  radovima na dobru itd.,

-     uvid u sadašnje stanje objekta,

-     kopiju katastarskog plana,

-     istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru koja je data u popisu korišćenja dokumentacije u okviru ove odluke.

 

Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno   je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Grad Travnik leži u dolini rijeke Lašve uskoj oko 500 m. Na tom dijelu dolinu ove rijeke sa sjevera zatvaraju južne strme strane planine Vlašić, a sa juga padine Radalja i Vilenice. U centru Gornje travničke čaršije podignuta su dva turbeta, od kojih prvo pripada Abdulah-paši Muhsinoviću i Hafizu Ali Dželaludin-paši, a drugo Perišan Mustafa-paši. Ova turbeta su poznata kao Turbeta pod lipom. Između ova dva spomenika nalazi se i stara česma koju je, kao svoju zadužbinu, podigao Perišan Mustafa-paša.

Nacionalni spomenik obuhvata k.č. br III/253 i III/254 (stari premjer), k.č. br. 1617 i 1618 (novi premjer), p.l. br. 981 k.o. Travnik, Federacija Bosne i Hercegovine.

Istorijski podaci

Na prostoru Travnika u svim poznatim civilizacionim epohama, pod određenim uslovima, formirale su se snažne ljudske zajednice. Prvi put Travnik se pominje 1464. godine. Te godine, kako bilježi osmanski hroničar Dursun-beg, osmanske trupe sa sultanom Mehmedom II el-Fatihom na čelu pri svom pohodu na Jajce zadržale su se u Travniku (Kreševljaković, Korkut, 1961, 9). Poslije pada Bobovca, 1463. godine, Osmanlije su u pohodu na Jajce zauzele i Travnik. Međutim, u popisu bosanskog sandžaka iz 1468/69. godine, najsjeverniji utvrđeni gradovi “vilajeta Kralj” bili su Susid, Prozor i Vranduk. Najjužniji grad jajačke banovine bio je Vinac. Prema tome, Travnik se nalazio na teritoriji koja se protezala od lijeve  obale Vrbasa u Uskoplju do Vranduka. Vjerovatno je pripadala onom vazalnom bosanskom kralju koga su postavile Osmanlije (Ćirković, 1964, 336).

U doba bosanskog sandžak-bega Ajazbega (1470 -1475) Travnik je postao sjedište knežine koju je sultan Mehmed II povjerio Stjepanu Brajkoviću. Godine 1480. Madžari su kod Travnika porazili bosanskog sandžak-bega Dautbega, pa je vjerovatno i to doprinijelo da je sultan Bajazid II ukinuo knežstvo i u Travniku zaveo redovnu upravu. U vrijeme ovog sultana u grad je smještena stalna posada, tek poslije 1480. godine, tj. nakon provale Vuka Grgurevića, i izgrađena džamija u tvrđavi koja nosi ime Bajazida I (Čelebi, 1979, 127-128, nap. 9-12, komentari H. Šabanovića).  Travnik je 1489. godine u hasu bosanskog sandžak-bega bio zaveden kao trg u Lašvi. U to doba mjesto je neposredno graničilo sa neprijateljem, te su njegovim žiteljima smanjeni  porezi jer se uvidjelo da je korisno nastanjivati ovo područje (Kreševljaković, Korkut, 1961, 9-10).

Prema mirovnom ugovoru između sultana Bajazida II i ugarskog kralja Ladislava I 1503. godine, Travnik ostaje pod osmanskom vlašću (Šabanović, 1982, 55). U defteru iz 1516. zabilježena je nahija Lašva, koja pripada kadiluku Brod, a varoš Travnik nahiji Lašvi. Travnik je 1519. godine sjedište vojvode, a vjerovatno i kadiluka Bosna-Brod (Brod je Zenica). Grad je bio izložen napadima iz Jajca i sporo se razvijao.

Nakon provale Eugena Savojskog u Bosnu i spaljivanja Sarajeva 1697.  godine u Travnik je premješteno sjedište bosanskog namjesnika. S manjim prekidima od 1832. do 1838, Travnik je bio vezirski grad sve do 19. juna 1850. godine (Šabanović, 1982, 88, 91, 96).

O teritorijalnom razvoju Travnika ima malo podataka, ali se pretpostavlja da se njegovo prvobitno jezgro nalazilo ispod zapadne strane tvrđave u Varoši u kojoj su bile dvije džamije: Varoška i Jeni džamija, sagrađena 1549. godine (Kreševljaković, Korkut, 1961, 13).

U centru Gornje travničke čaršije, na mjestu na kome se prije izgradnje današnjeg hotela "Orijent" nalazilo groblje, podignuta su dva turbeta u kojima su sahranjena trojica bosanskih vezira.

Prvo turbe pripada Abdulah-paši Muhsinoviću i Hafizu Ali Dželaludin-paši i sagrađeno je neposredno poslije Abdulah-pašine smrti 1748. godine. Drugo pripada Perišan Mustafa-paši i potiče iz 1799. godine

Abdulah-paša Muhsinović bio je četiri puta bosanski namjesnik. Prvi put je bio u periodu  od 1720. do avgusta 1727. godine, drugi put od  11. oktobra 1733. do novembra 1735. godine, treći put od 1740. do 1741. godine i četvrti put od 5. maja 1748. do 25. aprila 1749. godine, kada je i umro. Jedno vrijeme Muhsinović je bio i veliki vezir, što je i navedeno u natpisu na turbetu (Mujezinović, str. 356-361).

Hafiz Ali Dželaludin-paša postavljen je za bosanskog namjesnika 8. decembra 1819. godine. U Travnik je došao 29. marta 1820. i na tom položaju ostao do 28. novembra 1822. godine. Ubrzo nakon toga je umro naprasnom smrću. Bio je poznat kao vrlo strog i jedan od najenergičnijih namjesnika Bosne(1) (Mujezinović, str. 356-361).

Perišan Mustafa-paša postavljen je za bosanskog valiju 28. decembra 1796. godine. U Travnik je došao 28. maja 1797. godine i na tom položaju ostao sve do smrti 14. februara 1799. godine. U pomenutoj godini ljetopisac Bašeskija je zabilježio smrt Perišan paše (Mujezinović, str. 356-361). Godine 1797. na prostoru između ova dva turbeta on je sagradio česmu. Ova česma predstavljala je jedinu zadužbinu koju je ovaj valija podigao u Travniku. Vodovod za ovu i ostale travničke česme je izgradio Mehmed-paša Kukavica (2) (Kreševljaković, Korkut, 1961, 95).

Za vrijeme austrougarske uprave, zbog radova na kafani "Lipa", česma je izmještena nekoliko metara prema zapadu. Tom prilikom, uz upotrebu savremenijih materijala (cigla, beton i sl.), na česmu su vraćeni originalna tabla sa tekstom i staro kameno korito. Godine 1955. česma je, zbog uređenja lokacije i izgradnje kafane "Lipa", srušena. Namjera je bila da se ponovno izgradi na nekom drugom mjestu u gradu. Prema riječima stanovnika Travnika, svi kameni dijelovi tom prilikom deponovani su u Zavičajni muzej u Travniku(3).

Godine 1976. ličnim sredstvima stanovnika Travnika urađena je rekonstrukcija stare česme. Česma je locirana bliže originalnom mjestu, ali na nju nije vraćena originalna tabla sa natpisom, već je postavljena tabla sa Tophane (topničke kasarne), koja se nalazila na mjestu današnje travničke gimnazije. Tabla potiče iz 1271. godine po H. (1854/55) (Sujoldžić, str. 7). Originalna tabla se nalazi u Jeni džamiji (Mujezinović, str. 356-361).

 

2. Opis dobra

Turbeta predstavljaju memorijalne objekte koji su podizani kao nadgrobni spomenici. Ona mogu da budu zatvorena i otvorena iako i unutar ovih dviju grupa postoje podgrupe. Poznata zatvorena turbeta su Gazi Husrev-begovo i Murat-begovo u Sara¬jevu, Ferhat-pašino u Banjoj Luci (poruše¬no) i Sinan-begovo u Čajniču (porušeno). Otvorenom tipu turbeta pripadaju dva turbeta na Alifakovcu i jedno pokraj Sinanove tekije u Sarajevu, te nekoliko turbeta u Travniku.

«Turbeta su zidani, rjedje drveni mauzoleji obično oktogona tlocrta, koji su ili od vana zatvoreni ili su to otvoreni kameni baldahini sa četiri stupa. Zatvorena turbeta stoje kao i inace, (turbeta oko Aje Sofije u Carigradu za porodicu osmanskih vladara) redovito pokraj dzamija, dok su turbeta na stupovima uvijek na groblju. U turbetima su obicno sahranjena po dva, rjedje po vise mrtvaca skupa» ( Knoll, Petar, 1929(4)).

Travnik je grad sa najvećim brojem turbeta u Bosni i Hercegovini(5).Ovi objekti predstavljaju vrlo vrijedne objekte memorijalne arhitekture Bosne i Hercegovine.

Turbe Abdulah-paše Muhsinovića i Hafiza Ali Dželaludin-paše

Ovo turbe je smješteno sa istočne strane ulaza u današnji hotel "Orijent". Orijentisano je u pravcu sjeveroistok – jugozapad. Osnova turbeta je približno kvadratična sa dimenzijama oko 5,25 x 5,20 metara. Konstrukciju turbeta čini osam kamenih stubova kružnog presjeka, prečnika 30 cm u donjoj zoni i 26 u gornjoj (po tri stuba sa svake strane), koji leže na bogato profilisanim bazama širine oko 50 i visine 46 cm. Baze su položene na kameni podzid visine oko 15 cm. Stubovi su završeni dekorisanim kapitelima, a samo tijelo stuba, osim crvene boje, nije posebno dekorisano. Ukupna visina stuba sa kapitelom iznosi otprilike 2,28 metara. Stubovi turbeta su međusobno spojeni polukružnim lukovima poluprečnika od 0,80 do 0,96 metara, koji nose gornji – zidani dio turbeta i otvorenu kupolu prečnika oko 4,09 metara sa rebrima od ravnih željeznih profila isprepletenih žicom. Prostor između stubova je popunjen ogradom od kovanog gvožđa (dimenzije sa crteža u knjizi Ayverdi, Ekrem Hakki, Ayrupa da Osmanli mimari esse Istanbul, 1981).

Slikana dekoracija oba turbeta je izvedena na finom krečnom malteru urezivanjem osnovnog crteža oštrim predmetom u malter, koji vjerovatno nije bio sasvim suv (slično kao kod dekoracija na Šarenoj džamiji u Travniku). Pigment zbog nekog razloga nije se vezao za podlogu, te je tokom vremena ornamentika izložena atmosferilijama znatno oštećena.

Cjelokupna površina ovog turbeta je oslikana. Unutrašnjost luka je ispunjena viticama, cvjetićima i listićima. Na početku luka je predstavljena polovina ljiljana. Vrh luka završen je naslikanim cvijetom ljiljana, a njegova unutrašnjost ispunjena je tročlanom lukovičastom formom koja je napravljena savijenim listovima. Ostatak slikane kompozicije turbeta je šablonski izveden sa motivima biljnog porijekla. Turbe je oslikao nepoznati majstor bez slikarskog obrazovanja.

U ovom turbetu se nalaze tri nišana:

Nišan Abdulah-paše Muhsinovića

Sarkofag i nišani nad grobom Abdulah-paše Muhsinovića nalaze se sa istočne strane turbeta. Bogato su dekorisani i prema stilu, načinu obrade kamena i dekoracijama(6)    najvjerovatnije predstavljaju djelo carigradskih kamenorezaca. U pogledu repertoara bogate dekorativne obrade površina, ovi nišani posjeduju izvjestan stepen barokizacije formi sa kombinacijom klasičnih motiva rumi stila. Nišani su urađeni od bijelog krečnjaka. Na uzglavnom nišanu sa vezirskim turbanom sa jedne strane nišana isklesan je natpis u prozi ispisan krupnim neshi-pismom. Natpis u prevodu M. Mujezinovića glasi:

« On (Allah) je vječan! Umrli i upokojeni bosanski valija, bivši veliki vezir Abdul-paša Muhsinović (Muhsin-zade), preselio je u vječnost. Za njegovu dušu (prouči) Fatihu. Godina 1162.» (1748/49)

Nišan Hafiza Ali Dželaludin-paše

Nalazi se u srednjem dijelu turbeta. Nad grobom Dželaludin-paše su dva nišana carigradske provenijencije, bogato ukrašena biljnim i geometrijskim ornamentima. Nišani su postavljeni na isto tako bogato dekorisanom sarkofagu. Na uzglavnom nišanu se nalazi vezirska kapa. Natpis na ovom nišanu isklesan je u 11 redaka rastavljenih linijama. Pismo je krupan nesh. Natpis u prevodu M. Mujezinovića glasi:

« On (Allah) je vječan! Sejid hadži Hafiz Ali Dželaludin-paša, bivši bosanski valija, koji je bio valija Rumelije razvio bajrak protiv pobunjenika na Peloponezu (Mora), preselio je u  vječnost. Neka Allah osvijetli njegov grob. Za dušu umrlog (prouči) Fatihu. Godina 1238.» (1822/23)

U istom turbetu sa zapadne strane nalazi se još jedan sarkofag sa nišanima, koji pripada djevojci Fatimi o kojoj nema drugih podataka osim natpisa na uzglavnom nišanu. Ovaj nišan se nalazio na prostoru između turbeta, te je, usljed regulacije ovog dijela Travnika, prebačen u turbe pomenutih vezira. Na jednostavnom ženskom nišanu sa djevojačkom kapom ispisan je i isklesan natpis na turskom jeziku (Mujezinović):

«Prouči Fatihu, O Fatimo moja nisi ni osjetila cvijet mladosti, Neka te Gospodar (Allah) obasja svojom milošću, Obistinile su se riječi da je sve prolazno, Neka su ti društvo rajske ljepotice. Kada saznadoh za njezinu smrt izrekoh joj ovaj kronogram: O moja Fatimo, neka ti je mjesto u raju.

Godina 1165.» (1751/52)

Turbe Perišan Mustafa-paše

Ovo turbe je smješteno sa zapadne strane od ulaza u današnji hotel "Orijent". Orijentisano je u pravcu sjeveroistok – jugozapad. Osnovu turbeta predstavlja gotovo pravilan šestougaonik sa stranicama dužine oko 3,65 metara. Zidanu konstrukciju turbeta nosi šest kamenih stubova kružnog presjeka,  prečnika od 27 do 30 cm. Stubovi se postepeno sužavaju prema vrhu. Površine stubova, za razliku od turbeta  Abdulah-paše Muhsinovića i Hafiza Ali Dželaludin-paše, bogato su dekorisane. Dekoracija je izvedena u vidu kanelura sa završetkom u formi vitičastog luka. Kanelure su naizmjenično bojene crvenom i plavom bojom i njihova dužina iznosi približno 1/3 visine stuba. Stubovi turbeta su oslonjeni na kamene profilisane baze visine oko 38 cm i širine 46 cm. Baze su položene na kameni podzid visine od 5 do 15 cm. Način obrade kapitela je gotovo identičan kapitelu turbeta Abdulah-paše Muhsinovića i Hafiza Ali Dželaludin-paše, mada su dimenzije, oblik i geometrijski  motivi drugačiji. Ukupna visina stuba sa kapitelom iznosi oko 2,39 metara. Prostor između stubova je popunjen ogradom od kovanog gvožđa visine 1 metar. Iznad stubova se nalaze pandatifi na koje se oslanja konstrukcija otvorene kupole prečnika oko 3,70 m, sa rebrima od ravnih željeznih profila isprepletenih žicom (dimenzije sa crteža u knjizi dimenzije sa crteža u knjizi Ayverdi, Ekrem Hakki, Ayrupa da Osmanli mimari esseIstanbul, 1981). Slikana dekoracija turbeta sa spoljne strane(7) sastoji se od jedne crvene linije kojom je dodatno naglašena linija luka, kružnim ispupčenim medaljonom – štitom, smještenim u geometrijskoj sredini kompozicije i oivičenim crvenom linijom, i završetka u vidu široke linije sa cvjetovima ljiljana obojenim naizmjenično crvenom i zelenom bojom. Sa strana zidanog dijela turbeta naizmjenično su oslikane predstave vinove loze i karanfila. Predstavama vinove loze su oslikane sjeveroistočna, južna i zapadna, a motivima karanfila istočna, jugozapadna i sjeverna fasada turbeta. Vinova loza izrasta iz posude u dvije grane, plavu i smeđu. U dnu grane su međusobno isprepletene, a pri vrhu se pojavljuju plodovi-grožđe. Sa unutrašnje strane turbeta površina luka u potpunosti je ispunjena plavom bojom i dodatno naglašena crvenom linijom za oivičavanje. Površina pandatifa je dekorisana predstavama vaza sa cvijećem.

U ovom turbetu, u kamenom sarkofagu sa dva nišana, sahranjen je vezir Perišan Mustafa-paša. Natpis isklesan sa šire strane uzglavnog nišana, nad kojim je vezirski turban, ispisan je u stihu, u krupnom dželi-nesh pismu. Tokom jednog popravka dio nišana koji nedostaje zamijenjen je betonom i ugrađen u sarkofag, tako da je ostao nepročitan. Prilikom saniranja 1999. godine ovaj dio nije pronađen u sarkofagu, tako da je najvjerovatnije uništen nekom ranijom intervencijom. Natpis, prema M. Mujezinoviću, glasi:

«Ekselencija vezir i plemeniti valija

Mustafa-paša, Otišao je u veliku i vječnu vladavinu,Taj prvak svih valija i državnik budna srca, Uzdigao se i otišao duhovnom prijestolju

Jedinstva (božijeg) Sveti berat (ukaz) kao obećanje Plemenitog (Boga) I kao nagradu primljen je u audijenciju njegove uzvišenosti, Vjesnik smrti u zoru mu donese poziv: VRATI SE,

Pa je otišao da razgleda perivoj dvorca i utočišta. Godina 1213.»

(1798/99)

Česma

Danas se na ovom prostoru nalazi rekonstruisana česma iz 1976. godine koja sa njenim izvornim izgledom, vidljivim sa  fotografije nastale oko 1905. godine, ima vrlo malo dodirnih tačaka. Donji dio česme je izvorno bio građen od kamena i njeni temeljni ostaci su, najvjerovatnije, ostali sačuvani ispod nasutog sloja tucanika i asfalta.

Česma koju je izgradila Austro-Ugarska bila je znatno viša i urađena kombinacijom kamena, cigle i cementnog maltera. Sa strane su se nalazila dva kvadratična stuba završena kapitelom na koji se oslanjala konstrukcija potkovičastog luka. Zidana konstrukcija je bila od cigle, a jedino korito bilo je kameno. Sve dekoracije su bile izvedene u cementnom malteru. Na ovu česmu je bila ugrađena originalna kamena tabla dimenzija 42 x 82 cm sa natpisom u pjesmi na turskom jeziku, u nesh-dželi pismu, u četiri reda:

«Ponos vezira, zet sultana svijeta, Bivši kajmekam, taj valija koji obasjava svijet. Kada mu je prispio ferman Istinitog, ostavio je Položaj (divan) života,

I odlučio se za vječne dvore kao najčistiji.

Svoj grob oživio je time što će se za njega moliti, Oni koji budu pili vodu i kao žedni se uraspoložili. Vehbijo, neka je posmatračima ovog kronograma ugodan napitak. Dođi i napij se vode života sa Mustafa-pašina selsebila

Originalna tabla se nalazi u Jeni džamiji (Mujezinović, str. 356-361).

U hronogramu godina gradnje nije označena brojevima. Zbrajanjem vrijednosti arapskih slova dobije se broj 1213. po H. (1798/99).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NRBiH iz Sarajeva broj 1273/50 od 9. 10. 1950. godine turbe Muhsin-zade Abdulah-paše i Hadži Hafiz Ali Dželaludin-paše je stavljeno pod zaštitu države a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture  NRBiH iz  Sarajeva br. 02 -797-3 od 18. 4. 1962. godine isto turbe je bilo stavljeno pod zaštitu države i upisano u Registar nepokretnih spomenika kulture.

Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NRBiH iz Sarajeva broj 1274/50 od 9. 10. 1950. godine turbe Perišan Mustafa-paše je stavljeno pod zaštitu države a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture  NRBiH iz  Sarajeva br. 02 -798-3 od 18. 4. 1962. godine isto turbe je bilo stavljeno pod zaštitu države i upisano u Registar nepokretnih spomenika kulture.

Prostornim planom Bosne i Hercegovine iz 1980. godine ova dobra su bila evidentirana i svrstana u I (prvu) kategoriju kao kulturno-istorijska dobra (redni brojevi 37 i 38).

Pod nazivom Turbe Abdulah-paše, Turbe Dželal-paše i Perišan Mustafa-pašino turbe i rednim brojevima 635, 636 i 637 dobro se nalazilo na Privremenoj listi Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Turbeta su u nekoliko navrata obnavljana:

U toku II svjetskog rata sa turbeta Muhsin-zade Abdulah-paše i Hadži Hafiz Ali Dželaluddin-paše skinuta je željezna kupola (podaci karton objekta Zavoda za zaštitu spomenika BiH).

Godine 1952. na turbetu Perišan Mustafa-paše popravljeno je nekoliko  oštećenja nastalih usljed udara kamiona (podaci karton objekta Zavoda za zaštitu spomenika BiH).

Jedna od intervencija je izvršena 80. godina prošlog vijeka, najvjerovatnije u vrijeme restauratorskih radova na Šarenoj džamiji. Tom prilikom su urađeni restauratorski radovi na stubovima i slikanim slojevima turbeta. Tehnička dokumentacija o ovim intervencijama nije bila dostupna u toku pripreme odluke o proglašenju.

Godine 1998. Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH uradio je snimak stanja na osnovu koga je urađen projekat sanacije oštećenja nastalih zbog dugogodišnjeg neodržavanja turbeta.

U okviru ovih radova 1999. godine izvršeno je sljedeće:

Turbe Muhsin-zade Abdulah-paše i Hadži Hafiz Ali Dželaluddin-paše

  1. uklanjanje dijelova stubova koji su sanirani cementom i saniranje oštećenja smjesom kamenog brašna i kreča,
  2. demontaža nadgrobnika uz prethodno označavanje fragmenata i fotografsko snimanje,
  3. izrađena stranica koja nedostaje sarkofaga djevojke Fatime dimenzija 1,30 x 0,70 metara,
  4. saniranje podloge za santrače nabijanjem sloja gline,
  5. mehaničko čišćenje fragmenata finim četkama blagim rastvorom vode i deterdženta,
  6. vraćanje kamenih baza sarkofaga uz popravku sitnih oštećenja smjesom kamenog brašna i epoksi smola,
  7. vraćanje vertikalnih ploča santrača. Učvršćivanje je izvedeno krečnim malterom, a njihova vertikalna povezanost postignuta je željeznim klamfama i olovom,
  8. popunjavanje unutrašnjeg dijela sarkofaga humusom,
  9. saniranje mehaničkih oštećenja na uglovima sarkofaga i nišanima smjesom kamenog brašna i epoksi smola,
  10. farbanje stubova i  kapitela krečnom bojom uz dodatak prirodnih pigmenata,
  11. krečenje gornjeg dijela turbeta,
  12. restauracija slikanih slojeva-floralne i linijske dekoracije,
  13. zamijenjena dotrajala limena oivičenja na turbetima,
  14. popravljena mrežasta kupola sa ispravljanjem rebara,
  15. saniranje alema,
  16. čišćenje i farbanje minijum bojom željeznih žičanih kupola i željezne ograde,
  17. elektroiluminacija objekata.

Godine 2000/2001. velike snježne padavine dovele su do deformacija sanirane kupole koja je 2002. godine zamijenjena novom.

Perišan Mustafa-pašino turbe

  1. izrada i ugrađivanje kamenih ploča koje nedostaju između stubova i njihovo ugrađivanje u sloj pijeska,
  2. uklanjanje dijelova stubova koji su sanirani cementom i saniranje oštećenja smjesom kamenog brašna i kreča,
  3. demontiranje nadgrobnika uz prethodno označavanje fragmenata i fotografsko snimanje,
  4. izrađivanje stranice  sarkofaga koja nedostaje,
  5. saniranje podloge za santrače nabijanjem sloja gline,
  6. mehaničko čišćenje fragmenata finim četkama blagim rastvorom vode i deterdženta,
  7. vraćanje kamenih baza sarkofaga uz popravku sitnih oštećenja smjesom kamenog brašna i epoksi smola,
  8. vraćanje vertikalnih ploča santrača. Učvršćivanje je izvedeno krečnim malterom, a njihova vertikalna povezanost postignuta je željeznim klamfama i olovom,
  9. popunjavanje unutrašnjeg dijela sarkofaga humusom,
  10. saniranje mehaničkih oštećenja na uglovima sarkofaga i nišanima smjesom kamenog brašna i epoksi smola,
  11. farbanje stubova i  kapitela krečnom bojom uz dodatak prirodnih pigmenata,
  12. krečenje gornjeg dijela turbeta,
  13. restaurisanje slikanih slojeva-floralne i linijske dekoracije,
  14. zamijenjena dotrajala limena oivičenja na turbetima,
  15. popravljena mrežasta kupola sa ispravljanjem rebara,
  16. saniranje alema,
  17. čišćenje i farbanje minijum bojom željeznih žičanih kupola i željezne ograde,
  18. elektroiluminacija objekata.

5. Sadašnje stanje dobra

            Zbog nedavno završenih konzervatorsko-restauratorskih radova, turbeta su u dobrom stanju. Ugroženi su samo slikani slojevi zbog toga što se u njihovoj blizini odvija intenzivan saobraćaj i lijepe propagandni materijali na stubove i zidove objekta.

 

III -  ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH” br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A. Vremensko određenje

B. Istorijska vrijednost

C. Umjetnička i estetska vrijednost

C. V. Vrijednost detalja

D. Čitljivost

D. IV. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

D. V. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom periodu

E. Simbolička vrijednost

E. III. Tradicionalna vrijednost

E. IV. Vezanost za rituale ili obrede

E. V. Značaj za identitet grupe ljudi

F. Ambijentalna vrijednost

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     posjedovni list,

-     foto-dokumentacija,

-     grafički prilozi.

 

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja graditeljske cjeline – Turbeta pod lipom u Travniku nacionalnim spomenikom BiH korišćena je sljedeća literatura:

                                   

1929.    Knoll, Petar, časopis "Književnik" br 2, 1929.

 

1931.    Petrović, Jozo, S arheologom kroz Travnik, Zagreb, 1931.

 

1948.   Mazalić, Đoko, Travnik i Toričan (prilog bosanskoj arhitekturi srednjeg vijeka), Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija, sveska VIII, Sarajevo, 1948, 145-166.

 

1952.   Kreševljaković, Hamdija, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom broj II/1951, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1952, 119-184.

 

1953.    Kreševljaković, Hamdija, Stari bosanski gradovi, Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45.

 

1957.    Kreševljaković, Hamdija i Kapidžić, Hamdija, Podaci o tvrđavama u Derventi i Travniku iz početka XIX stoljeća, Naše starine IV, Sarajevo, 1957, 205-212.

 

1957.    Vego, Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne države, Sarajevo, 1957.

 

1961.    Kreševljaković, Hamdija i Korkut, M. Derviš, Travnik u prošlosti 1464.-1878, Zavičajni muzej Travnik, Travnik, 1961.

 

1962.    Lozić, Stipe, Konzervatorski radovi na starom gradu Travniku, Naše starine VIII, Sarajevo, 1962, 175-178. 

 

1974.    Bojanovski, Ivo, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji, Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga XLVII, Sarajevo, 1974.

 

1977.    Bojanovski, Ivo, Stari grad Travnik arheološka i kasteološka osnova (elaborat, Republički zavod za zaštitu kulturnog i prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine, iskopavanja 1973), Sarajevo, 1977.

 

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske države, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1978.

 

1979.    Čelebi, Evlija, Putopis, priredio Hazim Šabanović, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1979.

 

1981.    Ayverdi, Ekrem Hakki, Ayrupa da Osmanli mimari esseIstanbul, 1981.

 

1984.    Anđelić, Pavao, Doba srednjovjekovne bosanske države u Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, "Veselin Masleša", Sarajevo, 1984, 435-587.

 

1984     Anđelić, Pavao, Visoko i okolina u srednjem vijeku u Visoko i okolina kroz historiju 1, Opština Visoko, Visoko, 1984, 101-310.

 

1987.    Žeravica, Zdenko, Travnik, Stari grad (Srednjovjekovni grad),  Arheološki pregled 1986, LJubljana, 1987, str. 156.

 

1995.    Popović, Marko, Srednjovekovne tvrđave u Bosni i Hercegovini, Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine 1, Srpska akademija nauka i umetnosti, Odbor za istoriju Bosne i Hercegovine, Beograd, 1995, 33-55.

 

1998.    Elaborat sanacije kulturno-historijskog naslijeđa Travnika, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH i Zavičajni muzej Travnik, Sarajevo, 1998.

 

1998.    Fočo, Mirzah, Prijedlog rekonstrukcije česme pod lipom, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH i Zavičajni muzej Travnik, Sarajevo, 1998.

 

Sujoldžić, Enver, Česma kod kafane Lipa i kafana Lipa, časopis Divan br. 2, Travnik.

            Dokumentacija Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH

            Dokumentacija Zavičajnog muzeja u Travniku

            Dokumentacija i biblioteka Bošnjačkog instituta u Sarajevu

 


(1) On je, između ostalog, naredio da se pogubi veliki broj ljudi, o čemu su ostale sačuvane mnoge legende. Na zidu jedne stare kuće koja je stajala nedaleko od turbeta bio je postavljen aršin (turska mjera), a na oba kraja željezne šipke bio je utisnut Dželalijin pečat. Po cijeloj Bosni se pronio glas o ovom aršinu, kao upozorenju da za svakoga važi ista mjera u dodjeli pravde. U Travniku je bilo ko mogao da izmjeri tkaninu na tom aršinu ako je mislio da ga je trgovac prevario, što se u Dželaludinovo vrijeme rijetko dešavalo.

(2) Trasa vodovoda je išla kroz groblje na Prnjavoru i završila se pred Kukavičinom, danas Hadži Ali-begovom džamijom.

(3) Enver Sujoldžić navodi podatak da je hodajući trasom stare željezničke pruge, na mjestu koje je služilo kao deponija smeća,  pronašao kapitel sa česme (Sujoldžić, str. 7).

(4) Dr Petar Knoll (Vukovar, 1872. - Zagreb, 1943) završio je studij istorije umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beču. Proučavao je probleme teorije umjetnosti, urbanizma, istorije domaće umjetnosti i zaštitu spomenika kulture i umjetnosti, te je o tim problemima publicirao više studija, prikaza i kritika. Njegove studije iz istorije arhitekture odlikuju se u prvom redu dubinom estetske valorizacije pri čemu sferu naučne zainteresovanosti proširuje na analizu ambijentalnih vrijednosti unutar urbanističke problematike.

(5) Ne računajući Jenišeherlijino srušeno turbe, koje se nalazilo u dvorištu bivše medrese Mehmed-paše Kukavice i porušeno turbe Rehima i Rahime, koje je nekad stajalo na groblju smještenom iza hotela, u gradu su ostala sačuvana četiri otvorena i dva zatvorena turbeta.

(6) Prema M. Mujezinoviću, dekor travničkih nišana uopšte vrlo je bogat i raznolik. To, prema njegovom mišljenju, naročito dolazi do izražaja kada se zna da su u Travnik donošeni i nišani iz Carigrada i Sarajeva. Karakteristični detalj travničkih nišana su i natpisi  (Mujezinović, 326).

(7) O ovoj dekoraciji nema podataka da li je ili nije autentična. Na starim fotografijama turbeta ona nije vidljiva.



Turbeta pod lipom sa česmomTurbeta pod lipom Turbe Perišan Mustafa-pašeTurbe Abdulah-paše i Dželal-paše
ČesmaTurbeta pod lipom, austro-ugarski periodTurbeta pod lipom tridesetih godina 20.vijeka 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: