početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Ferhadija džamija, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 84/05.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 8. studenog 2004. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I

 

Graditeljska cjelina - Ferhadija džamija (Ferhad-begova džamija) sa haremom u Sarajevu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 1198 (novi premjer), što odgovara k.č. br. 4, 56 i 48 (stari premjer), upisani u z.k. uložak broj XXXVI/77, k.o. Sarajevo, vlasništvo Islamske vjerske zajednice u Sarajevu, Grad Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, restauraciju, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u točki I stavak 2. ove odluke, utvrđuje se I stupanj zaštite i sljedeće mjere zaštite:

-     dopušteni su samo radovi na tekućem održavanju i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući one kojima je za cilj prezentacija nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje  i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-     izvršiti sanaciju pukotina vidljivih na prostoru kupole i zidova džamije;

-     izvršiti konzervaciju, stručnu sanaciju i izradu prijedloga mjera za restauraciju zidne dekoracije unutar Ferhad-begove džamije;

-     sve intervencije i primijenjeni metodi moraju biti čitljivi i poštovati sve tipološke i arhitektonske karakteristike datog objekta;

-     osigurati održavanje objekata pod stručnim nadzorom nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-     izvršiti konzervaciju, sanaciju i uređenje groblja i pjedinačnih nadgrobnih spomenika;

-     izvršiti iluminaciju objekta prema odgovarajućem projektu;

-     osigurati obavezno čuvanje postojećeg  visokog raslinja.

Utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata prostor ograničen sa parcelama k.č. br. 1184, 1194, 1196, 1197 i 1200, Ulicom Vladislava Skarića i prvim redom zgrada u Ferhadija ulici nasuprot džamije i parcelama koje graniče sa prostorom nacionalnog spomenika definiranom u točki I stavak 2. ove odluke. U ovom pojasu utvrđuje se sljedeće:

-     zabrana izgradnje novih objekata i nadogradnje postojećih;

-     namjena objekata ne smije biti u suprotnosti sa sakralnošću nacionalnog spomenika;

-     izraditi elaborat urbanističkog rješenja prostora ulica Ferhadija i Skarića - dio uz nacionalni spomenik - smanjiti broj ljetnih bašti oko objekta i izvršiti njihovo uređenje tako da ne remete vizure na nacionalni spomenik.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

Ova odluka bit će dostavljena Vladi Federacije Bosne i Hercegovine, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8Komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX

 

Danom donošenja ove odluke sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 545.

 

X

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

 

Predsjedateljka Povjerenstva

                                                                                                Amra Hadžimuhamedović

 

Broj: 07.1-02-204/04-3

4. studeni 2004. godine

Sarajevo

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2, stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo  za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika u prethodnom sazivu donijelo je odluku o stavljanju objekta Ferhadija džamije u Sarajevu na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 545. U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V stavka 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

  • dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,
  • podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,
  • podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
  • povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na temelju uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1.Podaci o povijesnom gradskom području

Lokacija

Graditeljska cjelina Ferhadija džamije se nalazi na zapadnoj strani sarajevske čaršije, na sučeljavanju ulica Ferhadija i Vladislava Skarića, u neposrednoj blizini Hotela «Evropa», nešto niže poznatog Husref-begova bezistana i Tašlihana. Objekt se nalazi na k.č. 1198 (novi premjer), ili 4, 56 i 48 (stari premjer), upisani u z.k. uložak broj XXXVI/77, k.o. Sarajevo, vlasništvo Islamske vjerske zajednice u Sarajevu.

Povijesni podaci

Ferhad-beg Vuković-Desisalić podigao je hidžr. 969. (1561./1562.) godine svoju džamiju, oko koje je kasnije nastala posebna mahala, po osnivaču poznata kao Ferhadija. Datum izgradnje džamije se vidi iz kronograma iznad portala. Evlija Čelebi u svom putopisu navodi: „Dolje u šeheru lijepa je Ferhad-pašina džamija, koja je pokrivena olovom. Ferhad-beg Vuković-Desisalić je bio, koliko se sada zna, prvo sandžak-beg kliški (1556-57), zatim sandžak-beg pakrački 1557-1566 i sandžak-beg bosanski od aprila 1568. do svoje smrti, nešto prije kraja juna 1568. godine.“ (Čelebi, 1996., str. 106)

Nastala je u doba najvećeg uspona osmanskog graditeljstva u Carigradu (od oko 1560. do 1570. godine), tako da odražava punu zrelost stila gradnje karakterističnog za ovu vrstu objekata podignutih na teritoriju BiH.

Ferhad-beg, osnivač džamije, čije je ime također sačuvano u kronogramu iznad ulaznog portala džamije, osoba je za koju se pretpostavlja da je identična sa povijesnom figurom bosanskog sandžak-bega Ferhad-bega Vukovića, koji svoje geneaološko podrijetlo vuče iz poznate srednjovjekovne obitelji Vukovića-Desisalića (Mujezinović, Tihić, 1967., str. 60). Bio je značajan državnik Osmanske carevine, a u vrijeme od proljeća 1568. godine i vjerojatno sve do 1572. godine, i sandžak-beg Bosanskog sandžaka. On je bio i osnivač istoimenih džamija u Tešnju i Žepču. Njegov brat Ivan vojvoda živio je u Sarajevu i u njegovoj kući, travnja 1568. godine, majstor Todor Vuković iz Maine kod Budve radio je sliku Bogorodice s Kristom, na kojoj je ostavio zapis: «rađeno za vrijeme bosanskog sandžaka Ferhad-bega Vukovića-Desisalića» (materijali iz Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH).

Za održavanje džamije i drugih svojih zadužbina, Ferhad-beg je, prema navodima Šejh Sejfudina Kemure, ostavio nekoliko nekretnina u sarajevskim ulicama Halači i Bravadžiluk. Kako su ta dobra izgorjela u požaru 1697. godine, brigu za održavanje ove džamije i izdržavanje njezinih službenika preuzele su druge osobe koje zavještaju svoje nekretnine i gotov novac (Mujezinović, Tihić, 1967., str. 60).

Džamija nije doživjela većih popravki. Slikani ukrasi u njoj iz 1762. godine prebojeni su 1878.  godine. Skinuto olovo sa džamije 1917. godine zamijenjeno je 1923. godine pocinčanim limom.

Ranije je uz ovaj objekt postojao mekteb, imaret (javna kuhinja), česma i šadrvan, koji su izgorjeli u požaru 1879. i 1897. godine.

U sklopu ansambla, na istočnoj strani džamijskog dvorišta, stajao je mekteb osnivača džamije, izgorio vjerojatno u požaru grada 1697. godine. Iza toga je izgrađena nova zgrada sa istom funkcijom. Podigao ju je Mehmed-beg Dženetić, ali je i ona izgorjela u požaru 1879. godine. U ovom mektebu je jedno vrijeme bio mualim i poznati sarajevski ljetopisac Bašeskija (Mujezinović, 1998., str. 412). Prema Čelebiji, Daru'l-hadisi (škola za izučavanje islamske tradicije) postoji na deset mjesta u Sarajevu. Profesori islamske tradicije predavali su besplatno u Carevoj, Ferhadiji, Husreviji, Kodža Ali-pašinoj i Isa-begovoj džamiji (Čelebi, 1996., str. 110). Prema navodima M. Bećirbegović, u tabelarnom prikazu mekteba u Sarajevu,  u Ferhad-begovoj mahali u Sarajevu postojao je mekteb, koji je 1562. godine utemeljio Ferhad-beg (Bećirbegović, 1974., str. 272).

Također, postoje podaci da je u blizini džamije izgrađen i imaret (javna kuhinja) koji je podigao Ferhad-beg. Jedini poznati spomen ovom imaretu je u putopisu Evlije Čelebi, koji kaže da u Sarajevu postoji sedam objekata ove vrste i da je jedno od njih Kodža Ferhad-begovo (Čelebi, 1996., str. 118). I ova zgrada je izgorjela u požaru  1697. godine, nakon čega više nije obnavljana. Poznato je da je pred dvorištem džamije stajala i jedna masivna kamena česma, porušena 1892. godine. Česma se snabdijevala vodom iz cijevi Gazi Husref-begova vodovoda (Mujezinović, Tihić, 1967., str. 64).

Do danas su jedino ostali očuvani džamija i oko nje manje groblje.

 

2. Opis graditeljske cjeline

            Graditeljska cjelina se sastoji iz Ferhadija džamije sa šadrvanom i haremom.

FERHADIJA DŽAMIJA

U Bosni i Hercegovini, najveći broj potpukolnih džamija izgrađen je u  Sarajevu. Do danas je sačuvano 7 potkupolnih džamija i to: Gazi Husref-begova, Careva, Ali-pašina, Čekrekčijina, Baščaršijska, Logavina i Ferhadija.

Ferhadija džamija je izgrađena hidžr. 969. (1561./1562.) godine. Prema natpisu saznajemo da ju je izgradio Ferhad-beg (Mujezinović, Tihić, 1967., str. 59).

Na kamenoj ploči (veličine 57x122 cm) uklesan je natpis u pjesmi, na arapskom jeziku, i uzidan nad glavnim ulazom u džamiju. Natpis u kitnjastom dželi pismu smješten je u četiri četvorna polja obrubljena dekoracijama cvijeća. Natpis glasi:

            «Ferhad-beg podiže ovu građevinu,

              Sastajalište asketa, dom pobožnih.

              Bog nam nadahnu njen kronostih:

              Za ljubav Boga, gospodara svjetova.» (969.)

U natpisu je godina izrečena samo u ebdžedu, pa sabiranjem vrijednosti slova posljednjeg polustiha natpisa dobijamo hidžr. 969., odnosno 1561./1562. godinu (Mujezinović, 1998., str. 413).

Između svih arhitektonski tipološki određenih, jednoprostornih potkupolnih džamija, po Andrejeviću, se ističe skupina od njih deset. To su: Aladža džamija u Foči, kao najzanimljiviji i najreprezentativniji predstavnik,  Karađoz-begova u Mostaru, Ali-pašina i Ferhadija u Sarajevu, Hadži Alijina ili Šišman Ibrahim-pašina džamija u Počitelju, Hajdar-kadijina u Bitolju, pljevljanska, čajnička, džamija u Saraju u Treski, Sinan-begova džamija u Čajniču i Kalaun Jusuf-pašina (Kuršumlija) džamija u Maglaju. Pored činjenice da su svi navedeni objekti zavičajnog karaktera, koje su podizali ljudi podrijetlom sa ovog tla, ono što odlikuje ove objekte jeste potpuna jasnoća i stroga pravilnost arhitektonskog rješenja, kao i brižljivo odabrani proporcijski odnosi građevine, kako u temelju, tako i u elevaciji. U kompoziciji prostora izražena je harmonična usklađenost svih dijelova  i jednostavnost rješenja: kocka i polulopta, sa višim tamburom, zaklapaju cijelu unutrašnjost molitvenog prostora, a zanimljivi kontrasti više se ističu u vanjskim odnosima koje visoki i vitki minaret čini sa nižim, kompaktnim i zatvorenim kubusom na jednoj, i lakim, otvorenim trijemom na drugoj strani (Andrejević, 1984., str. 47).

Po načinu proporcioniranja glavnih arhitektonskih dijelova, ovaj objekt odražava punu zrelost klasičnog osmanskog stila gradnje. Pripada redu monumentalnih objekata ove vrste u Sarajevu.

Ferhadija džamija je potkupolna džamija sa trijemom natkrivenim malim kupolama i prigrađenim vitkim minaretom.

Sa ulazne strane, cijelom širinom vanjskog zida, izveden je trijem sa sofama natkriven trima kupolicama. Sve tri kupolice su izvedene u istoj ravni i njihova visina do alema iznosi cca. 9,0 m(1) . S obje strane džamijskih vrata nalaze se, u visini od 0,58 m, kamene sofe. Dimenzije sofe su cca. 5,30x4,30 m. Sofe natkrivaju tri kupolice, koja se oslanjaju na četiri masivna kamena stupa kružnog presjeka prečnika cca. 0,42 m. Stupovi su sa kapitelima kamene dekoracije rađene u obliku izvornog turskog friza trokutastih formi (Andrejević, 1984., str. 75). Stupove su ispod kapitela pojačavali prsteni od bakra koji su postavljeni i iznad okruglih baza stupova koji su stajali na četvrtastim postoljima. Baze svih stupova su formirane smjenjivanjem formi torusa i trohilusa, dok se kao prijelazno rješenje četvrtaste forme postolja u kružnu formu baze javljaju u vidu obrnutih stalaktitnih dekoracija. Stupovi su međusobno, ali i sa čeonim džamijskim zidom, povezani kamenim prelomljenim lukovima sa horizontalnim čeličnim zategama, koji formiraju tri cjeline. Nad njima, preko pandantifa bez dekoracija, izvršen je prijelaz u tri jednake kupolice sa niskim i osmokutnim tamburom. U srednjem polju trijema, prijelaz između pandantifa i forme kupole riješen je u vidu profiliranog i u dva reda dekoriranog vijenca. Donji red je predstavljen slijepim arkadicama sa prelomljenim lukovima, malo izbačenim u odnosu na ravan vijenca, dok gornji je predstavljen nizom stalaktitnih ukrasa.

Osnova objekta ima približno kvadratnu formu dimenzija 10,90x11,20 m. Masivni zidovi su rađeni od tesanog kamena, iznutra obijeljeni vapnom, debljine cca. 1,10 m, oni preko trompi i tambura prelaze u kupolu. Za gradnju džamije upotrijebljen je nepravilno klesan kamen vapnenac srednje obrade, što je svakako bilo uvjetovano žbukanjem svana koje se intervencijama sredinom 60-ih godine 20. stoljeća gubi. Skidanjem žbuke postala je uočljiva i prisutnost cigle na lučnim zasvođenjima prozora. Za gradnju minareta i u trijemu upotrijebljena je sedra (Mujezinović, Tihić, 1967., str. 60). Kupola, kupolice, unutrašnji lukovi, pandantifi i lukovi iznad prozora (osim prozora u donjoj zoni) zidani su turskom opekom tuglom.

Sve unutrašnje zidne površine džamije su ožbukane i obijeljene vapnom, a pojedini elementi i dijelovi su i dekorirani – oslikani.

Svi volumeni vanjskog oblika džamije završeni su profiliranim, kamenim vijencima koji se javljaju na mjestima gdje je pokrov prepušten preko vertikalne ravni zida. Sve kupole, kao i krov minareta, na ovoj džamiji su prekrivene olovnim limom.

Centralni prostor džamije je presvođen kupolom sa tjemenom na visini od cca. 16,50 m od kote poda džamije, i vanjske visine do alema cca. 16,90 m. Debljina kupole građene od turske opeke – tugle iznosi cca. 0,40 m. Kupola je prečnika 10,83 m, oslanja se na tambur, koji je sa vanjske strane oktogonalnog, a sa unutrašnje cilindričnog oblika. Debljina tambura iznosi cca. 0,80 m, a njegova vanjska visina do vijenca iznosi cca. 1,50 m. Na svakoj stranici tambura se javlja prozor. Tambur je na kutovima ojačan pilastrima istaknutim u odnosu na vanjsku ravan zida tambura za cca. 0,40 m.

Prijelaz iz kvadratne osnove centralnog dijela u kružni tambur je riješen pomoću kutnih stalaktita, na koje se svojim središnjim dijelom oslanjaju polukalotaste trompe sa blago prelomljenim čeonim lucima. U sva četiri kuta džamije, sa početkom na visini od cca. 5,55 m, bili su izvučeni kutni stalaktiti (kamene stalaktitima ukrašene konzole), formirani u sedam redova koji su izlazili stubasto u prostor ispunjavajući ga, a prema vrhu su se sužavali. Završetak ovih konzolica se nalazi na visini od cca. 7,55 m od kote poda džamije. Iznad stalaktita se nalaze trompe podijeljene na jedanaest kriški sa dekoracijama koje asociraju na azijske i afričke islamske uzore. Trompe su uokvirene jače profiliranim prelomljenim lukovima. Njihovo mjesto spajanja sa zidom je riješeno sa dva reda stalaktita, također dekoriranih. Ovi lukovi su spojeni sa drugim prelomljenim lukovima i blago su naglašeni – izvučeni iz ravni zida; imali su dekorativnu ulogu. U visini donje ivice lukova i početka trompi vidljiv je dekorativni vijenac u vidu friza slijepih arkadica sa prelomljenim lukovima, naglašen crvenom konturom. Između lukova javlja se osam sfernih trokutova, koji iznad trompi čine neposredni prijelaz u prsten tambura. Donja ivica tambura se nalazi na visini cca. 10,95 m. Na tamburu su uočljiva dva profilirana kamena vijenca. Prvi je u obliku kružnog kamenog prstena postavljenog u podnožju tambura, a drugi vijenac se javlja kao linija prijelaza vertikalne forme zida tambura u zakrivljenu formu kupole. Prednja strana prvog vijenca je polihromno bojena – naizmjenično postavljen motiv vrha strelice bojen crveno-bijelo.

Četrnaestostrani kameni minaret ima prečnik cca. 2,00 m i prigrađen je uz desni, vanjski zid. Ulaz na minaret je postavljen u desnom kutu molitvenog prostora ispod mahvila. Baza minareta je urađena u vidu kubusa kvadratne osnove stranica 3,09x3,09 m. Prijelaz sa četverostarne baze na stablo minareta je izvedeno u vidu trapezoidne prizme sa plitkim, profiliranim kamenim vijencem. Četrnaestostrani trup minareta ima blagi konusni oblik. Spoj stabla i šerefeta bio je izveden lijepo obrađenim kamenim klesancima koji su davali dojam čaše. Sama ograda šerefeta bila je od jednostavnih kamenih ploča sa naglašenim gornjim i donjim profiliranim kamenim vijencem. Kaca minareta ispod krovića završavala se frizom slijepih arkadica sa prelomljenim likovima. Na vrhu minareta je alem, rađen u olovu, sa četiri jednake jabuke. Alem završava japrakom (motiv lista). Minaret je građen od sedre.

Osvjetljenje unutrašnjosti džamije je omogućeno preko jednostavno oblikovanih 26 prozora, od kojih se po pet nalazi na bočnim i mihrabskom zidu, tri na ulaznom zidu i po jedan na svakoj strani osmokutnika tambura. Prozori na bočnim i mihrabskom zidu centralnog prostora smješteni su u tri pojasa – po dva u prvom i drugom pojasu i po jedan centralno smješten u odnosu na površinu zida u trećem pojasu. Prozori na ulaznom zidu se javljaju u dva pojasa i to - dva u prvom i jedan u trećem pojasu.

Svi prozori donjeg pojasa većih su dimenzija, sa pravokutnim kamenim okvirom čija donja ivica je izdignuta od poda džamije za cca. 0,55 m. Iznad doprozornika nalazi se kameni, prelomljeni, rasteretni  luk u čijem polju su, sa vanjske strane objekta, smještene kamene tranzene sastavljene iz dvije, kasnije sljubljene, polutke dekorirane gustim nizovima šestokrakih zvijezda i manjih šestokutnika koji se smjenjuju (dva šestokutnika, pa jedna zvijezda). Također, ovi prozori na vanjskoj strani imaju željezne demire koji formiraju rešetku sitnije strukture (5x7 polja). U unutrašnjosti, rasteretni luk sakriven je i smješten je u pravokutnom polju iznad prozora. Dijelovi tog pravokutnog polja sa strana rasteretnog luka su dekorirani.

Prozori drugog horizontalnog pojasa, koji su postavljeni u istim vertikalnim osovinama kao i prozori prvog pojasa, nešto su manjih dimenzija i imaju završetak naglašen prelomljenim lukom. Sa vanjske strane prelomljeni luk je naglašen različitom materijalizacijom u odnosu na ravan zida (luk je izveden od opeke). S unutrašnje strane okvir čitavog prozora je dekoriran.

Prozori trećeg pojasa su postavljeni u gornjoj zoni kubusa džamije, po jedan u središnjoj osovini zida, u središtu polja zatvorenog dekorativnim lukovima. Ovi prozori su još manjih dimenzija, dok je ,kao i kod prozora drugog pojasa, prelomljeni luk sa vanjske strane naglašen različitom materijalizacijom u odnosu na ravan zida (luk je izveden od opeke). S unutrašnje strane okvir čitavog prozora je dekoriran.

Prozori četvrtog horizontalnog pojasa su postavljeni u osovini svake stranice tambura. Prozori četvrtog pojasa su prozori završeni prelomljenim lukom. Ovi prozori su zatvoreni, zastakljeni ubacivanjem kružnih polihromnih stakala u stakleni okvir prozora. Ovi krugovi su postavljeni u centralno polje prozorskog okna, tako da formiraju devet horizontalnih redova sa po četiri, odnosno tri kruga po redu.

Dekorativna kamena plastika se javlja na ulaznom portalu, mihrabu, mimberu i mahvilu. Mihrab, mimber, mahvil i kameni kapiteli zadržali su bogatstvo prvobitne izrade. U unutrašnjosti džamije su vidljive i plastično oblikovane i polihromno bojene rozete - dvije polulopte profilirane rebrima, na sjeverozapadnom, ulaznom zidu. 

Ulazni portal prema svojoj općoj koncepciji i tipološkim odlikama pripada prvoj grupi portala (podjela po A. Andrejeviću). Izvučen je iz ravni džamijskog zida za cca. 0,55 m, dominira centralnim dijelom prostora sofa. Svojom širinom zauzima cjelokupan prostor između sofa, a njegova visina iznosi 4,88 m od poda džamijskog ulaza. Njegov ulazni otvor, dvokrilna drvena vrata, uokviruje masivni kameni dovratnik presveden kamenim segmentnim lukom. I dovratnik i luk su rađeni bez profilacija. Iznad vrata u džamiju nalazi se kamena ploča (veličine 57x122 cm) sa tarihom, smještena unutar pravokutnog polja, uvučenog u odnosu na ravan portala. Natpis je smješten u četiri četvorna polja obrubljena dekoracijama cvijeća.

Valovita polukružna linija donjeg, prednjeg dijela niše portala zasvodi prostor tariha. Niša je sa unutrašnje strane u kutovima ukrašena bojenom stalaktitnom dekoracijom. 

Mihrab je za jednu stubu odvojen od poda džamije, dok je u odnosu na ravan džamijskog zida izvučen za cca. 34,7 cm, a njegova visina iznosi (od poda džamije do vrha mihrapske krune) cca. 4,30 m. U sredini mihraba nalazi se sedmostrana niša. Otvor niše se stubasto završava stalaktitnim polihromnim ukrasima poredanim u pet pojaseva. Ovi stalaktitni ukrasi se postepeno sužavaju tako da zatvaraju udubljenje niše. Ivice mihraba čini kameni okvir bogato polihromno dekoriran. Prostor niše uokviruje pravokutno polje smješteno u profilirani kameni okvir mihraba. U ovom polju se također mogu nazrijeti ostaci polihromne dekoracije sa dva polukalotasta kamena istaka na svakoj strani niše. Oblinu mihrabske niše uokviruju elementi pješčanog sata. Prostor mihraba se završava nazubljenim vijencem. I ovaj prostor je dekorativno obrađen polihromnom slikanom dekoracijom.

Prilikom istraživačkih radova na slikanoj dekoraciji tokom 60-ih godina 20. stoljeća sondiranjem je utvrđeno da na mihrabu postoje dva slikana sloja. 

Mimber je masivan i rađen u kamenu. Sastoji se od tri osnovna dijela: ulazni portal sa stubištem i kamenom ogradom, gornjim piramidalnim dijelom kojeg nose četiri osmostrana stupića i bočne trokutaste površine koja se nalazi ispod ovog dijela i ograde stubišta. Nadvratnik portala ukrašava kamena ploča – kruna, koja ima završetke u vidu manjih i većeg centralnog stiliziranog pupoljka. Sredinu njezine čeone strane ispunjava kamena ploča sa natpisom -  citat iz Kur'ana. Kamena ploča ispod natpisa, koja tvori završetak otvora portala, izvedena je u obliku prelomljenog luka. Ona u donjem dijelu prelazi u tijelo dovratnika. Ovaj motiv prelomljenog luka se nalazi i u vrhu otvora između stupića koji nose osmokutni tambur i krov mimbera sa alemom. Stranice mimbera čini kamena ograda sa dekoracijom izvedenom u vidu profilacija kamenih ploča sa motivom koji je zastupljen i na ogradi mahvila i na kamenim tranzenama donjeg reda prozora - nizovi šestokrakih zvijezda i manjih šestokutnika koji se smjenjuju (dva šestokutnika, pa jedna zvijezda). Na trokutastom polju stranica mimbera vidljiva je polihromna slikana dekoracija. Od dekoracije na mimberu uočljive su još i četiri isklesane rozete sa motivom cvijeta.

Mahvil – desno od ulaza je mahvil koji nose kameni stupovi s kapitelima oblikovanim na način kapitela stupova u trijemu džamije. Mala vrata, koja vode na uske, mračne i zavojite stube minareta, smještena su ispod galerije na jugozapadnom zidu džamije. Mahvil je kameni, tlocrtnih dimenzija 4,50x2,63 m. Oslonjen je na četiri osmostrana kamena stupa visine cca. 2,50 m, čiji su baza i kapiteli obrađeni na isti način kao i stupovi trijema džamije. Između stupova nalazi se kamena ploča sa dekorativno izrađenom ivicom u vidu višestrukog prelomljenog saracenskog luka – koji asocira na dekoraciju rađenu u drvetu. Gornji dio mahvila čini profilirani arhitravni vijenac, kamena ograda i završni, također profilirani vijenac. Ograda je izvedena u vidu perforiranih kamenih ploča sa geometrijskim ornamentom - motiv nizanja otvora koji se smjenjuju u horizontalnim nizovima (motiv šestokrakih zvijezda i šestougaonika). Pod je daščani.  

Ćurs se nalazi u kutu lijevo od mihraba, izrađen je od drveta i pokriven je ćilimima, kao i cijeli pod džamije.

 

SLIKANA DEKORACIJA – o slikanoj dekoraciji Ferhadije džamije nije se znalo gotovo ništa jer su zidne površine bile prekrivene vapnenim i bojenim namazima i jako oštećene.

Arabeskno slikarstvo 16. stoljeća, što je do sada otkriveno u BiH, nalazi se u Aladža džamiji u Foči (1551. godina), Karađoz-begovoj džamiji u Mostaru (1557. godine) i Ferhadiji džamiji u Sarajevu (1561. godine). Sve te arabeske posjeduju vrhunske vrijednosti arabesknog slikarstva i u mnogo čemu sadrže zajedničke karakteristike: tehnike i način rada, prikazane predstave, stilizacija istovjetnih motiva i arabeskno, virtuozno izveden crtež, u jednom potezu četkice čija tanka linija odlikuje glavnu kvalitetu arabeski. Po kvalitetu i tehnici rada ove arabeske posjeduju mnogo veće vrijednosti u odnosu na ostalo arabeskno slikarstvo koje se može naći danas u Bosni i Hercegovini. Izvjesno je da su ovako vrijedna djela mogli stvoriti vrhunski slikari sa velikim iskustvom. Njihova djela sadrže sve odlike iranskog, tj. turskog arabesknog slikarstva (Bahtijarević, 2000., str. 203-204).

Informacije o slikarstvu Ferhadija džamije mogu se naći u literaturi kod dva autora: Jusufa Začinovića i Andreja Andrejevića «Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije».

Začinović u svom tekstu objavljenom u Našim starinama XIII - Zidne dekoracije Ferhadije džamije u Sarajevu – povodom konzervatorsko-restauratorskih radova izvršenih u unutrašnjosti objekta 1968. i 1970. godine, navodi:

“Koliko su dugo uspjele da se očuvaju originalne, najstarije dekoracije nije poznato, ali je sigurno da je 1761-62. godine uslijedio novi dekorativni ciklus. O tome, jednom kratkom rečenicom govori sarajevski hroničar Mula Mustafa Bašeskija, koji kaže: da su popravljene i ukrašene Ferhadija i Baščaršijska džamija. Ovaj hroničar je dalje zabilježio među umrlim i nekoliko imena nakaša koji su živjeli u drugoj polovini XVIII stoljeća (Mustafa basa, sin Mahmutov, Mula Ismail, Mula Mehmed, Mali Husein) što navodi na mogućnost da je oslikavanje Ferhadije džamije mogao obaviti i neki majstor iz Sarajeva.“ (Začinović, 1972., str. 221)

U periodu austrougarske okupacije BiH svi vapnom obijeljeni i bojeni premazi iz turskog doba bili su prekriveni novim dekorom. I taj novi ornamentalni dekor koji je rađen šablonski i koji je vrlo tmurnog kolorita, bio je za relativno kratko vrijeme toliko uništen da se zadržao samo u fragmentima. Glavni razlog za tako velika oštećenja zidnih površina i gotovo potpuno uništenje bojenih slojeva je to da je Ferhadija, poput mnogih drugih potkupolnih objekata u BiH, dugo vremena ostala bez svojih olovnih pokrivača koje je Austro-Ugarska skinula i upotrijebila za svoje potrebe.

Unutrašnjost džamije je koliko-toliko ostala netaknuta, izuzev manjih žbukanja u donjim zonama sve do perioda 1964./1965. godine, kada su obavljeni restauratorsko-konzervatorski radovi na sanaciji objekta, odnosno njezinog eksterijera, i uređenje okolice spomenika, da bi tri godine kasnije uslijedilo i uređenje enterijera. Do ove intervencije je došlo na inicijativu i u režiji vlasnika spomenika – IVZ Sarejevo (2) (Začinović, 1972., str. 222).    

            Ispitivački radovi, izvođeni sondiranjem zidnih namaza sa ciljem iznalaženja starih zidnih dekoracija, pokazali su da postoji pet bojenih slojeva iz različitih vremenskih perioda. Na prvom sloju pronađene su najstarije izuzetno vrijedne dekoracije iz 16. stoljeća koje su, uz sloj sa slikarijama iz 18. stoljeća te nekoliko fragmenata starijih od austrougarskog dekora, predstavljale predmet istraživanja.

            Prvi, najstariji bojeni sloj, pronađen je u kupoli, vijencu, pandantifima, u podnožju kutnih kalota, mihrabu i lunetama donjeg reda prozora. Na svim spomenutim mjestima dekoracije najstarijeg perioda očuvale su se u fragmentima, dok su u podnožju kalota i lunetama prozora otkrivene cjelovite.

            U tjemenu kupole otkriven je fragment koji pokazuje da je u središtu, tj. oko rozete završnog kamena, bio ucrtan krug prečnika 240 cm sa kompozicijom biljnih motiva (isprepletene grane sa ružama, listovima i cvjetovima). Koloristički odnosi (crvena, zelena, oker) sa izvučenom crnom konturom koja pojačava kontrast i tim, na sivo-bijeloj podlozi, motiv čini jasnijim. Dvije tanke crne linije između kojih je široka crvena, zatvaraju krug na koji se u prstenastom frizu redaju stilizirane vaze ispunjene biljnim motivima. Stilizirani listovi prate osnovni oblik vaze, dok je u sredini najproširenijeg dijela ukomponirana ruža. Polja između vaza, odnosno njihov obrnuti izgled, ispunjena su sa po jednim cvijetom od pet listića. Svi spomenuti motivi izvedeni su slobodno, sa izvjesnim odstupanjem od simetrije, što vizuelno daje posebnu draž i lakoću. Na ostalim površinama u kupoli pronađeni su tragovi pet velikih medaljona. Najcjelovitiji izgled imao je medaljon koji se pruža neposredno uz centralni prstenasti friz okrenut prema jugu, zatim u srednjem pojasu kupole prema zapadu. Ostali medaljoni na istočnoj i sjeveroistočnoj strani samo su se nazirali, obilježavajući samo mjesto gdje su bili izvedeni. Sloboda u izvedbi i različitost dijelova medaljona nisu nam dopustili točnu rekonstrukciju izgleda jednog medaljona. Pažljivom izvedbom pokazalo se da su u krugu prečnika 95 cm upisana četiri daljnja kruga, preko kojih su još četiri većeg prečnika. Kružnice, koje zauzimaju vertikalan položaj, izdužene su  u elipsu i formiraju oblik lista. Vanjski dijelovi ukrštenih krugova pojačani su crvenom konturom, čime se dobio višelučni izgled, izuzev dva luka koja se lome, što označava viseći položaj medaljona. I ovdje je zastupljen biljni motiv sa stiliziranim listovima i polukružnim grančicama koje se međusobno prepliću. Ugašenim tonovima zelene, crvene i plave boje ispunjeni su nepravilni oblici između listova koji su formirani u četiri cjeline. Crvena boja u pozadini zauzima središte medaljona da bi istakla redoslijed na medaljonima. Pronađeni fragmenti medaljona išli su od središta tjemena kupole prema vrhovima prozora u tamburu. Premjerom rekonstruiranog medaljona, kao i luka kupole, gdje su fragmenti medaljona poslužili kao orijentacione točke, ustanovljeno je da su se na svakom nizu lanaca nalazila po tri velika medaljona. Na ovaj način konstatirano je da je prstenasti friz imao 32 vaze, dok su ostali dio kupole ukrašavala 24 medaljona. Ukomponirani na konkavno poluloptastoj površini kupole, gledani sa podnožja i ovisno od kuta, svaki za sebe, zbog skraćenja, dobija poseban kružni ili elipsasti izgled (Začinović, 1972., str. 223).

            Na glavnom vijencu ispod tambura kupole pronađena su dva bojena sloja na kojima je izveden jednostavan geometrijski motiv. Ovdje su zastupljene samo dvije boje, crvena i crna za konturu, uz boju osnovnog tona zida.

            U srednjoj zoni, koja obuhvata dio ispod kupole do donjih prozora na prvom najstarijem sloju žbuke, pronađen je frizni motiv u podnožju kalota u cjelovitijem izgledu. Najbolje očuvani dio otkriven je u podnožju jugoistočne kalote sa biljnim motivom lotosovog lišća u prepletu. Smeđecrvena boja upotrijebljena je za podlogu, dok je lišće svjetlosivog tona sa konturom crne boje.

            U istoj gami boja izveden je frizni geometrijski motiv u prepletu do polovice, a u produžetku biljni ornament sa cvijetom ljiljana u podnožju sjeveroistočne kalote.

Lukove kalota kao i profilacije lukova na zidovima prati široka crvena linija u čijim se sastavima nalazi veliki crveni ljiljan sa vrhom okrenutim prema dolje.

            Na osam sfernih trokutova smještenih između trompi bili su izvedeni kaligrafski natpisi koji su zauzimali mjesta po određenom pravilu. Dekorativno pismo ukomponirano je u krugu prečnika 85 cm oko kojeg je prstenasti friz biljnog ornamenta. Oko tri prozora trećeg reda izveden je ornament također biljnog karaktera. Sredinom tih friznih motiva pružaju se grančice valovitog kretanja na kojima se nalazi list ili cvijet dekorativnog karaktera. Zelena boja upotrijebljena je za podlogu, dok crvena služi kao akcent na cvjetićima. Crna kontura, kao obavezni element ove dekoracije, razgraničava odnos boja.

            U donjim zonama centralno mjesto zauzima mihrab, arhitektonski skromnih, ali skladnih formi, također slikarski dekoriran. Prilikom sondiranja na ovom mjestu nađeno je sedam bojenih slojeva od čega pet sa interesantnim motivima. Prvo je pristupljeno otkrivanju i uzimanju potrebne dokumentacije na trećem sloju, kao i na nekim fragmentima ispod ovog sloja, a tek potom je pristupljeno odstranjivanju svih bojenih namaza kako bi se došlo do najsatarijeg, prvog sloja.

            Dekoracije ovog sloja izvedene su na vapnenoj podlozi ravnomjerno nanesenoj na fino klesane kamene blokove od kojih je napravljen mihrab. Vezivno sredstvo za pigmente je organskog porijekla, na bazi kazeina, pa je, prema tome, ovaj dekor rađen tehnikom al seco – suho na suho. Na zidnoj površini mihraba, koja uokviruje središte sa nišom, izveden je biljni ornament. Na cijeloj površini, oštrim predmetom ugravirani su pravokutnici u koje je ucrtana osnovna konstrukcija arabeske, a zatim je prostoručno, kistom izvučena crna tanka kontura glavnih elemenata ornamenta (ruže, cvjetovi i cvjetići na isprepletenim grančicama). Paleta umjetnika koji je radio ove dekoracije svedena je na nekoliko boja: rumena žuta, cinober crvena, kobaltno plava i crna, s tim što je crvenu, plavu i crnu nijansirao sa dodatkom bijele boje.

            Konstrukcija arabeske, u kojoj je osnovni oblik krug, sa težnjom prelaska u spiralu, presječen istostraničnim trokutom, iskorištena je za preplete grančica na kojima su ucrtane ruže, cvjetići, cvjetovi i listići sa jednim većim stiliziranim listom (Začinović, 1972., str. 224).

            Odmjereni koloristički odnos, izveden u kontrastima crno-bijelo, ili iznijansiran nježnim tonovima ružičaste, plave, zelene i sive, osnovna je kvaliteta ove dekoracije.

            Ispod stalaktita, u udubljenom dijelu niše mihraba, otkrivene su prvobitne dekoracije sa elementima prelomljenog luka pod kojima su kaligrafski natpisi skoro obavezni u mihrabu.

            Na lunetama dva prozora u donjem redu otkriveni su motivi biljne dekoracije. U trokutastoj površini ukomponiran je ornament čiji je osnovni motiv vijenac, vrlo često upotrebljavan u turskim dekoracijama, a koji je proistakao iz žanra stiliziranih životinjskih motiva (predstava zmaja) i tako transformiran da je izgubio svoj simbolički smisao i poprimio apstraktno-biljni karakter. U centru ovog motiva stilizirana je ruža od koje idu po dvije uvojite grančice prema kutovima trokuta preplićući se sa glavnim vijencem. Grančicama su dodati listići i cvjetovi karanfila koji formiraju zviježđa. Boja, koja je nanijeta odmjerenim tonovima (zelena, crna, plava, crvena), zapostavljena je u odnosu na harmoniju linija i oblika.

            Sagledavajući mjesta na kojima su nađeni fragmenti najstarijeg bojenog sloja, uočljivo je da je autor ovog djela veoma dobro poznavao zakonitosti dekorativne kompozicije. Kompozicione cjeline prilagođene su arhitektonskim oblicima građevine i usklađene sa dominantnim stilom tadašnjeg vremena. Formirane kompozicije, raspoređene na glavnim arhitektonskim elementima, raščlanjuju objekt etažno u tri zone, naglašavajući tako vrijednost oblika (kupola, trompe, kalota) i otkrivajući estetsku vrijednost detalja (stalaktiti, mihrab, mimber, itd.) – koncentracija motiva u dvije glavne točke.

            Po karakteru pojedinih motiva, ornamentika Ferhadije džamije u Sarajevu spada u grupu starijih zidnih dekoracija koje su u naše krajeve prenesene iz Male Azije. U odnosu na podjelu dekorativnih stilova turskih povjesničara umjetnosti, dekoracije ovog sloja pripadaju grupi tzv. Rumi-ornamenta koje također srećemo i na Aladža džamiji u Foči (Začinović, 1972., str. 226).

            Drugi slikani sloj - u srednjim zonama gdje preovladava ovaj sloj nisu otkriveni značajniji tragovi starije dekoracije, tako da su prilikom rekonstrukcije ovim dekorom upotpunjene zidne površine.

            Slikarije ovog sloja su čisto biljnog podrijetla, što se jasno može uočiti iz najbolje očuvanih cjelina, u kalotama i središnjem dijelu mihraba. I na površinama kupole pronađeni su nejasni tragovi boje koji pripadaju ovom sloju.

             U tamburu kupole, na površinama zida između osam prozora, samo na jednom mjestu (sjeveroistočni dio) otkriveni su blijedi tragovi boje, koji pokazuju da je ovih osam polja bilo ukrašeno motivima stabala sa granama, lišćem i plodovima. Na njemu se mogu uočiti sličnosti sa dekorom izvedenim u tamburu Koski Mehmed-pašine džamije u Mostaru (Začinović, 1972., str. 226).

            Špalete oko osam prozora ukrašene su jednostavnim biljnim motivom koji sačinjava vijugava grančica sa lišćem i cvijetom ljiljana. Na sličan način ukrašen je i donji red prozora, s razlikom što je u sredini za glavni motiv upotrijebljen plod nara.

            Četiri kalote predstavljaju posebne dekorativne cjeline, dok je svaka kalota podijeljena rebrima na pet polja. Polja između rebara oslikana su motivima drveća (čempresi), koji se nalaze u gornjem redu. Srednji red ukrašen je sa po jednim cvijetom u svakom rombu, a donja polja oslikana su naizmjenično motivom stabala i vazama sa cvijećem. Čempresi, čija su stabla izvedena smeđom, a shematizirane krošnje lisnatozelenom bojom, slikani su slobodno. Motiv čempresa često je zastupljen u dekoracijama ove vrste zato što su ovom drvetu pripisivane mistične osobine, uz to predstavlja i simbol zagrobnog života. Stilizirano drveće, čija je krošnja izvedena samo konturom po shemi čempresa, ispunjena je lišćem dekorativnog izgleda. Šest panoa donjeg reda u kalotama ukrašeno je vazama sa buketima tulipana. Vaze se ne ponavljaju u tom obliku, a ne ponavlja se ni vrsta cvijeća koje se u njima nalazi. Ovi motivi slikani su čistim bojama (crvena, plava, zelena, žuta) i po tretmanu teže realizmu.

            Slične dekoracije su izvedene i na panou iznad stalaktitnog ukrasa mihraba, ali su konkretnije u načinu komponiranja i stilizacije. Na sivobijeloj podlozi izvedene su dvije vertikalne grančice zelene boje koje služe kao plan dekora. Duguljasti listovi sa stiliziranim cvjetovima karanfila i tulipana ispunjavaju ostali prostor. U središtu panoa izveden je motiv sa stiliziranim zumbulima. Frizni pano, koji uokviruje mihrab, ukrašen je medaljonima sa stiliziranim biljnim motivima. Medaljoni su povezani dvjema isprepletenim vrpcama koje formiraju dekorativni čvor. Na vodoravnom dijelu ovog panoa izveden je kaligrafski natpis.

            Stalaktitni ukrasi kolorisani su bojama zastupljenim u dekoracijama prvog i drugog sloja. Boja na ovim višekutnim tijelima ima za cilj istaći plastične vrijednosti detalja.

            Ove dekoracije čisto floralnog karaktera teže na nekim mjestima ka naturalizaciji i imaju sve osobine stila 18. stoljeća sa vidnim izrazom lokalnog ukusa. Lakoća umjetničkog izraza, postignuta slobodnom improvizacijom slikara, je osnovna vrijednost drugog sloja (Začinović, 1972., str. 227).

            Zidna dekoracija prvog sloja izvedena je na debeloj žbukanoj podlozi, nabačenoj u dva navrata. Prvi, crveni sloj, napravljen od dva dijela vapna i dva dijela mljevene cigle-breče, prekriva kamene i sedrene blokove u ravnomjernom nanosu debljine 6-10 mm. Preko ovog sloja nabačena je tanko žbuka od vapna i sjeckane kudelje koja je služila kao armatura, a potom je fino uglađena i kasnije prekrivena vapnom i malo tonirana bojom. Na ovako pripremljenoj podlozi slikar je oštrim predmetom ugravirao polja u kojima su izvedeni elementi dekora. Vezivno sredstvo za pigmente je organskog podrijetla, na bazi kazeina. Boje su nanesene vrlo tanko i ravnomjerno, zahvaljujući fino mljevenim pigmentima. U skali boja, koje su ovdje zastupljene, samo su crna, crvena i rumena žuta zadržale svoj izvorni sjaj, dok je kod plave i zelene došlo do dekolorizacije, djelomično utjecajem svjetlosti, a u većoj mjeri uslijed neotpornosti na vapno.

            Ostali slojevi kasnijih dekoracija došli su direktno preko starih, s tim što su prethodno nekoliko puta bijeljene vapnom sve zidne površine. Na nekim mjestima, a najčešće u podnožju kupole i kalotama, nađene su veće površine novije žbuke po sastavu slične najstarijoj, s tim što su umjesto kudelje za armaturu upotrijebljena isjeckana raževa slama. Može se pretpostaviti da je na spomenutim mjestima došlo do prokišnjavanja i prodora vlage uslijed pomjeranja olovnog pokrova. Krajem 19. i u prvoj četvrtini 20. stoljeća izvršeno je radikalno uređenje enterijera. Tom prilikom obijena je stara žbuka, koja je zbog izvanredne čvrstine ipak ostala na pojedinim mjestima (Začinović, 1972., str. 227).          

Ispred ulaza u džamiju se nalazi šadrvan i groblje sa nišanima sa epitafima i bez njih.

 

ŠADRVAN

Evlija Čelebi za ovaj šadrvan kaže: „Na tri stotine mjesta postoje sebilji (sebilhane) gdje ljudi piju vodu. Oni su podignuti iz ljubavi prema mučenicima sa Kerbele. Većina ih je u čaršiji i na trgu. Impozantni su sebilji: Fehad-begov, Husref-begov, Murad-begov, gazi Isa-begov i drugih prvaka i uglednih ljudi.“ Komentar prevoditelja je da je Čelebi pretjerao u broju sebilja, ali i to da pod sebiljima sigurno podrazumijeva i šadrvane ispred džamija (Čelebi, 1996., str. 112).

Prema Kreševljakoviću:“ Česma u Ferhadiji bila je također zidana, s kamenim koritom, a stajala je pred dvorištem džamije, nekako u sredini između one male čikme i Jeftanovića ulice, porušena je 1892. godine. Neki Hadži Ahmed sin Hadži Alijin, stanovnik Ferhad-begove mahale, uvakufio je početkom muharema 1218. (krajem aprila 1803.) godine dva dućana i magazu kraj Kolobare i Rustempašina bezistana i odredio jedan dio prihoda za popravak ove česme. Ova česma je pripadala Gazi Husrev-begovom vodovodu.“ (Kreševljaković, 1939., str. 89)

Kreševljaković također navodi „da su izgleda suračesme (česme sa četiri i više lula) bile ispred džamija a da su ih nazivali šadrvanima.“ (Kreševljaković, 1939., str. 41) U požaru 1697. godine propali su svi šadrvani i sebilji u Sarajevu. Sebilja više nije bilo do hidžr. 1167. (1753.) godine, kada je sagrađen sebilj na Baščaršiji. Od ostalih sebilja sačuvala se jedna kurna (sebiljkurna – kameno korito izdubljeno u obliku čunja) u koje je voda tekla u Ferhadiji džamiji, na kojoj se jasno vidi da je napravljena od stećka, a sada je prenesena u Carevu džamiju (Kreševljaković, 1939., str. 44, 46).   Trenutno, od ostataka spomenutih objekata nema ništa. Pored džamije je vidljiva samo jednostavno oblikovana česma metalnog korita sa osam lula, postavljena na četvrtasti kameni postament. Korito je prekriveno željeznom mrežom, izrađenom u obliku kupe.

 

HAREM DŽAMIJE

U manjem dvorištu pred samom džamijom danas se nalazi dvadesetak nadgrobnih spomenika. Nišani su sa natpisom na osmanskom turskom jeziku, različito oblikovanog završnog dijela (aginski nišani, ulemanski s mušebek i čatal turbanom, derviški s kapom, s turbanom u gužve s prevojem preko). Onih deset pari nišana sa natpisima pokazuju nam da su ovdje uglavnom sahranjivani službeni predstavnici janičarskog odžaka u Sarajevu, čije se sjedište nalazilo u blizini ove džamije, upravo na mjestu današnje Katedrale. Tako vidimo ovdje spomenike: Čelebi-age, turnadži-baše; bosanskog turnadži-baše Mehmed-age; serturnadžije Alijage; bajraktara Mustafe; kolćehaje bosanskog age Ebu Bekira. Ovdje su sahranjivani i članovi obitelji Hadžimusić i Ahmedagić. Najstariji datirani nišan je iz hidžr. 1159. (1746./1747.) godine, a najmlađi iz hidžr. 1294. (1877./1878.) godine. Među nedatiranim nišanima nekoliko njih po formi i načinu obrade mogli bismo datirati u 17. stoljeće (Mujezinović, 1998., str. 414).

Natpis na nišanu bosanskog age Čelebi-age

Najstariji nišan, likovno veoma vrijedan, ukrašava grobnicu bosanskog Čelebi-age Turnadžibaše, rađen hidžr. 1159. (1746./1747.) godine. Uzglavni nišan (visine im i osnove 17x17 cm) oblikovan je na vrhu u formi janičarskog oblog turbana, a nožni je osmokutnik. Veliki natpis u pjesmi na turskom jeziku, pisan nesh-talik pismom, proteže se na sve četiri strane uzglavnog nišana. Natpis je spjevao sarajevski pjesnik Mejlija (Mujezinović, Tihić, 1967., str. 61). Grob je ograđen velikim klesanim kamenim pločama.

«O žalosti, Čelebi-aga, plemenitih osobina,

Odluči se približiti Milostivom i predade

dušu.

Ostavljajući privremeni položaj bosanskog

age,

Dodijeliše mu se vječne rajske časti

Mnogo je napisao za života (nečitko...)

I čitav svoj život proveo u čitanju i pisanju.

Primjerak djela Šifra koje je prepisao lijek

mu je od grijeha.

Pa svakako će mu to djelo biti uzrok

oproštaju grijeha.

Dođi da molimo, jer (od posjete grobu) je

svrha molitva:

Neka Istiniti uroni pokojnika u more

oproštaja,

A na sudnjem danu neka mu je zagovornik

ponos svijeta Muhamed,

Neka se nastani u rajskim vrtovima i neka

mu je vjera drug.

Mejlijo, uz molitvu dodajući jedan izrečen

mu je kronogram:

Neka Svevišnji učini turnadži-baši raj Adn

mjestom boravka.

Godina 1159.” (1746./1747.)

(Mujezinović, 1998., str. 414-415)

Natpis na nišanu bosanskog age turnadži-baše Mehmed-age

Uzglavni nišan na kome je uklesan ovaj natpis u prozi ima na sebi turban janičarskog zapovjednika. Pismo: lijep nesh.

«Umrli i pokojni bosanski turnadži-baša

Mehmed-aga. Za njegovu dušu (prouči) Fatihu. Godina

1169.» (1755./1756.) (Mujezinović, 1998., str. 415)

Natpis na nišanu serturnadžije Alijage

            Natpis u pjesmi na turskom jeziku uklesan je u lijepom nesh pismu s jedne strane uzglavnog nišana u osam kosih redaka. Nadgrobni nišan je visok 1 m s temeljucom 18x18 cm i uokviren je santračem od klesanih ploča.

«El-Fatiha,

Serturnadžija Alijaga, pisar u divanu,

Imenjak božijeg lava (halife Alije),

Nalazeći se na položaju bosanskog age

Izgovori «ah»

I preseli se u bašču gulšen-saraja.

Sa dževher slovima izrekoh mu kronogram:

Grob agin neka osvjetli Gospodar.

Godina 1182.» (1768./1769.)

            U ovom kronogramu pjesnik nije spomenuo svoj pseudonim. Međutim, Kadić, koji je unio natpis u svoj Zbornik (sv. VIII, str. 348), pretpostavlja da je to spjev Mejlijin, a to i na temelju stilizacije natpisa i drugih okolnosti možemo prihvatiti kao ispravno (Mujezinović, 1998., str. 416).

Natpis na nišanu bajraktara Mustafe Ahmedagića

            Nad grobom ovog bajraktara nalaze se dva precizno klesana nišana, a uzglavni nišan (visine 2 m i osnove 18x18 cm) ima na sebi osobito vješto izveden turban u gužve. Natpis je u pjesmi na turskom. Pismo: ispisan dželi-nesh, dosta teško čitljiv.

«O smrti,

Sa poukom se sjetite pokojnika,

Cijenjenog bajraktara Mustafe Ahmedagića,

Koji se u mladosti oprosti s prolaznom

Kućom iskušenja.

Mensur mu s jednim uzdahom izreče

Kronogram smrti:

22. šabana 1222.» (25. listopad 1807.)

            Godina smrti pokojnikove ispisana je brojkama ispod teksta natpisa, a pjesnik ju je i u ebdžedu izrazio u riječi «Bahtijar» čiji zbir brojnih vrijednosti slova iznosi 1222, odnosno godinu smrti Mustafine (Mujezinović, 1998., str. 416).

Natpis na nišanu Muhameda Nazif-efendije

            Nad grobom Nazif-efendije su dva nišana sa santračem. Uzglavni nišan, sa mušebek-turbanom, ima sljedeći natpis u prozi, pisan ukrasnim nesh-talik pismom:

            «El-Fatiha, pokojni i umrli prvak časnih učenjaka Muhamed Nazif-efendija. Za njegovu dušu (prouči) Fatihu. Preselio se Božjoj milosti devetnaestog rebiul-ahira hiljadu dvije stotine četrdeset devete godine. « (6. rujan 1833.) (Mujezinović, 1998., str. 417)

Natpis na nišanu hadži-Afife Hadžimusić

            Nad grobom pokojničinim su dva obična ženska nišana oivičena santračem. Na uzglavnom nišanu je sljedeći natpis u stihovima na turskom jeziku. Pismo: krupan i lijep nesh.

«On (Bog) je vječni tvorac,

Ovo je grob hadži-Afife,

Kćeri poznatog Hadžimusića.

Učinila je mnogo dobrih djela

I otišla u blizinu Istinitog.

Iz pera uzađe kronogram smrti:

Neka Afifu Istiniti nagradi rajem.

15. džumadel-evela 1257.» (5. srpanj 1841.)

            Godinu kronograma, izraženu i u ebdžedu, dobit ćemo ako saberemo vrijednosti slova posljednjeg polustiha natpisa (Mujezinović, 1998., str. 417).

Natpis na nišanu Habiba-hanume Svrzo

            Nišani pokojničini su obični ženski nišani, a na uzglavnom je uklesan natpis u prozi. Pismo: lijep i krupan nesh.

            «On (Bog) je vječan. Umrla i pokojna Habiba-hanuma, kći Nazif-efendije Svrze. Za njezinu dušu (prouči) Fatihu. 24. ševala 1277.» (5. svibnja 1861.) (Mujezinović, 1998., str. 417)

 

Uz Ferhadija džamiju sahranjeni su i:

-     Bekir-aga, bosanski kolćehaja, umro hidžr. 1229. (1813./1814.) godine. Njegov natpis je objavio Kemura u Sarajevskim džamijama, str. 336;

-     Kadi Mehmed-aga, sin hadži Mustafin, hidžr. 1270. (1853./1854.) godine. Nišani obični u gužve;

-     Amina-hanuma, kći hadži Ibrahimova, 1. zilhidže 1294. (7. prosinac 1877.) godine (Mujezinović, 1998., str. 418).

 

Groblje je ponovno aktivirano 1995. godine. U njemu su ukopani suvremenici, značajne kulturno-povijesne ličnosti: Ibrahim Ljubović, slikar (1938.-1995. godine), Alija Isaković, književnik (1932.-1997. godine), Muhsin Rizvić, prof. dr. (1930.-1994. godine) (Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, 2000.).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Ferhadija džamija u Sarajevu je evidentirana i valorizirana kao spomenik I kategorije.

            Na temelju zakonske odredbe, a rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu, broj: 677/50 iz 1950. godine, Ferhadija džamija u Sarajevu stavlja se pod zaštitu države.

            Na temelju zakonske odredbe, a rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu, broj: 02-618-3 iz 1962. godine, Ferhadija džamija u ulici Jeftanovića u Sarajevu upisana je u Registar nepokretnih spomenika kulture.

            Na temelju zakonske odredbe, a rješenjem Gradskog zavoda za zaštitu i uređenje spomenika kulture u Sarajevu, broj: 107/67 iz 1968. godine, Ferhadija džamija (kao dio cjeline – Ulica Vase Miskina u Sarajevu) ima svojstvo spomenika kulture kao organski dio Stare sarajevske čaršije. Ovim aktom objekti i neizgrađene površine imaju svojstvo spomenika kulture: k.č. 1 i 99, z.k. ul. XXXVI/60, zemljište -  općenarodna imovina, džamija Ferhadija sa okolicom, vlasništvo - Džemije Ferhad-bega, vangruntovno iskazani organ upravljanja - Odbor Islamske vjerske zajednice, Sarajevo.

Groblje uz Ferhadija džamiju je zaštićeno u sklopu ambijentalne cjeline Ulice Ferhadija, rješenje broj: 107/67 od 12. ožujka 1968. godine. Spomenik je II kategorije.

            Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Ferhadija džamija u Sarajevu se nalazi pod rednim brojem 545.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

1964.-1965. godine  - restauratorsko-konzervatorski radovi na sanaciji eksterijera objekta i uređenje njegove okolice: ondašnji fond za uređenje Baščaršije izvršio je zahvat sanacije objekta u graditeljskom i urbanističkom smislu - uklonio je sivi kameni i betonski zid kojim je bilo ograđeno dvorište i cio niz dućana (trošnih objekata iz austrougarskog perioda) ispred nje (duž Ferhadija ulice). Osim toga, izvršeno je i skidanje već dotrajale žbuke sa fasada, kada se ukazala i prirodnost bojom i strukturom klesanog kamena kao organskog materijala (Mujezinović, Tihić, 1967., str. 59). Prema projektu koji je sačinio ing. Ahmed Hadžiosmanović, u organizaciji Fonda za uređenje Baščaršije, pristupilo se saniranju prostora oko džamije. Projekt je predvidio rušenje zida sa zapadne strane zgrade i prizemnih objekata sjeverno od dvorišnog dijela spomenika, ozelenjavanje okolnog prostora i stvaranje parking-placa iza džamije prema Hotelu Evropi. Uz navedeno, predviđeno je i uređenje eksterijera džamije, ograđivanje dvorišta izgradnjom kamenog zida na njegovoj sjevernoj strani, opravka šadrvana, djelomično kaldrmisanje dvorišta i sanacija grobnica.

Tokom dvogodišnjih radova, u kojima je Zavod za zaštitu spomenika kulture SR BiH     osiguravao stručni nadzor, spomenuti poslovi su samo djelomično dovršeni. Srušen je kameni, betonskom oplatom optočeni zid na zapadnoj strani dvorišta i sve prizemnice   sjeverno od džamije, obijena je žbuka na vanjskim površinama zidova i minaretu, postavljen nizak kameni zid kojim je ograđen dvorišni prostor, glavna fasada je obojena tonom koji je trebao biti približan prvobitnom, rekonstruiran je slikani dekor na ulaznim vratima i prostoru oko njih (Mujezinović, Tihić, 1967., str. 65);

1968.-1970. godine – konzervatorsko-restauratorski radovi u unutrašnjosti Ferhadije džamije:

-     provedeni su prvo ispitivački radovi i sondiranje na svim površinama gdje je pretpostavljeno da bi se mogle naći dekoracije iz ranijih epoha;

-     otkrivanje drugog bojenog sloja i uzimanje potrebne foto-dokumentacije kao i kopiranje na kartone u omjeru 1:1;

-     da bi se enterijeru vratio autentičan izgled, u predloženom tretmanu obuhvaćena su sva tri principa: konzervacija, restauracija i rekonstrukcija, ovisno od estetske vrijednosti slikanih površina, kao i ugroženosti pojedinih partija dekoracije;

-     konzervatorski zahvat je upotrijebljen na svim dijelovima gdje su pronađene originalne dekoracije: medaljon – prvi od tjemena kupole u pravcu mihraba, fragmenti friznog prstenastog motiva, jugoistočna i jugozapadna kalota, lunete dva prozora pored mihraba i dekoracije na mihrabu;

-     restauracija je upotrijebljena za sve medaljone, ornamentalne motive prstenastog friza oko centra kupole, na mihrabu i lunetama prozora. Za ove elemente je upotrijebljena i rekonstrukcija, s obzirom da niti jedan od njih nije bio sačuvan u cjelini;

-     bojenje praznih zidnih površina na podlozi od žbuke vršeno je u svijetlom tonu, koji je bio približan originalnom;

-     uporedo sa izvedbom dekoracije enterijera džamije,  i svi dotrajali drveni dijelovi na prozorima, vratima i mahvilu zamijenjeni su novim, dok je pod u cjelini izmijenjen. Stari drveni dijelovi – kapci na donjem redu prozora i dr., koji su imali premaz ulajnom bojom, su očišćeni i konzervirani;

-     kamene površine: stupovi sa kapitelima i obrada mahvila, mimber u cjelini i doprozornici oslobođeni su namaza uljanom bojom, a zatim izbrušeni kako bi se dobila čista struktura kamena;

-     za osam prozora u tamburu i tri na južnom zidu napravljene su perforacije (iverica) koje su zastakljene «klirit» staklima u boji;

-     ugrađivanje električne instalacije;

-     uvođenje centralnog grijanja (Začinović, 1972., str. 229-231);

1998.-1999. godine – u organizaciji Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, a na zahtjev IVZ-e:

-     postavljanje željezne ograde oko džamijskog kompleksa visine 85 cm;

-     postavljanje i razvod podnog grijanja u džamiji sa centralnim plinskim bojlerom, sa izradom novog poda. Bojler je smješten desno od mimbera, dok se na mihrabskom nalazi otvor za odvod plina.

 

5. Sadašnje stanje lokaliteta

            Uvidom na licu mjesta, u listopadu 2004. godine, utvrđeno je sljedeće:

-     unutrašnjost objekta nema dovoljno prirodnog osvjetljenja zbog prisustva visokih objekata u neposrednoj blizini;

-     fizička oštećenja na kupoli vidljiva iz enterijera džamije;

-     fleke uočljive na žbuci, nastale prodorom vlage, na unutrašnjoj strani kupole i zidnim dekoracijama gornje zone džamije;

-     pukotine, posebno uočljive u žbuci enterijera džamije u gornjoj zoni (kupola, pojas tambura i prve i druge zone prozora). Ove pukotine su uočljive i na fasadama objekta izvana, ali su manjih dimenzija;

-     vidljiva oštećenja završnog sloja žbuke na prijelaznoj prizmi između baze i tijela minareta;

-     cjelokupan kompleks džamije je dosta nesaglediv postavljanjem ljetnih bašti uz samu ogradu kompleksa, a posebno postavljanjem platnenih nadstrešnica koje gotovo u potpunosti zakljanjaju vidik na objekt iz obje ulice – i Ferhadije i Skarića.

 

III – ZAKLJUČAK

 

Primejnjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A.      Vremensko određenje

B.      Povijesna vrijednost

C.      Umjetnička i estetska vrijednost

i.Kvalieteta obrade

iii.Proporcije

iv.Kompozicija

v.Vrijednost detalja

vi.Vrijednost konstrukcije

D.      Čitljivost

iv.Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

v.Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

E.      Simbolička vrijednost

i.Ontološka vrijednost

ii.Sakralna vrijednost

iii.Tradicionalna vrijednost

iv.Vezanost za rituale ili obrede

v. Značaj za identitet skupine ljudi

F.      Ambijentalna vrijednost

ii.Značenje u strukturi i slici grada

iii.Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G.     Izvornost

i.Oblik i dizajn

ii.Materijal i sadržaj

iii.Namjena i upotreba

iv.Tradicija i tehnike

v.Položaj i smještaj u prostoru

vi.Duh i osjećanja

vii.Drugi unutrašnji i vanjski činitelji

H.      Jedinstvenost i reprezentativnost

i.Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

I.        Cjelovitost

i.Fizička cjelovitost (kompaktnost)

ii.Homogenost

iii.Zaokruženost (kompletnost)

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopije katastarskih planova,

-     z.k. izvadak,  posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

 

Dokumentacija u prilogu odluke je javna i dostupna zainteresiranim osobama. Uvid u dokumentaciju može se izvršiti na pismeni zahtjev Povjerenstvu.

 

Korištena literatura

1939.    Kreševljaković, Hamdija, Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, Izdanje Gradske štedionice općine grada Sarajeva, Islamska dioničarska štamparija, Sarajevo, 1939.

 

1953.    Bejtić, Alija, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Separat – Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, sv. III-IV, Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1953.

 

1967.    Mujezinović, Mehmed i Tihić, Smail, Ferhadija džamija u Sarajevu – u povodu konzervatorskih radova na objektu izvršenih 1964-1965. godine, Naše starine XII, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1967.

 

1969.    Bejtić, Alija, Stara sarajevska čaršija jučer danas i sutra – osnove i smjernice za regeneraciju, Gradski zavod za zaštitu i uređenje spomenika kulture Sarajevo, Sarajevo, 1969.

 

1972.    Začinović, Jusuf, Zidne dekoracije Ferhadije džamije u Sarajevu – povodom konzervatorsko-restauratorskih radova izvršenih u unutrašnjosti objekta 1968. i 1970. godine, Naše starine XIII, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1972.

 

1974.    Bećirbegović, Madžida, Prosvjetni objekti islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Separat iz Priloga za orijentalnu filologiju XX-XXI, Sarajevo, 1974.

 

1980.    Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Prostorni plan Bosne i Hercegovine; Faza «B» - valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo, 1980.

 

1984.    Andrejević, Andrej, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti, Beograd, 1984.

 

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga I, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo, 1998.

 

2000.    Ayverdi Dr. Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, 3. kitab, Istanbul, 2000.

 

2000.    Materijali iz Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Prijava za upis na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2000.

 

2000.    Bahtijarević, Nihad, Istraživački radovi na zidnom slikarstvu Karađoz-begove džamije u Mostaru, Hercegovina 11-12 – časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, Arhiv Hercegovine, Mostar, 2000.

 

Materijali iz Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine

 


(1)  Sve dimenzije date u tekstu su preuzete iz: Ayverdi Dr. Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, 3. kitab, Istanbul, 2000.

(2)  “Odbor Islamske vjerske zajednice u Sarajevu u odluci o uređenju enterijera džamije, zacrtao je koncepciju kojom je predviđena radikalna obnova unutrašnjosti, uključujući ovamo i «moleraj» iz austrougarskog perioda, u tehnici disperol. Radovima je pristupljeno odmah i poslije podizanja skele obijen je malter sa tri zida do kupole. S obzirom da program nije bio predočen organima službe zaštite spomenika kulture radovi su obustavlljeni. Kako stvorena koncepcija ni izdaleka nije mogla zadovoljiti stručnjake zaštite, Zavod za zaštitu spomenika kulture BiH ponudio je svoj program sa obavezom da izvrši o svom trošku zahvate na mihrabu. Ispitivačke radove i stručni nadzor na konzervaciji i rekonstrukciji dekora, ali i ostale sugestije za uređenje enterijera, vodio je i dao Jusuf Začinović, a stručni konsultanti su bili: prof. ing. arh. Džemal Čelić i dr. Smail Tihić, viši naučni saradnik Zavoda.» (Začinović, 1972., str. 222)



Stara fotografija Čaršije sa Ferhadijom džamijomSjeverozapadena, ulazna fasadaPortalUnutrašnjost džamije, mihrabski zid
Unutrašnjost džamije, mimber i mahfilUnutrašnjost džamije, mahfilMihrabMimber
Unutrašnjost džamije - kupolaFerhadija džamija  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: