Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 36/07.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 30. kolovoza do 2. rujna 2004. godine, donijela je

O D L U K U

I.

Grobljanska cjelina – Jevrejsko groblje u Mostaru proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 52 (novi premjer), što odgovara k.č. broj 1881 (stari premjer), upisan u  z.k. uložak broj 2528, k.o. Mostar I., Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02 i 6/04).

II.

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo)  utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuje se:

I. zona zaštite obuhvata prostor definiran u točki I. stavak 2. ove odluke. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

-          dopušteno je izvođenje samo konzervatorsko-resturatorskih radova, radova na tekućem održavanju, uključujući i radove kojima je cilj prezentacija nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;

-          zabrana odlaganja otpada;

-          zabrana obavljanja svih djelatnosti koje svojim radom (aero-zagađenje, buka, vibracije) mogu prouzrokovati negativne efekte po nacionalni spomenik.

II. zona zaštite obuhvata pojas širine od 20 m od granica I. zone zaštite. U toj zoni nije dopuštena nova izgradnja, dogradnja postojećih objekata, niti podizanje privremenih struktura koje bi zaklonile vizure prema nacionalnom spomeniku. 

IV.

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V.

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI.

Ova će se odluka dostaviti Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za  prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II.–V. ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII.

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII.

Prema članku V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

IX.

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo  je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 07.2-02-6/03-3

30. kolovoza 2004. godine

Sarajevo                                                                                 

Predsjedatelj Povjerenstva

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I. – UVOD

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljenog u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2. stavak 1.,  “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V. i VI. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Aneks 8.), kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtjev.

Na temelju peticija koje je dana 16. prosinca 2002. godine i dana 7. siječnja 2003. godine  podnijela Jevrejska općina Mostar, Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine pristupilo je provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa člankom V.  Aneksa 8. i člankom 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika.

II. – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (prepis posjedovnog lista, Općina Mostar, sa kopijom katastarskog plana),

-          sadašnje stanje i namjenu dobra, uključujući opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Jevrejsko groblje se nalazi na sjevernom ulazu u grad Mostar iz smjera Sarajeva, na udaljenosti cca 5 km od centra, u dijelu grada koji se zove Sutina. Groblje je locirano neposredno uz prometnicu M17, Sarajevo - Mostar.

Nalazi se na  k.č. 52 (novi premjer),  k.č. 1881 (stari premjer),  broj z.k. uloška 2528, k.o. Mostar I., Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Povijesni podaci

U srednjem vijeku Mostar je predstavljao važno raskrižje  putova koji su vodili iz Bosne prema Crnoj Gori i Dalmaciji i preko jadranskih luka dalje u Italiju i ostale zemlje Europe. U arhivskim knjigama iz 1570. godine spominju se prvi jevrejski doseljenici, Danijel Rodrigez i Mosho Koen - "Habitori". Bili su to sefardski Jevreji, prognanici iz Španjolske, koji su, nakon Granadskog edikta iz 1492. godine, u bijegu od progona rekonkviste, svoje utočište našli na prostorima Bosne i Hercegovine.

U XIX. stoljeću, za vrijeme austrougarske uprave, na ovim prostorima naselili su se Jevreji Aškenazi, donoseći zapadnoeuropsku kulturu, način života istočnoeuropskih Jevreja, uključujući i jidiš jezik.

U Jevrejskom almanahu 1928./1929. godine, a prema statistici Jevrejstva Kraljevine SHS, u Mostaru je još 1889. godine postojala sinagoga. Objekt sinagoge je nastao preuređenjem objekta koji je prije toga služio za odlaganje sijena. Spomenuta parcela na kojoj je bila bogomolja protezala se tada Mukića ulicom (Braće Šarića). Zbog malog kapaciteta ove privremene sinagoge, formiran je komitet za izgradnju nove. Zapisnik o izgradnji sinagoge sa cjelokupnom dokumentacijom sačinjen je 7. lipnja 1904. godine.

Nije poznato gdje se nalazilo prvo jevrejsko groblje u Mostaru. U gruntovnim knjigama Grada Mostara navedeni su podaci da je parcela na kojoj se nalazi današnje Jevrejsko groblje A. k.č. 1881 – groblje Bekline trešnje B-1/ od 1890. godine u vlasništvu Jevrejske općine u Mostaru, pa se taj datum i uzima kao vrijeme njegovog nastanka, iako je 1893. godine tadašnje Gradsko vijeće Mostar imalo planove da na prostoru današnjeg gradskog bazena, smještenog na desnoj obali rijeke Neretve, smjesti novo groblje svih konfesija koje su živjele u Mostaru. O ovome je donesen poseban zaključak, dana 5. prosinca 1892. godine. Međutim, ta ideja nikada nije ralizirana.

Na temelju kupoprodajnog ugovora od 13. ožujka 1936. godine, te uvjerenja Sreskog načelništva u Mostaru, uknjiženo je pravo vlasništva Jevrejskog pobožnog društva «Hevra Kedoša» nad spomenutim grobljem. Pod vladavinom kralja Petra II., 1936. godine, društvo «Hevra Kadoša» podiglo je ogradu oko groblja.

Godine 1940., u Mostaru je boravilo 956 Jevreja, izbjeglica iz okupiranog dijela Europe, kojima je ovaj grad i Jevrejska vjeroispovijedna općina Mostar, na čelu sa predsjednikom Davidom Hajonom, pružila privremenu zaštitu. David Hajon je,  stvarajući dobre odnose sa talijanskim vlastima u Mostaru, uspio spasiti mnoge jevrejske izbjeglice. Svi Jevreji Mostara deportirani su 17. studenog 1942. godine na dalmatinske otoke, a nakon toga na otok Rab, gdje su dočekali kapitulaciju Italije 1943. godine. Većina mlađih zatočenika otišla je u partizane, a oni koji su ostali, deportirani su u koncentracione logore Njemačke, ili tadašnje Nezavisne države Hrvatske.

Prije II. svjetskog rata, u Mostaru je postojala dobro organizirana Jevrejska općina, koja je brojala 310 članova, a zbrinjavala preko 1500 Jevreja, koji su došli iz Bosne. U holokaustu je nastradalo 138 mostarskih Jevreja, tako da je potpuno nestalo 39 prezimena.

Jevrejsko groblje u Mostaru uređeno je 1996. godine, uz financijsku pomoć kancelarije Europske unije sa sjedištem u Mostaru i poduzeća iz Mostara: "Vodovod" i "Komos".

Inicijativa za izgradnju Memorijalnog spomenika Jevrejima Mostara u prostoru Jevrejskog groblja dao je Grad Mostar na čelu sa tadašnjim gradonačelnikom, gosp. Safetom Oručevićem 1997. godine. Financijska sredstva su osigurali: Grad Mostar, The American Joint Distribution Committee New York na čijem čelu su bili veliki humanisti Yechiel Bar - Chaim, Kon Mihajlo i dr. Moritz Levi, sefardski nadrabin iz Švajcarske. Spomenik je djelo kipara Florijana Mićkovića, arhitekata Džudže, Gutića i Atijasa, te arhitektonskih biroa «Arten" i "Čip" iz Mostara.

2. Opis dobra

Vrlo malo spomenika materijalne kulture koji su neposredno vezani za postojanje jevrejske zajednice u Bosni i Hercegovini je do danas ostalo sačuvano. Ova činjenica se odnosi naročito na tzv. nepokretna dobra, u koja spadaju: jevrejski hramovi  i grobljanske cjeline.

Jevreji svoja groblja smatraju svetim mjestima, nazivajući ih kućom grobova, kućom života, kućom vječnosti. Orijentacija pokojnika usmjerena je uvijek sa glavom prema istoku - Jeruzalemu i brdu Cion. Običaj da se groblje ogradi i da se označi grob vodeće, značajne ličnosti, uvjetovan je time da je u njemu već sahranjeno deset (minjan) članova jevrejske zajednice. (Mutapčić, str. 323.)

Većinu nadgrobnika na Jevrejskom groblju u Mostaru sačinjavaju položeni ili tzv. ležeći nadgrobni spomenici, koji, prema nekim autorima, vode svoje porijeklo iz stare Palestine. Položeni spomenici su, počevši od antičkih vremena, bili ili monolitni ili sastavljeni od više kvadera. Tradiciju položenih spomenika su uglavnom nastavili Jevreji na Bliskom istoku, i kasnije na Pirinejskom i Apeninskom poluotoku, dajući im postepeno novije oblike. Ovakvi spomenici se mogu zapaziti po cijelom svijetu gdje su sahranjivani Jevreji Sefardi  i to naročito oblik spljoštenog sarkofaga, odnosno grobne ploče. Ovaj tip u Bosni i Hercegovini nije zastupljen. Može se reći da je na ovim prostorima nastao poseban oblik nadgrobnika sandučastog oblika, koji po svom izgledu podsjeća na srednjovjekovne stećke ili pojednostavljene antičke sarkofage. (Spomenica, str. 128.)

Mada spomenici ove vrste imaju uglavnom iste osnovne stilske karakteristike, na njima se uočavaju i određene razlike, naročito u oblikovanju, kako čeone strane, tako i krovnih ravni sarkofaga. Često se javljaju razni modaliteti sanduka i sarkofaga koji se na gornjoj strani završavaju: ravno, obličasto, obličasto-stepenasto, sljemenasto, s karakterističnim skraćenjima visine i širine, idući od prednje prema stražnjoj strani spomenika. (Mutapčić, str. 325.) Ponekad nadgrobnik ima oblik krova sa troukutastim zabatom, a ponekad ima završetak u vidu prelomljenog luka.

Posebne varijante postoje i u pogledu postavljanja monolitnog kamenog bloka na grobno mjesto. Kod starijih grobova često se koristila tzv. podložna ploča, dok je kod spomenika iz kasnijeg perioda ona izostavljena. Pošto je groblje locirano na blagom uzvišenju, donja površina nadgrobnika je na pojedinim primjercima skošena radi prilagođavanja nagibu terena. Gornja ploha nadgrobnika ima blaži ili strmiji nagib u suprotnom smjeru.

Na nadgrobnicima nema nikakvih ukrasa, osim izvedenih bordura na prednjoj strani spomenika na kojoj se nalazi tekst. Ova epigrafika, rađena reljefnim i urezanim slovima hebrejskog kvadratnog pisma, rasi kurzivom i latinicom, predstavlja izuzetnu vrijednost nadgrobnih spomenika. Na starim spomenicima epitafi su obično postavljeni na sjevernu čeonu stranu (sa ili bez niše), zatim na gornju horizontalnu i na bočne strane, dok su na novim postavljeni i na ovaj i na način ispisivanja vertikalnih dijelova grobnice. Pored formule "ovdje počiva", sadrže ime pokojnika, datum rođenja i smrti, ponekad kratak tekst o životu i djelu pokojnika, stihove i citate iz jevrejske tradicije. (Mutapčić, str. 326.-327.) Kod starijih spomenika su slova ispupčena, dok su kod mlađih uklesana. Zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta i neodržavanja groblja, većina natpisa sa mostarskog Jevrejskog groblja je postala skoro nečitljiva(1).

Najstariji pronađeni i pročitani nadgrobnik u ovom groblju je iz 1892. godine. Jedan od nadgrobnika koje je moguće pročitati potječe iz 5656. godine (1895. godine)(2).

Veliki broj nadgrobnika potječe iz perioda od 1900. do 1915. godine i kasnije. Primjer za to su nadgrobnici izvjesnog S. Levija iz 1903. godine i izvjesnog Salamona A. Liogija, a koji je iz 1907. godine.

Stariji nadgrobnici su urađeni jednim dijelom od običnog vapnenca, drugi od tenelije, dok su noviji nadgrobnici od granita ili kombinacije granita i betona. Nekoliko spomenika je ograđeno metalnom ogradom.

Kompleks groblja je ograđen kamenim zidom, koji je nakon toga ožbukan cementnim žbukom. Gornji dio ovog zida sastoji se od niza balustrada urađenih od betona. Vjerojatno je kao uzor za ovu ogradu koristila ograda sarajevskog Jevrejskog groblja. Ulaz u groblje se nalazi sa sjeverozapadne strane i naglašen je sa dva kamena stupa između kojih su postavljena dvokrilna metalna vrata. Na stupovima su sa unutrašnje strane postavljene kamene ploče. Ploča na južnom stupu ima sljedeći natpis:

„Pod vladavinom

nj. V. Kralja Petra II,

društvo

Hevra Kedoša

podignulo je ovu ogradu

5696 - 1936.

pod upravom

Leon Altarac, predsednik

Odbornici

Atijaas Josef

Danon Avram

Fromer Josef

Kabiljo Albert

Ing Levi Jakob

Papo Albert

Perera David

Povolja je ukopana

Pod ovom pločom.“

Na sjevernom stupu je kamena ploča sa sljedećim natpisom:

„ Darovatelji Hevra-Kedoša

Za ogradu

Jevrejskog groblja

u Mostaru

5696-1936

Jevrejska

Vjeroispovjedna opština

Hajon Albert

Danon M. Zadik

Fromer David

Konforti Salamon

Hajon D. Rafael

Hajon David

Atijas Jahiel

Atijas Rafael

Danon David

Koen David

Koen Josef

Danon Makso

Fromer Dr. Ziga

Levi Sida

Mandelbaum Leopold

Rozenfeld M i sinovi

Atijas Elijas.“

U kompleksu Jevrejskog groblja u Mostaru 1999. godine podignut je spomenik žrtvama holokausta 1941. - 1945. godine.

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Objekt nije bio pravno zaštićen.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Na grobljanskoj cjelini nisu rađeni nikakvi konzervatorsko-restauratorski radovi, izuzev radova tehničkog održavanja.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća izvršeno je fotografsko snimanje lokaliteta. Kopije fotografija su  pohranjene u Arhivu Hercegovine u Mostaru.

5. Sadašnje stanje dobra

U toku rata 1992.–1995. godine, objekt je pretrpio manja oštećenja zbog artiljerijskog gađanja šireg lokaliteta, kada je nekoliko spomenika oštećeno gelerima. Jedan broj nadgrobnika je pokriven lišajima, dok je jedan broj ispucao zbog nepovoljnog djelovanja vremenskih utjecaja.

Od mjera zaštite lokaliteta, trenutno se preduzima uklanjanje samoniklog raslinja i košenje trave. Financiranje mjera koje bi se odnosile na detaljnije istraživanje cjeline, te konzervaciju i restauraciju nadgrobnika, prema riječima predstavnika Jevrejske općine Mostar, nije riješeno.

III.  -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje

B.         Povijesna vrijednost

E.         Simbolička vrijednost

            E.III. Tradicionalna vrijednost

            E.V. Značaj za identitet skupine ljudi

Sastavni dio ove odluke su:

-          -kopija katastarskog plana,

-          z.k. izvadak,  posjedovni list,

-          fotodokumentacija,

-          grafički prilozi.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja grobljanske cjeline Jevrejsko groblje u Mostaru nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

1928./1929. Jevrejski almanah, Statistika jevrejstva

1969.    Moric Levi, Sefardi u Bosni, Beograd, 1969., str. 96.-97.

1984.    Snježana Mutapčić, Staro jevrejsko groblje na Borku u Kovačićima, nav. sveske br. 7-8, Sarajevo, 1984., str. 89.-95.

1992.    SEFARAD 92 : Zbornik radova [sa znanstvenog skupa], Sarajevo, 11. - 14. rujna 1992., str. 323.-331.

2000.    Mandlbaum, Zoran, Veličanstven pomen nevinim, Most, časopis za obrazovanje, nauku i kulturu, Mostar, br. 122 – 123 , 2000.

(1) Stanje samih nadgrobnika, a samim tim i natpisa, je u poređenju sa snimcima koji su nastali u pedesetim godinama prošlog stoljeća, znatno lošije.

(2) na temelju konvertera koji se nalazi na http://www.hebrewcalendar.net/htdocs/main.en.html