Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 82/07.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 30. augusta do 2. septembra 2004. godine, donijela je

O D L U K U

I

Arheološko područje – prahistorijsko naselje u Butmiru, općina Ilidža, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini arheološko područje sa ostacima naselja  iz prahistorijskog perioda i pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području koje se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu, a koje je popisano u inventarnim  knjigama nalaza Muzeja.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 1, 2, 3/1, 3/4,  3/5, 3/7-3/10, 5, 5/1-5/5, 261-263, 265-272, 274-278, 278/1, 2, 4, 279, 280, 280/1, 280/2, 281-283/1, 2, 284, 285, 288-292, 294, 295 i 299, K.O. Butmir (novi premjer), što odgovara  k.č. broj 1911/3 i 1911/2, upisani u z.k. uložak broj 448; k.č. broj 1918/1, 1920/1,2,5,8, 1921/1,2,3,4,5 i 1922, upisani u z.k.  uložak broj 3; k.č. broj 1923, 1942/1, 2, 3, 10, 2103/1, 2096/1, 2098/2, upisani u z.k.  uložak broj 6269; k.č. broj 1919/3, upisan u z.k. uložak broj 485; k.č. broj 1895/1, upisan u z.k. uložak broj 320; k.č. broj 1911, upisan u z.k. uložak broj 319; k.č. broj 1913 i 1914/1, upisani u z.k. uložak broj 1532; k.č. broj 1912/1,2, upisani u z.k. uložak broj 1182; k.č. broj 1919/4, upisan u z.k. uložak broj 1324; k.č. broj 1919/1, upisan u z.k. uložak broj 856; k.č. broj 1935/2, upisan u z.k. uložak broj 479; k.č. broj 1716/251,25, upisani u z.k. uložak broj 7; k.č. broj 1716/3,4,5,126,332, upisani u z.k. uložak broj 6; k.č. broj 1893/2, 1894/1,6,7, 1895/2, 1920/7,1924/1,4, upisani u z.k. uložak broj 478; k.č. broj 1943/3, upisan u z.k. uložak broj 6; k.č. broj 1893/1 i 1832/2, upisani u z.k. uložak broj 1383; k.č. broj 1948/1,3,5,6,7, upisani u z.k. uložak broj 402, K.O. Butmir Gornji (stari premjer), općina Ilidža, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite, utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02 i 6/04).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

            Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provođenje potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

Utvrđuju se sljedeće zaštitne zone:

I zona zaštite obuhvata prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke. U  toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

-     dopušteni su isključivo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-     istraživački radovi obuhvataju reviziona arheološka istraživanja na još očuvanom prostoru ranije otkrivenog neolitskog naselja Butmir na području Poljoprivredne stanice;

-     program zaštite i korištenja arheološkog lokaliteta Butmir, koji je izradio Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo (1999. godine) treba provesti kroz svu narednu provedbeno-plansku dokumentaciju ili kroz reviziju postojeće;

-     prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.

IV

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz tačke I stav 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stava 1. ove tačke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti arheološke nalaze.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženje pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta, te o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II-VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

IX

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

X

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.1-2-916/03-3

31. augusta 2004. godine

Sarajevo

Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stava 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8.  Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.    

Mr. Borislav Spasojević, dipl. ing. arh. iz Sarajeva, u maju 2003. godine podnio je Komisiji peticiju/prijedlog za proglašenje nepokretnog dobra Arheološko područje – prahistorijsko naselje u Butmiru, općina Ilidža, Sarajevo, nacionalnim spomenikom. U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-     kopiju katastarskog plana  i zemljišnoknjižni izvadak,

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     sadašnje stanje dobra,

-     historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Arheološko područje – Butmir nalazi se na desnoj obali rijeke Željeznice i u relativnoj blizini izvora rijeke Bosne. Terasa uz rijeku Željeznicu bila je vrlo pogodna za nastanak kasnoneolitskog naselja. U pozadini te terase pruža se ravno zemljište pogodno za poljoprivrednu djelatnost. Blizina šumovitog Igmana omogućavala je nabavku drva i lov.

            Lokalitet Butmir pripada prvoj od tri oblasti takozvane prelazne zone ustanovljene za period neolita: I - oblast oko gornjeg toka rijeke Bosne ili oblast centralne Bosne, II - južna Metohija, III - Ohridsko jezero i južna Pelagonija. Zona u centralnoj Bosni prostire se na području od Zavidovića do Sarajeva. Ovoj zoni pripadaju doline rijeka Željeznice, Fojnice, Trstionice, Zgošće, Lašve i Bile i njenih pritoka. Najvažniji neolitski centar se nalazio u Visočkom polju, a značajniji centri su bili uz ušća rijeka Trstionice, Željeznice i Zgošće. Neolitska oblast centralne Bosne nalazi se negdje na sredini značajne prahistorijske, i kasnije magistrale, čija su okosnica doline rijeka Neretve i Bosne. Ona je povezivala u smjeru jug - sjever istočnu obalu Jadranskog mora sa Panonijom. Pošto je neolitska oblast centralne Bosne okružena visokim planinskim vijencima (Jahorina – Bjelašnica - Ivan-sedlo – Bitovnja – Vranica – Komar – Vlašić – Manjača – Zvijezda – Romanija), njeno je stanovništvo bilo dosta izolirano i stvaralo je svoju vlastitu kulturu. Na navedenoj teritoriji centralne Bosne nalazi se veći broj manjih, zatvorenih polja  uz riječne tokove, što je odgovaralo neolitskim zajednicama koje su živjele u manjim zatvorenim ekonomskim cjelinama. U ovim krajevima ima i tvrdog kamenog materijala, uglavnom u rijekama, kao i kremene rude, koji su neolitskom  stanovništvu služili za pravljenje oruđa. Klima kontinentalnog karaktera sa jako izraženim toplotnim razlikama između ljeta i zime utjecala je na sistem izgradnje kuća, uzgoja nekih žitarica, a naročito na razvoj neolitskog stočarstva koje je bilo osnovna privredna grana. (Benac, 1979, 363-365)   

Historijski podaci

Na lokalitetu Butmir, na površini između Doma zdravlja na zapadu i naselja Butmir na istoku, do sada su ustanovljeni sljedeći slojevi:

-     na lokaciji Tilava otkriveni su ostaci mezolitskog i protoneolitskog perioda,  datirani  okvirno u period od 8000. do 6000. godine prije naše ere;

-     na lokaciji Poljoprivredne stanice, uz rubni dio centralnog dijela nalazišta na Butmiru, otkriveni su ostaci faze Butmir I, Butmir II i Butmir III (kompletan period mlađeg neolita), datirani od 5100. do 4500. godine prije naše ere; 

-     na lokaciji Poljoprivredne stanice, u centralnom dijelu naselja, otkrivenom do 1896. godine, poznati su ostaci faze Butmir II (klasične faze neolitske Butmirske kulturne skupine) datirani od 4850. do 4750. godine prije naše ere; 

-     na lokaciji Bare, istočni rub, otkriveni su, pored ostataka istočnog rubnog dijela neolitskog naselja u Butmiru (4850 - 4750. godina prije naše ere),  i objekti iz doba kasnog latena, datirani u  I stoljeće prije naše ere.

Najveći i najpoznatiji broj nalaza sa lokaliteta Butmir pripada periodu mlađeg neolita, zajedno sa nalazima sa lokaliteta Obre II kod Ćatića u dolini Trstionice, Brda u Kiseljaku, Neba i Mujevina u dolini Bile kod Travnika, Crkvine u Turbetu, Okolišta kod Moštra i Kraljevina kod Novog Šehera. U njima je bila ista neolitska kultura koja je nazvana butmirskom kulturnom skupinom. (Benac, 1979, 371)

Mlađi neolit je podijeljen u tri perioda. Prema radikarbonskim analizama, život u ovim naseljima trajao od 5100. do 4500. godine prije naše ere:

-     Butmir I, 5100 - 4900. godine,

-     Butmir II,  4850 - 4750. godine (naselje u Butmiru, rezultati do 1979. godine),

-     Butmir III, do 4500. godine (Gimbutas, 1974, 16) (rezultati iz 2002. godine).

2. Opis dobra

            Klasična faza Butmiske kulture (Butmir II)

            Pri gradnji Poljoprivredne stanice u Butmiru otkriveno je neolitsko naselje. Iskopavanja su vršili V. Radimsky, F. Fiala i M. Hoernes. Tada je zahvaćena velika površina od 5 305 m2, tako da je do 80-ih godina XX stoljeća to bilo jedno od najvećih iskopavanja neolitskih nalazišta na prostoru južnoslavenskih zemalja. Kako je krajem XIX stoljeća ovaj lokalitet istraživan zastarjelom metodom, nedostajali su stratigrafski podaci i koštani nalazi, a boja keramike je jako isprana.  Sva saznanja o veličini i organizaciji naselja, o gradnji objekata, prostornom širenju, vertikalnoj stratigrafiji i pokretnom arheološkom materijalu do 80-ih godina XX stoljeća bila su zasnovana na spomenutim istraživanjima. Do danas su navedeni podaci, kao i oni do kojih se došlo iskopavanjima manjeg obima 1979. i 1998 - 2001. godine, o svim navedenim pitanjima još uvijek nedostatni. Zato bi bilo veoma bitno sačuvati od  devastacije sam lokalitet i njegovu neposrednu periferiju. Zemaljski muzej je u svojim planovima imao zacrtana reviziona, interdisciplinarna istraživanja Butmira prije rata 1992 - 1995. godine, koja nisu realizirana. Na samom poznatom dijelu lokaliteta, tj. oko prvobitne zgrade Poljoprivredne stanice i štala, dugi niz godina vršene su gradnje novih i dogradnje postojećih objekata, bez stručnog nadzora službe zaštite. 

            Prema saznanjima do 1979. godine, kada je napisana posljednja velika studija o butmirskoj kulturi, došlo se do sljedećih rezultata: prema tada iznesenoj procjeni, veličina naselja iznosi oko 24 000 m2, tj.  zauzima površinu 185x130 m. (Benac, 1971, 16; isti, 1973, 16) U Butmiru je otkopana najveća površina jednog naselja ove kulturne skupine. Pretpostavlja se da su krajem XIX stoljeća, u sloju debelom 3 m uništeni ostaci nadzemnih kuća, što je kasnijim parcijalnim iskopavanjima i dokazano. Naime, u rezultatima istraživanja krajem XIX stoljeća navode se samo ostaci zemuničkih nastambi na dnu kulturnog sloja. Prema istraživanjima sa drugih istovremenih lokaliteta (Nebo i Obre II), konstatirano je postojanje nadzemnih nastambi i zemunica ili poluzemunica.(Benac, 1979, 416) U Butmiru je otkriveno oko 90 zemunica koje su grupirane u 5 skupina, a smatra se da je obuhvaćen samo dio naselja. Zemuničke jame bile su raspoređene u nekoliko skupina i kružno poredane oko slobodnih površina kao centralnih mjesta tih skupina. Stiče se dojam da su u tako grupiranim nastambama bili nastanjeni pojedini rodovi koji su zajedno živjeli unutar ovog naselja. (Benac, 1979, 416, 446) Nije sigurno utvrđeno da li su sve zemunice služile kao nastambe ili su pojedine zemunice služile u druge svrhe (radionice, štale i  slično). U rezultatima prvih iskopavanja također nisu opisani ostaci zidnih ili krovnih konstrukcija. U pojedinim zemunicama bila su ognjišta. Mnogo ognjišta je otkopano i izvan zemuničkih jama. Postojanje zemuničkog starijeg (donjeg) horizonta stanovanja konstatirano je i u naselju Nebo, dok u Obrama II nije bilo zemunica. Ukopavanje zemuničkih jama je moguće jedino u ilovastoj podlozi koja je bila u prva dva navedena naselja, dok je u Obrama II bila šljunčana podloga. U Butmiru je nađeno ostataka pšenice, ječma i sočiva, ali su nađeni i ostaci raznih divljih sorti kao što su divlja jabuka i lješnjak. Za proučavanje stočarstva naselje u Butmiru nije pružilo nikakve podatke. Životinjske kosti su nađene u malom broju i to od goveda, svinja i koza. Taj pokazatelj indicira na sporednu ulogu stočarstva u ovom naselju. Prema nalazu kosti, najviše se lovila krupna divljač (jelen, srna, divlja svinja), ali prema broju nalaza kosti i to je bila sekundarna djelatnost. Dok su u naselju Obre II nađeni skupocjeni uvezeni materijali (ritoni i nakit od školjke – spondilus, sve sa Jadrana), dotle u Butmiru tragovi takve trgovine nisu zabilježeni. (Benac, 1979, 439-441) Kasnijim zaštitnim istraživanjima ova slika je promijenjena.     

            Izrada kremenog i kamenog alata se vršila na posebnom radioničkom mjestu u naselju, i to između kuća na slobodnom prostoru i pretpostavlja se da su ta “radionička postrojenja” bila zajednička a ne porodična. Naselje u Butmiru se među nabrojanim istovremenim lokalitetima ističe najvećom raznovrsnošću kamenog i kremenog materijala, što se, između ostalog, tumači veličinom istražene površine. Najviše su zastupljeni raznovrsni tipovi strelica, kamenih sjekira, sjekira-čekića sa rupom za nasađivanje, čija je proizvodnja bila najrazvijenija baš u Butmiru, dugih retuširanih noževa i ostalih poznatih tipova alatki tog perioda. Specifičnost na ovom lokalitetu su kremeni noževi sa usjecima za vezivanje pri donjem kraju oruđa. (Benac, 1979, 425)

            Od koštanog materijala u Butmiru je nađeno samo nekoliko malih šila, za razliku od Neba, a naročito od naselja Obre II, gdje su zastupljeni svi mogući oblici raznih alatki izrađenih od kosti, tj. izrađivani su u velikom broju.

            Nakit također nije nađen u Butmiru, za razliku od naselja u Nebu i Obrama II. (Benac, 1979, 428)

            Keramika butmirske kulturne skupine je najraznovrsnija i najdekorativnija keramička roba u čitavoj prelaznoj zoni, koja se pored centralne Bosne rasprostire u Metohiji, na Ohridu i u Pelagoniji. Zahvaljujući keramici, koja se odlikovala specifičnim osobinama, i uz to često velikim umjetničkim vrijednostima, sam lokalitet Butmir je dugo vremena zauzimao posebno mjesto u južnoj Evropi. (Benac, 1979, 431) Naselje u Butmiru pripada srednjoj fazi (klasičnoj) butmirske kulture (Butmir II). U toj fazi su došle do izražaja sve najbolje osobine keramičkih izrađevina u butmirskim naseljima.

Gruba keramika tehnološki je ista kao u starijoj fazi - Bumir I, ali se znatno povećao repertoar oblika. Uz konične zdjele, kao standardan oblik ove faze, nastaje tip koničnih posuda sa blago uvijenim gornjim dijelom. Zatim su zastupljene ovalne, poluloptaste i bikonične forme posuda sa manje izvijenim i kraćim cilindričnim vratom, vaze na nozi i plitke grube zdjele sa valovito oblikovanim obodom. Drške su brojnije nego u fazi I, a pored trakastih i tunelastih ističu se drške u vidu stiliziranih životinjskih glava. U Butmiru se u ovoj fazi fina keramika javlja u tri osnovne vrste: crnoglačana, spiralno-trakasta i keramika hvarsko-lisičićkog tipa (koja je u Butmiru nađena u neznatnom broju). Crnoglačana keramika kvantitativno je bila najzastupljenija u Obrama II, ali su svi njeni oblici zastupljeni i u Butmiru II. Ova keramička roba ima tri osnovna oblika: bikonične i zaobljene šolje i zdjele, i vaze na nozi sa brojnim varijacijama oblika tih nogu. Kao ukras na ovoj keramici najviše je zastupljena plastična dugmad i to u vidu dvostrukih redova, ili dugmad kombinirana sa potomama, dok su bikonične vaze često dekorirane okomitim kanelurama. Spiralno-trakasta keramika je najizrazitija karakteristika klasične butmirske skupine (faza Butmir II). U tehničkom pogledu to je najbolje izrađena keramika, a majstori su dostigli najviši umjetnički domet u njenom ukrašavanju. Osnovni oblici spiralno trakaste keramike su: loptaste vaze, loptaste vaze sa visokim vratom, bikonične zdjele i šolje, vaze sa zaobljenim gornjim dijelom ili sa cilindričnim vratom, kanope (kruškoliko vaze), visoke šolje ovalnog profila, vaze sa više nogu, razno minijaturno posuđe, te žrtvenici sa četiri noge, karakteristični samo za naselje u Butmiru. Motivi u vidu spirala u obliku slova C i S, koji su doživjeli pravi procvat,  redovno se javljaju na loptastim vazama, a rjeđe na loptastim vazama sa visokim cilindričnim vratom. Plastične spirale često su ukrašene crvenom ili bijelom inkrustracijom. Najčešće je dobro uglačana okolna površina prekrivena crvenom bojom. Trakasti motivi su preuzeti iz prethodne faze, ali variraju u mnogo bogatijim kombinacijama, a upotreba bijele inkrustracije je češća. Najdekorativniji su motivi u vidu meandra, vučijih zuba, i u vidu slova K. Od svih istovremenih naselja u Butmiru se najviše razvio strogi geometrijski stil, a pravolinijski motivi se javljaju u najviše varijacija. Tako je Butmir nakon iskopavanja od 1893. do 1896. godine postao pojam spiraloidne i trakaste keramike. (Benac, 1979, 415, 431-333)

            Keramički predmeti plastične umjetnosti čine važnu komponentu u okviru butmirske kulturne skupine, a svojom pojavom osiguravaju joj posebnu individualnost među neolitskim kulturnim skupinama na Balkanu. Nađeni su u naseljima Butmir, Nebo i Obre II. Najbrojnija plastika nađena je baš u Butmiru. Najviše su zastupljeni prikazi ljudskih figura, izrađeni sa velikom pažnjom u crnoglačanoj tehnici. Urezima su naglašeni pojedini detalji tijela ili odjeće. Najbrojniji su ženski likovi kod kojih su naglašene osobine tijela. Jedan broj sačuvanih glava ljudskih figurina ima određene osobine realistične umjetnosti, koje omogućavaju naziranje tri osnovna rasna tipa: armenoide, negroide i europeide (alpski tip), ali je teško reći da li je to samo vizija umjetnika ili se zaista radi o pokušaju prikaza rasnih tipova.(Benac, 1979, 437-438) Donji dio tijela završava kao valjkasta cjelina sa malim proširenjem na dnu (suknja?), a rijetko su prikazane i noge. Na nekim figurinama odjevni detalji se ističu pomoću raznih ureza i uboda. Pored realističnih prikaza, u Butmiru su nađeni i shematični prikazi ljudskog lika i to u dvije varijante: varijanta 1, “likovi sa maskama”, i varijanta 2, “adoranti”. Pretpostavlja se da su te figurine imale određen kultni karakter. Za većinu ženskih figura  smatra se da su bile povezane sa kultom žene, odnosno nekom boginjom plodnosti, što se povezuje sa matrijarhalnim odnosima koji su vladali u neolitskom periodu. Pretpostavlja se da realističke figure predstavljaju samo jedinstven kult majke. Za figurine sa “maskom na licu”, kao i one u stavu adoranata, pretpostavlja se da su učesnici u nekim kultnim radnjama i magijskim obredima. (Benac, 1979, 443) Postavlja se pitanje da li je naselje Butmir u klasičnoj fazi butmirske kulture (Butmir II)  postalo neko kultno središte ili su, nalazeći se u zatvorenom prostoru, izvan glavnih komunikacija, stanovnici naselja u Butmiru stvorili svoj poseban stil i dalje ga njegovali ili se radi o kombinaciji oba rješenja, što se sreće i u drugim paralelnim neolitskim skupinama, vinčanskoj, danilskoj i slično. (Benac, 1979, 444)

            Životinjske figure su zastupljene u malom broju, a prikazuju najčešće rogate domaće životinje, odnosno goveda, ali bez smisla za realizam kao kod ljudskih figurina. (Benac, 1979, 436-438) 

            Tek 1979. godine, pri  manjem zaštitnom iskopavanju na lokaciji za gradnju UPI-jevog instituta za istraživanja i razvoj, otkriveni su ostaci poda od nabijene gline koji je pripadao jednom nadzemnom stambenom objektu pravougaonog oblika. Dimenzije nadzemnog objekta nisu ustanovljene. Uz južni rub objekta bila su tri ognjišta, od kojih su konstatirane samo supstrukcije od kamena i šljunka. Rezultati nisu objavljeni i nije poznato kojem je periodu pripadao ovaj nadzemni objekat.

            Gradnjom saobraćajnice Ilidža-Hrasnica, koja vodi sjevernim i istočnim rubom prahistorijskog lokaliteta Butmir, 1998. godine aktivirana su istraživanja ovog lokalieta i to vezana za trasu spomenute saobraćajnice, a kasnije i za gradnju Kompleksa Terme - Čatež. Dio radova na trasi bio je obavljen prije nego što je stručna komisija izašla na teren, tako da je dio sjevernog rubnog dijela naselja na potezu Dom zdravlja - Poljoprivredni institut već bio izgubljen za arheološka istraživanja.

            Tokom 1999. godine otkriven je krajnji istočni rub prahistorijskog naselja na lokalitetu Bare u Butmiru. Došlo se do sasvim novih saznanja koja su obuhvatala period neolita, a zatim mlađeg željeznog doba - latena. Ustanovljena su dva horizonta stanovanja: gornji, mlađi, koji je djelimično, ukopavanjem objekata, oštetio donji, stariji horizont. Procjena značaja starijeg horizonta naseljavanja nije bila moguća zbog nedovoljne arheološke građe, ali se vjerovatno radi o rubu od ranije istraženog neolitskog naselja. (Kujundžić-Vejzagić  1999, 4-8)

            Novi podaci dobijeni su 2002. godine pri zaštitnim istražnim radovima koja su izvršena uz istočni rub centralnog dijela naselja. Prema nalazima u naseobinskim slojevima konstatirana je prvo faza Kakanjske kulture (prije 5100. godine prije nove ere), dvije faze Butmirske kulture (faza Butmir I oko 5100-4900. godine prije nove ere) i faza Butmir II (za koju se do 1979. godine smatralo da je to jedini period  zastupljen na ovom lokalitetu, oko 4820- 4750. godine prije nove ere),  te faza kulturne skupine Hvar-Lisičići koja je paralelna sa fazom Butmir III (do 4500. godine prije nove ere). Ovim iskopavanjima su potvrđene sumnje naučnika u rezultate do kojih se došlo iskopavanjima 1893-1896. godine. Druga istražena lokacija nalazila se na području budućeg Kompleksa Terme - Čatež, tj. na lokaciji Tilava. Ova zaštitna iskopavanja su osnova za buduća sistematska arheološka istraživanja. Njima je dobijen uvid u geološku i kulturnu stratigrafiju lokaliteta. Na osnovi pokretnog arheološkog materijala ustanovljeno je da se na ovom prostoru formirala poznomezolitska kultura, vjerovatno između 8000. i 6000. godine prije naše ere. Osnovne odlike nađenog materijala se mogu tipološki i hronološki povezivati sa protuneolitskim kulturama Podunavlja i Mediterana.  (Kujundžić-Vejzagić, 2002)

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u akte o zaštiti dobra i utvrđeno je: da Arheološko područje – Butmir, općina Ilidža, nije stavljeno pod zaštitu Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnog naslijeđa SR BiH.

            Na sjednici od 6. aprila 1999. godine, Vlada Kantona Sarajevo donijela je zaključak o usvajanju Programa zaštite i korištenja arheoloških lokaliteta Ilidža, kojeg je sačinio Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. Općina Ilidža je bila zadužena da po hitnom postupku, a na prijedlog Kantonalnog zavoda, donese Rješenje o pravnoj zaštiti.

            U Kantonalnom zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, lokalitet je uveden kao evidentirani spomenik kulture i sačinjen je Prijedlog za stavljanje dobra pod pravnu zaštitu, broj 220/01, od 23. marta 2001. godine. Time ovo dobro potpada pod prethodnu zaštitu i ima isti tretman kao zaštićeni spomenik.

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine valoriziran je u I kategoriju.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

-     1893-1896. godine – vršena su iskopavanja neolitskog naselja u Butmiru na mjestu Poljoprivredne stanice.

-     21-27. augusta 1979. godine vršena su zaštitna arheološka iskopavanja vezana za izgradnju UPI-jevoj Instituta za istraživanja i razvoj. Istraživanja su izvršili dr. Borivoj Čović i mr. Bruno Marijanović, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo. Osim u stručnom izvještaju, rezultati istraživanja nisu objavljeni.

-     21. decembra 1998 - 15. februara 1999. godine izvršena je prva faza zaštitnih arheoloških istraživanja uz trasu novog puta Ilidža-Hrasnica. Trasa ove ceste ide duž čitavog sjevernog ruba arheološke zaštićene zone. Uz istočni rub ove zone, kojim prolazi također trasa planirane ceste, na lokalitetu Bare, na dijelu dionice K 47-48, uz zapadni rub trase,  otkriveno je novo nalazište koji predstavlja jugoistočni dio neolitskog naselja Butmir. U februaru 1999. godine izvršena su na tom lokalitetu zaštitna sondiranja.

-     U marta 1999. godine sačinjen je od strane Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, “Program zaštite i korišćenja arheoloških lokaliteta Ilidža”. Tim programom predviđena su reviziona iskopavanja neolitskog naselja Butmir, te sistematsko istraživanje prostora između istraženog dijela prahistorijskog naselja i novootkrivenog lokaliteta Bare, konzervacija ostataka zemunica, rekonstrukcija nadzemnih objekata, te postavka materijala u muzejskoj zbirci za koju je predviđen prostor u zgradi stare Poljoprivredne škole u Butmiru.

-     Vlada Kantona Sarajevo je 6. aprila 1999. godine donijela zaključak kojim je usvojen Program zaštite arheoloških lokaliteta Ilidža, a u cilju pravne zaštite neolitskog naselja Butmir zadužuje se Općina Ilidža da po hitnom postupku, a na prijedlog Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, donese Rješenje o pravnoj zaštiti prostora za koji se pretpostavlja da pokriva kompletno neolitsko naselje od oko 50 000 m2, tj. od istraženog dijela naselja na sjeveru do novootkrivenog naselja na jugoistoku (Bare). 

-     2002. godine izvršena su arheološka istraživanja na potezu Tilava (na planiranoj lokaciji za Kompleks Terme - Čatež), zapadno od istraženog centralnog dijela lokaliteta Butmir, a otvorena je i sonda uz put koji vodi od Poljoprivrednog instituta uz rubno područje istraženog centralnog dijela naselja krajem XIX stoljeća.

-     2004. godine izrađen je Prijedlog programa arheoloških zaštitnih istraživanja na području novoprojektiranog Parka sportova u Butmiru, koji se nalazi na lokaciji Bare, istočno od istraženog centralnog dijela lokaliteta Butmir.

Sav pokretni arheološki materijal evidentiran je u inventarskim knjigama Odjeljenja za arheologiju, Odsjek za prahistoriju, Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Veliki dio materijala je deponiran u Zemaljskom muzeju, a jedan manji dio dat je na posudbu za izložbu u Muzeju grada Sarajeva.

5. Sadašnje stanje dobra

Uvidom u stanje na lokalitetu Butmir dana 28. jula 2004. godine, konstatirano je sljedeće: davno je ustanovljeno da na lokalitetu Butmir postoje još svi uvjeti za korisno kontrolno iskopavanje, koje, iako planirano 80-ih godina XX stoljeća, nije realizirano. (Benac, 1979, 415)   Međutim, zbog poslijeratnih (najnovijih) građevinskih radova i kopanja rovova tokom rata 1992-1995. godine, devastiran je gotovo čitav tel na kojem je bilo locirano otkriveno neolitsko naselje, a ujedno je cijelo područje bilo  minirano. Početkom 1999. godine, primjećeno je da ovaj prostor, pored ratne devastacije, trpi od bespravne izgradnje, mijenjanja namjene postojećih  objekata, kao i njihovog proširivanja ili rušenja, te bespravne sječe drveća na preostalom dijelu parka između austougarskih objekata (1999, 4). Za ostale, zasada slobodne površine, na lokacijama Bare i Tilava, na  kojima su, prema gore navedenim aktima i programima, predviđena arheološka istraživanja, nadležna je kantonalna služba zaštite i Općina Ilidža. 

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A) Vremensko određenje

B) Historijska vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

i. Kvalitet obrade

ii. Kvalitet materijala

v. Vrijednost detalja

            D) Čitljivost (dokumentarna, naučna i obrazovna vrijednost)

i.Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim historijskim razdobljima

ii.Svjedočanstvo o historijskim mijenama

iv.Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili maniru

v.Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

E) Simbolička vrijednost

iv. Vezanost za rituale i obrede

v.  Značaj za identitet skupine ljudi

G) Izvornost

i. Oblik i dizajn

ii. Materijal i sadržaj

v. Položaj i smještaj u prostoru

vi. Duh i osjećanja

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

Sastavni dio ove odluke su:

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:

1895.    Radimsky, Waclav - Hoernes, Moritz, Die Neolithische Station von Butmir bei Sarajevo in Bosnien, teil I, Wien, 1895.

1898.    Fiala, Franjo - Hoernes, Moritz, Die Neolithische Station von Butmir bei Sarajevo in Bosnien, teil II, Wien, 1898.

1971.    Benac, Alojz, Obre II – neolitsko naselje butmirske grupe na Gornjem polju, Glasnik Zemaljskog muzeja,  nova serija, sveska XXVI (Arheologija), Sarajevo, 1971, 5-300.

1973.    Benac, Alojz, Obre II – Obre I, Wissenschaftliche Mitteilungen des Bosnisch-Herzegowinischen Landesmuseum, band III, Heft A, Archäologie, Sarajevo, 1973.

1974.    Gimbutas, Maria, Chronologie of Obre I and Obre II, Wissenschaftliche Mitteilungen des Bosnisch-Herzegowinischen Landesmuseum, band IV, Heft A, Archäologie, Sarajevo, 1974, 15-35.

1979.    Benac, Alojz, Prelazna zona, u: Praistorija jugoslavenskih zemalja, Neolit, Sarajevo, 1979, 363-471.

1999.    Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, Program zaštite i korišćenja arheoloških lokaliteta Ilidža, Sarajevo, mart, 1999, 1-16.

2002.    Kujundžić-Vejzagić, Zilka, Sondažna istraživanja na neolitskom naselju Butmir 2002. godine (priloženo u dokumentaciji)

2002.a Kujundžić-Vejzagić, Zilka, Izvještaj o realizaciji programa zaštitnih arheoloških istraživanja na lokalitetu Butmir-Ilidža predviđen za izgradnju Kompleksa Terme-Čatež (priloženo u dokumentaciji)

2004.    Kujundžić-Vejzagić, Zilka, Prijedlog programa zaštitnih arheoloških istraživanja na području novoprojektovanog Parka sportova u Butmiru, Sarajevo, 2004. (priloženo u dokumentaciji)