Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 53/04.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 10. jula 2004. godine, donijela je
O D L U K U
I
Graditeljska cjelina – Zavra džamija u Livnu proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Graditeljsku cjelinu čine džamija, mezarje u okviru haremskog zida i haremski zid sa ulaznom kapijom.
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 8/59 i 8/60 (stari premjer), upisan u z.k. uložak broj 867, k.o. Livno, općina Livno, Federacija Bosne i Hecegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, sanaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za prostor definiran u tački I stav 3. ove odluke:
Ÿ dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
Ÿ izvršiti zaštitu objekta od utjecaja vlage;
Ÿ izvršiti sanaciju i konzervaciju oštećenih zidova objekta;
Ÿ izvršiti sanaciju krovne konstrukcije i munare;
Ÿ izvršiti istraživačke radove i restauraciju bojenih površina u unutrašnjosti džamije;
Ÿ izvršiti konzervaciju i restauraciju nišana u haremu džamije.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i konzervaciju.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» .
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
Broj: 09-02-655/03-5
6. juli 2004. godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu.
Komisija je na osnovi peticije, dobijene od strane Centra za islamsku arhitekturu, pristupila provedbi postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa članom V stav 4. Aneksa 8. i članom 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:
Ÿ dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (posjedovni list i kopiju katastarskog plana),
Ÿ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
Ÿ historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Graditeljska cjelina Zavra džamije u Livnu je smještena u Staroj mahali. Parcela harema džamije je definirana ulicama Tepet i Nurije Pivčić.
Graditeljska cjelina je smještena na lokaciji koja obuhvata k.č. 8/59 i 8/60 (stari premjer), broj posjedovnog lista 720, vlasništvo Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, Muftijstvo Mostar, Vakufske povjerenstvo Livno; pravo raspolaganja 1/1; k.o. Livno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Ulaz u harem Zavra džamije je sa sjeverne strane.
Glavna osovina džamije orijentirana je sjeverozapad-jugoistok. Ulaz je na sjeverozapadnoj strani. Mihrabski zid je na jugoistoku. Mezari unutar džamijskog harema su dužom osovinom (doglavni – donožni bašluk) postavljeni u pravcu sjeveroistok – jugozapad.
Historijski podaci
Karakterističan oblik džamije u BiH, s obzirom na brojnost izvedenih objekata, predstavljaju džamije sa drvenom munarom(1). Prema M. Bećirbegović, džamije sa drvenom munarom su nastale kao rezultat islamske kulture i kolektivnih potreba naroda. Građene su posebnim, «lokalnim» arhitektonskim jezikom, i u dobroj mjeri se vežu za tradicionalnu arhitekturu na ovom prostoru.
Prema M. Bećirbegović, džamije sa drvenom munarom u Livnu i cijeloj zapadnoj Bosni su građene od kamena, sa pokrovom od šindre. Karakteriziraju ih jednostavne, tzv. slijepe munare, čija je galerija skoro zatvorena, sa malim otvorima pri vrhu.
Prilikom svog putovanja kroz zemlje Balkana, sredinom XVII stoljeća, Evlija Čelebi je u Livnu zatekao 13 džamija, od kojih 7 većih. Prevode tariha, kao i nazive, dao je za samo tri potkupolne džamije.
Krajem XIX stoljeća S. S. Kranjčević navodi da se u Livnu nalazi 11 džamija.
Istražujući nastanak džamija u Livnu kroz turske popise (deftere), Rapko Orman(2) je ustanovio da je u periodu od 1528. do 1604. godine sagrađeno osam džamija u Livnu. U tim popisima nisu navedene neke džamije(3) za koje je, prema natpisima o njihovoj izgradnji, utvrđeno da su postojale u tom periodu. S druge strane, navedene su neke džamije(4) koje danas, pod tim imenom, ne postoje i čija je historija nepoznata.
U popisu džamija izgrađenih u periodu do 1604. godine ne navodi se Zavra džamija, tačnije, ne navodi se pod tim imenom. Ime osnivača džamije kao i godina gradnje Zavra džamije nisu poznati.
Nad portalom džamije stoji natpis o njenoj obnovi(5) 1867. godine, a ne o izgradnji. Naziv Zavra sačuvan je u narodu..
2. Opis dobra
Džamija
Prema konceptu prostorne organizacija Zavra džamija u Livnu pripada jednoprostornim, kosim krovom pokrivenim džamijama sa drvenom pokrivenom (zatvorenom) munarom, sa zatvorenim sofama i sa prednjim mahfilom.
Ulazni zid, kojim su 1867. godine zatvorene sofe, nosi dekorativne elemente koji pripadaju baroku.
Vanjske dimenzije objekta iznose 11,25 x 8,35 m. Unutrašnja površina objekta iznosi oko 70 m², dok je ukupna površina molitvenog prostora (zajedno sa mahfilom) oko 90 m². Visina unutrašnjeg prostora džamije, mjereno od poda do tavanice, iznosi oko 4,30 m, a visina munare oko 7,0 m.
Na džamiji su 1867. godine izvršene značajne popravke i prepravke. Zidovi džamije su rađeni od nepravilnog kamena uz upotrebu krečnog maltera u velikim količinama, debljine od 60 cm, ulazni zid, do 80 cm, mihrabski zid. Uglovi su rađeni od pravilnih klesanaca većih dimenzija. Džamija je izvana malterisana cementnim malterom debljine oko 3 cm. Izuzetak čini naknadno urađen ulazni zid rađen od pravilnih klesanaca, nemalterisan.
Džamijski zidovi su sa unutrašnje strane malterisani i tretirani bojom(6).
S obzirom na osnovne tipološke odlike džamije, jednostavno je pretpostaviti da je džamija izvorno imala trijem sa sofama. Stilske odlike i historijski podaci ukazuju na činjenicu da je sadašnji prednji zid fasade dodat naknadno i da je njegovom izgradnjom trijem zatvoren.. Streha krova pred njim iznosi 1,0 m, dok je njena širina na ostatku objekta oko 40 cm.
Unutrašnji prostor džamije je pokriven drvenom tavanicom. Kosi krov na četiri vode je danas pokriven crijepom.
Današnja drvena munara(7) izlazi iz krovne konstrukcije i postavljena je na jugozapadnoj strani krova. Tijelo munare je visoko i vitko, a otvori na šerefi su izrazito veliki (1/2 ukupne visine šerefe). Tijelo munare je dvanaestostrano, što odgovara broju stavaka u pozivu na molitvu koje mujezin izgovara sa munare. Stranice su izvedene od dvije daske, dok su rubovi zatvoreni i naglašeni željeznim trakama. Šerefa (galerija) je proširena za 15-20 cm u odnosu na tijelo munare i ima mali nazubljeni vijenac u donjem pojasu. Otvori na šerefi su završeni profiliranim lukom. Ispod šerefe se nalaze drveni ukrasi urađeni u obliku nazubljene strijele, po jedan na svakoj stranici munare. Ograda šerefe je također ukrašena drvenim ukrasima u obliku romba (po jdan na svakoj stranici). Krov, završen alemom, je izuzetno plitak.
Objekat Zavra džamije je postavljen na terenu sa izrazitim nagibom, tako da se sa strane Ulice Nurije Pivčića, sjeveroistočne strane, doima da je objekat prizeman, dok se sa strane Tepet ulice, sa jugozapadne strane, doima kao da ima dvije etaže.
Zbog postavke na terenu, a ovisno o kojem zidu se radi, prozori na objektu su postavljeni u jednom, odnosno dva horizontalna niza.
U prvom horizontalnom pojasu, koji se javlja na jugozapadnom i sjeverozapadnom zidu objekta, su postavljeni pravougaoni prozori. Prozori na jugozapadnom zidu (dimenzija cca 110 x 140 cm/širina x visina) sa vanjske strane imaju kamene okvire (šembrane, dimenzija cca 18 x 14 cm/širina x debljina) i demire od kovanog željeza. Prozori na sjeverozapadnom zidu (dimenzija cca 110 x 155 cm/širina x visina) sa vanjske strane, također, imaju kamene okvire prozora (šembrane) i demire od kovanog željeza. Pravougaoni otvor je završen profiliranim natprozornikom, urađenom u kamenu. U unutrašnjosti se iznad prozora prvog pojasa na oba zida nalaze plitki vitičasti rasteretni lukovi.
Prozori drugog horizontalnog pojasa (dimenzija cca 100 x 155 cm/širina x visina, pravougaoni okvir prozora, dok visina do tjemena luka iznosi cca 120 cm) postavljeni su na svim zidovima, uključujući i ulazni. Na sjeverozapadnom i jugozapadnom zidu, unutar vanjskog pravougaonog polja, urađenog u kamenu iz četiri dijela (šembrane), smješten je polukružno završeni prozor. Na sjeveroistočnom i jugoistočnom zidu, gdje se nalazi samo jedan niz prozora, polukružno završeni prozori nemaju vanjsko pravougaono polje. Sredina je kod svih prozora naglašena plitko-reljefnom dekoracijom u obliku vrha vitičastog luka, smještenom u centru kamene šembrane. Prozori su sa vanjske strane zatvoreni sa po dvije željezne šipke postavljene horizontalno. Samo prozori na mihrabskom, jugoistočnom zidu imaju demire. Pravougaoni otvor prozora na sjeverozapadnom, ulaznom zidu je završen profiliranim natprozornikom, urađenom u kamenu. U unutrašnjosti se prozori drugog pojasa završavaju plitkim polueliptičnim rasteretnim lukovima.
Svojom izradom i dekorativnim ukrasima sjeverozapadni, ulazni zid Zavra džamije u Livnu izdvaja se od ostatka džamije. Tarih (natpis) nad ulaznim vratima govori o obnovi ove džamije od strane stanovnika mahale koja se desila 1284. godine po hidžri, odnosno 1867. godine. Ulazni zid odlikuje simetrija otvora i ukrasa. Rađen je od pravilnih klesanaca kamena, sa uglovima naglašenim istakom kamenih blokova i ukrašen dekorativnim ukrasima koji pripadaju baroknom stilu. Dekorativni elementi su u vertikalnom smislu smješteni u tri polja.
Dva krajnja identično urađena polja se u horizontalnom smislu mogu podijeliti na tri pojasa. Vertikalnu cjelinu tih krajnjih polja čine prozor prizemlja, dekoracija u plitkom reljefu u obliku stiliziranih povezanih voluta između kojih se javljaju ukrasi sa floralnim motivima i prozor sprata.
Središnje vertikalno polje zauzima cjelina portala koja se nadalje može dijeliti u vertikalnom i u horizontalnom smislu na po tri dijela.
Element portala je urađen jednostavno. Unutar pravougaonog otvora, neznatno izvučenog iz ravni zida (za 7 cm), smješten je lučno završeni otvor. Polja između kamenog luka i pravougaonog okvira su ukrašena plitkom dekoracijom sa floralnim motivima i rozetama. Drvena, dvokrilna vrata podijeljena na po tri pravougaona polja u vertikalnom i horizontalnom smislu, završena su ostakljenom lunetom.
Simetrično u odnosu na portal su smješteni kameni uzidani tričetvrt stupovi (stupovi koji sa ¾ svog tijela izlaze iz ravni zida). Na profiliranu bazu se nastavlja tijelo stupa koje «izranja iz školjke» (početak tijela stupa je dekoriran ukrasima koji podsjećaju na školjkaste oblike) i koje je neposredno ispod kapitela ukrašeno floralnim motivima. Kapitel je urađen kao jednostavna i slobodna kompozicija kompozitnog kapitela.
Na portal i kapitele stupova koji ga okružuju se naslanja sljedeći horizontalni pojas, uokviren profiliranim dekorativnim vijencima. Unutar tog pojasa, dio iznad portala je vertikalno rasčljanjen na tri dijela u koja su smješteni natpisi pisani lijepim talik-pismom (po M. Mujezinoviću).
U zadnjem horizontalnom pojasu su iznad stupova smješteni stilizirani ćupovi koji nose polumjesec i zvijezde, dok se iznad portala ponavlja uvećani motiv koji nalazimo između prozora. Prostor između simetrično postavljenih organoidnih ukrasa u obliku vijuga i voluta popunjen je floralnom dekoracijom.
Ispod strehe, sa donjim pokovom od drvenih dasaka bojenih tamnozelenom bojom, javlja se kameni profilirani završni vijenac bojen naizmjenično jarkom crvenom i plavom bojom.
Unutrašnji prostor džamije je podijeljen na dva dijela, na unutrašnje sofe sa kojih se pristupa na mahfil i dalje na munaru i na glavni molitveni prostor. Sve unutrašnje zidne površine su malterisane i bojene. Zadnji sloj(8) bojene dekoracije je bež boje (boja pijeska sa primjesom toplih crvenkastih tonova) sa floralnim motivom crvene boje (grančice sa listovima) koje su rađene šablonom.
Prostor unutrašnjih sofa je za 30-ak cm podignut od nivoa molitvenog prostora, od kojeg ga dijeli drvena ograda. Drvena ograda, visine 45 cm, je urađena od plošnih drvenih stupića u obliku balustrade ili stiliziranih vaza sa cvijećem, smještenih između dvije drvene grede.
Izuzetno strme drvene stepenice, smještene na «L», vode sa lijevih (posmatrano prema mihrabu) unutrašnjih sofa na mahfil. Prema smještaju u prostoru mahfil Zavra džamije pripada prednjim mahfilima, odnosno mahfilima postavljenim uz samo jedan, ulazni zid. Karakteristika mahfila u Zavra džamiji jeste da nema istaka za mujezina.
Šest stupova, po tri na unutrašnjim sofama, nose pet plitkih vitičastih lukova na koje sa naslanja drvena konstrukcija mahfila. Mahfil je za 45 cm prepušten u odnosu na ravan lukova unutrašnjih sofa. Ograda mahfila je drvena, visine 55 cm i u svojoj dekoraciji identična ogradi na unutrašnjim sofama.
Drvena tavanica je jedinstvena za ukupan prostor džamije. Na mjestu mahfila tavanica se preko četiri vitičasta luka oslanja na sedam stupova (srednja dva polja su bez lukova). Tavanica je, danas, napravljena od drvenih špera postavljenih između drvenih gredica u 30 pravougaonih polja (raster 6 x 5).
Mimber u Zavra džamiji izveden je od drveta. Na prednoj strani je otvor sa platnom koje zatvara portal. Unutar pravougaonog rama portala je vitičasti luk, a kruna nad ramom, sastavljena od dva dijela, je dekorirana stiliziranim cvijećem po rubovima. Bočne strane, ograda mimbera, su u potpunosti zatvorene daskama bez prolaza ispod podijuma (prostor do kojeg vodi stepenište mimbera). Podijum je uokviren sa četiri stupića, međusobno povezana vitičastim lukovima, koji nose pokrov na kojem je smješten osmougaoni tambur i šatorasti završetak sa alemom.
Prostor mihraba, širine 161 cm i visine 370 cm, je izvučen iz ravni zida za 15,5 cm. Jednostavno profilirani kameni pravougani ram uokviruje sedmerostranu mihrabsku nišu zasvedenu ukrasima u vidu trouglastih oblika. Prostor mihraba se završava pločom sa kaligrafskim natpisom i nazubljenim ukrasima.
Ispred mihraba se s obje strane nalazi drveni podijum. Prostor širine 82 cm je od ostatka molitvenog prostora odvojen drvenom ogradom visine 70 cm koja se bojom i dekoracijom razlikuju od ostatka drvenih elemenata u džamiji.
U munaru se pristupa izuzetno strmim stepeništem bez ograde sa mahfila i , dalje, sa ravne tavanice.
Mezarje
U dvorištu Zavra džamije se danas nalaze samo tri para nišana.
U malom ulaznom dvorištu, neposredno uz ulaz u džamiju, je smješten mezar Mehmed efendije, umrlog 1853/54. godine, čiji je nišan, bogato ispisan tekstom i dekoriran, nažalost, do danas, usljed atmosferilija, pretežno propao.
Od drugog para nišana, smještenih neposredno uz mihrabski zid, do danas je ostao samo jedan bašluk (nadgrobni kamen) zarastao u travu.
Treći par nišana, većih dimenzija, je smješten desno od džamije. Bez dekoracija po bašlucima, ali sa puno teksta, ovaj nišan označava mezar izvjesnog hatiba Abdulah efendije. Usljed atmosferilija i ovaj je nišan znatno propao.
Zavra džamija u Livnu je jedan od objekata u Bosni i Hercegovini čiji dijelovi posjeduju izvjesne karakteristike baroka.
Kompozicija elemenata, slobodno interpretirani kompozitni stupovi i organoidni ukrasi primijenjeni u dekoraciji ulazne fasade, kao i vitičasti lukovi primijenjeni u unutrašnjosti objekta, upućuju na barok.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Objekat nije bio pod zaštitom države.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Radovi na sanaciji i održavanju Zavra džamije u Livnu nisu rađeni pod stručnim nadzorom Zavoda za zaštitu spomenika, tako da tačnih podataka o vrsti i obimu intervencije na objektu nema.
Mještani su 1982. godine zamijenili drvenu munaru usljed dotrajalosti materijala. Jedini podatak o staroj munari jeste fotografija M. Mujezinovića, objavljena u Islamskoj epigrafici Bosne i Hercegovine. Poredeći novu i staru munaru, uviđa se da je nova munara viša i vitkija od prethodne. Galerija je zatvorena što je, također, promjena u odnosu na staru munaru.
Najvjerovatnije u istom periodu je došlo i do promjene tavanice unutar džamije, ali s obzirom da nema nikakvih podataka o staroj tavanici, ne može se govoriti o mogućim urađenim izmjenama.
5. Sadašnje stanje dobra
Objekat Zavra džamije je u prilično lošem stanju koje je prouzrokovano neodržavanjem objekta. Na zidovima su primjetni tragovi vlage, usljed koje dolazi do oštećenja unutrašnje dekoracije. Krovna konstrukcija je u relativno lošem stanju. Pristup na munaru je zabranjen usljed nestabilnosti konstrukcije.
Objekat Zavra džamije se prestao koristiti prije godinu dana.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», br. 32/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Historijska vrijednost
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
E. Simbolička vrijednost
ii. Sakralna vrijednost
iii. Tradicionalna vrijednost
v. Značaj za identitet skupine ljudi
H. Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- zemljišnoknjižni izvadak,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja graditeljske cjeline Zavra džamije u Livnu nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1996. Čelebi, Evlija, Putopis, Izdavačko preduzeće Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.
1998. Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga III, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998.
1999. Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, 2. izdanje, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1999.
1999. Rapko, Orman, Blago pod kupolom – livanjske potkupolne džamije, Planjax, Tešanj, 1999.
(1) “Nekada su to bili najbrojniji sakralni objekti u Bosni, što govori podatak da je u historijskom periodu od 1120 džamija, njih 786, od kojih 770 u Bosni i 16 u Hercegovini, imalo drvenu munaru.»( Madžida Bećirbegović, Džamije sa drvenom munarom u BiH)
(2) Rapko Orman, Livanjske potkupolne džamije
(3) Nisu navedene Starogradska kao ni Džamija Hadži Ahmeta Dukatara ili Glavica džamija.
(4) To su: Džamija Hadži Uvejsa, Džamija Mehmed-age, Mesdžid Pehlivana Hasana i Mesdžid Husejna Etkmeči-zade.
(5) «Allah je jedan, a Muhamed Njegov vjerovjesnik. Ova časna džamija je obnovljena zalaganjem i pomoći cijenjenih stanovnika ove mahale, a obnova je dovršena u vrijeme pravedne vladavine sultana Gazi Abdul Aziz-hana. « M. Mujezinović, Islamska epigrafika BiH, str. 114
(6) Rapko Orman u svojoj knjizi ”Blago pod kupolom” navodi da je unutrašnjost svih potkupolnih livanjskih džamija bila oslikana.
(7) Današnja drvena munara potječe iz 1982. godine, kada su mještani, usljed dotrajalosti, zamijenili staru. Jedini podatak o staroj munari jeste slika M. Mujezinovića iz 70- ih godina XX stoljeća na kojoj se uočava da je prethodna munara bila niža i zdepasta (nalik kamenim munarama u Livnu) sa otvorenom galerijom. M. Mujezinović u svojoj knjizi ”Islamska epigrafika BiH” iznosi pretpostavku, baziranu na činjenici da su zidovi džamije od kamena, da je i munara džamije nekada bila urađena u kamenu.
Po M. Bećirbegović, ”Džamije sa drvenom munarom u BiH”, džamije sa drvenom munarom u zapadnoj Bosni su u pravilu rađene od kamena, jer je to bio lahko dostupan materijal. S obzirom na tu činjenicu, kao i na činjenicu da se nigdje na zidovima džamije ne uočava mjesto munare, moguće je da je Mujezinovićeva pretpostavka netačna ili da je džamija prilikom obnove 1867. godine doživjela značajne izmjene koje su uključivale i promjenu munare.
(8) Na pojedinim mjestima, gdje su usljed vlage otpali komadi maltera i boje, vidljivi su tragovi starog maltera druge boje. S obzirom na različite boje (tamnozelena, plava i crvena boja) moguće je postojanje i više starijih slojeva maltera.
|
