Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 53/04.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. maja 2004. godine, donijela je
O D L U K U
I
Stambena graditeljska cjelina Bišćević – Lakšić u Mostaru proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 29/38, 29/40, 29/41, 29/42 i 29/50, upisani u z.k. uložak br. 1196, 1197, 3517 i 4506, k.o. Mostar I, Grad Mostar, gradsko područje Jugoistok, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 2. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su samo radovi na tekućem održavanju, konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i radove koji imaju za cilj prezentaciju nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;
- izvršiti čišćenje okoline objekata (padine prema Neretvi) od otpadaka, šuta i rastinja;
- prema odgovarajućem projektu izvršiti uređenje i kaldrmisanje pristupne ulice – Bišćevića sokak;
- prema odgovarajućem projektu izvršiti rasvjetu ulice Bišćevića sokak i osvjetljenje Bišćevića i Lakšića kuće sa zapadne strane – strane uz rijeku Neretvu;
- investitor radova rehabilitacije Lakšića kuće dužan je snositi troškove popravke oštećenja nastalih nakon rehabilitacije.
Poželjno je da objekti zadrže izvornu, stambenu, namjenu. Kompleks, ili pojedini njegovi dijelovi, mogu biti korišteni u edukativne i kulturne svrhe i otvoreni za javnost.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» .
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
Broj: 09-2-92/04-1
4. maja 2004. godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovi člana 2. stava 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Komisija je na sjednici održanoj 14. jula 2000. godine donijela odluku o stavljanju Bišćevića kuće u Mostaru na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 390.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, te podatke o oštećenjima u toku rata,
- dokumentaciju o lokaciji imovine,
- dokumentaciju o sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,
- historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Stambeni kompleks Bišćević - Lakšić je smješten uz rijeku Neretvu, na lokaciji koja obuhvata k.č. 29/38, 29/40, 29/41, 29/42, 29/50, k.o. Mostar I, općina Mostar, Federacija Bosne i Hercegovine.
Pristup kompleksu je sa istočne strane, iz ulice Bišćevića sokak, koja se odvaja sa Fejićeve ulice na istočnu stranu, prema rijeci Neretvi. Ulaz u avlije Bišćevića i Lakšića kuće je sa istočne strane, dok je ulaz u avliju kuće koja je danas vlasništvo Općine Mostar sa sjeverne strane. Čitav stambeni kompleks Bišćević – Lakšić se razvija u pravcu sjever – jug, sa otvaranjem fasade ka rijeci Neretvi.
Historijski podaci
Jedan od najreprezentativnijih stambenih objekata iz perioda otomanske uprave u gradu Mostaru svakako je Bišćević-Lakšić stambeni kompleks.
Bišćević – Lakšić stambeni kompleks datira s kraja 18. i početka 19. stoljeća, iako je lokacija kompleksa za stanovanje, najvjerovatnije,korištena još i početkom 17. stoljeća (Amir Pašić, Reclaiming historic Mostar, opportunities for revitalization). Cijeli stambeni kompleks je, prvobitno, pripadao Bišćevićima, uglednoj mostarskoj porodici. U drugoj polovini 19. stoljeća, sa uvećanjem porodice, došlo je do neophodnosti podjele kompleksa na tri zasebne cjeline.
Sjeverniji dio parcele danas pripada Općini Mostar, a kupljen je 1980. godine od familije Grabovac (1). Centralni dio parcele, Bišćevića kuća, i danas pripada porodici Bišćević, odnosno nasljednicima, s tim da je kuća pretvorena u privatni muzej tradicionalne kuće iz otomanskog perioda. Južniji dio parcele, koji pripada porodici Lakšić, se i danas koristi za stanovanje.
Bišćevići su stara muslimanska porodica čiji članovi žive u Mostaru od početka 17. stoljeća. Dva sokaka u Mostaru, jedan na Carini i drugi u Donjoj mahali, nose po njima svoje nazive od 1867. godine.
Vezan za porodicu Bišćević je i kapetan Halebija Bišćević (živio u Mostaru krajem 17. stoljeća i na Karađoz-begovoj medresi predavao islamsko pravno djelo Halebiju, po čemu je i dobio nadimak). Po kapetanu Halebiji je kula na desnoj strani (zapadna strana) Starog mosta dobila naziv Halebinovka, kao i vrelo, neposredno uz desnu obalu Neretve, oko stotinjak metara uzvodno od Starog mosta. Kapetan je iznad ovog vrela imao svoj ćošak koji je davno srušen.
U vlasništvu porodice Bišćević, pored atraktivnog Bišćevića ćoška u Mostaru, su bili i Bišćevića kula u centru Gabele, u mahali Brijeg, jedan od najljepših objekata ove vrste u Hercegovini (Ljubo Mihić, Čapljina centri za rekreaciju i kulturno-istorijski spomenici) i Bišćevića odžak, neposredno uz kulu (Hivzija Hasandedić, list Most, br. 115-116, str. 26-27).
Još od početka otomanske uprave Lakšići (2) su vršili dužnost dizdara mostarske tvrđave i nasljedno držali ključeve mostarskog dolinskog zatvora. Stoga se porodica u početku prezivala Dizdari Lakše, no kasnije Dizdari su formirali posebnu porodicu.
Najstariji poznati član porodice Lakšić jeste hadži Husein, otac velikog mostarskog vakifa hadži Ahmed-age koji je 1651. godine podigao džamiju i mekteb u Ričini i za njihovo izdržavanje uvakufio 40 objekata i cijelu Ričinu.
Među poznatijim Lakšićima je i Hasan-beg Lakšić, prvi saradnik Ali Fehmi ef. Džabića (mostarskog muftije i vođe u borbi za vjersko-prosvjetnu autonomiju bosanskohercegovačkih muslimana) i mostarski vakif s početka 20. stoljeća.
Polovinom 18. stoljeća Lakšići su stanovali u Ćose Jahja hodžinoj mahali na Carini. Tu su se nalazili njihovi konaci. Preko ljeta porodica je selila u Lakševine, mahalu sela Ortiješ, gdje su imali svoje kule (Hivzija Hasandedić, list Sloboda, br. 8, 1996).
2. Opis dobra
Kompleks je do danas ostao relativno neizmijenjen i sastoji se iz dva dijela: selamluk (muška avlija ili dio kuće za prijem gostiju i poslovne razgovore), koji čini Biščevića kuća, i haremluk (ženska avlija ili porodični, intimni dio objekta), koji je predstavljen dijelom Lakšića kuće.
Pristup Bišćevića kući(3) je iz Bišćevića sokaka kroz kapiju smještenu na istočnom avlijskom zidu. Preko drvenih, polulučnih, dvokrilnih, dekoriranih vrata se pristupa u kaldrmisano ekonomsko dvorište – araluk, prostor omeđen dvjema kapijama. Na južnom zidu araluka je smještena magaza – ostava.
Drvena, dvokrilna, skromnije dekorirana vrata, smještena na unutrašnjem istočnom zidu araluka, vode u kućnu avliju.
Avlijski prostor, pravougaonog oblika, dimenzija 10,0 x 6,0 m, sa proširenjem pred ulazom u mutvak – ljetnu kuhinju, je kaldrmisan riječnim kamenom iz rijeke Neretve, koje je organizirano u 25 pravougaonih polja sa upisanim krugovima.
Uz sjeverni avlijski zid su zasađene voćke i zelenilo. Šadrvan, napravljen od strane vlasnika nakon II svjetskog rata od riječnog kamena u cementnom malteru, je postavljen u blizini ulaza u mutvak.
Unutar avlije su smještene kuća, na zapadnom dijelu parcele, mutvak sa ostavom, na južnom dijelu parcele, i WC, u najudaljenijem uglu sjevernog dijela parcele.
Bišćevića kuća, ograđena visokim avlijskim zidom(4) i nevidljiva sa prilaznog puta, je orijentirana na unutrašnje dvorište i rijeku Neretvu. Zajednički, poluotvoreni prostori u kući, koji povezuju sobe, ali i sami bivaju korišteni za boravak, hajat u prizemlju i tavan na spratu su orijentirani na unutrašnje dvorište, dok se sobe u prizemlju i spratu otvaraju ka rijeci Neretvi.
Prema konceptu prostorne organizacije, Bišćevića kuća predstavlja tip kuće sa vanjskim holom. Vanjski hol je natkriven, otvoren sa istočne strane i spratni dio (tavan) je oslonjen na drvene stupove.
Materijal upotrijebljen za gradnju kuće, lokalni lomljeni kamen, je korišten za zidove objekta koji su malterisani izvana i krečeni iznutra. Zidovi sprata se u potpunosti vežu na zidove prizemlja. Vanjski zidovi objekta su oko 65 cm debljine, a unutrašnji zidovi prizemlja oko 50 cm. Zidovi između soba sprata su pregradni, tanji (oko 15 cm), od drvenog skeleta sa ispunom – čatma. Drvo je korišteno za stupove, međuspratnu i krovnu konstrukciju, kao i za vrata i prozore. Međuspratnu konstrukciju kuće čine drvene grede koje nose drveni pod sprata, sa šašavcima s donje strane. Stropnu konstrukciju čine, također, drvene grede. Potkrovlje se ne koristi. Kamen, sječen u kamene ploče, vađen iz okolnih mejdana, je korišten za pokrov viševodnog krova.
Na bijelo malterisanim fasadama kuće se ističu prozorski otvori. Svi prozorski otvori, osim onih na prostoriji velikog ćoška, su jednakih dimenzija. To su pravougaoni, drveni prozori koji se otvaraju na posmik-surmu, tako da je donje krilo pomično i diže se preko gornjeg. Prozori u prizemlju imaju rasteretnu nišu sa unutrašnje strane, dok prozori na spratu nemaju. Svi prozori imaju demire sa vanjske strane.
Prozori na velikom ćošku su drveni, otvaraju se na posmik-surmu, poput ostalih, ali se za razliku od njih završavaju polulučno. Sa vanjske strane nemaju ni demire ni drvene kapke.
U oblikovanju fasada kuće jasno se razlikuju istočna i zapadna fasada. Istočna fasada kuće, orjentirana na unutrašnje dvorište, sva urađena u drvetu, lagahna i prozračna, je napravljena da «uvlači« vanjski prostor. Nasuprot njoj, zapadna fasada - fasada ka rijeci Neretvi, se «izvlači» u prostor, tražeći što bolje vidike. Iz ravni zida kuće se izdvaja kubusni doksat koji se oslanja na dva, 8 i 15 metara visoka, kamena stupa. Drveni polulučni prozori doksata su orijentirani na tri strane svijeta, tako da se pogled iz velikog ćoška pruža ka, uz i niz rijeku.
Oblikovno i funkcionalno, Bišćevića kuća se može posmatrati kao niz međusobno povezanih kubusnih cjelina, koje čine poluotvoreni prostori urađeni u lakšem materijalu – drvetu, i zatvorene odaje. Cjeline su vezane uz dispoziciju kuće, ali oblikovno ne predstavljaju njene prostorije već zasebne elemente.
Tri cjeline u prizemlju kuće su hajat, velika soba i kuhinja.
Poluotvoreni, pravougaoni prostor hajata - hola, dimenzija 7,2 x 3,9 m, je popločan pravougaonim kamenim pločama. Na zapadnoj strani hajata je smještena velika soba sa tri prozora orijentirana ka rijeci, i jednim orijentiranim na hajat. Kuhinja, smještena na južnom zidu hajata, je, danas moderno opremljena prostorija sa dva prozora orijentirana na hajat, odnosno avliju.
Na južnom zidu hola, ispred kuhinje, su smješteni drveni basamaci - stepenište na ”L”, sa kamenim polazištem (tri početna stepenika), koje povezuje hajat u prizemlju i tavan na spratu kuće.
Četiri kubusne cjeline koje se javljaju na spratu kuće su tavan, mala odaja, pred-odaja i veliki ćošak.
Poluotvoreni prostor tavana – hola na spratu, dimenzija 7,3 x 3,2 m, ima drvenu međuspratnu konstrukciju sa šašavcima postavljenim između nosivih greda, s donje strane, i daščanim pokovom, sa gornje strane. Oslonjen je na dva pravougaona (25 x 20 cm) drvena stupa sa kamenom bazom. Sedla drvenih stupova, na koja se oslanja krovna konstrukcija, kao i sedla na koja se oslanja međuspratna konstrukcija, su profilirana i bogato dekorirana floralnom dekoracijom. Drvenu ogradu tavana čine vitki, profilirani stupići.
Prostor hola na spratu je napravljen kao tavan sa jazlukom – dijelom za sjedenje, odmor i uživanje u pogledu. Prostor jazluka, orijentiran na unutrašnje dvorište, je u istom nivou kao i prostor tavana. Velika površina za sjedenje (sećija visine 40 cm i širine 90 cm) je postavljena uz samu ogradu, dužinom od oko 4,5 m.
Na prostor tavana, a smještena prije prostora velikog ćoška, nadovezuje se pred-odaja. Pred-odaja je, iako poluotvoren prostor poput tavana, u potpunosti zasebna cjelina. Po smještaju prostorije (na sprat), kao i po namještaju i dekoraciji konstruktivnih elemenata, pred-odaja je, poput velikog ćoška, bila tzv. vizitna soba, odnosno prostor namijenjen prijemu gostiju. Opremu pred-odaje čine ugaona sećija, sehara (drveni sanduk, bogato dekoriran, namijenjen odlaganju vrijednijih tkanih predmeta) te stolovi i stolice, koje su vlasnici nedavno kupili. Drveni strop pred-odaje je stropnom gredom odvojen od stropa tavana. Kvadratni prostor stropa je izdijeljen sa šesnaest zraka koje se sastaju u jednoj, centralnoj tački. Prostor svake zrake je ispunjen dijagonalno postavljenim šašavcima. Centralnu dekoraciju čini osmokraka zvijezda koja je od ostatka stropa odvojena profiliranom letvicom. Profilirana letvica je sa svake strane ukrašena sa po tri cvijeta. Rubna polja osmokrake zvijezde su dekorirana stiliziranim glavicama cvijeća, dok se iz samog centra spušta, u obliku cvijeta, stilizirani luster od željeza.
Iz pred-odaje se ulazi u najreprezentativniju prostoriju kuće - veliki ćošak. Veliki ćošak je kvadratna prostorija, dimenzija 4,5 x 4,5 m, koja je za 2,75 m prepuštena preko ravni zida, tvoreći na taj način doksat – elemenat uobičajen u tradicionalnoj otomanskoj kući - koji, zbog smjelosti svoje izvedbe (oslonjen na dva masivna stupa), i položaja, predstavlja poznatu i prepoznatljivu karakteristiku pejzaža Neretve.
Drvena, polulučna vrata velikog ćoška su rađena principom rezbarenih heksagonalnih aplikacija na podlozi od zbijenih dasaka, od dvije vrste drveta. Pored geometrijskih motiva, na vratima se javlja i vijenac, kao okvir, te floralna dekoracija u polulučnom dijelu.
Namještaj velikog ćoška čine ugrađena sećija – divan, organizirana u obliku slova «U», postavljena ispod prozora, bogato rezbareni ugaoni ormar, bojena sehara, drvene rafe (police) i nedavno kupljeni rezbareni stolovi sa stolicama. Na zidovima se nalaze brojne levhe (5) i fotografije. Iz prostora doksata, koji se brojnim prozorima, orijentiranim na sjever, zapad i istok, otvara ka Neretvi, pruža se spektakularan pogled na rijeku i grad.
Nad kvadratnim prostorom velikog ćoška se diže plitka, malterisana kupola, formirana u ravni stropa, od njega odvojena drvenim, nazubljenim letvicama, koje tvore prsten oko kupole. Centralni dio kupole predstavlja u drvetu urađen krug. U oblikovnom smislu krug se sastoji od dva dijela, dok se po motivima upotrijebljene dekoracije može podijeliti na četiri dijela. Prvi dio, urađen u tamnom drvetu, dekoriran je geometrijskim vijencem (niz spojenih trouglova) i nalazi se u istoj ravni kao i kupola. Preostali dio kruga, sa tri dekorativna dijela, je uvučen u odnosu na ravan kupole. Dva obodna pojasa kruga su urađena u svijetlom drvetu. Vanjski je dekoriran sa 25 rombova, urađenih u tamnom drvetu, a unutrašnji sa 25 glavica cvijeća. U centralnom prostoru kruga, urađenom u tamnom drvetu, je smještena 12-okraka zvijezda, od svijetlog drveta, iz čijeg centra se spušta šestougaoni, u kovanom željezu urađen, luster.
Na južnom zidu tavana, na kraju basamaka, je smještena mala, skromno uređena soba sa drvenom tavanicom i jednim prozorom na istočnom zidu (pogled na unutrašnje dvorište).
Mutvak, dimenzija 3,7 x 2,2 m, je prizemna prostorija, iznutra krečena, izvana malterisana. Ulaz je sa zapadne strane. Stropnu konstrukciju čine drvene grede sa šašavcima postavljenim između njih. Drveni prozor na posmik-surmu, koji se nalazi na sjevernom zidu, nema rasteretnu nišu s unutrašnje strane. Ostava, dimenzija 1,9 x 2,1 m, koja se naslanja na mutvak, nema direktnu vezu sa njim. Ulaz u ostavu je sa sjeverne strane.
Pristup Lakšića kući (6) je iz Bišćevića sokaka preko kapije smještene na istočnom avlijskom zidu. Kroz drvena dvokrilna vrata se pristupa u kaldrmisani avlijski prostor koji je u obliku slova «L» (dimenzije dijela između istočnog avlijskog zida i kuće su 10 x 5,4 m, dimenzije dijela između južnog avlijskog zida i kuće su 7,3 x 10 m). Avlijski prostor je zasađen voćkama i zelenilom postavljenim uz sjeverni, zapadni i južni avlijski zid. U istočni avlijski zid je ugrađena česma.
Unutar avlije su smještene kuća, na sjeverozapadnom dijelu parcele, mutvak, na jugoistočnom dijelu parcele, WC i izlaz na terasu nad Neretvom, na zapadnom avlijskom zidu.
Sa otvorene terase nad Neretvom se pruža izvanredan pogled na rijeku Neretvu, do koje je moguće i doći preko stepeništa što se spušta sa terase prema velikoj stijeni na samoj obali.
Lakšića kuća je prvobitno činila cjelinu sa Bišćevića kućom. U okviru stambenog kompleksa Lakšića kuća je bila namijenjena privatnom životu porodice, te je stoga bila veća u dimenzijama, sa više odaja za stanovanje, manje raskošna i dekorirana, ali sa većom avlijom. Upravo stoga se mnoge karakteristike Bišćevića kuće javljaju i u Lakšića kući.
Lakšića kuća, ograđena visokim avlijskim zidom i nevidljiva sa prilaznog puta, je, poput Bišćevića kuće, orijentirana na unutrašnje dvorište i rijeku Neretvu. Zajednički, poluotvoreni prostori u kući, koji povezuju sobe, ali i sami bivaju korišteni za boravak, hajat u prizemlju i tavan na spratu su orijentirani na unutrašnje dvorište, dok se sobe u prizemlju i spratu otvaraju ka rijeci Neretvi.
Prema konceptu prostorne organizacije, Lakšića kuća predstavlja tip kuće sa vanjskim holom. Vanjski hol je natkriven, otvoren sa istočne i južne strane, spratni dio (tavan) je oslonjen na drvene stupove.
Lokalni lomljeni kamen je korišten za zidove objekta koji su malterisani izvana i krečeni iznutra. S obzirom na konstrukciju kuće (da se zidovi sprata u potpunosti vežu na zidove prizemlja) pregradni, tanji (oko 15 cm) zidovi od drvenog skeleta sa ispunom – čatma nisu primijenjeni. (7) Vanjski zidovi objekta su oko 65 cm debljine, a unutrašnji zidovi oko 50 cm. Drvo je korišteno za stupove, međuspratnu i krovnu konstrukciju, kao i za vrata i prozore. Međuspratnu konstrukciju kuće čine drvene grede koje nose drveni pod sprata, sa šašavcima s donje strane. Stropnu konstrukciju čine, također, drvene grede. Potkrovlje se ne koristi. Kamen, sječen u kamene ploče, vađen iz okolnih mejdana, je korišten za pokrov viševodnog krova.
Na bijelo malterisanim fasadama kuće se ističu prozorski otvori. Svi prozorski otvori, osim onih na prostoriji malog ćoška, su jednakih dimenzija, a otvori sprata slijede otvore prizemlja u veličini, obliku i rasporedu. Prozori su drveni, pravougaoni, dvokrilni, sa podjelom na četiri polja i sa rasteretnom nišom sa unutrašnje strane. Prozori prizemlja sa vanjske strane imaju demire (željezne rešetke). Prozori prizemlja kao i sprata nemaju drvene kapke sa unutrašnje ili vanjske strane.
Od prozorskih otvora jedino se oni na malom ćošku razlikuju, po konstrukciji, od ostalih. Ti prozori su od drveta i sastoje se od okvira i čerćiva (elemenata koji nose staklo). Otvaraju se na posmik-surmu, tako da je donje krilo pomično i diže se preko gornjeg.
U oblikovanju fasada kuće jasno se razlikuju fasade orijentirane ka avliji (istočna i južna) i fasada orjentirana ka rijeci Neretvi (zapadna). Na, uslovno rečeno, unutrašnjim fasadama kuće, se na bijelom, zatvorenom zidu ističe u drvetu urađen dio hajata i tavana, koji je otvoren ka avliji i namijenjen «uvlačenju» prirode u kuću. Na zapadnoj fasadi, ka Neretvi, kuća se prostorom malog ćoška, odnosno doksatom, «izvlači» u prostor. Za razliku od velikog ćoška, mali ćošak je urađen sa kosnicima koji su ”sakriveni” daščanim pokovom koji je malterisan. Pravougaoni prozori doksata su smješteni na zapadnoj fasadi.
Oblikovno i funkcionalno Lakšića kuća se, poput Bišćevića kuće, može posmatrati kao niz međusobno povezanih kubusnih cjelina.
Četiri cjeline u prizemlju kuće su hajat, dvije sobe i kuhinja.
Poluotvoreni, pravougaoni hajat, dimenzija 9,2 x 4,1 m, je popločan pravougaonim kamenim pločama. Oko njega su postavljene dvije sobe, na zapadnom zidu, i kuhinja na sjevernom(8). Sobe imaju prozore sa unutrašnjom rasteretnom nišom, orijentirane ka rijeci (srednja odaja) i unutrašnjem dvorištu. Obje sobe imaju drvenu, geometrijskim motivima dekoriranu musandaru – drveni zid iza kojeg su smješteni dolaf (ugrađeni ormar) i hamamdžik (kupatilo)(9).
Hajat se produžava ka sjeveru, u prostor između srednje sobe i vanjskog zida, i u tom proširenju je smješteno jednokrako drveno stepenište sa kamenim polazištem.
Na spratu se dispozicija prizemlja ponavlja, s tim da se srednja soba produžava za doksat, dok je iznad kuhinje sušnica.
Tavan - poluotvoreni dio hola na spratu, dimenzija 9,2 x 4,1 m, ima drvenu međuspratnu konstrukciju sa šašavcima postavljenim između nosivih greda, s donje strane, i daščanim pokovom, sa gornje strane. Oslonjen je na tri drvena, kvadratna (27 x 27 cm) stupa sa kamenom bazom. Sedla stupova su profilirana, ali nisu dekorirana. Drvenu ogradu tavana čine pravougaoni drveni stupići.
U prostoru tavana se izdvaja, izdignut za jednu stepenicu, prostor jazluka, koji se pruža čitavom dužinom zapadnog zida uz koji je postavljena niska površina za sjedenje (sećija visine 30 cm i širine 100 cm).
Na zapadnom zidu tavana se nalazi ulaz u najreprezentativniju prostoriju kuće - mali ćošak. Iz pravougaone prostorije, dimenzija 6,30 x 3,70 m, se pruža prelijep pogled na Neretvu. Oprema prostorije je jednostavna i malobrojna. Drvena musandera(10) je smještena uz ulazni, istočni zid, dok su kamin(11) i niša smješteni u sjevernom zidu prostorije. Ugrađena drvena sećija, u obliku slova «U», je smještena ispod niza prozora doksata. Od pokretnog namještaja u malom ćošku se ističe sehara, bogato dekorirana floralnim motivima.
Strop malog ćoška je od šašavaca postavljenih između drvenih greda. Na središnjem dijelu stropa, iznad doksata, se izdvaja osmougaoni ortakluk (centralni dio). Orta, oivčena profiliranom gredicom, se sastoji od dva, u plitkom reljefu dekorirana dijela. Prvi, vanjski dio čini osam trapezoidnih zraka, koje su dekoracijom podijeljene u dva dijela. Vanjski dio je dekoriran grančicama i cvijećem, dok je u unutrašnjem dijelu smještena po jedna glavica cvijeta u svaku zraku. Sam centralni dio je osmougaon, izdvojen od ostalog dijela vijencem. U njegovom centru je urađena glavica cvijeća.
Mutvak, dimenzija 4,90 x 3,60 m, je prizemna prostorija sa zidovima od kamena koji su malterisani, dok je ugao objekta naglašen tesanim, nemalterisanim kamenovima. Drvena krovna konstrukcija nosi pokrov od kamenih ploča. Ulaz u mutvak je sa zapadne strane. Dva drvena prozora na posmik-surmu, sa demirima, su smještena na zapadnoj, odnosno sjevernoj fasadi.
Treća kuća u stambenom kompleksu Bišćević-Lakšić, smještena na sjevernom dijelu parcele, je bila nedostupna za obilazak.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti od 23. juna 1953. godine Bišćevića kuća, Lakšića kuća i objekat na parceli k.č. 29/41, a u vlasništvu općine Mostar, su stavljeni pod zaštitu države.
Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH od 18.aprila 1962. godine, Bišćevića kuća, Lakšića kuća i objekat na parceli k.č. 29/41, a u vlasništvu općine Mostar, su upisani u Registar spomenika kulture.
Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine, Bišćevića – Lakšić stambeni kompleks u Mostaru je evidentiran i valoriziran kao spomenik II kategorije.
Bišćevića kuća u Mostaru uvrštena je na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 390.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Tokom 1952. godine izvršeni su radovi na djelimičnoj restauraciji doksata Bišćevića ćoška.
Tokom 1953. godine restauriran je doksat Bišćevića kuće (veliki ćošak) i djelimično popravljen doksat Lakšića kuće (mali ćošak).
Nakon ratnih razaranja u periodu 1992-1995. godina, tokom 1999. godine, sporazumom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar i AKTC/WMF (The Aga Khan Trust for Culture, Geneva and World Monuments Fund, New York), a u dogovoru sa vlasnicom Lakšića kuće, koja je najviše stradala, započeti su radovi na konsolidaciji i rekonstrukciji Lakšića kuće. Radovima su obuhvaćeni stabilizacija zidova i sanacija pukotina, rekonstrukcija doksata i nedostajućih zidova. Konsolidacijom zidova, odnosno sistemom ukrute, je predviđeno:
1. vertikalno ukrućenje unutrašnjih spojeva kamenih zidova, urađeno mrežastom armaturom fiksiranom ankerima u zid i obrađeno slojem cementnog maltera d=2 cm;
2. horizontalno ukrućenje u nivou drvene tavanice iznad prizemlja, u i okomito na pravac tavanskih greda, izvedeno čeličnim zategama profila 12 mm sa španerima za zatezanje i prilagođavanje dužine;
3. horizontalna ukruta izvedena AB horizontalnim serklažem, visine 25 cm i promjenljive širine, postavljenim na zidove prizemlja.
Zidovi su urađeni od kamena krečnjaka, prozori od drveta, po uzoru na izvorne, za pokrov su korištene kamene ploče.
Radovi na konsolidaciji i restauraciji su završeni 2001. godine.
U projektu restauracije Bišćević-Lakšić stambenog kompleksa, koji vodi fondacija «Stari Mostar» u saradnji sa AKTC i WMF, fazom I, pod stavkom «drugi dijelovi kompleksa», a koja se odnosi na Bišćevića i Bijedića kuću, su predviđeni radovi na restauraciji krova, restauraciji fasada i otvora, konsolidaciji i uređenju obale rijeke na zapadnoj strani kompleksa. Fazom II istog projekta je predviđeno uređenje dvorišta i pomoćnih objekata, restauracija interijera Bišćevića i Bijedića objekta, poboljšanje i uređenje infrastrukture i prilaznog puta kompleksu. Do danas još nije počelo izvođenje radova predviđenih fazom I, pod stavkom «drugi dijelovi kompleksa», i fazom II.
5. Sadašnje stanje spomenika
Bišćevića kuću su nakon II svjetskog rata vlasnici pretvorili u privatni muzej, nazvan Muzej otomanske kuće. Sami vlasnici su nastavili živjeti u kući, koristeći sobu i kuhinju u prizemlju. Brinuli su se o redovnom održavanju kuće, a vremenom su, kupujući razne komade namještaja iz starih kuća, udopunjavali svoj muzej.
Tokom rata 1992-1995. godine, Bišćevića kuća je pogođena teškom artiljerijom, i tom prilikom je oštećen krov. Prilikom granatiranja je pogođena i magaza u ekonomskom dvorištu kuće. Drugih većih oštećenja nije bilo. Nakon rata, kuća je popravljena, i vlasnica je ponovno otvorila muzej, koji i danas vodi njena sestričina, kojoj je kuća nakon smrti tetke pripala.
Kuća je u relativno dobrom stanju, s obzirom da se redovno održava. Magaza u ekonomskom dvorištu nije popravljena. Prostor je zatvoren drvenom ogradom.
Najveći problem u kući je nastao nakon nedavne obnove Lakšića kuće. Vlasnica Bišćevića kuće tvrdi da je tom prilikom krov Lakšića kuće spušten u odnosu na izvorno stanje, te da usljed toga voda prolazi između dvije kuće(12). U prostorijama kuhinje u prizemlju i male odaje na spratu su primjetni tragovi vlage na zidu koji dijeli dvije kuće.
Tokom rata 1992-1995. godine, Lakšića kuća je pretrpjela velika oštećenja. Od kuće su ostali samo zidovi čija stabilnost je bila ugrožena. Mali ćošak je bio u potpunosti uništen. Po dogovoru između fondacije «Stari Mostar» i Lakšić Enise, vlasnice kuće, fondacija je bila dužna da u saradnji sa AKTC i WMF (donatorima), između ostalog, osigura sredstva za završavanje prve faze radova na restauraciji i rekonstrukciji kuće (zidarski, tesarski, krovopokrivački, fasaderski i fini radovi). Obaveze vlasnice kuće, između ostalih, su bile da omogući pristup i prezentaciju kuće javnosti, a posebno stručnjacima.
Danas se Lakšića kuća koristi za stanovanje saradnika AKTC u Mostaru.
Sem evidentnih problema sa curenjem vode na zidu koji dijeli Lakšića i Bišćevića kuću, kuća je u izuzetno dobrom stanju.
Kuća na sjevernom dijelu stambenog kompleksa je zatvorena i doima se napuštena.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.
Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Historijska vrijednost
(veza građevine sa historijskom ličnošću)
C. Umjetnička i estetska vrijednost
iii. Proporcije
iv. Kompozicija
D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
v. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju
F. Ambijentalna vrijednost
ii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G. Izvornost
v. Položaj i smještaj u prostoru
I. Cjelovitost (cjeline, područja, zbirke)
iii. Zaokruženost (kompletnost)
iv. Nenarušenost stanja
Sastavni dio ove odluke su:
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korištena literatura
U toku vođenja postupka proglašenja graditeljske cjeline stambenog kompleksa Bišćević – Lakšić u Mostaru nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:
1953. Bejtić, Alija, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom, III-IV, 1952-1953, Veselin Masleša, Sarajevo, 1953.
1957. Dušan Grabrijan i Juraj Neidhardt, Arhitektura Bosne i Hercegovine i put u savremeno, Ljudska pravica, Ljubljana, 1957.
1989. Amir Pašić, Prilog proučavanja islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara, koliko je stara stambena arhitektura Mostara autohtona pojava – doktorska disertacija, Zagreb, 1989.
1990. Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El Kalem, Sarajevo, 1990.
- dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo
- dokumentacija AKTC o obnovi stambenog kompleksa Bišćević – Lakšić
(1)Prema gospođi Vahidi Muhović, današnjoj vlasnici Bišćevića kuće, kuću porodice Grabovac Općina Mostar je ustupila Muzeju Hercegovine. U periodu neposredno nakon rata, 1992-1995 godine, Muzej Hercegovine je ovu kuću ustupio porodici Džemala Bijedića, odnosno njegovoj djeci, u zamjenu za njihovu porodičnu kuću u Mostaru. Djeca Džemala Bijedića su izvjesno vrijeme, oko godinu dana, živjela u ovoj, bivšoj kući porodice Grabovac, u kojoj su otvorila i arhitektonski atelje. Međutim, kuća je ubrzo napuštena, i, po pričanju gospođe Muhović, danas je u dosta lošem stanju.
(2)O porijeklu ove porodice ništa se pouzdano ne zna. Po porodičnom predanju Lakšići su porijeklom iz Konje u Maloj Aziji gdje, kako tvrde, i danas žive njihovi rođaci koji se prezivaju Lakše. Druga predaja kaže da porodica vuče porijeklo od izvjesnog kneza Lake koji je početkom 15. stoljeća živio u Bogodolu, nedaleko od Mostara i čitavog ga imao u svom posjedu.
(3)Opis kuće je baziran pretežno na današnjem (2004. godina) izgledu kuće, s obzirom da fotografije interijera iz ranijeg perioda nisu pružale dovoljno informacija.
(4)Avijski zid nije izvorni. Rađen je od kamena u cementnom malteru, sa dosta širokim fugama.
(5)Vlasnica kuće tvrdi da su pojedina levhe stare i preko stotinu godina, te da imaju izuzetnu vrijednost.
(6)Opis kuće je baziran na današnjem (2004. godina) izgledu kuće, s obzirom da fotografije interijera iz ranijeg perioda nisu pronađene.
(7)Prema dokumentaciji Zavoda o postojećem stanju objekta Lakšića kuće urađenom 1980. godine, između tavana i sušnice postojao je pregradni zid, formirajući tako malu odaju. Danas tog zida nema, a prostor sušnice je podijeljen i koristi se kao kuhinja i kupatilo.
(8)Na pomenutoj dokumentaciji o postojećem stanju kuće ucrtana je prostorija kuhinje u prizemlju i prostor sušnice iznad nje. Danas, nakon obnove, ulaz u kuhinju je pomjeren ka unutrašnjosti prostorije dok je prostor podijeljen na kuhinju i kupatilo. Ista podjela i pomjeranje zida se javlja i na spratu u prostoru sušionice.
(9)Nakon obnove kuće, 2001. godine, nova musandara je ugrađena, s tim da je u prostos hamamdžika ugrađena moderna tuš kabina.
(10)Musandera je ucrtana na postojećem stanju kuće iz 1980. godine. Danas je nema.
(11)Danas se kamin ne koristi i ostao je samo kao detalj iz historije kuće.
(12)Kroz dokumentaciju o restauraciji Lakšića kuće nije bilo moguće potvrditi ili pobiti navedenu tvrdnju.
|
