Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 10/05.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. maja 2004. godine, donijela je
O D L U K U
I
Graditeljska cjelina - Džamija u Mahali (Sevri hadži Hasanova džamija) u Mostaru proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik čini Sevri hadži Hasanova džamija sa avlijom i pratećim sadržajima (česma, abdesthana).
Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. broj: 4/116 (džamija), 4/117, 4/118, 4/119, 49/57 (novi premjer) ili 6247 (stari premjer), gr. ul. k.o. Mostar, broj: 3148, vlasništvo Islamske vjerske zajednice – Vakuf Hasana Sevrije, Grad Mostar, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02 i 6/04).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitui konzervaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u tački I stav 3. ove odluke, utvrđuju se sljedeće mjere:
Ÿ dopušteni su samo konzervatorsko-restauratorski radovi na nacionalnom spomeniku uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
Ÿ obavezno je čuvanje postojećeg visokog rastinja i ozelenjavanje i uređenje javnih površina.
Druga zaštitna zona graditeljske cijeline obuhvata parcele koje graniče sa prvom zaštitnom zonom sa istočne, južne i zapadne strane (na k.č. 6266, 6265, 5484, 5498, 6250, 6249, 6248, 6225, 6219, 5562, 6238, 6243, 6244, 6245, 6246), te prostor groblja (šehitluci) i dio desne obale rijeke Neretve uz džamiju, sa sjeverne strane, i utvrđuju se sljedeće mjere:
Ÿ na svim susjednim parcelama koje graniče sa zaštićenim prostorom dopušta se sanacija i adaptacija postojećih objekata uz zadržavanje postojećih gabaritnih dimenzija i visina (svi objekti na kojima se vrše radovi sanacije i adaptacije moraju poštovati građevinsku liniju susjednih objekata i u prizemlju i na spratovima); objekti ne smiju mjerilom i koloritom odudarati od objekata sa ambijentalnim vrijednostima;
Ÿ moguća je interpolacija stambenih objekata najveće dopuštene spratnosti P+1 (odnosno, najveće dopuštene visine do 6,50 m do krovnog vijenca), i maksimalno dopuštene gabaritne dimenzije objekata 8 x 8 m;
Ÿ dopuštena je unutrašnja adaptacija postojećih objekata u cilju prilagođavanja suvremenim uvjetima stanovanja i rada, i novoj namjeni - dopuštene intervencije u unutrašnjem rasporedu i uređenju radi uvođenja instalacija, smještaja kupaonica i suvremenog namještaja;
Ÿ zabranjeno je odlaganje otpada;
Ÿ održavanje i hortikulturno uređenje džamijskog harema i groblja (šehitluka).
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka bit će dostavljena Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim brojem 388.
IX
Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
X
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedavajući Komisije
Dubravko Lovrenović
Broj: 02-2-93/04-1
8. maja 2004. godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na svojoj sjednici odžanoj 1-2. jula 1999. godine donijela je odluku o stavljanju Ostataka Sevri hadži Hasanove džamije na Privremenu listu nacionalnih spomenika pod rednim brojem 388. U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
Ÿ dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,
Ÿ podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,
Ÿ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
Ÿ historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Sevri hadži Hasanova džamija izgrađena je u naselju Donja mahala u južnom dijelu grada. Džamiju je podigao hadži Hasan Sevrija, sin hadži Velije. Pristup džamiji je iz ulice Gojka Vukovića.
Smještena je neposredno na desnoj obali Neretve, nasuprot džamije Ibrahim-age Šarića, na lijevoj obali(1). Glavna vrijednost ove džamije je što predstavlja jedan od najljepših primjera mahalskih džamija, izvanredno uklopljena u ambijent iznad Neretve i skladnih proporcija.
Historijski podaci
Kada je ova džamija sagrađena, ne zna se tačno jer na njoj nema nikakvog natpisa. Njena zakladnica napisana je u prvoj dekadi mjeseca džumada 1030 (24. marta – 2. aprila 1620) godine. Original ove zakladnice nalazi se u Franjevačkom provincijalatu u Mostaru. Na osnovi ove zakladnice može se tvrditi da je džamija sagrađena prije navedene godine. O legatoru ove džamije se vrlo malo zna. Iz njegove zakladnice saznajemo da je on početkom XVII stoljeća stanovao u Husein Havadže mahali u Mostaru.
Na ovoj džamiji nisu nikada vršene veće opravke i ona je bila sačuvala svoj prvobitni izgled i dimenzije. Hadži Halil-aga Gačo je 1926. godine o svom trošku uveo svjetlo u ovu džamiju. U istoj godini utrošeno je 5000 dinara na popravak ove džamije (Hasandedić, 2000. godine, str. 132, 135). U noći između 8. i 9. novembra 1960. godine udario je grom u munaru ove džamije i srušio je do šerefe . Narodni odbor općine Mostar dozidao je 1962. godine srušeni dio munare, ali to doziđivanje kace munare nije najbolje izvršeno, pa je munara ostala nešto kraća.
Ova džamija u Donjoj mahali, iz XVII stoljeća, sadrži na zidovima lijepe kaligrafije u potezu snažnog crnog mastila (Zvonić, 2001. godine, str. 32).
2. Opis dobra
Džamija spada u jednoprostorne džamije pokrivene drvenom krovnom konstrukcijom sa kamenom pločom kao pokrovom. Objekat je pravilan kubus unutrašnjih dimenzija 10,0 x 10,0 m.
Visina zidova džamije je 5,70 m, a širina im je 75 cm. Zidovi su dvostruki, tj. izvana su urađeni od pravilno klesane tenelije debljine 20-25 cm, a iznutra od nepravilnijih blokova, između je ispuna od lomljenog kamena u krečnom malteru.
Nakon prve spratne visine po cijeloj dužini zidova nalazi se drveni serklaž (dvije grede - hatule, koju su međusobno poprečno vezane i klanfama pričvršćene za ugaone blokove zida), a vrh zida je završen sa dva paralelna drvena serklaža koji su međusobno spojeni svakih 50 cm. U posljednja 3-4 reda zidanja s unutrašnje strane postavljene su keramičke zvučnice.
Uz džamiju je prigrađena kamena dvanaestostrana munara visoka 25,5 m (sa alemom). Visina baze je 4,71 m, početak šerefe je na 15,09 m, a kape munare na 21,1 m. Baza je, također, zidana dvostrukim zidom sa ispunom i ima dekoraciju na posljednja tri reda. Prelazni dio (tranzicija) se sastoji iz sedam redova i završen je polukružnim vijencem debljine 16 cm. Tijelo munare ima debljinu stijenke oko 33 cm i završava se istim vijencem kao i tranzicija. Šerefa se sastoji iz 5 redova blokova koji na sebi nemaju dekoraciju. Gornji dio tijela munare je 16 cm debljine, i već u ovom dijelu polazi drveni centralni stup (oslonjen na stepenišno jezgro), koji služi kao osnova za konstrukciju kape munare. Džamija i munara su u cjelosti izvedene od fino klesanog kamena tenelije, dok su manji dijelovi (kao što je postament baze) od kamena breče.
Džamija je pokrivena četverovodnim krovom ispod kojeg se nalazi potkonstrukcija u vidu osmougaone kupole. Krovnu konstrukciju čine četiri nosiva grebena 25/25 cm koja su upeta u centralni kratki stup na vrhu, sa podrožnicom. Kupola je formirana tako što je dijagonalnim gredama iznad kvadrata formiran osmougaonik. Iz svakog ugla polazi po jedna lučna remenata (tako da kupola nema strogo ravnu šatorastu formu) koje su na vrhu upete u tjemeni prsten. Preko remenata je jednostavna šimla preko koje su pokovane dekorativne letvice debljine 1 cm. Kupola je obojena crvenom bojom, a letvice zlatnom. Tjeme kupole je na visini 8,20 m.
Ispred džamije se nalazi trijem sa sofama, dimenzija 10,0 x 3,7 m, pokriven drvenom krovnom konstrukcijom na 10 kamenih stupova sa bazom (po pet sa svake strane). Desna sofa je samo u donjem parapetnom dijelu zatvorena prema ulici. Na stupove je postavljena greda vjenčanica, a s nje je dalje formirana krovna konstrukcija. Krovne površine pokrivene su kamenom krovnom pločom.
Otvori na džamiji su u dva reda. U prvom redu je 8 dvokrilnih prozora sa šest polja, i drvenim kapcima u unutrašnjosti objekta, dok su demiri postavljeni izvana, u kamene okvire (šembrane). Drugi red otvora (ukupno 6) je zatvoren kamenim tranzenama (od tenelije) sa okruglim otvorima, svana i unutrašnjim drvenim perforiranim prozorima sa bojenim staklom.
Na dva zida unutar objekta nalaze se dva dolafa, sa dekorativnim drvenim kapcima i ručno izrađenim bravarskim detaljima. Mihrab i portal džamije imaju bogatu dekoraciju sa stalaktitima, koji su u potpunosti očuvani, a na njima se nalaze i najstariji slojevi boje(2). Mimber je drveni, visok 5,30 m, jednostavan i bez reljefnih dekoracija. Ima jedanaest stepenika, a prijestolni dio mimbera pokriven je heksagonalnom kupom na tamburu. Nema alema. Mahfile su smještene u sjeverozapadnom uglu i zauzimaju polovinu raspona zida. Dimenzija mahfila je najvjerovatnije mijenjana tokom godina, jer se na zidu nalaze kamene konzole koje su nekad pridržavale konstrukciju mahfila cijelom dužinom sjevernog zida. U džamiji se nalazi i ćurs koji je restauriran. Centralno osvjetljenje je interpolirano i rađeno je od ručno kovanog plošnog željeza prečnika 1 m sa tradicionalnim staklenim dijelovima.
Avlija je opremljena česmom i abdesthanom, kaldrmisana kamenim oblucima.
Stanje objekta nakon destrukcije 1993. godine
U toku ratnih djelovanja objekat je značajno oštećen. Rušenje munare na krov džamije prouzrokovalo je najveće oštećenje, uz veća oštećenja na jugoistočnom zidu. Objekat je općenito bio u zapuštenom stanju, ispunjen materijalom od rušenja objekta i sa vrlo nestabilnim dijelovima i blokovima.
Munara je srušena do polovine svoje baze, dok su kameni blokovi bili rasuti unutar džamije i po dvorištu. Dijelovi kamenih blokova iz stijene munare, njene obloge iz unutrašnjeg dijela sa stepeništem su bili u velikoj mjeri sačuvani unutar i oko objekta sa zapadne strane. Dio blokova koji su ostali na bazi munare su bili značajnije oštećeni i prilikom obnove demontirani.
Padom munare krov je u potpunosti bio uništen, pa je unutrašnjost objekta više godina bila izložena atmosferskim utjecajima, tako da su drveni dijelovi samo djelomično sačuvani. Ostaci osmougaone potkupole su pronađeni, tako da se mogao utvrditi njen karakter.
Potpuno je uništen gornji niz prozora i lukovi donjih prozora, završni kameni vijenac, kao i obložni kamen na više mjesta. Sastav južnog i zapadnog zida je na visini od 1,5 m potpuno uništen u prečniku od 1,0 m, uslijed čega se pojavila velika pukotina na ova dva zida. Gornja i donja hatula su na više mjesta prekinute. Na zidovima veće zone su bile dislocirane i pomjerene iz ravnine zida, dok je jugozapadna strana ostala bez većine kamenih lukova iznad prozora. Malter sa slojevima zidnog slikarstva se zadržao nešto više na sjeverozapadnoj strani, dok na ostalim zidovima se nalazio samo fragmentarno.
Kameni mihrab imao je veće oštećenje na gornjem lijevom uglu, a nedostajala mu je kruna. Ulazna vrata su nestala, mimber nije pronađen ni u obliku fragmenata, dok je pod bio zatrpan obrušenim kamenom.
Trijem džamije je bio u relativno dobrom stanju u odnosu na cijeli objekat. Nedostajao je dio pokrova sa lijeve i desne strane trijema kao i jedan stup sa lijeve bočne strane (Aličić, 2000. godine, str. 186).
Obnova džamije 2001/2002. godine
Za obnovu džamije vrlo je značajna bila činjenica da lokalitet do početka radova nije čišćen i da su svi blokovi bili na mjestu gdje su i pali, tako da ih je bilo lakše identificirati i grupirati. Unutrašnjost objekta je pažljivo ručno očišćena i svi elementi koji su mogli poslužiti za rekonstrukciju (bilo da se ponovo ugrade ili kao uzorak) su sačuvani.
Većina blokova od munare se mogla identificirati i ponovno ugraditi. Ugrađeno je tridesetak originalnih blokova baze, 23 bloka tranzicije, i oko 200 blokova tijela munare. Šerefa je gotovo u potpunosti urađena od starih blokova, dok je ograda potpuno nova.
Munara je vraćena na visinu prije intervencije 60-ih godina. Sve je urađeno na tradicionalni način, blokovima povezanim klanfama s olovom.
Zidovi džamije su sanirani blokovima tenelije koji su obrađeni prema originalnom uzoru i mjestu ugradnje. Jedan dio dislociranog zapadnog zida nije preziđivan jer je zid, osim dislokacije od 1 cm, bio u dobrom stanju i u kompletu je zadržao svoju geometriju. U zidove su ugrađeni drveni serklaži na dva nivoa. Sav malter koji je na sebi imao tragove boje je zadržan, ukoliko je bio dovoljno stabilan. Ostale unutrašnje zidne površine su malterisane krečnim malterom (vidjeti u Prilogu br. 3, Izvještaj restauratora E. Halimića o zidnom slikarstvu).
Drvena osmougaona kupola je rekonstruirana na osnovi pronađenih fragmenata i na osnovi sličnih uzora u mostarskim džamijama. Nad kupolom urađen je četverovodni krov pokriven kamenom pločom. Postojeći trijem je detaljno dokumentiran i ustanovljeno je da je konstrukcija nestabilna, tako da je i trijem u potpunosti obnovljen.
Stolarija je bila urađena po uzoru na originalnu na osnovi arhivskih fotografija na kojima su detaljno i pojedinačno bili snimljeni svi elementi.
Sa kamenih elemenata ( oko prozora i vrata, zatim mihrab i portal) pažljivo je uklonjen posljednji sloj boje (tamnozeleni i smeđi akrilni sloj) da bi se vidjeli ostaci boje iz različitih historijskih perioda, a pronađen je i originalni sloj.
Oko objekta nalazi se zid koji je bio neadekvatno tretiran (fugiran cementnim malterom), te je bio restauriran i djelomično obnovljen. Uz objekat rekonstruirana je česma od tvrdog kamena krečnjaka (tzv. živac) i manji objekat – abdesthana. Avlija je obnovljena na tradicionalni način sa kaldrmom i zelenilom.
3.. Dosadašnja pravna zaštita
Na osnovi pravomoćnog mišljenja Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH u Sarajevu od 18. aprila 1962. godine, broj 02-823/3, objekat na parceli 4/116 stavljen je pod zaštitu države kao spomenik kulture.
Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika nalaze se sljedeća dobra: pod rednim brojem 388, Ostaci Sevri hadži Hasanove džamije – proglašena 1-2. jula 1999. godine.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
- 1960-ih godina - objekat (munara) je obnovljen nakon udara groma
- 2001. godina – magistarska radnja: Mostar Sevri Haci Hasan Camii Restorasyon Projesi, Seniye Selcen Onur, Istanbulski Tehnički Univerzitet
- 2001/2002. godina - džamija sa munarom je restaurirana od AKTC/WMF Mostar Project pod stručnim nadzorom prof. dr. Zejnep Ahunbay
5. Sadašnje stanje dobra
Objekat sa pratećim sadržajima je u potpunosti obnovljen, i služi svojoj svrsi. Održavanje objekta je redovno i u skladu sa preporukama stručnjaka.
III – ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», broj 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A Vremensko određenje
B Historijska vrijednost
C Umjetnička i estetska vrijednost
i Kvalitet obrade
ii Kvalitet materijala
iii Proporcije
iv Kompozicija
D Čitljivost
iv Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
v Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju
E Simbolička vrijednost
i Ontološka vrijednost
ii Sakralna vrijednost
iii Tradicionalna vrijednost
iv Vezanost za rituale ili obrede
v Značaj za identitet skupine ljudi
F Ambijentalna vrijednost
i Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline
ii Značenje u strukturi i slici grada
iii Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G Izvornost
i Oblik i dizajn
ii Materijal i sadržaj
iii Namjena i upotreba
iv Tradicija i tehnike
v Položaj i smještaj u prostoru
vi Duh i osjećanja
H Cjelovitost
i Fizička cjelovitost (kompaktnost)
ii Homogenost
iii Zaokruženost (kompletnost)
Sastavni dio ove odluke su:
- kopije katastarskih planova,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
1.GRAFIČKI PRILOZI
1.1 Zona zaštite graditeljske cjeline
1.2 Kopija katastarskog plana
1.3 Zemljišnoknjižni izvadak
1.4 Mapa Mostara iz 1881. godine
1.5 Situacija kompleksa
1.6. Projekat postojećeg stanja prije obnove
1.6.1. Plan objekta sa dimenzijama
1.6.2 Položaj blokova munare unutar džamije
1.6.3 Presjek-pogled na jugozapadni zid
1.6.4 Presjek-pogled na jugoistočni zid
1.6.5 Fasada-pogled na jugozapadni zid
1.6.6 Fasada-pogled na jugoistočni zid
1.6.7 Detalj sa jugozapadnog zida
1.6.8 Izgled objekta nakon intervencije 60-ih
1.7 Projekat restauracije
1.7.1. Tlocrt džamije
1.7.2. Presjek-pogled na istočni zid
1.7.3. Presjek-pogled na zapadni zid
1.7.4. Presjek-pogled na mihrabski zid
1.7.5. Fasada – pogled na ulazni trijem
1.7.6. Fasada – pogled sa Neretve
1.7.7. Osnove i presjeci krovišta
1.7.8. Blokovi baze munare
1.7.9. Blokovi tranzicije munare
2. FOTODOKUMENTACIJA
2.1 Arhivske fotografije
2.1.1.Arhivske fotografije (oštećenje munare)
2.1.2.Arhivske fotografije (enterijer)
2.2. Fotodokumentacija nakon destrukcije 1993. godine
2.2.1.Fotodokumentacija nakon destrukcije 1993. godine (eksterijer)
2.2.2.Fotodokumentacija nakon destrukcije 1993. godine (enterijer)
2.3.Fotodokumentacija u toku obnove 2001. godine
2.3.1.Fotodokumentacija u toku obnove 2002. godine
2.4.Fotodokumentacija nakon obnove 2004. godine (eksterijer)
2.4.1.Fotodokumentacija nakon obnove 2004. godine (enterijer)
2.5.Detalji
3. TEKSTUALNI PRILOG
3.1. Izvještaj restauratora o stanju zidnog slikarstva
Korištena literatura
1951. Hamdija Kreševljaković, Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, II Mostar /1463-1878/, Zagreb, 1951.
1961. Hasandedić, Hivzija, Kulturno-istorijski spomenici u Mostaru iz turskog doba, Prilozi za orijentalnu filologiju, sv. X-XI, Sarajevo, 1961.
Nametak, Hasan, Mostarske džamije, Novi behar X
1972. Četvrt stoljeća službe zaštite spomenika kulture i prirode u Bosni i Hercegvoini, Naše starine XIII, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1972.
1980. Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Prostorni plan Bosne i Hercegovine; Faza «B» - valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo, 1980.
1980. Hasandedić, Hivzija, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, IRO «Veselin Masleša», Sarajevo, 1980.
1982. Zavod za prostorno uređenje - Mostar, Urbanistički plan Mostara, Sinteza, Mostar, 1982.
1989. Pašić, Amir, Prilog proučavanja islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara, Koliko je stara stambena arhitektura Mostara autohtona pojava, doktorska disertacija, Zagreb, 1989.
1994. Pašić, Amir, Islamic Architecture in Bosnia and Hercegovina, Organisation of the Islamic Conference (OIC), Research Centre for Islamic History, Art, and Culture (IRCICA), Istanbul, 1994.
1998. Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1998.
1999. A Joint Conservation Project of the Aga Khan Trust for Culture's Historic Cities Support Programme & The World Monuments Fund, Reclaiming Historic Mostar: Opportunities for revitalization, 15 Donnor Dossier for Conservation of the high Priority Sities in the Historic Core, New York - USA, Istanbul - Turkey, 1999.
2000. Ayverdi Dr. Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, 3. kitab, Istanbul, 2000.
2000. Hasandedić, Hivzija, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, Medžlis Islamske zajednice Mostar, Mostar, 2000.
2000. Aličić, Azer, Sevri hadži Hasanova džamija u Mostaru, Hercegovina 11-12 – časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, Arhiv Hercegovine, Mostar, 2000.
2001. Grad Mostar, Općina Stari Grad, The Aga Khan Trust for Culture, Geneva & World Monuments Fund, New York, Regulacioni plan očuvanja i razvoja Starog Grada u Mostaru, World Monuments Fund, New York City, 2001.
2001. Zvonić, Zlatko, Slikarstvo džamija Mostara, Likovna pozornica Mostara, Centar za kulturu, Mostar, 2001.
2001. Onur, Seniye Selcen, Magistarski rad: Projekat restauracije Sevri hadži Hasanove džamije, Istanbul Teknik Universitesi, Istanbul, 2001.
2003. City of Mostar, The Old Town in Mostar – Management Plan, Mostar, 2003.
(2) vidjeti: Izvještaj restauratora o stanju zidnog slikarstva u prilogu
|
