početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Karađoz-begova džamija, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 36/05.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. svibnja 2004. godine, donijelo je

 

 

O D L U K U

 

I

 

Graditeljska cjelina Karađoz-begove džamije (Zaim Hadži Mehmed-bega – Karađoza džamija) u Mostaru proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čine Karađoz-begova džamija sa medresom, šadrvanom, haremom i pokretnom imovinom koju čini prijepis Kur'ana Časnog.

Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. 3368 (novi premjer), ili 30/41, 30/42, 30/43, 30/44, 30/45 (stari premjer), upisani u z.k. uložak broj 1220, 1221, 1234, 6924, k.o. Mostar, vlasništvo Islamske vjerske zajednice u Mostaru, Grad Mostar, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske uvjete za zaštitu, konzervaciju restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru definiranom u točki I stavak 3. ove odluke, dopušteni su samo konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na tekućem održavanju i radovi kojima je cilj prezentacija nacionalnog spomenika uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine.

 

Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     istraživački radovi, konzervacija, stručna sanacija i izrada prijedloga mjera za restauraciju zidne dekoracije unutar Karađoz-begove džamije;

-     sve intervencije i primijenjeni metodi moraju biti čitljivi i moraju poštovati sve tipološke i arhitektonske karakteristike objekta;

-     osigurati održavanje objekata pod nadzorom nadležnih institucija;

-     za objekt medrese je neophodno izvršiti izmjenu trenutne namjene objekta – zdravstvena ambulanta, u obrazovnu ili kulturnu namjenu koja je primjerenija samom objektu;

-     izvršiti konzervaciju, sanaciju i uređenje groblja i pojedinačnih nadgrobnih spomenika;

-     izvršiti iluminaciju objekata prema odgovarajućem projektu;

-     obavezno čuvanje postojećeg  visokog raslinja.

 

Utvrđuju se sljedeće mjere zaštite za pokretnu imovinu iz točke I stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno  naslijeđe):

-     izvršiti izmještanje prijepisa Kur'ana Časnog u adekvatan prostor, u kojem je osigurana optimalna količina vlažnosti (50% do 60%) i temperatura zraka (16° do 22°C), uz video-nadzor i sustav protupožarne zaštite; utvrditi točnu godinu izrade i prepisivača;

-     osigurati uvjete za konzervaciju i restauraciju pokretnog naslijeđa.

Izlaganje i ostali vidovi prezentacije prijepisa Kur'ana Časnog na području Bosne i Hercegovine vršit će se na temelju uvjeta koje utvrdi federalno ministarstvo nadležno za kulturu.

Nadzor nad provedbom mjera zaštite pokretnog naslijeđa vrši federalno ministarstvo nadležno za kulturu.

 

Utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata prostor ograničen parcelama k.č. broj: u kontinuitetu 3185-3196; 3359–3370; 3211, 3213 i 4525. U tom pojasu primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

-     na parceli k.č. broj 3194 (parcela na kojoj se nalazi harem sa nišanima i Turbetom Osmana Đikića) zabranjuju se bilo kakvi radovi osim radova na konzervaciji i sanaciji mezarja i hortikulturnog uređenja parcele;

-     maksimalna dopuštena visina objekata je maksimalna visina i gabaritne dimenzije susjednih objekata (svi objekti na kojima se vrše radovi rehabilitacije moraju poštovati građevinsku liniju susjednih objekata i u prizemlju i na katovima); objekti ne smiju mjerilom i koloritom odudarati od objekata sa ambijentalnim vrijednostima;

-     nije dopuštena izgradnja na zaštićenim zelenim površinama ili drugim javnim prostorima.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko bude nedvojbeno utvrđeno da to neće ni na koji način ugroziti nacionalni spomenik.

Povjerenstvo u svom rješenju o odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat  u zemlju, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija za osiguranje tih uvjeta i o tome obavještava Vladu Federacije BiH, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

VI

 

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VII

 

Ova odluka bit će dostavljena Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, federalnom ministarstvu nadležnom za kulturu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03) briše se nacionalni spomenik upisan pod rednim br. 398, 399. i 400.

 

X

 

Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

XI

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Predsjedatelj Povjerenstva

                                                                                                           Dubravko Lovrenović

 

Broj: 07.1-2-113/04-1

4. svibnja 2004. godine

Sarajevo

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2, stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo  za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», br. 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na svojoj sjednici održanoj 22-23. rujna 1999. godine, donijelo je odluku o stavljanju objekata graditeljske cjeline: Karađoz-begova džamija u Mostaru – 398, Karađoz-begova medresa u Mostaru – 399, Karađoz-begov mekteb u Mostaru – 400, na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH. U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V stavka 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

  • dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,
  • podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,
  • podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
  • povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na temelju uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Graditeljska cjelina - Karađoz-begova džamije u Mostaru sa medresom, šadrvanom i haremom, smještena je na lijevoj obali Neretve u Karađoz-begovoj mahali na kutu Karađoz-begove i Ulice braće Fejića. Objekti se nalaze na k.č. 3368 (novi premjer), ili 30/42, 30/43, 30/44, 30/45 (stari premjer), upisani u z.k. uložak broj 1234, k.o. Mostar, vlasništvo Islamske vjerske zajednice u Mostaru.

 

Povijesni podaci

1468. godine pod tursku upravu pada i Mostar. Nastaje urbanizacija naselja po nepisanim orijentalnim zakonima sa čaršijom – zanatskim i gospodarskim centrom naselja, i mahalama – stambenim kompleksima.

U najstarije sačuvanom katastarskom dokumentu i poreskom registru – popisnom defteru (Tapu tahrir defter u predsjedničkom arhivu Otomanskog carstva u Istanbulu) iz 1477. godine (hidžr. 882.) po prvi put se spominje Mostar u sadašnjem nazivu, i opisan je kao naselje od 19 kuća (obitelji) i jednog neoženjenog žitelja. Sve kuće su se nalazile na lijevoj strani Neretve, dok je cijela desna strana bila nenaseljena. U toku XVI stoljeća Mostar se kao urbano naselje naglo razvija i postaje najveći grad u Hercegovini, oslanjajući svoj razvoj na trgovinu i različite zanate, naročito kožarski. U tom periodu izgrađeni su najmonumentalniji objekti sakralne i profane arhitekture: bedemi i kule, mostovi, džamije, mesdžidi, medrese, hamami, hanovi, tabhane, česme, šadrvani, turbeta i dr. Prema materijalima i primijenjenim konstrukcijama, građevine se uglavnom mogu podijeliti u dvije grupe: javne, zidane od kamena, monumentalno, sa velikim brojem kupola i svodova i bogatim dekorativnim elementima; i stambene građevine, slobodnije u oblikovanju, u mjerilu čovjeka, od manje trajnog materijala.

Urbana zona Fejićeve ulice formirana je između 1470. i 1620. godine. Prvobitno je ulica imala funkciju da poveže mahale i čaršiju koja se formira oko Starog mosta. U ovoj zoni u XVI stoljeću Karađoz-beg podiže najveći džamijski kompleks u Mostaru. Ovaj je izgrađen 1557. godine u blizini bazara i glavne ceste. Sastojao se iz džamije, medrese, mekteba, hana i imareta (Regulacioni plan očuvanja i razvoja Starog Grada u Mostaru, 2001., str. 18). Konačno urbanističko određenje Fejićeve ulice bilo je u drugoj deceniji XVII stoljeća, kada su dvije nove mahale kompletirane na prostoru između Karađoz-begove mahale i Musale, izgradnjom novih centara – Roznamedžijine džamije (vjerojatno oko 1610. godine) i Kjose Jahija-hodžine džamije (prije 1620. godine).

Karađoz-beg predstavlja najvećeg dobrotvora ne samo Mostara već i Hercegovine, koji je u svojoj zadužbini ostavio, osim džamije i medrese, i: tri mekteba, imaret i musafirhanu, tri mosta i više hanova. Također je, za izdržavanje svojih zadužbina, ostavio i 42 dućana u mostarskoj čaršiji, 16 tabhana (kožara), imaret, 6 mlinova, 2 stupe, nešto zemlje i 300.000 osmanskih dirhema. Ovi objekti su građeni u Mostaru, Konjicu, Potocima, Buni, Lištici, Blagaju i Čičevu (Mujezinović, 1998., str. 178, 179). Karađoz-beg je rodom iz Bijelog Polja, 12 km sjeverno od Mostara. Iz njegove vakufname saznajemo da je imao tri sina, a iz natpisa na džamiji saznajemo da je bio brat velikog vezira Rustem-paše i hercegovačkog namjesnika Sinan-paše koji je upravljao Hercegovinom od 1549. do 1574. godine. Karađoz-beg je umro u Mostaru oko 1564. godine gdje je i sahranjen u haremu svoje džamije (Hasandedić, 2000., str. 13).

Prema nekim podacima graditelj Karađoz-begove džamije je Kodža Mimar Sinan. Karađoz-begova džamija se spominje u suvremenoj listi Sinanovih radova, kao jedina građevina koju je ovaj veliki arhitekta projektirao u Bosni i Hercegovini (Pašić, 1989., str. 28).

 

2. Opis dobra

            Graditeljska cjelina se sastoji iz Karađoz-begove džamije sa medresom, šadrvanom i haremom.

KARADŽOZ-BEGOVA DŽAMIJA (ZAIM HADŽI MEHMED-BEGA – KARAĐOZA)

Od svih mostarskih džamija i mesdžida samo su tri presvođene kubetima, dok su sve ostale prekrivene običnim krovovima. Te tri džamije su Karađoz-begova, Nesuh-age Vučijakovića i Mehmed Koski-pašina.

Arhitektonski, Karađoz-begova džamija pripada istom tipu džamija, sa istovjetnom prostornom koncepcijom i identičnim konstruktivnim i dekorativnim elementima kao i fočanska Aladža. Ovom tipu džamija pripadaju još i Ali-pašina i Ferhadija džamija u Sarajevu, Hadži Alijina ili Šišman Ibrahim-pašina džamija u Počitelju, Sinan-begova džamija u Čajniču i Kalaun Jusuf-pašina (Kuršumlija) džamija u Maglaju. Kod svih navedenih objekata osnovnu karakteristiku predstavlja jasnoća i pravilnost arhitektonskog rješenja, i skladan proporcijski odnos pojedinih elemenata. Također, kod svih džamija podjednako je riješen džamijski trijem, a unutrašnjost je osvijetljena istovjetnim rasporedom otvora. Kod Karađoz-begove džamije u Mostaru su zastupljeni isti konstruktivni i dekorativni elementi kao kod Aladža džamije u Foči. Malo odstupanje u vanjskoj konturi mostarske džamije čine znatno svedenije visinske proporcije cijele građevine, kao i zarubljeni kutovi glavnog kubusa nad trompama. U enterijeru, mahvil, mihrab i mimber, svojim izgledom i osnovnom shemom ponavljaju forme ovih dijelova iz fočanske džamije, samo što u Mostaru njihove površine prekrivaju isključivo motivi geometrijske ornamentike (Andrejević, 1984., str. 50)

Karađoz-begova džamija predstavlja najmonumentalniju džamiju u Mostaru i Hercegovini. Evlija Čelebi kaže: «Hadži-Mehmed-begova džamija je veoma prostrana, umjetnički izrađena i svijetla.» (Čelebi, 1996., str. 473) Ona predstavlja stilski najčistiji i najkvalitetniji primjerak jednoprostornih potkupolnih džamija izgređenih u XVI stoljeću u Hercegovini. Prema natpisu džamija je podignuta hidžr. 965. (1557./1558.) godine, a izgradio ju je Mehmed, sin Seadetov (Mujezinović, 1998. str. 175).

Natpis na Karađoz-begovoj džamiji u prozi na arapskom jeziku uklesan je na kamenoj ploči, veličine 100x60 cm, uzidanoj nad glavnim ulazom u džamiju. Tekst natpisa smješten je u tri elipsasta polja, majstorski je izveden u izvanredno lijepom dželi pismu, mjestimično vokaliziran, a slova su prvobitno bila pozlaćena. Ovaj kronogram pruža podatke i o Karađoz-begovom ocu i njegovom bratu, velikom veziru Hrvat Rustem-paši (dva puta je bio veliki vezir – 1544.-1553. i 1555.-1561. godine) (Mujezinović, 1998. str. 178).

Karađoz-begova džamija je potkupolna džamija sa trijemom pod malim kupolama, vanjskim trijemom sa elegantnim minaretom, koja je ispod šerefe ukrašena majstorski izvedenim stalaktitima.

Centralni prostor džamije je omeđen zidovima (tenelija) debljine 1,14 m, koji čine pravilan kubus vanjskih dimenzija bez trijema 13,00x13,00 m (unutrašnje dimenzije 10,8x10,8 m). Centralni prostor je presvođen kupolom sa tjemenom na visini od 15,89 m od kote poda džamije, i vanjske visine do alema 16,49 m. Velika i prilično udubljena kupola prečnika 10,72 m oslanja se na osmokutni tambur. Prijelaz iz kvadratne osnove centralnog dijela u kružni tambur je riješen pomoću ugaonih stalaktita (kamene stalaktitima ukrašene konzole), polukalotastih trompi (po tri u svakom kutu) sa blago prelomljenim čeonim lucima i osam sfernih trokutova. Sve kupole na ovoj džamiji su prekrivene olovnim limom.

Svi volumeni vanjskog oblika džamije završeni su profiliranim, kamenim krovnim vijencima koji se javljaju na mjestima gdje je pokrov prepušten preko vertikalne ravni zida. U enterijeru se javljaju dekorativni vijenci: prvi u obliku osmokutnog kamenog prstena, postavljenog u podnožju tambura, i drugi profiliran kameni vijenac se javlja kao linija prijelaza vertikalne forme zida tambura u zakrivljenu formu kupole.

            Sa ulazne strane, cijelom širinom vanjskog zida, izveden je trijem sa sofama natkriven trima kupolicama. Sve tri kupolice su izvedene u istoj ravni i njihova visina do alema iznosi 8,97 m. S obje strane džamijskih vrata nalaze se, u visini od 0,44 m, kamene sofe. Dimenzija sofe lijevo od ulaza je 4,21x4,75 m, i sofe desno od ulaza 4,21x4,62 m. Sofe natkrivaju tri kupolice, koje se oslanjaju na četiri masivna kamena stupa kružnog presjeka, sa kapitelima stalaktitne kamene dekoracije rađene u četiri reda. Dekoracija na stupovima u trijemu džamije je različita – dva vanjska i dva unutrašnja stupa imaju istu dekoraciju. Baze svih stupova su formirane smjenjivanjem formi torusa i trohilusa. Stupovi su međusobno, ali i sa čeonim džamijskim zidom, povezani kamenim prelomljenim lukovima sa horizontalnim čeličnim zategama, koji formiraju tri cjeline. Nad njima, preko pandantifa bez dekoracija, izvršen je prijelaz u tri jednake kupolice sa niskim i osmokutnim tamburom.

Dodatni, vanjski trijem (hajat) se formira kosim drvenim gredama koje se pružaju sa tri strane u odnosu na centralni prostor džamije i oslanjaju na 14 vitkih kamenih stupova osmokutnog presjeka, međusobno povezanih drvenom gredom. Ovi stubovi imaju dekoriran kameni kapitel (dekoracija se javlja samo u kutovima – na mjestima gdje osmokutnik prelazi u četverokut) i izražene kamene baze profilirane u dva sloja, tako da se formira prijelaz iz četverokuta u osmokutnik putem obrnutih sfernih trokutova. Iznad kamenog postolja nalazi se ispupčenje u vidu torusa. Drvena konstrukcija hajata prekrivena je olovnim limom. Hajat je sa glavne ulazne strane dubok 3,35 m, a sa bočnih strana: lijevo od ulaza 3,14 m i desno od ulaza 2,96 m. Prostor hajata je sa svih strana ograđen sa po 0,70 m visokom kamenom ogradom od kamenih ploča. Centralni, ulazni dio hajata je naglašen pravokutnim, kamenim okvirom. Ovakav vanjski trijem u Mostaru može se naći još jedino kod Koski Mehmed-pašine džamije. Vanjski trijem Karađoz-begove džamije je, zbog dotrajalosti, demontiran 1952. godine. Ovaj trijem je bio sastavni dio građevine od njene izgradnje, što dokazuje nedostatak vijenca na završetku trijema koji nosi tambure malih kupolica.

Neke od značajnijih objekata u BiH koje pripadaju tipu jednoprostornih, potkupolnih džamija sa otvorenim sofama, natkrivenim sa tri male kupolice i kamenim minaretom, također imaju ili su imale izgrađen vanjski trijem. Kao poseban slučaj javlja se jedino Ferhadija džamija u Banjoj Luci kao predstavnik džamija sa razvijenijim tlocrtnim rješenjem – višekupolni natkriveni sustav. Džamije sa dvostrukim trijemom se javljaju na cijelom području BiH, tako da ih srećemo i u Hercegovini, ali i Bosni. Najznačajniji objekti koji imaju dvostruki trijem ili kod kojih se mogu naći ostaci konstrukcije vanjskog trijema ili kod kojih se na temelju određenih očuvanih elemenata može pretpostaviti da su imale ovakvu konstrukciju, su: u Mostaru – Karađoz-begova, Koski Mehmed-pašina i Vučjakovića džamija, Aladža džamija u Foči, u Banjoj Luci – Ferhadija i Arnaudija džamija, Hadži Alijina džamija u Počitelju, Sinan-begova džamija u Čajniču i Kuršumljia džamija u Maglaju. Kod svih nabrojanih džamija drugi, vanjski trijem je natkriven kosom strehom, čija se drvena krovna konstrukcija oslanja na drvene stupove sa kamenom bazom (Sinan-pašina u Čajniču, Aladža u Foči, Hadži Alijina u Počitelju, Karađoz-begova, Koski Mehmed-pašina i Vučjakovića u Mostaru) ili na kamene stupove (Ferhadija i Arnaudija u Banjoj Luci). Funkcija vanjskog trijema je gotovo u svim slučajevima bila dvojaka: da primi što veći broj vjernika i da zaštiti vjernike od različitih klimatskih uvjeta (vjetar, kiša, snijeg, žega). Trijem se u svim slučajevima nalazio sa tri strane sofa. Najčešće, datiranje izgradnje ovih konstrukcija nije moguće ustvrditi jer su nastale kao rezultat naknadnih intervencija na objektima, tj. nisu izgrađeni u toku izgradnje samog objekta. U nekim slučajevima, međutim, na temelju povijesnih podataka i zapisa, možemo ustvrditi da je vanjski trijem nastao zajedno sa objektom (Karađoz-begova u Mostaru i Aladža u Foči). Dodatni trijem je većinom uklonjen sa objekata tokom vremena, tako da ovakvu konstrukciju možemo naći još jedino kod džamija u Mostaru - Karađoz-begove, Koski Mehmed-pašine i Vučjakovića džamije.

Minaret je prigrađen uz desni, vanjski zid, a njegova visina do alema je 34,50 m. Četrnaestostrani kameni minaret ima 94 kamene stube, a šupljina prostora minareta iznosi 1,40 m. Postoje dva ulaza na minaret, od kojih je prvi postavljen u desnom kutu molitvenog prostora i služi ujedno i kao prolaz za mahvil, a drugi je postavljen iznad prvog, u visini ulaza na mahvil. Dekorativna kamena plastika se javlja i na postolju minareta. Baza minareta je urađena u vidu četrnaestostrane prizme pri čijem se vrhu, ispod struka minareta, nalazi plitka reljefna dekoracija izrađena u vidu friza od slijepih arkadica sa prelomljenim lukovima na svakoj stranici minareta. Struk minareta je od baze odvojen trostrukim profiliranim kamenim vijencem, dok je gornja granica struka minareta naglašena jednostavnim vijencem bez profilacija. Prostor struka minareta je dekoriran plitkim reljefom u vidu predstava rombova na svakoj strani minareta. Šerefe ovog minareta je smješteno na visini (gornja ivica ograde) od 24,37 m i bogato je dekorirano. Ispod šerefe se nalazi bogato urađena kamena dekoracija u vidu stalaktita u četiri reda. Ovi stalaktitni ukrasi se postepeno šire tako da čine prijelaz između vertikalne ravni tijela minareta i proširenja kubusa šerefe. Drugi red stalaktita (gledano odozgo) završava pri dnu sa dvadeset osam kriškasto obrađenih visuljaka. I same kamene ploče na šerefi su ukrašene plitkoreljefnom geometrijskom dekoracijom - istovjetna dekoraciji na dovratniku portala. Ova klesana dekoracija se javlja u vidu mnogokutnih poligona koji djeluju kao krugovi. Poligoni se međusobno prepliću, a u centru svakog se formiraju zvjezdasta, šestokutna polja. Kamene ploče šerefe su naglašene gornjim i donjim profiliranim kamenim vijencem. Pod šerefom, ispod jednostavnog kamenog vijenca bez profilacija, koji odvaja šerefu od tijela minareta, nalazi se plitka reljefna dekoracija stiliziranih trolisnih motiva – stiliziranih cvjetova okrenutih vrhom prema dolje, na svakoj stranici minareta. U gornjem dijelu tijela minareta, pod kupastim krovom, nalazi se friz od plitkih niša sa završetkom u vidu polukružnog luka. Iznad ove dekoracije nalazi se plitki, profilirani kameni vijenac koji tvori prijelaz između tijela minareta i kupe krova. Ćup minareta je pokriven sa osam nizova kamenih ploča, koje se međusobno preklapaju i koje su stegnute sa sedam čeličnih prstenova. Na vrhu minareta je alem, rađen u olovu, sa tri jednake jabuke. Alem završava japrakom (motiv lista). Kako i džamija, tako i minaret, građeni su od istog tesanog bijelog vapnenca - tenelije.

Osvjetljenje unutrašnjosti džamije je omogućeno preko 25 prozora od kojih se po pet nalazi na bočnim i mihrabskom zidu, dva na ulaznom zidu i po jedan na svakoj strani osmokutnika tambura. Prozori na bočnim i mihrabskom zidu centralnog prostora smješteni su u tri pojasa – po dva u prvom i drugom pojasu i po jedan centralno smješten u odnosu na površinu zida u trećem pojasu. Prozori na ulaznom zidu se javljaju samo u donjem pojasu. Svi prozori donjeg pojasa većih su dimenzija, sa profiliranim, pravokutnim kamenim okvirom čija donja ivica je naslonjena na ravan poda unutrašnjeg dijela džamije. Iznad doprozornika nalazi se kameni prelomljeni luk u čijem polju su smještene kamene tranzene – jedna perforirana kamena ploča. Kamene tranzene u unutrašnjem dijelu džamije su imale nešto veće otvore (istih dimenzija kao i tranzene na prozorima gornje zone) kružnog presjeka, dok su sa vanjske strane tranzene imale perforaciju u vidu nešto manjih otvora u vidu šestokrakih zvijezda i manjih šestokutnika koji se smjenjuju u horizontalnim nizovima (dva šestokutnika pa jedna zvijezda). Također, ovi prozori na vanjskoj strani imaju željezne demire koji formiraju rešetku sitnije strukture (6x10 polja). U unutrašnjosti, kameni lukovi donjih prozora kao i kameni doprozornici gornjih prozora džamije su polihromno dekorirani. Prozori gornja dva pojasa, kao i prozori na tamburu, su manjih dimenzija sa završetkom u vidu prelomljenog luka i ispunom od kamenih tranzena. Ovi, gornji prozori, su zastakljeni ubacivanjem kružnih stakala u kamene tranzene.

Dekorativna kamena plastika se javlja na ulaznom portalu, mihrabu, mimberu i mahvilu.

Profilirani kameni portal izvučen iz ravni džamijskog zida (za 27 cm) dominira centralnim dijelom prostora sofa. Svojom širinom zauzima cjelokupan prostor između sofa, a njegova visina (visina portala od poda džamijskog ulaza je 5,12 m) seže do početka formiranja trompi – gotovo tri četvrtine visine trijema. Njegov ulazni otvor, dvokrilna drvena vrata, uokviruje masivni kameni dovratnik presveden kamenim segmentnim lukom. Vanjske ivice portala su rađene u vidu profiliranog kamenog okvira. Bočne strane vanjske ivice dovratnika čini kameni vijenac ukrašen vertikalno postavljenom vrpcom geometrijske plitko klesane dekoracije u vidu mnogokutnih poligona koji djeluju kao krugovi. Poligoni se međusobno prepliću, a u centru svakog se formiraju zvjezdasta, šestokutna polja. Iznad vrata u džamiju nalazi se kamena ploča sa tarihom, smještena unutar jednakokrakog trokutastog polja – kruništa, uvučenog u odnosu na ravan portala. Krake trokuta čine dva plitka friza nastala stubičastim postavljanjem jednog reda stalaktita koji imaju čisto dekorativnu ulogu. Dekoracija unutar trokuta je rađena u vidu polihromnih predstava floralne dekoracije koja se očuvala u fragmentima.

Na vanjskom portalu otkriven je slabo očuvani crtež stiliziranih floralnih elemenata iz XVI stoljeća, što potvrđuje da su na ovim površinama bile izvedene veoma kvalitetne arabeske sa gusto koncipiranim predstavama (Bahtijarević, 2000., str. 202).

Mihrab je u odnosu na ravan džamijskog zida izvučen za 34,5 cm, a njegova visina iznosi (od poda džamije do vrha mihrabske krune) 6,57 m. U sredini donjeg dijela mihraba nalazi se sedmostrana niša. Otvor niše se stubasto završava stalaktitnim polihromnim ukrasima poredanim u sedam pojaseva. Ovi stalaktitni ukrasi se postepeno sužavaju, tako da zatvaraju udubljenje niše. Četvrti red stalaktita završava pri dnu sa sedam kriškasto obrađenih visuljaka. Ivice mihraba prati geometrijski ornament sačinjen od isprepletenih poligona. Prostor niše uokviruje pravokutno polje smješteno u profilirani kameni okvir mihraba. Iznad niše je kamena ploča sa natpisom. Gornji dio mihraba – kruna čini kamena ploča čiji vrh i kutove ukrašava motiv krupnih stiliziranih pupoljaka.

Prilikom istraživačkih radova na slikanoj dekoraciji tokom 1990. godine sondiranjem je utvrđeno da na mihrabu postoje četiri slikana sloja:

-     prvi sloj (XVI stoljeće) čini floralna ornamentika sa tankom crnom konturom, izvedena na vrlo tankoj vapnenoj podlozi koja je stavljena direktno na kamene blokove;

-     drugi sloj čini floralna ornamentika sa smeđom konturom, izvedena na vrlo tankoj vapnenoj podlozi koja je četkom nanesena preko prvog bojenog sloja;

-     treći sloj čini floralna ornamentika, nešto krupnija od prethodne, sa crvenonarančastom konturom, izvedena na vrlo tankoj vapnenoj podlozi koja je četkom nanesena preko drugog bojenog sloja;

-     četvrti sloj (XX stoljeće) čini slikarstvo s naglašenim baroknim formama, izvedeno uljanim bojama na debeloj uljanoj podlozi koja je stavljena preko trećeg bojenog sloja.

U sredini donjeg dijela ornamentalne cjeline nalaze se tri veća cvijeta, od kojih je najveći, centralni, pomjeren malo naviše, izveden u cjelosti, dok ostale cvjetove presijeca napola donja horizontalna (okvirna) linija. Iz centralnog cvijeta se šire grančice sa raznim cvjetovima, pupoljcima i listovima koji se u svome toku prepliću i savijaju, prekrivajući cijelu površinu kruništa mihraba (Bahtijarević, 2000., str. 200).

Mimber je također masivni i u kamenu rađen. Sastoji se od tri osnovna dijela: ulazni portal sa stubištem i kamenom ogradom, gornjim piramidalnim dijelom kojeg nose četiri osmostrana stupića i bočne trokutaste površine koje se nalaze ispod ovog dijela i ograde stubišta. Nadvratnik portala ukrašava kamena ploča koja, slično kruni mihraba, ima završetke u vidu stiliziranih pupoljaka. Sredinu njezine čeone strane ispunjava kamena ploča sa natpisom -  citat iz Kur'ana. Kamena ploča ispod natpisa, koja tvori završetak otvora portala, izvedena je u obliku saracenskog – prelomljenog luka. Ona u donjem dijelu prelazi u tijelo dovratnika. Ovaj motiv saracenskog luka se nalazi i u vrhu otvora između stupića koji nose osmokutni tambur i krov mimbera. 

Mahvil – galerija, smještena je desno, odmah do ulaznih vrata, a prilazi joj se stubištem minareta. Izveden je od kamena tlocrtnih dimenzija 4,00x2,35 m. Oslonjen je na četiri osmostrana kamena stupa, koji za bazu imaju plitku kvadratnu ploču i kapitele ukrašene stalaktitima. Gornji dio mahvila čini profilirani arhitravni vijenac, kamena ograda i završni, također profilirani vijenac. Ograda je izvedena u vidu perforiranih kamenih ploča sa geometrijskim ornamentom - motiv nizanja otvora koji se smjenjuju u horizontalnim nizovima (motiv šestokrakih zvijezda i šestokutnika).

Ćurs se nalazi u kutu, lijevo od mihraba, izrađen je od drveta i pokriven je bio ćilimima, kao i cijeli pod džamije.

SLIKANA DEKORACIJA - Karađoz-begova džamija spada u red malog broja džamija na Balkanu sa sačuvanim originalnim slikarstvom. Slikani slojevi se često preklapaju jedni preko drugih - od prvobitnih arabeski pa do kasnoosmanskog baroka. Nepostojanje zapisa na slikanoj dekoraciji, koji bi govorili o godini nastanka ili majstoru koji ih je radio, ostavlja jedino mogućnost njihovog okvirnog datiranja. Do ovih podataka se najčešće dolazi posredno, stilskim analizama, preko specifičnih odlika prikazanih motiva i analogijom sa postojećim objektima.

Arabeskno slikarstvo XVI stoljeća, što je do sada otkriveno u BiH, nalazi se u Aladža džamiji u Foči (1551. godina), Karađoz-begovoj džamiji u Mostaru (1557. godine) i Ferhadiji džamiji u Sarajevu (1561. godine). Sve te arabeske posjeduju vrhunske vrijednosti arabesknog slikarstva i u mnogo čemu sadrže zajedničke karakteristike, kao da ih je radila ista ruka, odnosno isti slikari. Ove freske imaju zajedničke karakteristike: tehnike i način rada, prikazane predstave, stilizacija istovjetnih motiva i arabeskno, virtuozno izveden crtež (rukopis), izveden u jednom potezu četkice čija tanka linija odlikuje glavnu kvalitetu arabeski. Po kvalitetu i načinu izvedbe (tehnici rada), počev od žbukanih podloga (to su najkvalitetnije i «najfinije» vapnene podloge što su urađene na ovim prostorima), pa sve do izvedenih detalja, ove arabeske posjeduju mnogo veće vrijednosti u odnosu na ostalo arabeskno slikarstvo koje se može naći danas u Bosni i Hercegovini. Izvjesno je da su ovako vrijedna djela mogli stvoriti vrhunski slikari sa velikim iskustvom. Njihova djela sadrže sve odlike iranskog, tj. turskog arabesknog slikarstva (Bahtijarević, 2000., str. 203-204).

Zidno slikarstvo Karađoz-begove džamije pripada koncepciji obrade dekorativne plastike sa realnijom predstavom cvijeća sa prirodnim bojama – cvjetna ornamentika kod koje se naglašava glavni motiv, obično krupniji cvijet, od kojeg se šire svi ostali, sitniji dijelovi (Andrejević, 1984., str. 89).

Karađoz-begova džamija je bila posljednji put oslikana 1909. godine. Tada su i prethodni slikarski slojevi pokriveni. Sve do XX stoljeća nije se znalo da li je nešto sačuvano od starih slikanih dekoracija. 1968. godine obavljena su manja sondažna istraživanja na površinama tambura, zidnim plohama i najnižim zonama, gdje je otkriveno (ispod austrijskih dekoracija) starije slikarstvo, kao i nekoliko kaligrafskih zapisa – lehvi. Način slikanja, prikazane predstave, pigmenti boja, sastav žbukane podloge, sve je ukazivalo da je otkriveno slikarstvo nastalo krajem XVIII stoljeća (Bahtijarević, 2000., str. 190).

Andrejević, u svojoj knjizi «Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije» iz 1984. godine, daje sljedeći opis slikane dekoracije u enterijeru džamije:

„Središnju partiju džamijske kupole je najvjerovatnije prekrivala slikana rozeta, od koje su se zrakasto, prema tjemenima prozora u kupoli, prostirale dekorativne trake sa slikanim ornamentom. Prema dva postojeća detalja, iznad gornjeg vijenca tambura, može se zaključiti da su trake bile sačinjene od karika izvedenih u obliku cvjetnih čašica, koje se iz jednog manjeg romba prostiru na četiri strane. Romb, ukrašen cinoberom i oivičen crnom bojom, povezivao je svojim uglovima plave čašice sa po jednim kružnim cvijetom karanfila crvene boje. Između čašica probijaju se četiri tanke grančice sa zelenim listićima.

U tamburu, na pozadini sivkasto-plavičaste boje, između dva plastična vijenca, naslikana je ograda sa stubićima koji u gornjem dijelu imaju kapitele, a pri dnu slikane baze. Ograda i stubići izvedeni su plavičastom bojom. Gornju horizontalnu ogradu čini plavo slikano tordirano uže, koje je sa donje strane potencirano crvenim. Stubići su slikani po tri naizmjenično – zelenom, crvenom i plavom bojom. Donja ivica ograde izvedena je dvjema plavim linijama. Iza ograde prostiru se, u svakom polju između dva prozora, po tri vegetabilna motiva u obliku žbunastih bokora. To su stabla sa grančicama i zelenim lišćem, žbunovi koji podsjećaju na bokore crvenih karanfila i stabalca sa plavim grozdastim cvjetovima.

Na čelu lukova trompi slikane su plavom i zelenom bojom dvije duge vriježe sa grančicama, vinovim lišćem i realistički predstavljenim plavim grozdovima. Takva dekoracija, samo nešto krupnija, prostirala se i na zidovima, prateći konturu lukova razapetih između trompi.

Od nivoa trompi do slikanog dijela u najnižoj zoni, raspoređene su slikane levhe sa kaligrafski ispisanim citatima iz Kur'ana. Oni su izvedeni tamnoplavom bojom u kružnim, elipsoidnim i bademastim medaljonima.

Lukove nad prozorima donje zone krasile su plavičasto slikane vriježe sa lišćem. Između prozora ove zone slikano je po jedno krupno stablo čempresa, naranče, palme sa grozdovima urmi, žalosne vrbe, šljive, kruške, smokve i limuna. Svako stablo izrasta iz lijepo oblikovane vaze sa dvije ručice, ukrašene također vegetabilnim motivima. Stabla su slikana zatvorenozelenom bojom, a lišće svijetlozelenom, da bi mjestimično bilo potencirano tamnoplavom. Plodovi su ovdje krupno slikani – naranče žutonarančastom, šljive tamnoplavom, kruške žutim okerom, smokve crnom, limun žutom bojom. Ponegdje se vrhovi grančica na čempresima završavaju cinobernim izdancima, a plodovi urme su slikani tamnocrvenom bojom.

Najveće probleme konzervatorima (istraživanja izvedena 1968. godine) je predstavljalo slikarstvo otkriveno na donjem sloju Karađoz-begove džamije u Mostaru. Neobična predstava balustradne ograde sa sitnim rastinjem kružnih krošnji iza nje, slikana pastelnim koloritom u tamburu između prozora, i jarkim bojama izrazito naturalistički prikazana stabla mediteranskog i drugog voća sa naglašenim plodovima, u najnižoj zoni, nikako se stilski nisu mogli izmiriti i dovesti u međusobnu vezu. Krupne ornamentisane vaze, sa dvije ručice i opštim barokizirajućim formama, iz kojih ova stabla izrastaju, unosile su još veću zabunu. Svi ovi, na prvi pogled čudni i heterogeni elementi, ostavljali su utisak da se u ovakvim slučajevima radi o novijim slikarskim koncepcijama. One su se poistovjećivale sa radovima domaćih slikara iz XIX stoljeća, a cijeli slikani repertoar smatrao se ornamentalnim ekspresijama mehanički preuzetih motiva iz folklora XVIII i prve polovine XIX stoljeća. Međutim, donji slikani sloj u njenom tamburu sigurno pripada prvobitnoj dekoraciji koja je nastala prije sredine XVII stoljeća. Tematski on savršeno harmonira sa slikarstvom, danas rustičnog izgleda, u najnižoj zoni džamije.“ (Andrejević, 1984., str. 89-90)

U listopadu 1990. godine pristupilo se otkrivanju dekoracije iz kraja XVII stoljeća (pronađene 1968. godine) kao i sondažnim istraživanjima na zidovima, mihrabu, mimberu, portalu i trijemu. Radovi su izvedeni u organizaciji Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Mostaru i Odbora Islamske zajednice Mostar, koji su osigurali sredstva. Sondažna ispitivanja (1968. i 1990. godine) obavio je Nihad Bahtijarević sa suradnicima. Povjerenstvo, obrazovano da prati tok radova, bilo je sastavljeno od: prof. Džemala Čelića, dr. Smaila Tihića – viši znanstveni savjetnik, i prof. dr. Ibrahima Krzovića – povjesničar likovnih umjetnosti. Nakon obavljenih probno-istraživačkih radova, ustanovilo se da su austrijski majstori obijelili vapnom sve zidne i slikane površine, a potom na takvoj podlozi izveli svoje dekoracije. Nakon odstranjivanja austrijskih i drugih dekoracija, odnosno otkrivanja dekoracija iz XVIII stoljeća, pristupilo se sondažnom istraživanju, kako bi se ustanovilo da li postoji još starija dekoracija ili podloga od žbuke. Ukazalo se pravo bogatstvo geometrijskih i floralnih motiva, kao i prvobitne arabeske. Tada su otkriveni slikani motivi na zidanim i kamenim površinama objekta, i to iz različitih perioda. Zatečeno stanje, prije istraživačkih radova, slikanih dekoracija, kao i zidnih površina u enterijeru i trijemu, bilo je veoma loše (dekoracija lošeg kvaliteta, bojeni sloj i malterna podloga znatno oštećeni, zidovi prekriveni mnoštvom prljavosmeđih fleka stvorenih višegodišnjim djelovanjem vlage). Posebno su se isticale dekoracije objekta iz novijeg vremena izvedene molerskim šablonima sa uljanim bojama. Uljanim bojama su bili prekriveni svi zidovi u najnižim zonama u visini 2,3 m od poda, kameni doprozornici, mihrab, mimber, mahvil i unutrašnji portal (Bahtijarević, 2000., str. 190).

Kao rezultat navedenih istraživanja utvrđena je kronologija radova koja je pokazala da džamija sadrži četiri različita slikana sloja iz raznih perioda, tj. da je svakih 100-150 godina džamija iznova bila ukrašena motivima. Prvi slikani sloj je iz vremena nastanka objekta (sredina XVI stoljeća), a drugi sa kraja XVII ili početka XVIII stoljeća, treći iz XIX stoljeća, a posljednji, četvrti, sa početka XX stoljeća. Prva tri su urađena u periodu osmanske, a posljednji u periodu austrougarske uprave.

1.  Prvi slikani sloj (arabeskno slikarstvo) rasprostranjen je na gornjem dijelu mihraba (kruni), ulaznom portalu i na kamenim pločama (lunetama) iznad okvira prozora u trijemu. Razlog očuvanosti tog sloja je što je on rađen na kamenoj podlozi, dok ga na zidovima objekta nema. Sačinjen je od raskošnih arabeski i nešto geometrijske ornamentike u potezu snažne crne linije. Na kruništu mihraba je razvijen u obliku cvijetne arabeske sa nešto očuvanog crvenog kolorita. Ivice mihraba prati geometrijski ornament sačinjen od isprepletenih poligona. Ovaj sloj se vjerojatno nalazi i na mimberu, ali do sada nije uočen. Također, sa vanjske strane džamije, na portalu, odmah iznad ulaza, u obliku cvjetne arabeske, slične onoj na mihrabu, uočava se ovaj prvi bojeni sloj.

2.  Drugi slikani sloj (braon sloj) koji pripada vjerojatno kraju XVII ili početku XVIII stoljeća, smješten je u prizemlju objekta na svim kamenim okvirima otvora (tranzene), mihrabu, ulaznom portalu sa unutrašnje strane, na horizontalnoj kamenoj gredi mahvila i na ulaznom otvoru u minaret. Sloj je sastavljen od floralnih motiva, a odlika mu je svijetli braon kolorit.

3.  Treći slikani sloj (osmanski barok) može se staviti u period prve polovice XIX stoljeća i prekriva cijelu džamiju. Najviše je sadržan i u dobro očuvanom stanju. Kolorisanje je izvedeno u raznobojnim tonovima plave, zelene, crvene, žute... U kupoli se sastoji od osam floralnih vijenaca, koji se rasprostiru od centralne rozete ka osam otvora na tamburu. U tamburu je ovaj sloj sastavljen od plavičastih kolonada stupova i žbunastih stabalaca raznolikog mediteranskog bilja (Zvonić Zlatko, materijali iz Izvedbenog projekta, 2003.).

Naturalizirane predstave stabala sa plodovima predstavljaju imaginarne predstave rajskog krajolika. To su predstave urmi, nara i raznih plodova koji se spominju i u Kur'anu. Neobična kružna ograda slikana u tamburu džamije, a iza koje se pravilno redaju sitnije palme i  krošnjasto rastinje, predstavlja također predstavu mermerne ograde raja – transenna marmorea  (Andrejević, 1984., str. 97).

Sva floralna ornamentika unutrašnjih zidova džamije pripada ovom, trećem, slikanom sloju, kao i svi kaligrafski natpisi. U prizemlju ovom slikarstvu pripadaju razna stabalca mediteranskog bilja sa ukrašenim vazama, slično onome na tamburu.

4.  Četvrti slikani sloj (šablonsko slikarstvo), ujedno i najmlađi, nastao je 1909. godine i prekrivao je cijelu džamiju. 1990. godine je potpuno očišćen zato što se ispod njega nalazila starija i vrijednija slikana dekoracija. On se sastojao od geometrijske plošne ornamentike i raznolikog kolorita.

Na kamenoj podlozi (mihrab, mimber, mahvil, tranzene, glavni portal, portal ulaza u minaret) prisutni su svi slikani slojevi od broja 1 do 4. Na zidnoj podlozi (svi zidovi i glavna kupola) prisutni su samo slikani slojevi broj 3 i 4. Pored navedenih i opisanih vrsta slikanih dekoracija, u prizemlju džamije vidljivi su i tragovi novijih intervencija uljanim bojama, koji su većinom nastali kao neplanirani i nestručni zahvati u toku posljednjih decenija (Zvonić Zlatko, materijali iz Izvedbenog projekta, 2003).

Otkrivena ornamentika je relativno dobrog stanja, izuzev onih površina što su bile izložene jačem djelovanju vlage. Očuvani bojeni sloj je intenzivnog tonaliteta, čistih i svježih boja. Neki ornamenti, po načinu izvedbe i stilizaciji, imaju dosta sličnosti sa narodnim vezom. Gotovo svi prikazani motivi su prepoznatljivi u hercegovačkom krajoliku: smokva, nar, čempres, cvijeće, grožđe i drugo, pa se nameće zaključak da je i autor ovih djela potječe iz hercegovačkog podneblja (Bahtijarević, 2000., str. 202).

Džamija je bila u funkciji neprekidno, od izgradnje do danas. Da bi se sačuvala, na njoj su izvršeni određeni konzervatorski zahvati, mada nikada nisu vršene veće adaptacije i popravke. Krajem XIX stoljeća prezidan je minaret od 57. stube ka gore, a po potrebi su i vršene izmjene olovnog pokrova (Pašić, 1989., str. 32).

U proteklom ratu 1992.-1995. godine objekt je pretrpio visok stupanj razaranja:

  • minaret je srušen do šerefe; na sredini tijela minareta na južnoj strani zbog granatiranja napravljen je otvor dimenzija 2x1,5 m, na tom mjestu stradalo je i kameno stubište; čitavo tijelo minareta je sadržavalo sitna oštećenja od gelera;
  • centralna kupola je oštećena na dva mjesta u centralnom dijelu i na istočnoj strani, ali nije došlo do probijanja; unutrašnjost kupole sadržavala je nekoliko većih pukotina od kojih su neke potpuno prolazile debljinom zida (oštećenja koja su bila i prije rata); na tamburu i dijelu centralne kupole sa sjeverne strane zbog projektila nastao je otvor velikih dimenzija koji je zahvatio otvor na tamburu, dio zida tambura i podnožje kupole;
  • srednja kupolica trijema je na jednom mjestu u tjemenu potpuno probijena, napravljen je otvor manjih dimenzija, dok je zapadna kupolica rastresena;
  • veliki broj sitnijih oštećenja od gelera je bio vidljiv na zidovima centralnog dijela džamije, posebno na južnom i zapadnom zidu;
  • sav olovni pokrov i centralne kupole i kupolica na trijemu su bile oštećene i probijene gelerima;
  • kameni stupovi vanjskog trijema su jednim dijelom potpuno uništeni, dok su neki prepolovljeni;
  • vidljiva su bila i oštećenja na pojedinim prozorima i tranzenama – popucala su livena stakla i tranzene su izbijene iz ležišta;
  • ostali elementi enterijera su pretrpjeli nešto manja oštećenja:
    • oštećeno je krunište mihraba, posebno lijevi pupoljak, a jedan dio lijeve strane kruništa potpuno je odlomljen;
    • oštećenja na kruništu ulaznog portala mimbera, gdje su stradali pupoljci, posebno gornji dio lijevog pupoljka, gornji dio centralnog pupoljka i desni u potpunosti;
    • na mahvilu nisu evidentirana oštećenja;
    • mukarnasi (kutna dekoracija) su nešto teže oštećeni;
    • pandantifi sadrže nekoliko vertikalnih pukotina, ali se ona ubrajaju u oštećenja koja su evidentirana i prije rata (materijali iz Izvedbenog projekta, 2003).

U periodu od lipnja 1995. godine do ožujka 1996. godine izvršena je nepotpuna sanacija džamije od strane EUAM – izvršeno je konzerviranje minareta u visini šerefe, u glavnu kupolu izvršena je ugradnja željeznog armirano-betonskog prstena (Gradski zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar).

U toku su radovi na rehabilitaciji Karađoz-begove džamije od strane IRCICA-e  – početak radova svibanj 2003. godine – trenutno se rade radovi u enterijeru. Intervencije koje su izvedene prema Izvedbenom projektu urađenom od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar, glavni i odgovorni projektant Zijad Demirović, podrazumijevale su uglavnom dva osnovna tipa radova: opravku oštećenih dijelova i rekonstrukciju nedostajućih dijelova u skladu sa raspoloživom foto-dokumentacijom (materijali iz Izvedbenog projekta, 2003.). Predviđeno je da se rade konzervatorsko-restauratorski radovi na slikanoj dekoraciji u enterijeru džamije pod vođstvom restauratora iz Republike Turske, M. Semih Irtes-a.

U izvještaju Hazima Numanagića iz prosinca 2004. godine, o radovima na konzervaciji i restauraciji unutrašnjosti Karađoz-begove džamije se kaže:

«Poslije uklanjanja naslaga boja sa zidova džamije pojavili su se natpisi koji pripadaju ranijim dekoracijama džamije. Ti natpisi su sljedeći:

Mihrabski zid

Desno i lijevo od prozora koji se nalazi iznad mihraba je stilizovani natpis u obliku tugre. Tekst natpisa je: ما شاء الله كان Biva što Bog hoće.

Lijevo od mihraba je natpis: لا اله الا الله محمد رسول الله Nema Boga osim Allaha a Muhammed je Poslanik Božiji.

Desni zid

Iznad donjih prozora, bliže zidu mihraba je natpis: من امن بالقدر امن من الكدر Ko vjeruje u kader (određenje Božije) sačuvat će se od tuge.

Između dva donja prozora je natpis: ساعه عدل خير من عباده سبعين سنه Sat pravde bolji je od sedamdeset godina ibadeta.

Između dva srednja prozora je natpis:

لا اله الا الله قال الله تعالي سلام عليكم طبتم فادخلوها خالدين Nema Boga osim Allaha. Allah svevišnji kaže: Mir s vama, budite sretni, uđite u njega zauvijek.

Desno i lijevo od gornjeg prozora je stilizovani natpis talik stilom arapskog pisma:

 محمد مصطفي Muhammed Mustafa.

Lijevi zid

Između donjeg prednjeg prozora i mihrabskog zida, bliže mihrabskom zidu je natpis:

بسم الله الرحمن الرحيم  U ime Boga, Milostivog, Samilosnog.

Između donjeg prednjeg prozora i mihrabskog zida, bliže prozoru je natpis:

من صبر ظفر Strpljiv spašen.

Između donjih prozora je natpis divan dželi stilom arapskog pisma: استعيذ بالله يا ايها استعيذ بالله يا ايها الذين امنوا اطيعوا الله و اطيعوا الرسول و اولي الامر منكم

Utičem se Bogu. O vi koji vjerujete slijedite Allaha, i slijedite Poslanika i one koji vam zapovjedaju.

Između donjeg prozora i ulaznog zida je natpis:

من امن بالقدر امن من الكدر Ko vjeruje u kader sačuvat će se od tuge.

Između srednjih prozora nalazi se natpis:

و ما توفيقي الا بالله  Uspjeh je samo s Bogom.

Desno i lijevo od gornjeg prozora je natpis stilizovan u messena stilu arapskog pisma:

يا فتاح O Stvoritelju.

Ulazni zid

Iznad ulaznih vrata nalazi se natpis. يا مفتح الابواب افتح لنا خير الباب Ti koji otvaraš vrata otvori nam najbolja vrata.

Iznad prethodnog natpisa, desno i lijevo piše: انه بسم الله الرحمن الرحيم Ono je u ime Boga, Milostivog, Samilosnog.

Na očišćenom dijelu mimbera nalazi se mnogo sitnih natpisa. Na jednom od njih je vidljiva godina 1131 (1718/19) i ime Osman sin Husejnov.

Na ulaznom portalu s unutrašnje strane, na očišćenom dijelu portala također je nekoliko sitnih natpisa ispod kojih je potpis derviša Abdulkadira i godina 974 (1566/67).»

 

U dvorištu džamije je šadrvan, a iz dvorišta se ulazi u medresu i biblioteku. Sa jugoistočne strane džamije je prostranije groblje sa mnogobrojnim nišanima sa epitafima i bez njih.

Šadrvan - jednostavno izveden šadrvan bez dekoracija nalazi se u dvorištu džamije i medrese, i ima oblik osmokutnika sa šatorastom krovom. U Mostaru je bilo pet šadrvana, dok danas postoje još jedino pred Karađoz-begovom i Koski Mehmed-pašinom džamijom i služe svojoj svrsi (Bećirbegović, 1974., str. 310). Svi šadrvani nalazili su se na lijevoj obali Neretve, a vodom ih je opskrbljivao, izuzev Ćejvan-ćehajinog i Koski Mehmed-pašinog, vodovod koji je išao od Djevojačke vode na Carini. Na temelju ovog podatka može se okvirno zaključiti da je šadrvan izgrađen nakon izgradnje vodovoda koji je išao od Djevojačke vode, a koji je izgrađen, prema pretpostavkama na temelju pisanih dokumenata, hidžr. 1113. (1704./1705.) godine (Mujić, 1956., str. 193). Ovi navodi nam pokazuju da je šadrvan nastao ili početkom  XVIII stoljeća ili još kasnije.

Krov šadrvana se oslanja na osam kamenih stupova kružnog presjeka, jednostavnih baza i kapitela, povezanih segmentnim lukovima. Jednostavna profilacija umjesto kapitela i jednostavan vijenac su jedini ukrasi na šadrvanu. Poligonalna jezgra šadrvana je osmokutna, manji kameni bazen jednostavne izrade sa proširenjem u profiliranoj bazi oko koje se nalazi kanal za odvodnju vode. Jezgra se sastoji iz malog bazena iz kojeg voda izbija i prelijeva se preko oboda u veliki bazen iz kojeg se propušta kroz osam česama. Oba bazena su izrađena od velikih kamenih ploča i prekrivena su željeznom mrežom, izrađenom u obliku zaobljene kupe. Cjelokupan šadrvan je podignut na kameni postament kružnog oblika.

 

Česma - česma uz Karađoz-begovu džamiju smještena je desno od ulaza u dvorište džamije. Natpis na česmi  je rađen u stihovima na turskom jeziku i ispisan je teško čitljivim dželi pismom smještenim u dvadeset četvornih polja. Ispod natpisa nalaze se na posebnim kamenim pločama lijepi biljni ornamenti i drugi motivi. U natpisu se raspoznaje kao godina podizanja česme hidžr. 1226. (1811.) godina (Mujezinović, 1998. str. 203). Česma je smještena u slijepi mihrab na zidu koji gleda u Ulicu braće Fejića. U periodu između 1621. i 1637. godine izgrađena je česma vezana za izvor Djevojačka voda. U 1805. godini je ova česma izgrađena kao slobodnostojeća i povezana je za novoizgrađeni vodovod kao protočna. Prilikom izgradnje kamenog zida oko džamije 1927. godine, Miroslav Loose je nacrtom predvidio da u zid ugradi ostatke kamenog postolja nekadašnje česme. Ovo je i urađeno 1930. godine kada je postolje ugrađeno u zapadni zid dvorišta kao ukras. U ovom položaju se česma i danas nalazi. Umjesto ove česme prije II svjetskog rata je izgrađena česma nasuprot prethodne, sa zadnje strane parka i mauzoleja Osmanu Đikiću. Demontirana je 60-ih godina XX stoljeća, a izgradnjom stambenih objekata uništeni su njezini tragovi (Miletić, 1997., str. 93).

 

Harem džamije - najstariji nišani u Mostaru, tzv. «šehidski nišani» su bili građeni od bijelog tvrdog kamena vapnenca i imali su prizmast ili plosnat oblik. Na njima nije bilo nikakvih natpisa nego su na nekim bile isklesane rozete ili biljni ornamenti, a na nekima mač. U groblju kod Karađoz-begove džamije nalaze se tri takva nišana koji datiraju iz prvog perioda turske uprave. Oni, po svojim karakteristikama - prizmast oblika bez ukrasa samo sa jednom manjom udubinom na sredini gornje plohe- predstavljaju prijelazan oblik od stećaka prema kasnijim, razvijenijim nišanima. Uz ovu džamiju nalaze se dvije parcele sa nišanima, od kojih je jedna smještena uz samu džamiju sa njene jugoistočne strane, dok se druga nalazi preko puta ulaza u džamiju. Kada se na ovom mjestu počelo vršiti sahranjivanje, nije se moglo pouzdano ustvrditi. Epigrafski materijal s nišana uz ovu džamiju ukazuje da su ovdje sahranjivane uglednije ličnosti i članovi njihovih obitelji. Najstariji nišan datira iz hidžr. 1171. (1764.) godine. Međutim, iza mihraba smještena su četiri para starih nišana, koji, s obzirom na formu, mogu potjecati iz XVI stoljeća. S obzirom na to da se ovi nišani nalaze ispred mihraba, to bi moglo značiti da predstavljaju grobove nekog od članova obitelji dobrotvora. U njegovoj vakufnami iz 1570. godine se spominju umrli dobrotvorovi, sinovi Muhamed-beg i Sulejman-beg, kao i njegova žena Gulšah-hatun, što upućuje da su ovi nišani nastali između 1557. godine (godina izgradnje džamije) i 1570. godine, ili nešto kasnije (Mujezinović, 1998. str. 179).

Park pored Karađoz-begove džamije formiran je pedesetih godina XX stoljeća na mjestu gdje se nalazilo nekoliko stambenih kompleksa.

U prosincu 2004. godine Hazim Numanagić je izvršio snimanje nišana u haremu Karađoz-begove džamije u Mostaru. U njegovom izvještaju se navodi:

«1. Kameni nišan sa velikim turbanom u gužve, kvadratne osnove 30x30 cm i visine 100 cm, bez natpisa.

2. Kameni nišan sa velikim turbanom nalik pečurki, kvadratne osnove 17x17 cm i visine 80 cm, sa tarihom.

لوسلي احمد افندي روحيجون الفاتحة 112

            Ahmed efendija. Fatiha za njegovu dušu. 1112 (1700/1701).

3. Mali kameni nišan bez natpisa.

4. Mali kameni nišan bez natpisa.

5. Kameni oštećen nišan.

6. Kameni oštećen nišan.

7. Kameni osmougaoni nišan stranica osmougla 10 i 9 cm i visine 100 cm sa oštećenim tarihom.

سنة 1321 ..... صادق افندي بن الحاج محمد اغا كموري زاده فاتحة

            Godina 1321 (1903/1904). …. Sadik efendi sin hadži Mehmed-age Kemura. Fatiha.

8. Kameni nišan bez natpisa.

9. Prelomljen muški nišan sa oštećenim natpisom, kvadratne osnove 15x15 cm.

10. Kameni nišan bez natpisa.

11. Ženski nišan pravougaone osnove 35x12 cm i visiva 110 cm sa tarihom na arapskom jeziku.

اللهم احشرنا قي زمرة السالحين بحرمة لا اله الا الله محمد رسول الله يا غفار الذنوب المرحومة كلثوم خانمك بنت ابراهيم بك بارنته زاده روحيجون الفاتحة سنة 1285

O naš Bože! Proživi nas u skupini dobrih ljudi, tako Ti riječi « Nema Boga osim Allaha, Muhamed je poslanik Božji». Ti koji praštaš grijehe, oprosti mi moje grijehe. Pomilovana Đulsuma hanuma, kći Ibrahim-bega Perente. Fatiha za njenu dušu. Godina 1285 (1868/1869).

12. Kameni muški nišan sa čatal turbanom dimenzija 12x12 cm i visine 120 cm, nečitkog natpisa na kojem je vidljiva samo 1270 (1853/1854) godina.

13. Muški kameni nišan sa čatal turbanom kvadratne osnove 17x17 cm i visine 120 cm, sa djelimično oštećenim tarihom.

1259 الله باقي بو دنياده ..... مرحوم ابراهيم ابن سليمان اغا حيبنويج تاريخ الوفات تسع و خمسين و مائتين و الف روحيجون الفاتحة

1259 (1843) Alah je vječan. Ovaj svijet …… Pomilovani Ibrahim sin Sulejman-age Hajbenović. Datum smrti je 1259. Fatiha za njegovu dušu.

14. Muški nišan kvadratne osnove 17x17 cm i visine 80 cm na kojem je turban sa drugog nišana sa tarihom na arapskom jeziku.

يا غفار الذنوب اغفر ذنوبي المرحوم درويش ابن شعبان اغا رضاء لله الفاتحة سنة 1316

O Ti koji opraštaš grijehe, oprosti moje grijehe. Pomilovani Derviš sin Šaban-age. Proučite Fatihu za Božje zadovoljstvo. Godina 1316 (1898/1999).

15. Muški kameni nišan, kvadratne osnove 15x15 cm i visine 90 cm sa tarihom na arapskom jeziku.

يا غفار مصطفي بن الحاج عبد الله الحاجي بالي زاده قد فات 1233

O Ti koji praštaš. Mustafa sin hadži abdulaha Hadžipalić. Umro je 1233 (1817/1818).

16. Muški kameni nišan sa čatal turbanom, dimenzija 14x14x120 cm sa tarihom na arapskom jeziku.

يا الله مرحوم قودجا ابراهيم ابن محمد روحيجون الفاتحة سنة 1271

O Bože. Pomilovani Kodža Ibrahim sin Mehmeda. Fatiha za njegovu dušu. Godina 1271 (1854/1855).

17. Kameni ženski nišan pravougaone osnove.

الله .... المرحومة مقصومة بنت محمد سمرجي روحيجون الفاتحة سنة 1179

Allah. …Pomilovana Maksuda kći Mehmeda Samardžija. Fatiha za njenu dušu. Godina 1179 (1765/1766).

18. Kameni ženski nišan, pravougaone osnove sa završetkon u špic, sa tarihom podijeljenim u osam malih polja koji je kako zbog sitnom ispisa tako i zbog atmosferija oštećen i nečitak.

19. Kameni muški nišan sastavljen iz tri različita nišana sa natpisom na kojem je vidljivo samo:

مرحوم ابراهيم بن عثمان بك ...

Pomilovani Ibrahim sin Osman-bega ….

20. Kameni uzglavni nišan pravougaone osnove 36x28 cm i visine 120 cm, bez natpisa sa nožnim nišanom dimenzija 38x28x125 cm. Mezar je oivičen kamenim santračem.

21. Muški kameni nišan sa čatal turbanom kvadratne osnove 19x19 cm. Nišan je sastavljen iz dva različita nišana. Gornji dio nišana sa turbanom je visine 65 cm i na njemu je dio natpisa:

يا الله مرحوم ابراهيم ابن حسين روحيجون .....

Bože! Pomilovani Ibrahim sin Husejna. Za njegovu dušu ….

Donji dio nišana je visine 74 cm na kojem je natpis:

......الحاج محمد اغا بن الحاج محمود اغا ادبحيك روحيجون الفاتحة ....

…. Hadži Muhamed-aga sin hadži Mahmud-age Edepčić. Fatiha za njegovu dušu …..

Mezar je oivičen kamenim santračem.

22. Ženski kameni nišan pravougaone osnove 10x20 cm i visine 100 cm sa natpisom.

يا الله مرحومه نفيظه قدين بنت احمد اغا ....سنة 1272

Bože! Pomilovana Nefiza kaduna kćerka Ahmed-age …. Godina 1272(1855/1856).

Mezar je oivičen kamenim santračem.

23. Muški kameni nišan na kojem je tuđi turban, pravougaone osnove 15x16 cm i visine 125 cm sa natpisom.

سنة 1307 يا غفار الذنوب اغفر ذنوبي المرحوم محمود بك ابن محمد بك لقشه زاده طيب الله ثراهما و اجعل الجنة مثواهما روحيجون الفاتحة الكتاب

Godina 1307 (1889/1890). Ti koji opraštaš grijehe oprosti moje grijehe. Pomilovani Mahmud-beg sin Mehmed-bega Lakišić. Bog im učinio zemlju lahkom a dženet vječnim prebivalištem. Fatiha za njihovu dušu.

Mezar je oivičen kamenim santračem.

24. Ženski kameni nišan sa tuđom ženskom kapom, pravougaone osnove 17x14 cm i visine 116 cm sa natpisom ispisanim arebicom.

...... نه ق مي دوشي راحمت بره دا فاطي ما زه نا مصطفي اغا حايدارويج

…. Nek mi duši rahmet preda. Fatima žena Mustafe-age Hajdarević.

25. Kameni ženski nišan na koji je stavljen muški turban, dimenzija 16x17x147 cm sa kamenim santračem dimenzija 44x115x250 cm.

سنة 1325 الا يا زائرا بقبري متفكرا بامري بالامس كنت مثلك و غدا تصير مثلي مرحومة دوديه بنت مسطفي اغا كاريموشيك روحنه الفاتحة

Godina 1325 (1907/1908). Posjetioče moga groba razmisli o mom stanju, jučer sam bio poput tebe a ti ćeš sutra biti poput mene. Pomilovana Dudije kćerka Mustafaj-age Karimušić. Fatiha za njenu dušu.

26. Kameni nišan sa ženskom kapom, kvadratne osnove 15x15 cm i visine 105 cm s natpisom podijeljenim u šest polja i ispisanim talik stilom arapskog pisma.

هو يا الله المرحومة ريبه قدين بنت علي افندي جابي زاده روحيجون الفاتحة سنة 1231

On. Bože! Pomilovana Riba kaduna kćerka Ali efendije Džabić. Fatiha za njenu dušu. Godina 1231 (1815/1816).

27. Muški nišan sa turbanom dimenzija 13x14x126 cm. Ovaj nišan je postavljen na podnožje drugog nišana na mezaru koga oivičava kameni santrač dimenzija 95x249x49 cm. Na prednjoj strani nišana je natpis:

يا غفار الذنوب المرحوم عثمان بن احمد ييلانواج روحيجون الفاتحة

Ti koji opraštaš grijehe! Pomilovani Osman sin Ahmeda Bilanovac (prezime se može i drugačije čitati jer je prilično nečitko). Fatiha za njegovu dušu.

Na desnoj strani nišana je napisana godina ispod koje je stilizovani ljiljan.

Godina 1324 (1906/1907).

28. Ženski nišan dimenzija 22x11x104 cm sa kamenim santračem.

يا غفار الذنوب يا ستار العيوب اغفر ذنوبي و استر عيوبي المرحومه زينب بنت حسن اغا عليقلنيك زاده روحيجون الفاتحة سنة 1229

Ti koji opraštaš grijehe i pokrivaš mane, oprosti moje grijehe i pokrij moje mane. Pomilovana Zejneb kćerka Hasan-age Alikalinić. Fatiha za njenu dušu. Godina 1229 (1813/1814).

29. Stari kameni nišani, grube obrade. Uzglavni nišan na čijem vrhu je isklesano udubljenje ima dimenzije 30x25x105 cm, a nožni nišan je dimenzija 30x25x109 cm.

30. Oštećen kameni nišan, pravougaone osnove 14x13 cm i visine73 cm.

موستار مكتبه رشديه معلم اول ابكلي مرحوم الحاج عمر افندي بن الحاج بكر اغا روحيجون الفاتحة سنة 1302

Mualim na prvom stepenu mostarske mektebei rušdije pomilovani hadži Omer efendija sin hadži Bećir-age. Fatiha za njegovu dušu. Godina 1302 (1884/1885).

31. Kameni ženski nišan kvadratne osnove 14x14 cm i visine 89 cm.

1267 يا غفار الذنوب و يا ستار العيوب اغفر ذنوبي و استر عيوبي المرحومة دوده قدين بنت اسماعيل اغا غلوبيك زاده روحيجون الفاتحة

1267 (1850/1851). Ti koji opraštaš grijehe i pokrivaš mane, oprosti moje grijehe i pokrij moje mane. Pomilovana Duda kaduna kćerka Ismaila-age Golibić. Fatiha za njenu dušu.

32. Kameni osmougaoni nišan, bez natpisa, dimenzija 9,5x10x93 cm.

33. Ženski nišan kvadratne osnove 13x13 cm i visine 63 cm na mezaru oivičenom kamenim santračem.

سنة 1309 المرحومة فاطمه بنت عبدي اغا حاجيك روحنه الفاتحة

Godina 1309 (1891/1892). Pomilovana Fatima kćerka Abdi-age Hadžić. Fatiha za njenu dušu.

34. Stari kameni nišani, grubo obrađeni. Uzglavni nišan je dimenzija 31x26x117 cm, a nožni na čijem vrhu je isklesano udubljenje je dimenzija 30x25x102 cm. Mezar oivičava kameni santrač dimenzija 125x250 cm.

35.Muški nišan sa tuđim turbanom kvadratne osnove 16,5x16,5x118 cm.

.... اغفر ذنوبي المرحوم محمد اغا ابن حسين اغا شابيك زاده .... روحيجون الفاتحة

….. oprosti moje grijehe. Pomilovani Ahmed-aga sin Husejn-age Šabić….. Fatiha za njegovu dušu.

36. Ženski nišan na koji je nasađan turban s drugog nišana kvadratne osnove 14x14 cm i visine 145 cm.

..... جواهره بنت عبد الله خيروويك روحنه الفاتحة

… Dževahira kćerka Abdulaha Hajrović. Fatiha za njenu dušu.

37. Mezar oivičen kamenim santračem sa prelomljenim nišanom kvadratne osnove 15x15 cm, sa nečitkim tarihom na kojem je vidljiva 1283 (1866/1867) godina.

38. Oštećen ženski nišan dimenzija 16x16x73 cm.

....المرحومه عايقه بن محمد اغا ....

….Pomilovana Ajka kćerka (piše «sin») Mehmed-age …

39. Muški nišan sa čatal turbanom kvadratne osnove 15x15 cm i visine 90 cm.

يا الله مرحوم ابراهيم ابن حاجو حاجيك روحنه الفاتحة سنة 1263

Bože! Pomilovani Ibrahim sin Hadže Hadžić. Fatiha za njegovu dušu. Godina 1263 (11846/1847).

40. Muški nišan sa turbanom sa uklesanim polumjesecom i zvijezdom, dimenzija 15x15x106 cm.

يا غفار الذنوب المرحوم لاقه شازاده علي ابن عمر بك ..... روحيجون الفاتحة سنة 1237

Ti koji opraštaš grijehe! Pomilovani Lakišić Ali sin Omer-bega …. Fatiha za njegovu dušu. Godina 1237 (1821/1822).

41.Muški nišan sa turbanom pravougaone osnove 16x15x94 cm.

سنة 1314 يا غفار الذنوب اغفر ذنوبي المرحوم حسين اغا بن صالح اغا حلواج روحيجون الفاتحة

Godina 1314 (11896/1897). Ti koji opraštaš grijehe oprosti moje grijehe. Pomilovani Husein-aga sin Salih-age Halač. Fatiha za njegovu dušu.

42. Dječji muški nišan sa turbanom dimenzija 12x12x45 cm posađen na kameni sarkofag dimenzija 64x120x45 cm.

43. Oštećen ženski nišan pravougaone osnove 9x21 cm i visine 65 cm.

يا الله اغفر ذنوبي المرحومة امينه قدين بنت ابراهيم اغا ...... روحيجون الفاتحة سنة 1266

Bože oprosti mi grijehe. Pomilovana Emina kaduna kćerka Ibrahim-age…. Fatiha za njenu dušu. Godina 1266 (1849/1850).

44. Oštećen nišan dimenzija 25x13x75 cm sa kamenim santračem dimenzija 55x150x53 cm, sa oštećenim natpisom na turskom jeziku na kojem je vidljiva 1292 (1875/1876) godina.

45. Oštećen nišan kvadratne osnove 15x15 cm i visine 53 cm sa kamenim santračem.

46. Oštećen nišan kvadratne osnove 13x13 cm i visine 52 cm sa kamenim santračem.

47. Muški nišan sa turbanom kvadratne osnove 26x26 cm i visine 168 cm, bez natpisa.

48. Kameni nišan sa ženskom kapom dimenzija 16x16x157 cm sa natpisom na arapskom jeziku.

...... المرحومه و المغفوره درويشه بنت احمد افندي علوحيك الفاتحه لروحها

….Pomilovana i oproštena Derviša kćerka Ahmed efendije Alehić. Fatiha za njihove duše.

49. Muški nišan sa turbanom kvadratne osnove 15x15 cm i visine 160 cm, sa nečitkim natpisom na kojem je vidljiva 1281 (1864/1865) godina. Mezar je oivičen santračem dimenzija 120x285x70 cm.

50. Muški nišan sa fesom pravougaone osnove 12,5x33 cm i visine 140 cm. Mezar je omeđen santračem i ograđen željeznom ogradom sa natpisom na turskom jeziku.

هو الحي الباقي شيخ الوزرا و شيخ الحرم حضرت نبوي اسبق اشقودره لي مرحوم مصطفي باشانك محدومي الوب روم ايله بكلربكليكي بايه سيله هرسك متصرفي ايكن ارتحال دار جنان ايدن محدوم حمدي باشانك روحنه الفاتحة سنة 1286

On je Živi i Vječni. Šejh vezira i šejh Vjerovjesnikova harema, umrli Mahmud Hamdi-paša, Sin Škodrali Mustafa paše, beglerbega, hercegovački mutesarif. Fatiha za njegovu dušu. Godina 1286 (1870).

51. Mezar na kojem stoji samo nožni nišan osmougaone osnove 7x7 cm i visine 127 cm.

52. Muški nišan sa turbanom, bez natpisa, kvadratne osnove 17x17 cm i visine 80 cm.

53. Ženski kameni nišan koji stoji na postolju od drugog nišana.

هو الحي الباقي هرسك متصرفي اشقودره لي مصطفي باشا زاده سعادتلو محمود باشا حضرتلرين ..... محترمه لري مرحومه و مغفوره لها ..... خانمك روحيجون الفاتحة

On je živi i Vječni. Kćerka hercegovačkog mutesarifa Škodrali mustafa paše, supruga Mahmud paše poštovana, pomilovana i oproštena ….. (oštećeno) hanuma. Fatiha za njenu dušu.

54.Muški nišan sa turbanom kvadratne osnove 14x14 cm i visine 113 cm. Mezar je omeđen kamenim santračem dimenzija 108x238x60 cm.

يا غفار مرحوم احمد بك ابن علي بك روحيجون الفاتحة سنة 1212

Ti koji opraštaš!  Pomilovani Ahmed-beg sin Ali-bega. Fatiha za njegovu dušu. Godina 1212 (11797/1798).

55. Muški nišan sa turbanom kvadratne osnove 15x15 cm i visine 125 cm. Mezar je omeđen kamenim santračem dimenzija 115x200x30 cm.

سنة 1285  هو الحي الباقي در كاه عالي باشيلردن قبوجي استولجه قائمقام اشقودره لي قاسم بك زاده الحاج حسين بك روحيجون الفاتحة

Godina 1285 (1868/1869). On je Živi i Vječni. Kapudži-baša visoke porte, stolački kajmekam, Škodrali Kasimbegović Husein-beg. Fatiha za njegovu dušu.

56. Nišan sa ženskom kapom kvadratne osnove 14x14 cm i visine 45 cm, utonuo u zemlju. Od natpisa je vidljiva samo godina 1307 (1889/1890).

57. Oštećen nišan dimenzija 19x18x95 cm.

اهل عبرت قيل نظر با فاتحة حق شرابن كل نفس ذائقه الموت المرحوم صالح اغا بن محمد بك ,,,, روحيجون الفاتحة الكتاب

Uzmi pouku i prouči Fatihu, ti koji posmatraš moj grob jer ćemo svi umrijeti. Pomilovani Salih-aga sin Mehmed-bega …. Fatiha za njegovu dušu.

58. Nišan sa ženskom kapom dimenzija 14x14x93 cm.

المرحومه زينب بنت مصطفي اغا روحيجون الفاتحة الكتاب سمة 1309

Pomilovana Zejneba kćerka Mustafaj-age. Fatiha za njenu dušu. Godina 1309 (11891/1892).

59. Muški nišan sa turbanom kvadratne osnove 16x16 cm i visine 145 cm stoji na mezaru omeđenim santračem i ograđenim željeznom ogradom. Zbog nepristupačnosti pročitali smo samo ime merhuma i godinu.

Rizvan-paša, beglerbeg. Godina 1296 (1878/1879).”

 

KARAĐOZ-BEGOVA MEDRESA

Karađoz-begova medresa je izgrađena s lijeve strane u dvorištu istoimene džamije.

Medrese su bile srednje i više škole u kojima se stjecalo vjersko i šerijetsko pravno znanje i poznavanje orijentalnih jezika. Od svih devet medresa koje su postojale u Mostaru i za koje se mogu naći određeni podaci, do danas se održala jedino Karađoz-begova medresa, a poznata je rekonstrukcija tlocrtnog rješenja za Roznamedžijinu medresu (Bećirbegović, 1974., str. 251-283).

Karađoz-begova medresa, zajedno sa Gazihusref-begovom medresom u Sarajevu i Šišman Ibrahim-pašinom medresom u Počitelju, su jedine tri postojeće medrese monumentalne izgradnje, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i na prostorima bivše Jugoslavije. One predstavljaju arhitektonski najvrijednije, a ujedno i najstarije medrese. Potječu iz XVI i XVII stoljeća. U njihovoj izgradnji učestvuju turski graditelji, dok su druge medrese manje arhitektonske vrijednosti gradili domaći majstori (Bećirbegović, 1974., str. 310).

O točnoj izgradnji objekta medrese se još uvijek ne mogu naći podaci. Na medresi je postojalo nekoliko zapisa uklesanih ili bojom ispisanih, koji su jako oštećeni i nečitljivi. Niti jedan od tih natpisa se ne odnosi na datum izgradnje objekta i niti jedan ne potječe ranije od XVIII stoljeća. Svi su većinom vjerske sadržine ili označavaju datum posjete neke uvažene ličnosti (Stanić, Sandžaktar, 1967., str. 90).

Pretpostavlja se da je objekt medrese nastao u periodu između 1557. (godina izgradnje džamije) i 1570. (godina kada je napisana Karađoz-begova vakufnama - u kojoj se spominje i medresa kao njegova zadužbina). Izgrađena je u dvorištu istoimene džamije, ali je postavljena periferno, dok zajedno sa dvorištem i šadrvanom čini jedinstvenu arhitektonsko-prostornu cjelinu (Bećirbegović, 1974., str. 304).

Karađoz-begova medresa predstavlja, u svojoj vrsti, najstariji objekt medrese u Hercegovini. Može se ubrojiti među one objekte koji čine tip tzv. male medrese asimetričnog tlocrta u obliku slova «L». Medresa je dosta skromnih dimenzija. Sastoji se od šest prostorija i hajata. Četiri manje prostorije, kvadratičnog oblika, služile su za smještaj đaka, dok je jedna, kvadratnog oblika i znatno veća, služila za učionicu (dershana) u kojoj je održavana nastava. Šesta prostorija, izduženog oblika i po površini manja od učionice, služila je za smještaj biblioteke. Sve prostorije su pokrivene križastim svodovima tipa prvih brusanskih medresa, koji se približavaju formi kupole (Stanić, Sandžaktar, 1967., str. 87, 94; Bećirbegović, str. 307).

Vanjske fasade izrađene su od rezane tenelije, dok su zidovi unutar objekta rađeni od špicovane miljevine. Izuzetak je sjeverni zid prema ulici koji je izveden od pravokutnih komada pješćara, tako da izgledom i strukturom odudara od ostalih zidova medrese. Ovaj podatak, kao i činjenica da postoje razlike u debljini zidova, kao i nedovršeni sjeveroistočni kut objekta, ukazuje na pretpostavku da je medresa ranije imala više prostorija koje su se nalazile u produžetku prema ulici. Kasnijim prekopavanjem ulice, spomenute prostorije, ili barem jedna, odsječene su, a ostatak je samo podzidan pješćarom. Jedan dio dvorišnog zida građen je od rezane tenelije, što također navodi da je naknadno izgrađen, tj. pretpostavlja se da je ovaj kamen uzet sa porušenog dijela medrese kako bi se izgradio dio nedostajućeg zida. Svodovi nad prostorijama u donjem dijelu su izvedeni od sedre, dok su sa vanjske strane obloženi komadima tenelije i miljevine u žbuci. Sjeverni zid medrese, njenog dvorišta i dvorišta džamije razlikuje se od zapadnog dvorišnog zida u kojem se vide zazidani veći prozorski otvori, koji su naknadno smanjeni (Stanić, Sandžaktar, 1967., str. 95).

Tokom 1964. i 1965. godine Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Mostara je izveo niz konzervatorskih zahvata na arhitekturi ovog objekta. Na temelju nalaza ispitivanja objekta u toku ovih radova, došlo se do zaključka da je medresa doživjela veliku prepravku koja je dosta izmijenila njezin prvobitni izgled:

-     podizanje poda prostorija i dvorišta za oko 60 cm,

-     podizanje kote prozora i zaziđivanje prethodno postojećih lukova nad prozorima,

-     probijanje novih prozora na istočnom zidu učionice bez lukova i nešto većih dimenzija,

-     ulazna vrata kroz koja se iz trijema ulazilo u biblioteku su dosta sužena, tako da je u njihovoj blizini probijen jedan prozor,

-     u prostorijama su postavljene drvene tavanice koje su prekrile križaste svodove,

-     prema podacima, ali i prema rasporedu dimnjaka, se može zaključiti da su kamini postojali u svakoj prostoriji i da su uklonjeni, a u nišama su montirani dolafi,

-     profilirani kameni vijenac ispod krova medrese je uklonjen,

-     podignuta je i cijela drvena konstrukcija trijema, tako da je krov trijema izveden u ravni krova nad zasvođenim prostorima sa kojih je skinut olovni lim. Kako bi se prostor između svodova prekrio kamenom pločom, nad zapadnim zidom je dograđeno 0,60 cm zida, taj prostor je ispunjen šutom i zatim pokriven pločom. Hajat je pokriven ćeremidom.

Točan datum navedene intervencije nije poznat. Intervencijom Zavoda iz Mostara izvedeni su oni zahvati sanacije objekta i oni koji su ga, u osnovnim konturama, vratili u pretpostavljeno stanje prije navedene intervencije. Predložena nova namjena objekta je bila da se prostor medrese iskoristi za stalnu izložbu starih rukopisa, knjiga i arhivskih dokumenata (Stanić, Sandžaktar, 1967., str. 87, 95-100).

Medresa je zatvorena 1918. godine i od tada je djelomično služila kao stambena zgrada (Hasandedić, 2000., str. 16).

Karađoz-begova biblioteka je prva poznata biblioteka u Mostaru, kojoj je temelje udario sam vakif. Karađoz-begova biblioteka pripadala je, po načinu smještaja, u skupinu biblioteka medrese i džamije koje su imale zasebnu prostoriju, i bila je javnog karaktera. Utemeljena je 1570. godine. Prema vakufnami, upravnik vakufa mogao je izdati knjige za čitanje uz kauciju i jemstvo jednog «čovjeka iz naroda» (Bećirbegović, 1974., str. 331). Biblioteka je imala svog stalnog bibliotekara sve do 1934. godine. Ova biblioteka je zatvorena iste godine, kada je umro i njezin posljednji bibliotekar Muhamed ef. Spahić. Od tog vremena je iz nje otuđeno mnogo djela koja su bez traga nestala. Ostatak je prenesen 1950. godine u Gazi Husrev-begovu biblioteku u Sarajevu. Tri rukopisa iz ove biblioteke posjeduje i Arhiv Hercegovine u Mostaru (Hasandedić, 2000., str. 16).

U izvještaju Hazima Numanagića, sačinjenom u prosincu 2004. godine, se navodi:

”U jednoj od prostorija objekta nekadašnje medrese u dvorištu Karađozbegove džamije danas je smještena biblioteka. Prostor biblioteke je malen i neuslovan. Većina knjiga je naslagana na pod biblioteke, nisu sistematizirane ni stručno obrađene.

Među ovim knjigama nalazi se i nekoliko rukopisa Kurana Časnog od kojih je jedan posebne vrijednosti. Taj je rukopis dimenzija 40x28 cm i debljine 8 cm. Uvezan je kožnim povezom. Prve i zadnje stranice rukopisa nisu originalne tako da nemamo podataka o prepisivaču i godini prepisa. Kuran Časni je prepisan muhakak stilom arapskog pisma, stilom kojim se u posljednjih nekoliko stotina godine ne prepisuju Kurani što bi moglo ukazivati na njegovu starost. Na koricama stoji podatak da je prijepis star 600 godina ali ne znamo kada je taj podatak napisan. Stil pisma, izvanredna kaligrafija i zlatne iluminacije na stranicama ovog prepisa ukazuju na to da bi ovaj podatak mogao biti tačan. Bez obzira na to ovaj prijepis bi hitno trebalo izmjestiti iz ovog neuslovnog prostora i smjestiti ga u odgovarajući prostor. S obzirom na veći broj oštećenih stranica hitno bi ga trebalo konzervirati i restaurirati.

Pored ovog prepisa u biblioteci se nalazi i nekoliko prepisa Kurana Časnog u džuzovima.”

 

KARAĐOZ-BEGOV MEKTEB

            Mektebi su bili osnovne škole za vjerski i moralni odgoj djece i savlađivanje arapskog pisma. Mektebi su, prema tadašnjem zakonu, četverorazredne škole.          

Karađoz-begov mekteb je lociran u blizini (preko puta) istoimene džamije na kutu Braće Fejića i Solakovića ulice. Sagrađen je prije 1570. godine, što se vidi iz Karađoz-begove zakladnice u kojoj određuje da se u mekteb postavi mualim sa pet dirhema plate dnevno. Mekteb je srušen 1892. godine i na istom mjestu, kao i mjestu nekadašnjeg Karađoz-begovog hana i imareta, podignuta je 1894. godine velika dvokatnica poznata pod imenom “Vakufski dvor” (Hasandedić, 2000., str. 14).

            Objekt mekteba je bio izgrađen kao tipična, kamena jednokatnica, pokrivena pločom od škriljaca, monolitna i sa svim arhitektonskim elementima tadašnje arhitekture na ovim prostorima.

Odmah pored mekteba, uz njegovu južnu fasadu, legator je dao izgraditi musafirhanu (besplatno konačište za siromašne putnike) u čijoj zgradi je bio smješten i imaret (besplatna kuhinja). O ovim ustanovama ne nalazimo u izvorima više nikakvih podataka. Obje ustanove su izgrađene prije 1570. godine jer se spominju u Karađoz-begovoj vakufnami. Kada su imaret i musafirhana prestali raditi, točno se ne zna, a srušeni su 1892. godine (Hasandedić, 2000., str. 17). U prizemlju musafirhane i dijela mekteba nalazilo se šesnaest dućana, u kojima su izrađivani i prodavani razni kožni produkti.

Za vrijeme austrougarske vlasti, stara zgrada mekteba je porušena i na njezinom lokalitetu je podignuta velika, dvokatna zgrada vakufa, izgrađena u secesijskom stilu sa fasadnim ornamentima stare venecijanske arhitekture.

Nakon II svjetskog rata, zgrada Karađoz-begovog mekteba je pripala Gradskoj upravi, da bi je, kasnije, za svoje poslovne prostorije, koristio gradski Urbanistički zavod i Javno preduzeće «Prostor» iz Mostara.

Granatiranjem 1993. godine, potpuno je uništena krovna konstrukcija i stropovi zgrade. Zgrada je, Projektom demolicije Evropske administracije nad Mostarom, 1996. godine, raščišćena od građevinskog šuta i zaštićena od daljnjih oštećenja i utjecaja atmosferilija (Gradski zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar).

 

KARAĐOZ-BEGOV HAN

Hanovi su služili za odmor i prenoćište putnika i njihovih karavana, ali u njima se i trgovalo. Jedan han podigao je hadži Mehmed-beg Karađoz spram svoje džamije na kutu Srednje (Braće Fejića) i Solakovića ulice. O njemu se zna samo da je sagrađen prije 1570. godine jer se spominje u njegovoj zakladnici. Srušen je 1890. godine i na njegovom mjestu je podignuta Vakufska palata (Hasandedić, 2000., str. 17).

 

MAUZOLEJ OSMANA ĐIKIĆA

Stara mostarska obitelj Đikića dala je nekoliko istaknutih ljudi i vakifa. Među njima ugledno mjesto zauzima Osman Đikić koji je rođen u Mostaru 1879. godine. Bio je književnik, pjesnik, publicista, istaknuti političar i kulturno-prosvjetni radnik. Umro je u Mostaru 1912. godine i sahranjen u velikom haremu na Carini gdje se sada nalaze željeznička i autobusna stanica. 1936. godine prenesene su mu kosti iz carinskog harema i sahranjene u malom haremu spram Karađoz-begove džamije. Nad njegovim mezarom je tada podignut sarkofag od kamenih ploča. Mauzolej je izgrađen od opeke u pseudo-maurskom slogu.

1993. godine eksplozivom je razrušen sarkofag i turbe polovično srušeno. Turbe je prije izvjesnog vremena potpuno obnovljeno i dovedeno u prvobitno stanje (Hasandedić, 2000., str. 18).       

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine, Karađoz-begova džamija i Karađoz-begova medresa su evidentirani i valorizirani kao spomenici I kategorije.

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Groblje uz Karađoz-begovu džamiju je evidentirano i valorizirano kao spomenik II kategorije.

            Na temelju zakonske odredbe, a rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu, broj: 739/50 iz 1950. godine, Karađoz-begova džamija u Mostaru stavlja se pod zaštitu države.

            Na temelju zakonske odredbe, a rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine u Sarajevu, broj: 02-643-3 iz 1962. godine, Karađoz-begova džamija sa grobljem  i česmom u Mostaru upisana je u Registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem 149.

            Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika nalaze se sljedeća dobra:

-     pod rednim brojem 398, Karađoz-begova džamija,

-     pod rednim brojem 399, Karađoz-begova medresa,

-     pod rednim brojem 400, Karadoz-begov mekteb.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi:

-     kraj XIX stoljeća – minaret džamije je presložen od 57. stube prema vrhu;

-     1909. godine - izvršeno je kompletno oslikavanje enterijera Karađoz-begove džamije;

-     1952. godine - uklonjen dotrajali vanjski trijem Karađoz-begove džamije;

-     1963. godine – izvršena je izmjena olovnog pokrova kupola Karađoz-begove džamije;

-     1963. godine – konzervacija Karađoz-begove medrese;

-     1964.-1965. godine - Zavod za zaštitu spomenika kulture iz Mostara je izveo niz konzervatorskih zahvata na arhitekturi Karađoz-begove medrese; navedena intervencija predstavlja nestručno izvršenu restauraciju jer su otkrivene kupole koje su ranije bile prekrivene kosom krovnom konstrukcijom pod pločom;

-     1967. godine – konzervatorski radovi na Karađoz-begovoj džamiji;

-     1968. godine – izvršena sondažna ispitivanja slikane dekoracije unutar džamije;

-     1969. godine – kozervatorski zahvat na Karađoz-begovoj džamiji;

-     1970. godine – radovi na rekonstrukciji trijema Karađoz-begove džamije;

-     1985. godine - rekonstruiran je dio minareta od šerefe do vrha Karađoz-begove džamije;

-     1990./1991. godine – izvršeni istraživački radovi na slikanim dekoracijama džamije;

-     1995.-1996. godine – izvršena konzervacija i nepotpuna sanacija Karađoz-begove džamije:

§          konzervacija minareta u visini šerefe, potpuna sanacija otvora sa južne strane, ugradnja nekoliko betonskih stuba;

§          centralna kupola i kupole trijema – skinut je potpuno stari lim i zamijenjen novim uz sanaciju nastalih oštećenja (rekonstrukcija velikog otvora u visini tambura i dijela centralne kupole, rekonstrukcija dijela uništenog kamenog vijenca i kamenog okvira jednog prozora, zatvoren manji otvor na srednjoj kupolici trijema), izvršeno malterisanje kupola. Radi statičkog učvršćivanja izvršena je ugradnja željeznog armirano-betonskog prstena oko centralne kupole;

§          na prostoru vanjskog trijema je potpuno skinuta drvena konstrukcija, a polomljeni kameni stupovi su demontirani;

§          na sve otvore, osim otvora u prizemlju, montirane su drvene roletne i metalne mreže; izmijenjeni su drveni okviri prozora prizemlja i stavljeni su drveni kapci na prozore i dolafe;

§          potpuno je izmijenjen uništeni drveni pod u džamiji i zamijenjen novim, također drvenim podom;

§          izvršena opravka starih fenjera na trijemu džamije, a unutrašnje električne instalacije su izvedene na žbuku;

§          glavni portal – izvršena je izmjena drvenih vrata, stavljena su nova po uzoru na prethodna;

-     2003.-2004. godine - radovi na rehabilitaciji Karađoz-begove džamije:

§          rekonstrukcija je rađena za prostor vanjskog trijema koji predstavlja jednostavnu drvenu konstrukciju oslonjenu na kamene stupove sa kamenom pločom kao pokrovom. Pukotine nastale u tijelu kupole se sanirane u skladu sa prijedogom građevinskog inženjera. Električne instalacije, koje su postojale u objektu do njegovog razaranja, su smaknute i zamijenjene sa minimalnim brojem kablova sa mogućnošću njihovog skrivanja u pojedinim dijelovima gdje je to moguće izvesti. Unutrašnje električno osvjetljenje, kao i doprozornici i kamene tranzene, su urađene ili prema starim fotografijama ili po sustavu analogije sa drugim sličnim objektima. Gornji dio minareta je u potpunosti rekonstruiran. Pojedini dijelovi autentičnog kamena, koji su se mogli naći u dvorištu džamije, su ponovno upotrijebljeni i ukomponirani u novu strukturu minareta. Srednji pojas tijela minareta je zahtijevao opravku i sa strukturalne i arhitektonske točke gledišta, pa su tu izvršene intervencije zamjene pojedinih neodgovarajućih elemenata, slabije kvalitete ili većeg stupnja oštećenja, sa novim. Donji dio minareta je bio u dosta dobrom konstruktivnom stanju, tako da je bilo potrebno izvršiti tek manje opravke. Unutrašnje stubište minareta je bilo u relativno dobrom fizičkom stanju, osim pojedinih stuba rađenih tokom naknadnih intervencija u armiranom betonu i zamijenjeni su novim, kamenim;

-     prosinac 2004. godine - u toku je konzervacija i restauracija unutrašnjosti  Karađoz-begove džamije.

 

5.  Sadašnje stanje dobra

            Uvidom na licu mjesta, u ožujku 2004. utvrđeno je sljedeće:

-     Hadži Mehmed-bega Karađoza džamija - objekt je u stanju rekonstrukcije-završeni su radovi na eksterijeru objekta i pristupilo se radovima u enterijeru – obnova slikane dekoracije;

-     Karađoz-begova medresa (objekt se nalazi u relativno lošem stanju zbog neodržavanja, trenutno je u njemu smještena zdravstvena ambulanta koja radi u potpuno neadekvatnim higijenskim uvjetima za ovu vrstu djelatnosti).

 

III – ZAKLJUČAK

 

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», broj 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

 

A)         Vremensko određenje

B)         Povijesna vrijednost

C)         Umjetnička i estetska vrijednost

i.           Kvalietet obrade

iii.         Proporcije

iv.          Kompozicija

v.          Vrijednost detalja

vi.          Vrijednost konstrukcije

D)         Čitljivost

ii.          Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

iii.         Djelo značajnog umjetnika ili graditelja

iv.          Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

E)          Simbolička vrijednost

i.           Ontološka vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost

i.           Tradicionalna vrijednost

ii.          Vezanost za rituale ili obrede

v.        Značaj za identitet skupine ljudi

F)          Ambijentalna vrijednost

i.           Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline

ii.          Značenje u strukturi i slici grada

iii.         Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G)         Izvornost

i.           Oblik i dizajn

ii.          Materijal i sadržaj

iii.         Namjena i upotreba

iv.          Tradicija i tehnike

v.          Položaj i smještaj u prostoru

vi.          Duh i osjećanja

vii.         Drugi unutrašnji i vanjski činitelji

H)         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.           Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

ii.          Vrhunsko umjetničko ili arhitektonsko djelo

iii.         Djelo vrhunskog umjetnika ili graditelja

I)           Cjelovitost

i.           Fizička cjelovitost (kompaktnost)

ii.          Homogenost

iii.         Zaokruženost (kompletnost)

 

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopije katastarskih planova,

-     z.k. izvadak,  posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

 

Korištena literatura

1933.    dr. Ćorović, Vladimir, Mostar i njegova Srpska pravoslavna opština, Izdanje Srpske pravoslavne opštine Mostar, Beograd, 1933.

 

1956.    Mujić, Muhamed, Stari mostarski vodovod, Naše starine XIII, Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1956.

 

1967.    Stanić, Radomir i Sandžaktar, Meliha, Konzervacija Karađoz-begove medrese u Mostaru, Naše starine XI, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1967.

 

1972.    Četvrt stoljeća službe zaštite spomenika kulture i prirode u Bosni i Hercegovini, Naše starine XIII, Godišnjak Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1972.

 

1974.    Bećirbegović, Madžida, Prosvjetni objekti islamske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Separat iz Priloga za orijentalnu filologiju XX-XXI, Sarajevo, 1974.

 

1980.    Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Prostorni plan Bosne i Hercegovine; Faza «B» - valorizacija prirodne i kulturno-historijske vrijednosti, Sarajevo, 1980.

 

1980.    Hasandedić, Hivzija, Spomenici kulture turskog doba u Mostaru, IRO «Veselin Masleša», Sarajevo, 1980.

 

1982.    Zavod za prostorno uređenje - Mostar, Urbanistički plan Mostara, Sinteza, Mostar, 1982.

 

1984.    Andrejević, Andrej, Islamska monumentalna umetnost XVI veka u Jugoslaviji – kupolne džamije, Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti, Beograd, 1984.

 

1989.    Pašić, Amir, Prilog proučavanja islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara, Koliko je stara stambena arhitektura Mostara autohtona pojava, doktorska disertacija, Zagreb, 1989.

 

1990.    Andrejević, Andrej, Neimar Hajredin i njegov rad u Hercegovini, Hercegovina 7-8 – časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, Arhiv Hercegovine, Mostar, 1990.

 

1994.    Pašić, Amir, Islamic Architecture in Bosnia and Hercegovina, Organisation of the Islamic Conference (OIC), Research Centre for Islamic History, Art, and Culture (IRCICA), Istanbul, 1994.

 

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis – odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1996.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo, 1998.

 

2000.    Ayverdi Dr. Ekrem Hakki, Avrupa'da Osmanli Mimari Eserlera Yugoslavya II, 3. kitab, Istanbul, 2000.

 

2000.    Bahtijarević, Nihad, Istraživački radovi na zidnom slikarstvu Karađoz-begove džamije u Mostaru, Hercegovina 11-12 – časopis za kulturno i istorijsko nasljeđe, Arhiv Hercegovine, Mostar, 2000.

 

2000.    Hasandedić, Hivzija, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, Medžlis Islamske zajednice mostar, Mostar, 2000.     

 

2001.    Grad Mostar, Općina Stari Grad, The Aga Khan Trust for Culture, Geneva & World Monuments Fund, New York, Regulacioni plan očuvanja i razvoja Starog Grada u Mostaru, World Monuments Fund, New York City, 2001.

 

2001.    Zvonić, Zlatko, Slikarstvo džamija Mostara, Likovna pozornica Mostara, Centar za kulturu, Mostar, 2001.

 

2003.    Gradski Zavod za zaštitu kulturnog-historijskog i prirodnog nasljeđa Mostar, Rad Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Mostar u periodu od 1994. do 2003. godine, brošura, Mostar, 2003.

 

2003.    City of Mostar, The Old Town in Mostar Management Plan, Mostar, 2003.

 

2003.    The Aga Khan Trust for Culture, Geneva & World Monuments Fund, New York, 2003.

 

2004.    Numanagić, Hazim, Izvještaj o snimanju objekta Karađoz-begove džamije u Mostaru, Sarajevo, 2004.

Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, Centar za naslijeđe, Tradicionalni detalji sa objekata kulturno-historijskog naslijeđa u Bosni i Hercegovini

 

 



Karađoz-begova džamijaKarađoz-begova džamija, arhivska fotografijaGraditeljska cjelina Karađoz-begove džamije, arhivska fotografijaOštećenja na Karađoz-begovoj džamiji
Karađoz-begova džamijaJugoistočna fasadaUnutrašnjost džamije prije 1992.Kupola džamije, stara fotografija
Unutrašnjost Karađoz-begove džamije, radoviMahfilDekoracijaDetalji: kapitel i portal
MunaraProzorHarem Karađoz-begove džamijeKarađoz-begova medresa i harem
Karađoz-begova medresaMedresa i džamija, arhivska fotografijaŠadrvanČesma
Mauzolej Osmana Đikića   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: