Status spomenika -> Nacionalni spomenik

"Službeni glasnik BiH", broj 84/05. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 4. do 10. svibnja 2004. godine, donijelo je

O D L U  K U

I

            Povijesno područje – Stari grad Koštun (Koštur) u Dabrici,  općina Berkovići, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čini stari grad i arheološki nalazi pod zemljom.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. broj 613/5 (stari premjer), posjedovni list broj 21, k.o. Dabrica, općina Berkovići, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik iz prethodnog stavka primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika, ustanovljenog u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).

II

Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Republike Srpske  dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće zaštitne zone: 

I zaštitna zona obuhvata prostor definiran u točki I stavak 3. ove odluke, na kom se nalazi nacionalni spomenik koji uključuje prostor omeđen zidovima starog grada i nalaze u zemlji. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:                      

-     - dopušteni su samo arheološki i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-     prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti i može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

-     nije dopušteno odnošenje kamena i daljnje devastiranje lokaliteta;

-     zabranjeno je odlaganje otpada.

II zaštitna zona obuhvata na zapadu prilazni plato u podnožju grada, te južnu i istočnu padinu u pojasu od 50 m. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

-     nije dopušteno izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, uključujući i promjenu krajolika;

-     nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim u izuzetnim  slučajevima, uz projekt odobren od strane nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite. U projekt je potrebno uključiti izvođenje arheoloških radova i konzervaciju,

-     nije dopušteno odlaganje otpada.

IV

 Iznošenje arheoloških nalaza  iz točke I stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

            Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

            Odobrenje u smislu prethodnog stavka  daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

            Povjerenstvo u svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženje pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta i o tome obavještava Vladu Republike Srpske, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

V

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

VI

Svatko, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VII

Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, ministarstvu nadležnom za kulturu u Republici Srpskoj, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II-VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VIII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8Komisija.com.ba).

IX

Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

X

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

Ovu odluku Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 05.2-2-39/04-2

4. svibnja 2004. godine

Sarajevo

Predsjedatelj Povjerenstva

Dubravko Lovrenović   

O b r a z l o ž e nj e

I – UVOD

Na temelju članka 2. stavka 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8.  Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 2. srpnja 1999. godine, donijelo je odluku o stavljanju Starog grada Koštuna (Koštura, Kastrum) u Dabrici, općina Stolac/ Berkovići, na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 600.

U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V, stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-        dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-        kopiju katastarskog plana  i zemljišnoknjižni izvadak,

-        podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o  oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-        sadašnje stanje dobra,

-        povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1.Podaci o dobru

Lokacija

Povijesno područje – Stari grad Koštun nalazi se na k.č. 613/5 i 613/6, k.o. Dabrica, u Dabrici, br. posjedovnog lista 21, u posjedu Šumske uprave, općina Berkovići, Republika Srpska.

Dabrica obuhvata kraj sjeverozapadno od Dabarskog polja, između planina Snježnice (1262 m) na sjeveru i Hrguda (1100 m) na jugu. Od Dabarskog polja predio Dabrice dijeli planina Kom, visoka oko 900 m. Poslije rata 1992.-1995. godine proširen je  makadamski put iz sela Potkoma u Dabarskom polju ka Dabrici, zapadnim dijelom opisanog predjela. Iz Stoca se preko Hodova, i iz Mostara preko Bune i Trijebnja također može stići do Dabrice. Samo selo Dabrica dijeli se na šest raštrkanih mahala ili zaseoka. Na zapadnoj strani su Bračići, Maričin Gaj, zatim Brijeg i Miljanovica, dok su na istočnoj strani zaseoci Dabrica i Šćepan Krst.  Zaselak Dabrica nalazi se u malom kraškom polju nadmorske visine oko 500 m. Sa istočne strane je duboko usječen kanjon Radimlje. U istočnom predjelu zaseoka, iznad kanjona Radimlje,  uzdiže se stjenovito brdo na čijem se vrhu nalazi grad Koštun. Ispod grada je bio rudnik boksitne rude. Gradu se iz zaseoka Dabrice može pristupiti samo sa zapadne strane.

Povijesni podaci

Unutar zidina grada Koštuna Basler je konstatirao “veliki broj fragmenata metalodobne keramike” iz perioda bronzanog i željeznog doba i zaključio da je na istom mjestu bila pretpovijesna gradina s kraja II. i  iz I. milenija prije naše ere (Basler, 1988., 184). Sjeverno od Koštuna, u stijenama iznad korita Radimlje, je pećina Kuriječa ispred koje je nađeno nekoliko fragmenata željeznodobne keramike, a u pećini je nađeno nekoliko fragmenata antičke provincijalne keramike i stakla (Kujundžić, 1988., 184). U Šćepan Krstu, sjeverozapadnom zaseoku sela Dabrice, nalazi se nekoliko pretpovijesnih lokaliteta iz metalodobnog perioda, tj. bronzanog ili željeznog doba. Na lokalitetu Gradina su, uz pretpovijesnu gradinu, pronađeni i  tumuli (Bojanovski 1988.a, 177). U jednom tumulu ispod Stražnice na kojoj se nalazi Gradina, otkriven je grob sa zgrčenim skeletom iz ranog bronzanog doba. Ispod površine tumula nađene su bronzane, vjerojatno skrivene, knemide autohtonog glasinačkog tipa (VIII.- IV. stoljeće prije naše ere) (Čović, 1976., 19-32, Bojanovski, 1988.a, 192). Iz antičkog doba je, pored nalaza u pećini Kurjači, nađeno još ispred susjednog pećinskog staništa, zvanog Zečja džamija, nekoliko fragmenata grublje antičke keramike (Kujundžić, 1988., 197). Na području Dabrice su nađeni i rimski carski novci od kojih je objavljen samo jedan novčić Marca Aureliusa iz II. stoljeća (Kraljević, 1977., 233, br. 45).  

Radi kompletnije slike područja, mora se navesti da je u Dabarskom polju otkriveno nekoliko antičkih lokaliteta: U Bijeljanima rimski novci iz I. i II. stoljeća  (Kraljević, 1978., 155-158); na Crkvini u Labišićima ostaci zgrade iz carskog doba (I-III stoljeće)(Truhelka 1892., 365); u Hateljima, među ostacima antičke građevine, nađeno je koplje iz IX. stoljeća koje pripada franačkom kulturnom krugu (Radimski 1895., 297, Miletić, 1963., 160); u  Strupnićima, na lokalitetu Međine,  ostaci rimskog naselja (I.-IV. stoljeće) i kaldrme, kao i tragovi djelatnosti iz kasnoantičkog perioda (IV.-VI. stoljeće)(Marijanović, 1988., 186);  u selu Zagradu, na strateški važnom i dominantnom položaju, pored pretpovijesne utvrde, konstatirani su  ostaci antičkog utvrđenja. U neposrednoj blizi je i nekropola sa 59 stećaka (Šobajić, 1954., 10; Čović, 1988., 197; Bešlagić, 1971., 370), te u Predolju ostaci rimskih naseobinskih objekata (Truhelka, 1892., 362). Važno je naponemuti da je od Narone (Vid kod Metkovića) preko Diluntuma (Stoca) i Hodova išla trasa antičkog puta do Leusiniuma (Panika kod Bileće) (Bojanovski, 1973., 151-155, nap.53-58).

            O gradu Koštunu nema direktnih podataka. Ne zna se pouzdano ni kada je izgrađen, ni kada je napušten. Na njegovim ostacima nisu primijećene nikakve pregradnje i popravke, tako da on predstavlja jedinstvenu cjelinu. U pretpovijesti ovaj predio je bio rubno područje koje je naseljavalo ilirsko pleme Daorsa, a u antici je pripadalo široj regiji čiji je centar bio municipium Diluntum - na području Stoca. Teritorij plemenske župe (civitas peregrinae) Daorsa, kasnije područje municipija u Diluntumu, prostirala se od sjevera na jug od Bijelog polja, preko Bišće polja, Dubrava, Popova, Stoca sa okolinom i Ljubinja. Na sjeveru ovo područje graniči sa Nevesinjskim poljem koje je nastanjivalo pleme Glindicioni (Glinditiones), a na jugu sa Fatničkim poljem u kojem treba tražiti župu naseljenu Deremistima (civitas Daeremistae) (Bojanovski, 1988., 110).  

Poredeći kartu kasnijih arhontija iz X.-XII. stoljeća, navedena područja koja su naseljavali Daorsi, pripadala su drugom redu župa u Zahumlju (Kovačević, 1967., 320, 338, 345-346; Bojanovski, 1988., 96-97; Anđelić, 1982., 10). Nevesinjsko polje pripadalo je Podgorju, a Fatničko polje Travuniji (Kovačević, 1967., 320). Ova podjela se održala skoro do danas pri formiranju općina. Dabarsko polje pripadalo je do 1992. godine općini Stolac, a susjedno Fatničko polje općini Bileća.

U spisu O narodima (De administrando imperio), nastalom polovicom X. stoljeća, bizantijski car Konstantin Porfirogenit u  poglavlju 33 “O Zahumljanima i zemlji u kojoj sada obitavaju” navodi da su u zemlji Zahumljana sljedeći gradovi: Stainon (Ston), Mokriskik (Mokro), Josli (Ošlje), Galumainik (Glumine) i Dobriskik” (Ferjančić, 1959., 61, nap. 212-216).

Prema poglavlju  XXX. Barskog rodoslova (ili Ljetopisa popa Dukljanina), spisa nastalog u drugoj polovici XII. stoljeća, među deset župa Chelmanie (Huma ili Zahumlja), koje su za vrijeme vladavine zetskog kralja Bodina, krajem XI. i početkom XII. stoljeća, pripadale Dukljanskoj državi,   na posljednjem mjestu u popisu nalazi se župa Debre (Ćirković, 1964., 41). Primijećeno je da  u XXX. poglavlju Barskog rodoslova red redanja zahumskih župa ima čvrstu koncepciju, što je olakšalo njihovu identifikaciju na terenu (Kovačević, 1967., 339). Tako većina povijesničara i arheologa pretpostavlja da je grad Dobriskik, koji navodi Porfirogenit, vezan za župu Debre iz Barskog rodoslova, a koju opet mnogi znanstvenici ubiciraju u Dabarsko polje, uz napomenu da konsonant k na kraju riječi Dobriskik označava na grčkom jeziku to kastron, slično kao i u nazivu Mokriskik (Mokro). Pretpostavlja se da je i naziv Koštun ili Koštur izveden od imenice castrum ili kastron (Ferjančić, 1959., 61, nap. 216, sa navodima starije literature; Kovačević, 1967., 346; Vego, 1957., 29; 1957.a, 268; Basler, 1972., 50). Ipak ostaje nedovoljno jasno da li je područje Dabrice, koje je od Dabarskog polja odijeljeno prirodnom granicom, tj. planinom Hrgudom, pripadalo ranosrednjovjekovnoj župi Debre, lociranoj u Dabarsko polje (Šobajić, 1952., 7-8). 

            Basler navodi da je “gradnju Koštura moguće datirati u VI stoljeće (Basler, 1988, 184), tj. oko 535. godine. Te godine, nakon ubistva Teodorihove kćerke i nasljednice Amalasvinte, buknuo je rat za gotsku baštinu. U  nemirima car Justinijan I. ugrabio je od Istočnih Gota dio provincije Dalmacije u koji su pripadali krajevi Bosne i Hercegovine zapadno od rijeke Bosne i krajevi oko Neretve sve do dalmatinskih primorskih gradova.  Tako su dijelovi rimske provincije Dalmacije ponovno ušli u sklop rimske zajednice i priznavali su jedinog legitimnog cara sa sjedištem u Carigradu. Uslijedila je velika izgradnja strategijskih punktova, limes, nedaleko od Neretve, od kojih su najvažniji (istraženi u potpunosti ili djelomično) Biograd i Lisičići kod Konjica, Blagaj na Buni, Koštur u Dabrici, u Stocu i u Biogracima kod Širokog Brijega, kao i na rijeci Bosni, Debelo brdo na Trebeviću iznad kotline Miljacke, Ilinjača u Gornjem Kotorcu u Sarajevskom polju, na Bobovacu, u Dabravinama, Makljenovcu kod Doboja i u Klakaru na granici provincija Panonije i Dalmacije (Basler, 1972., 19, 50). Ostaje otvoreno pitanje da li je to isti grad koji u X. stoljeću navodi Porfirogenit, kao i vrijeme napuštanja grada.          

2.Opis dobra

Grad je građen u jednoj epohi i nije više pregrađivan i popravljan. Primijećuje se da je objekt prilično pravilnih oblika, koliko su terenski uvjeti dopuštali. Približne dimenzije grada su: dužina 160 m, različite širine od 25 m na istočnom kraju, 38 m na zapadnom, a u sredini 50 m. Zidovi su prosječne debljine oko 1,6 m. Grad je orijentiran u temelju od zapada ka istoku, sa odstupanjem u smjeru sjeverozapad-jugoistok. Prilaz gradu je sa zapadne strane. U grad se ulazilo između dvije kule u sjevernoj polovici zapadnog zida. To su bile ulazne kule koje su ujedno štitile i najlakši prilaz gradu. Veličina kula je bila 7x8 m. Unutrašnjost kula je bila manja, dužine stranica oko 5,5 m. Ostaci jedne male uvučene kule su uz južni zid grada. Pošto je preko južne padine omogućen relativno lakši pristup gradu, od jugozapadnog kuta grada spuštao se još jedan obrambeni zid, od kojeg se i danas vide dijelovi u dužini od oko 40-ak m. Istočna i sjeverna padina su stjenovite, skoro nepristupačne i spuštaju se u oko 150-200 m duboki kanjon Radimlje.

U unutrašnjosti grada na dva mjesta se nalaze ostaci građevina: u zapadnom dijelu i uz sjeverni perimetralni bedem. U zapadnom dijelu grada od južne ulazne kule primijećuju se tragovi nekog zida, dugog 20 m, širokog  1 m. Na istočnom kraju tog zida su tragovi tri prostorije, širine 9, 7 i 5 m. Na sredini sjevernog perimetralnog bedema, koji je nepristupačan, jer se ispod njega okomito spuštaju stijene kanjona Radimlje, izgrađen je ”sklop građevina sličan antičkom kastrumu” (Basler, 1972., 50). Uza zid je izgrađen četverokutni prostor dimenzija 36 x 12 m, debljine zidova oko 1,5 m. Na krajevima južnog zida su četverokutne kule, dimenzija 8x6,5 m, debljine zidova oko 2 m. Spojene su sa južne strane zidom, tako da se između njih nalazi  ograđen pravilan četverokutni prostor dimenzija 20x4 m. U sjeveroistočnom kutu građevine uz sjeverni bedem nalazi se još neki, jako razoren objekt, vjerojatno kružne osnove promjera 3-4 m. Zidovi grada obloženi su kamenim pločama, tj. relativno pravilno i grubo oklesanim kamenom. U unutrašnjosti su građeni po sistemu opus spicatum (riblje kosti) od manjeg kamenja i puno žbuke koja se sastojala od kamena vapnenca i žbuke sa dodatkom pijeska i šljunka. U kulama uz zapadni zid i okolo njih nailazi se na mnogo krovnog materijala (tegulae), znači da su građevine bile njime pokrivene.  

3. Dosadašnja zakonska zaštita

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u spise o zaštiti dobra i utvrđeno je da je na temelju zakonske odredbe, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH broj: 05-228-6 od 7. travnja 1966. godine u Sarajevu, lokalitet Stari grad Koštun u Dabrici, stavljen je pod zaštitu države.

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine

valoriziran je u II. kategoriju.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi             

            Do danas nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi, osim površinskog posmatranja.

5.Sadašnje stanje dobra

Uvidom na licu mjesta, travnja 2004. godine, ustanovljeno je sljedeće:

teren Koštura je izapran,  i naročito oko kula su nanosi obrušenog kamenja. Na pojedinim mjestima, naročito na sredini, perimetralni zidovi vise iznad zemlje oko 1/2 m, a na pojedinim dijelovima su sačuvani i do 3 m. Kule se nalaze u dobrom stanju. Skoro cijeli teren grada je zasut kamenjem sa građevine, a oko grada ima mnogo ugrađenog kamenja u suhozidima. Potrebno bi bilo obilježiti stazu od podnožja do grada.

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A) Vremensko određenje

B) Povijesna vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

iv. Kompozicija

D) Čitljivost (dokumentarna, znanstvena i obrazovna vrijednost

i. Materijalno svedočanstvo o manje poznatim povijesnim događajima

ii. Svjedočanstvo o povijesnim mijenama  

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu

F) Ambijentalna vrijednost

ii. Značenje u strukturi i slici prostora

G) Izvornost

i. Oblik i dizajn

iv.Tradicija i tehnike

v. Položaj i smještaj u prostoru

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

Sastavni dio ove odluke su:

-        fotodokumentacija,

-        grafički prilozi.

Korištena literatura:

U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

1892.Truhelka, Ćiro, Prilozi rimskoj arheologiji Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu IV, Sarajevo, 1982., 340-365

1895. Radimsky, Vaclav, Archäeologische Tagebuchbältter. Wissenschaftliche Mitteilungen aus Bosnien und Hercegovina III,  Wien, 1895., 284-297

1889.Popović, S. Marko, Dabrica i grad Koštun (Koštur). Bos. Vila IV, 1889., Sarajevo (ćirilica)

1954. Šobajić, Petar, Dabarsko polje. Srpska Akademija nauka, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXVII, Naselja i poreklo stanovništva, knjiga 34, Beograd, 1954., 1-56

1957. Vego, Marko, Naselja srednjovjekovne bosanske države. Sarajevo, 1957.

1957. Vego, Marko, Prilog topografiji srednjovjekovne Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, n.s. XII, Sarajevo, 1957., 267-276

1959. Ferjančić,Božidar, Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. Tom II. Srpska akademija nauka, Posebna izdanja, knjiga CCCXXII, Vizantološki institut knjiga 7, Beograd, 1959. (ćirilica)

1963. Miletić, Nada, Nakit i oružje IX-XII veka u nekropolama Bosne i Hercegovine. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, n.s. XVII, Sarajevo, 1963., 155-178.

1964. Ćirković, Sima, Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd, 1964. (ćirilica)

1967. Kovačević, Jovan, Od dolaska Slovena do kraja XII vijeka. U:Istorija Crne Gore, knjiga I, Od najstarijih vremena do kraja XII vijeka. Titograd, 1967., 281-444. (ćirilica)

1972. Basler, Đuro, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini.  Biblioteka Kulturno nasljeđe, “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1972.

1973. Bojanovski, Ivo, Rimska cesta Narona-Leusinium kao primjer saobraćajnog kontinuiteta. Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine X/8, Sarajevo, 1973., 137-187

1976. Čović, Borivoj, Bronzane knemide iz Dabrice kod Stoca. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, n.s. XXIX/1974., Sarajevo, 1976., 19-33.

1977.  Kraljević, Gojko, Rimski novci sa područja Stoca. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, n.s. XXX-XXXI/1975.-1976., Sarajevo, 1977., 217-230

1978.  Kraljević, Gojko, Antički novci u Zemaljskom muzeju  pronađeni na području Gacka, Bileće i Trebinja. Tribunija 4., Trebinje, 1978., 155-159

1982. Anđelić, Pavao, Osnovne značajke teritorijalno političke organizacije u srednjovjekovnoj Bosni. U: Studije o teritorijalno političkoj organizaciji srednjovjekovne Bosne, Svjetlost, Sarajevo, 1982., 9-24

1988. Basler, Đuro, Koštur. Arheološki leksikon, tom III, str. 184. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988.

1988. Bojanovski, Ivo, Bosna i Hercegovina u antičko doba. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Djela, knjiga LXVI, Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga 6, Sarajevo, 1988.

1988. Čović, Borivoj, Zagrad, Suzina. Arheološki leksikon, tom III, str. 197, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988.

1988. Kujundžić, Zilka, Kuriječa. Arheološki leksikon, tom III, str. 184, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1988.

1988. Marijanović, Ivana, Međine, Strupnići. Arheološki leksikon, tom III, str. 186.