početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Dabravine sa ostacima iz bronzanog doba i kasne antike, arheološko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

             Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 47/04.

             Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 2. do 8. ožujka 2004. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I

 

            Arheološko područje - Dabravine sa ostacima iz brončanog doba i kasne antike proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata dio k.č. 1516/1 (na  najvišem dijelu brda Gradina, u tlocrtnoj površini od 1200 m2), k.o. Dabravine, općina Vareš, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Nacionalni spomenik čini arheološko područje - ostaci kasnoantičke bazilike u Dabravinama i pokretno naslijeđe pronađeno na arheološkom području koje se nalazi u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu i Zavičajnom muzeju u Visokom, a koje je popisano u inventarnim knjigama nalaza muzeja.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02, 27/02 i 6/04).

 

II

 

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

            Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se sljedeće:

            I stupanj zaštite primjenjuje se na prostoru definiranom u točki I stavak 2. ove odluke. U tom prostoru primjenjuju se sljedeće mjere zaštite:

             - dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine,

            - zona je potencijalno arheološko nalazište, te stoga nije dopušteno izvođenje radova koji bi na bilo koji način utjecali na izmjenu područja i ugrožavanje spomenika;

            - prostor spomenika bit će očišćen, otvoren i dostupan javnosti i može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

            - nije dopušteno odlaganje otpada.

 

IV

 

             Iznošenje pokretnog naslijeđa iz točke I stavak 3. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

            Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

            Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

            Povjerenstvo u svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta i o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V

 

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

VI

 

            Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII

 

            Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

            Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

X

 

          Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

 

 

 

           Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Predsjedatelj Povjerenstva

Ljiljana Ševo

 

Broj: 05.1-2-1068/03-4

2. ožujka 2004.godine

Sarajevo

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

          

            Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2, stavka 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacinalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Mr. Lidija Fekeža, arheolog iz Sarajeva, poslala je dana 17. veljače 2004. godine prijedlog/peticiju za proglašenje arheološkog područja - Dabravine sa ostacima iz brončanog doba i kasne antike, općina Vareš, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V, stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

       

II - PRETHODNI POSTUPAK

           

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

Ÿ         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

Ÿ         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

Ÿ         povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Između Vareša i Breze, 25 km zračne linije od Sarajeva, nalazi se selo Dabravine. Područje je planinsko, obraslo šumom i skoro nenaseljeno. Obronci okolnih brda strmo se spuštaju prema klisuri potoka Stavnje. Nad njegovoj lijevom obalom, na teško pristupačnoj zaravni Gradina, na nadmorskoj visini od 771 m, nalaze se ostaci kasnoantičke bazilike.

Povijesni podaci

            U pretpovijesnom i antičkom periodu područje je bilo slabo naseljeno. Na lokalitetu Gradina, na samom vrhu uzvišenja, pronađeni su ostaci pretpovijesne keramike, datirane u brončano doba (V. Paškvalin; N. Miletić, 1988., br. 14.86, 19). Ispod vrha je plato sa  ostacima temelja rimskih i kasnoantičkih fortifikacionih supstrukcija. U blizini nema nikakvih tragova antičkih komunikacija. Najbliže rimsko naselje bilo je u Brezi, 6 kilometara prema jugozapadu. Arheološka istraživanja su pokazala da je Breza bila jedan od značajnijih centara ilirskog plemena Desidijata, već od 2. stoljeća p.n.e. U pisanim izvorima područje Breze spominje se početkom n.e. U Brezi su pronađeni ostaci dviju crkava, koje kao i ova u Dabravini, potječu iz kasnoantičkog perioda (Bojanovski, 1988., 152-153).  

            Gradnja bazilike se može smjestiti u širi vremenski okvir, kraj 5. i prva polovina 6. stoljeća. Na jednom kamenom ulomku su pronađeni grafiti sa kasnoantičkim imenima MARC (cellinus) i BO (nosus - nifacius). Na ulomku pluteja je prikazan motiv križa sa dva jagnjeta, koji ne može biti stariji od posljednjih godina 5. stoljeća (D. Sergejevski, 1956., 39).

            Bazilika je uništena požarom. Najvjerojatnije je definitivno propala u provali Avara i Slavena krajem 6. ili početkom 7. stoljeća. Prije toga su izvršene prepravke kamenog namještaja. Prilikom iskopavanja u gareži su pronađeni ulomci tegule, rastopljenog prozorskog stakla i avarska strelica.

 

2. Opis dobra

            Prostor na kojem je sagrađena bazilika  ograđen je zidom i osiguran sa dva objekta slična tornjevima. Osim crkve u unutrašnjosti zidina je pronađen i niz malih prostorija koje podsjećaju na monaške ćelije. Teren se strmo spušta od zapada prema istoku, tako da je narteks naslonjen na brijeg i ukopan u stijenu, a presbiterij znatno podzidan. Orijentacija je sjeveroistok - jugozapad. Građena je vrlo nemarno. Upotrijebljen je lomljeni kamen koji je samo mjestimično pritesan, bez reda polagan u zidove (opus incertum) i vezan nekvalitetnom vapnenom žbukom. Pod je bio nabijena zemlja ili estrih. Kao pokrov korišten je rimski crijep.

            Bazilika (dimenzija 15, 90 X 11,28 m) je jednobrodna. Sastoji se od narteksa (C,C1,C2), naosa (A), presbiterija sa apsidom (B), dvije južne prostorije (D i E) i dvije sjeverne prostorije (F i G).

            Narteks je pravokutna prostorija podijeljena na tri dijela. Uz zapadni zid je bila napravljena klupa (subselij) visine 0,40 m. Širina u dvjema prostorijama (C i C1) je 0,40 m, a u trećoj (C3) 0,60 m. Ulaz je na južnoj strani i to je jedini ulaz u crkvu. Zidovi su bili ožbukani. Razina poda (estrih) je u narteksu viša za 0,55 m od poda u naosu. Prilikom revizionih iskopavanja pronađena su dva komadića rimske tegule, ekser, dvije željezne klanfe, mali željezni ključ i kamen sa nalijepljenim rastopljenim staklom.

            Iz narteksa se ulazilo u naos kroz otvor čiju je širinu, zbog velikog oštećenja zida, bilo teško utvrditi. Kod ulaza je pronađen veliki kamen koji je služio kao stuba. Naos je prostorija nepravilnog oblika, duga oko 4,5 m, na zapadnoj strani  široka 5,10 m, a  na istočnoj 5,18 m. Uzdužni zidovi nisu paralelni. 

            U presbiteriju, koji je bio znatno razoren već prilikom iskopavanja 1891. godine, zatečeni su ulomci menze, subselia i katedre. Od menze je sačuvano postolje sa dvije rupe za usađivanje stupova, stupovi izrađeni od nekvalitetnog mramora i jedan fragment ploče. Ostali dijelovi su se skotrljali niz padinu. Presbiterij se završavao polukružnom apsidom. U podzidi, ispod apside, nalazila se zasvedena grobna komora u koju se ulazilo izvana, sa sjeveroistočne strane. Ukupna dužina presbiterija iznosi 6,0 m.

            Temelji oltarske pregrade (septuma) nađeni su in situ, neuobičajeno duboko pomjereni prema zapadu u unutrašnjost naosa. Tako je prostor podijeljen na prilično mali naos u odnosu na presbiterij.

            Oltarsku pregradu sačinjavala su četiri monolitna stupa, iznad kapitela povezana arhitravnom gredom. U donjem dijelu između stupova su postavljene parapetne ploče, izuzev u središnjem interkolumniju koji je služio kao prolaz. Oltarska pregrada je bila ukrašena gusto klesanim i raznovrsnim dekoracijama. Stupovi su bili podijeljeni na bazamente četvrtastog presjeka, oble korpuse i kapitele. Sa prednje strane bazamenti su ukrašeni vijugavom vinovom lozom sa listovima i grozdovima i uokvireni jednostavnom vrpcom. Pri vrhu bazamenta, u udubljenju, je reljefni prikaz ribe. Korpusi stupova su ukrašeni na dva načina -  vinovom lozom ili uvijenim kanelurama. Na krajevima korpusa su izbočeni prstenovi. Kapiteli stupova su maštovite skulpture ukrašene životinjskim glavama. Na jednom tipu kapitela su četiri glave vola, a iznad njih glave grabljivih ptica povijenog kljuna. Drugi tip kapitela je ukrašen sa četiri glave ovna čije uvijene rogove prate stilizirani biljni ukrasi. Između životinjskih glava, u donjoj trećini kapitela, su ljudski likovi sa monaškim kapicama, glave jelena i medvjeda ili cijela ljudska figura. Pri vrhu kapitela je tanki abak (lat. abacus) u obliku plinta ravnih poteza. Treći tip kapitela je ukrašen sa četiri ptice raširenih krila.

            Za razliku od stupova, ploče oltarne pregrade su rađene u plitkom reljefu. Fragmenti dviju ploča oltarske pregrade pokazuju da je svaka od njih imala dva zasebna polja sa zajedničkom završnom gredom ukrašenom floralnim motivom. Ploče su imale identične prikaze. U jednom polju je, u prostoru uokvirenom kaneliranim stupovima i zastorom koji je obješen o epistil, prikazana figura sveca sa uzdignutom desnom rukom. U drugom polju je prikaz križa sa dva jagnjeta sa nimbovima oko glava. Na horizontalnim krakovima stoje dva goluba. O krakove su obješena  kandila.

            U temelju oltarne pregrade 1891. godine pronađen je odlomak are, ali je ostavljen u ruševinama i ponovo pronađen 1954. godine, kada je pomjeren u centar apside. Gornja površina je dobro sačuvana, obrađena oštrim željezom. Sa strane je sačuvana voluta. Udubljenje (22 x 18 cm) je služilo za usađivanje bazamenta pregrade. Na ostacima prvobitne površine sačuvano je nekoliko slova: [ I (ovi) O (ptimo) ] M (aximo) / ......AVI [tus?... ] P. Visina slova je 6,5 cm, a oblik odgovara 3. stoljeću (D.Sergejevski,  1956., 31).

            Sjeverno od naosa bila je smještena prostorija nepravilnog oblika. Širina na istočnoj strani iznosi 2,87 m, a na zapadnoj kod apside 3,40 m.  Prostorija je podijeljena stubištem na dva dijela, tako da je razina poda prostora sa piscinom (F) viša za 1,60 m od razine poda u dijelu sa apsidom (G).

            Piscina je bila 60 cm duboka, jednom polovinom ukopana u zemlju. Izvedena je u obliku križa sa zaobljenim kutovima, a u svakom kraku su bile po dvije stube. U prostorijama F i G pronađeno  je nekoliko ulomaka rimskog crijepa, ulomak crne keramike i komadići tankog stakla.

            Južno od naosa su bile smještene dvije povezane prostorije (D i E). Iz narteksa se ulazilo u prvu prostoriju (D), a zatim  kroz drugi otvor u prostoriju E. Širina prve prostorije kod zapadnog zida je 2,12 m, kod istočnog 2,10 m, a dužina 4,15 m. Preko ulaznog otvora, širine 0,80 m, prostorija E je bila povezana sa presbiterijem. Prilikom revizionih iskopavanja pronađen je ulomak rimskog crijepa i ornamentirani kameni ulomak, koji je ovdje dospio za vrijeme iskopavanja 1891. godine.

            Po tlocrtnom rješenju bazilika u Dabravinama je tipični predstavnik kasnoantičkih bazilika na tlu današnje Bosne i Hercegovine. Sama gradnja povjerena je neukim seoskim majstorima, ali je kameni namještaj, sudeći po tipiziranoj i preciznoj izradi, te bogatim dekorativnim motivima, proizvod iskusne klesarske radionice. Izrada skulpture podsjeća na drvorez. Dekorativni motivi u većini su tipično kasnoantički i pokazuju, kako nam se čini, povezanost sa sirijskim ornamentalnim motivima (D. Sergejevski,  1956., 40).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Prema podacima Zavoda za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta - arheološko područje - Dabravine sa ostacima iz brončanog doba i kasne antike, općina Vareš, Federacija Bosne i Hercegovine, nije registrirano kao spomenik kulture.

            U Prostornom planu Bosne i Hercegovine do 2000. godine uvršteno je kao spomenik  I kategorije.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

            1891. godine metalurški inženjer Karl Fitzinger je vršio prva iskopavanja na lokalitetu. Otkrio je ostatke kasnoantičke bazilike, ali ne u cjelosti. Arheološki materijal je prenesen u prostorije Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Rezultate iskopavanja je objavio kustos Radimski 1892. godine u Glasniku Zemaljskog muzeja i u Wissenschaftlishe Mittheilungen aus Bosnien und der Hercegovina, II Band.

            Od 13. do 24. srpnja 1954. godine izvršeno je reviziono iskopavanje, pod stručnim nadzorom D. Sergejevskog. Reviziono iskopavanje je obuhvatilo samo objekt bazilike. Zatim su napravljene dvije sonde južno od bazilike i u jugoistočnom kutu utvrde. Ispravljene su netočnosti u prvobitnom planu bazilike i otkrivena je piscina u sjevernoj prostoriji.

            Pokretni arheološki materijal je deponiran u prostorijama Zemaljskog Muzeja u Sarajevu i u Zavičajnom muzeju u Visokom.

 

 5. Sadašnje stanje dobra

            Uvidom na licu mjesta u prosincu 2003. godine ustanovljeno je sljedeće: područje je zapušteno, najvećim dijelom zatrpano zemljom i zaraslo u raslinje. Temeljni zidovi se samo mjestimično raspoznaju u dijelu narteksa. Na mjestu gdje je nekada stajala apsida vide se razasuti ostaci kamenja.

 

III - ZAKLJUČAK

           

            Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH” , br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

A)Vremensko određenje

B)Povijesna vrijednost

C)Umjetnička i estetska vrijednost

iv. Kompozicija 

v. Vrijednost detalja

D)Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

i. Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili maniru

E) Simbolička vrijednost

i. Ontološka vrijednost

ii.Sakralna vrijednost

G)Izvornost                                   

i. Oblik i dizajn

v. Položaj i smještaj u prostoru

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

           Sastavni dio ove odluke su:

- kopija katastarskog plana,

- fotodokumentacija,

- grafički prilozi.

      

Korištena literatura     

            U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

1956.    Sergejevski, Dušan, Dabravina, Sarajevo,1956.

 

1960.    Pašalić, Esad, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1960.

 

1970.    Nikolajević, Ivanka, Oltarna pregrada u Dabravini, Zbornik radova Vizantološkog instituta XII, 1970., 91-112.

 

1972.    Basler, Djuro, Arhitektura kasnoantičkog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972.

 

1988.    Bojanovski, Ivo, Bosna i Hercegovina u Antičko doba, Akademija nauka i umjetnosti BiH, Djela, knj. LXVI, Sarajevo, 1988.

 

1988.    Paškvalin, Veljko; Miletić, Nada, Gradina, Dabravine, Vareš, Arheološki leksikon, tom 3, br. 14. 86. Zemaljski Muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1988.,19



Osnova bazilike u Dabravinama, D.SergejevskiOstaci Bazilike u Dabravinama 2004. godinePresjeci, D.SergejevskiOstaci narteksa
Rekonstrukcija dijela oltarske pregrade, Đ.BaslerDio episkopske katedre, dijelovi klupeArheološki materijal, dijelovi vijencaArheološki materijal - stubovi
Arheološki materijal - kapiteli   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: