početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Kolakovića kuća u Blagaju, mjesto i ostaci graditeljske cjeline

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 47/04.


            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 26. januara 2004. godine, donijela je

           

O D L U K U

 

I

 

            Mjesto i ostaci graditeljske cjeline Kolakovića kuće u Blagaju kraj Mostara proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. 1229 i 1231, zemljišnoknjižni izvadak br. 1010, 1007, 304 i 200, k.o. Blagaj, Grad Mostar, gradsko područje  Jugoistok,  Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

 

II

 

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije)  dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika. 

            Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            I stupanj zaštite obuhvata prostor k.č. 1229 ( stari premjer 6/46), odnosno prostor Kolakovića kuće sa mutvakom i trijemom, te baščom. U ovom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

            - objekat Kolakovića kuće bit će rehabilitiran na izvornoj lokaciji, u izvornom obliku, sa identičnim horizontalnim i vertikalnim dimenzijama, uz primjenu izvornih ili istovrsnih materijala i izvornih metoda građenja u najvećoj mogućoj mjeri, na osnovi dokumentacije o ranijem izgledu koja je sastavni dio ove odluke, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

            - sve originalne fragmente srušenog objekta koji su pronađeni i sakupljeni na lokaciji registrirati, snimiti i ponovno ugraditi u rekonstruirani objekat. Do momenta ugradnje potrebno ih je na odgovarajući način zaštititi;

            - prostor nacionalnog spomenika može, uz suglasnost vlasnika, promijeniti namjenu, te biti otvoren i dostupan javnosti za korištenje u edukativne i kulturne svrhe.

            S ciljem zaštite od daljnjeg propadanja utvrđuju se sljedeće mjere:

- čišćenje objekta od otpadaka, šuta i nanosa zemlje;

- čišćenje zidova od rastinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika;

- konzerviranje, saniranje i statička konsolidacija ostataka zidova;

- skidanje onih struktura konstrukcije za koje je prethodno ispitivanje utvrdilo da postoji opasnost od obrušavanja;

- zaštita objekta od nepovoljnih vanjskih utjecaja.

 

            II stepen zaštite obuhvata prostor k.č. 1231 (stari premjer 6/42, 6/43, 6/44, 6/45, 6/115, 6/116, 6/117), i k.č. 1229  (stari premjer 6/152) . U ovom prostoru utvrđuju se sljedeće mjere:

            - zabrana izgradnje novih objekata i izvođenja radova koji bi mogli ugroziti nacionalni spomenik;

            - u slučaju obnove postojećih objekata, objekti moraju biti obnovljeni u postojećim gabaritima  i visinama;

            - eventualna promjena namjene objekata ne smije ugroziti nacionalni spomenik i mora imati suglasnost nadležne službe zaštite.

             

IV

 

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i konzervaciju.

 

VI

 

             Ova odluka dostavit će će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite   i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač.  II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije   (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

 

VIII

           

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» .

 

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

               Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

Broj: 09-2-1029/03-10

22. januara 2004. godine            

Sarajevo

 

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

            Na osnovi člana 2. stava 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Komisija je na sjednici održanoj 14. jula 2000. godine donijela odluku o stavljanju Ostataka Kolakovića kuće u Blagaju kraj Mostara na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 414.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, te podatke o oštećenjima u toku rata,

-         dokumentaciju o lokaciji imovine,

-         dokumentaciju o sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

-         historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

            Na osnovi uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

 

Lokacija

            Kompleks Kolakovića kuće je smješten uz rijeku Bunu, na lokaciji koja obuhvata k.č. 1229 i 1231, k.o. Blagaj, općina Mostar – Jugoistok, Federacija Bosne i Hercegovine.

Pristup kompleksu je sa jugoistočne strane, preko pristupnog puta, koji predstavlja odvojak sa glavnog puta Mostar - Blagaj na jugoistočnu stranu, prema rijeci Buni. Ulaz u kućnu avliju Kolakovića kuće je sa jugozapadne strane, a ulaz u kuću sa sjeverozapadne strane. Dužom osovinom objekat se prostire u pravcu sjeverozapad-jugoistok, paralelno sa rijekom Bunom.

 

Historijski podaci

            Tačan datum izgradnje Kolakovića kuće se razlikuje, zavisno od izvora podataka. Današnji vlasnik kuće navodi 1693 (1101. hidžr.) godinu kao godinu izgradnje i Seid Mehmed Kolakovića (Kolagij), blagajskog kadiju kao graditelja; Gradski zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa Mostar navodi 1736. godinu; u svojoj doktorskoj disertaciji Amir Pašić spominje period od 1800. do 1850. godine; na tarihu iznad ulaznih vrata u kuću , po prevodu Mehmeda Mujezinovića,  je godina 1835 (1251. hidžr.); dok Džemal Čelič kao po prevodu tariha navodi 1738 (1151. hidžr.) godinu i Ismail-efendiju Kolakovića, blagajskog kadiju, kao graditelja. Kolakovića kuća je najvjerovatnije sagrađena u 17. stoljeću, da bi u 19. stoljeću bila proširena i obnovljena. No, bez obzira na datum nastanka, izvjesno je da Kolakovića kuća, po svojim vrijednostima, spada među objekte koji mogu reprezentirati stambenu kulturu Mostara (A. Pašić, str. 171).

            Koncepcija osmanske turske kuće, koja nastaje unutar granica Otomanske imperije, proteže se u periodu dužem od 500 godina. S obzirom na dužinu perioda kao i na različite regionalne utjecaje kojima je osmanska turska kuća bila izložena u različitim dijelovima Imperije, tokom vremena je dolazilo do izvjesnih promjena kuće, ali osnovni principi su zadržani i primijenjeni u svakom pojedinom slučaju. Bez obzira na udaljenost i razlike prouzrokovane nastajanjem kuće u različitim regionima (upotreba lokalnih materijala, podređivanje vremenskim uslovima, asimilacija lokalnih običaja,...), sve kuće povezuje ista osnova. Izvorna osnova, koju zatičemo u svim kućama osmanskog perioda, potječe iz Anadolije i sastoji se od dva osnovna dijela: pojedinačne sobe i natkrivenog hola koji povezuje jednu ili više soba. Turska anadolska kuća nosi u sebi neke veoma bitne odlike nomadskog šatora (A. Pašić).

            Strukturu balkansko-orijentalne kuće čini jedna soba pridružena holu u prizemlju, sa prvim spratom kao replikom prizemlja. Multipliciranjem sobe tvore se osnovna rješenja osmanskih kuća. U skladu s tim, najvažniji dijelovi proučavanja dispozicije kuće jesu sobe - halvati, holovi – hajati, i stepeništa - basamaci. Kombinacijom ovih elemenata nastaju sljedeći tipovi planova:

a) tip bez hola – najjednostavniji tip koji nije ušao u širu upotrebu;

b) tip sa vanjskim holom – prva stepenica u razvoju planova; hol je otvoren, sa stupovima umjesto zida i povezuje sobe međusobno;

c) tip sa unutrašnjim holom – najrašireniji tip u osmanskoj Turskoj; naziva se i dvostrani jer nastaje dodavanjem drugih soba sa vanjske strane hola;

d) tip sa centralnim holom – predstavlja posljednju fazu jer je hol postavljen u centru i najmanje je izložen vanjskim utjecajima.

 

            U Bosni i Hercegovini u osmanskom periodu, od 16. do 19. stoljeća, jasno se razlikuju tri osnovna tipa stambene kuće: orijentalni, orijentalno-alpski i kuća Hercegovine. Ono što karakterizira kuće u Hercegovini jeste karakterističan krovni pokrivač od kamenih ploča i prenošenje znatnog broja funkcija stanovanja iz kuće u avliju. Ono što ju je odlikovalo jeste spoj islamsko-osmanskih sa mediteransko-dalmatinskim i srednjovjekovnim predosmanskim utjecajima. U stambenoj kući predosmanski utjecaj je vidljiv u prizemlju kroz atrijalnu koncepciju, strukturu zida i otvora. Gledano etimološki, za prizemlje su karakteristični nazivi: kuća, izba, ćiler – imena slavenskog porijekla. Na spratu preovladavaju orijentalni utjecaji - dispozicija kao shema paviljona sa centralnim hodnikom bez jače funkcionalne povezanosti sa prizemljem, primjena novih materijala i načina građenja, veće bogatstvo u detalju i dekoraciji. Etimološki, za sprat su karakteristični nazivi: ćošak, odaje, jazluk – pretežno turcizmi. Dakle, hercegovačka kuća se razvila iz simbioze atrijalne antikno-romaničke kuće i paviljona u vrtu – kao najznačajnijeg dijela turske kuće.

            Arhitektura Mostara i okoline, u koju spada i Blagaj, se od samih početaka razvijala pod utjecajem orijentalno-islamskog kulturnog kruga, ali isto tako i utjecajem dalmatinsko-mediteranskog. Taj dalmatinsko-mediteranski utjecaj je vidljiv na mnogim objektima u primjeni romaničko-gotičkih elemenata.

            Utjecaji islama su vidljivi u urbanističkoj organizaciji grada, u izgradnji javnih, komunalnih i stambenih objekata, te u dekorativnoj obradi prostora i elemenata. Doprinos islama u urbanizmu jeste postizanje potpunog jedinstva kuće sa prirodom koja je okružuje. Stambeni kompleks dobiva novi odnos prema vanjskom prostoru. Objekat se zatvara pogledima stranih lica, zbog skrivanja žena od stranaca i održavanja higijene. Odatle je i razvoj dva dvorišta.

            Stilske elemente romaničko-gotičke arhitekture, kao i motive sa stećaka, nalazimo u sakralnoj, kao i stambenoj arhitekturi nastaloj za vrijeme Osmanske imperije. Promjene na stambenim kućama se javljaju sredinom 19. stoljeća, a posljedica su utjecaja arhitekture Istanbula nastale pod utjecajem arhitekture baroka i rokokoa.

 

            Stambeni kompleks se u pravilu sastoji iz tri dijela: kuće, avlije i bašče.

            Avlija je ograda oko kuće. U njoj su smješteni: mutvak (kuhinja), drvarnica, ćenifa (nužnik), ahar (staja), ostava-magaza, bošćaluk (predaharluk), česma, kapija, kapidžik i cvijetnjak.

            Iz težnje za izolacijom prostora kuće, putevi postaju indirektni. Podjela na ekonomski (muška avlija) i porodični, intimni (ženska avlija) dio, u mostarskom kraju nije bila toliko izražena. Ekonomski dio se svodio na gospodarsko dvorište vezano za staje, dok se porodični dio vezao uz kuhinju – mutvak. Ipak, postojao je poseban vid zapreke između ova dva dijela. Ćekme-dolaf jeste okretni ormarić za dodavanje stvari iz muškog u ženski dio.

            Kretanje između ulice, avlije, kuće i bašče ovisi o diferencijaciji prostora. Važnu ulogu u formiranju puteva imaju kapije zbog fizičkog i vizuelnog zatvaranja. Kapije su vrlo značajan elemenat stambene kuće u funkcionalnom i dekorativnom pogledu. Ulazna kapija u avliju – porodični dio, je i komunikativna brana za nečistoće, jer se u stambenim kućama izuzetno mnogo polaže na higijenu.

            Vrata na koja se izlazilo u bašču nazivaju se kapidžik.

            Bašče – vrtovi su sastavni dio kulture stanovanja. Gdje god je moguće u vrt se uvodi živa voda, bilo da joj se samo prilazi, uvlači u kućni vrt ili čak u objekat.

            Stanovanje u orijentalnoj kući karakterizira stroga izdvojenost prostorija za domaćinske poslove od prostorija za život. Stanovanju služe halvati i čardaci. Ugradbeni namještaj, koji se sastoji od sećija (niskih, 10-30 cm, i širokih, 80-90 cm, drveni sanduci na koje se stavlja minder - slamnjača, pa šilte - dušek i onda fini prekrivač od makata) i musandara (ograde uz ulazni zid sobe u koju su uklopljena sobna vrata, a iza koje su smješteni rafe -police, dolafi - ormari, dušekluk - prostor za posteljinu, hamamdžik - banjica i peć) omogućava elastičnu upotrebu svih stambenih prostorija. Tokom dana soba prelazi od prostora za rad, preko prostora za objedovanje, prostora za druženje do prostora za spavanje.

            Za okupljanje porodice, kao prostor za rekreaciju i razonodu, služi zajednički prostor koji povezuje sobe - hajat u prizemlju i tavan na spratu. Dio tavana, uzdignut na visinu stepenice ili više, se naziva jazluk (rjeđe kamarija), prema vani se zatvara mušepcima, a služi za odmor i razonodu, te hvatanje u vidno polje najljepših motiva prirode.

            Namještaj i unutrašnja oprema kuće su uslovljeni načinom stanovanja i korištenja prostora. Spavanje na dušecima, sjedenje na sećijama, objedovanje za sofrom ili sinijom je utjecalo da prozorski parapeti budu niski, da cjelokupan horizont bude niži, da vrata budu niža, kao i prostorije, oko 210-230 cm. Usljed niže visine stropa, prostorije se doimaju većim i prostranijim.

            Domaćinski poslovi se obavljaju u dvorištu – avliji.

 

            Tradicionalna kuća je  plod rada narodnog graditelja. Tehnika građenja i stil su se mijenjali vrlo sporo. Možemo ih klasificirati prema planovima – dispozicijama i prema strukturi.

Konstrukcija porodične kuće je dosta jednostavna, s obzirom da se prizemlje ponavlja na spratu. Za gradnju kuće se koristio veliki broj materijala, koji se međusobno usklađuju. Temelji su građeni od lomljenog kamena, najmanje 50 cm u dubinu, a kao vezivo je korišten krečni malter. Zidovi prizemlja su uglavnom od kamena, debljine 50-80 cm, sa krečnim malterom kao vezivom. Kako je kamen lomljeni, to se malteriše i kreči. Ako je bolje obrađen, većih ravnih površina, onda se dresuje. Klesani kamen se najčešće upotrebljavao za izradu detalja, uglova objekta, okvira prozora, lukova vrata, ...

            Nasuprot kamenu, koji je kao vidljiv negiran na fasadi, drvo svugdje zadržava prirodan izgled i strukturu, kao konstruktivni elemenat i kao arhitektonski dekor.

Za ukrućivanje zidova su se koristile drvene gredice – hatule.

            Stropovi iznad prizemlja su u pravilu od drvenih gredica, među kojima je često utisnuta konstrukcija «šašavca», koji preuzimaju jedan dio naprezanja greda na pritisak. Pod gornje prostorije je od dasaka koje se postavljaju okomito na grede.

            Ukoliko se ne koristi šašavac, stropne grede su znatno većih dimenzija, a pokivaju se sa donje strane daskama. U sredini se pojavljuje plastično obrađena figura od drveta – ortakluk.

Zidovi sprata su, najčešče, identični zidovima u prizemlju, na koje nalijegaju; kameni, širine 50-80 cm. Za pregradne zidove se koristio tanji zid od drvenog skeleta – čatma.

            Vanjski otvori sprata obično ne odgovaraju izgledom i rasporedom na fasadi onima sa prizemlja. Prozori prizemlja su rjeđi, manjih dimenzija, u kamenom zidu, sa ravnim nadvojem prema vani i rasteretnom nišom prema unutra, dok su prozori na spratu brojniji, većih dimenzija i često sa lučnim nadvojem. Prozori se prave od drveta, a sastoje se od okvira i čerćiva (elemenata koji nose staklo). Ako je otvor u zidu od kamena, onda se otvara oko vertikalne osovine, a ako je u zidu od čatme, na posmik-surmu, tako da je donje krilo pomično i diže se preko gornjeg. Demiri (rešetke od kovanog željeza) se postavljaju na prizemne otvore, ugrađuju se u zid ili u prošireni drveni ram prozora. Prozori sprata, kao zaštitu od pogleda i sunca, često imaju mušepke (drvene kapke), koji, prema položaju, mogu biti vanjski - dvokrilni i unutrašnji - horizontalno klizni.

            Krovna konstrukcija je sastavljena od hatula (vjenčanica), rogova, rožnjača i podrožnjača, direka i kosnika, ako je pokrov prepušten.

            U Hercegovini se kao pokrivač koristi kamena ploča od krečnjaka. Ploče su stranice dužine 30-80 cm, a najbolja debljina im je 2-5 cm. Polažu se na gusto postavljene letve ili na gusto postavljene rogove. Sastav ploča se zamazuje krečnim malterom.

            Ploče se postavljaju dijagonalno, zbog lakšeg oticanja vode. Kameni pokrivač je težak i pasivno leži na krovnoj konstrukciji. Nagib krova je blag, tako da se potkrovlje rijetko koristi.

 

            Bitna odlika hercegovačke kuće jeste njeno dekoriranje, rad u drvetu i kamenu, kao i metalu i tkanini.

            Drvorezba u BiH nije pod isključivo orijentalnim utjecajem. Miješa se sa starijim, srednjovjekovnim stilskim i folklornim umijećem, stvarajući specifičan izraz .

Može biti različita po motivima i izradi, zavisno od korisnika. Tako razlikujemo seosko-folklornu, gradsku i drvorezbu na dvorovima vladajućeg sloja.

            U unutrašnjosti gradske kuće drvorezba se javlja na drvenim arhitektonskim elementima: stupovima i gredama, konzolama, podvlakama; koristi se na sobnim vratima (strana okrenuta prema hodniku, hajatu ili divanhani), okvirima vrata i prozora, drvenim prozorskim kapcima; česta je upotreba na stropovima i ugrađenom, ali i pokretnom namještaju. Pri ukrašavanju vrata soba i musandara (ugrađenih ormara) primjenjuje se princip rezbarenih aplikacija – preko konstruktivne podloge od zbijenih dasaka, povezanih vidljivim prečkama, postavljaju se posebni tanji komadi drveta, u raznim oblicima, koji se pričvršćuju dekorativnim kovanim čavlima.

            Vrlo značajan prostor drvorezbe bili su stropovi. Drveni grednik se zatvarao daskama. Spojevi dasaka su se pokrivali letvicama u dva sloja, tako da se ornamentalno uklapaju, čime se dobivala igra plastike. Daljnim diferenciranjem rubnih dijelova stropa, a posebno naglašavanjem njegovog središnjeg dijela, kao i suzdržljivom primjenom polihromije, dobivali su se izvanredni efekti. Naročito bogato se ukrašavao središnji dio stropa.

            Perforirana drvorezba, koja je koristila različite motive, češće se javljala u gornjim dijelovima musandera, a ponekad i prozora, gdje, u kombinaciji sa raznobojnim staklom, daje utisak neke vrste vitraža.

            Ponekad je drvorezba bila ukrašena natpisima sa plastično izvedenim slovima. Tekstovi su nekada imali talismanski (apotropejski) karakter, ali često i historijski. 

            U drvorezbi se upotrebljavaju razne vrste drveta, razni motivi i razne tehnike. Karakterističan orijentalni tretman «bez početka i kraja» prisutan je u i drvorezbarskom dekorativnom tretmanu arhitekture u Bosni i Hercegovini, ali su elementi obično nezalančani, već jednostavo poredani jedan do drugog (Džemal Čelić).

            U drvorezbarskoj ornamentici se koriste rumi (po porijeklu seldžučki stil, sa motivima iz biljnog i životinjskog svijeta), hajat (stil kineskog porijekla, sa motivima iz biljnog svijeta, ali sa jačom realističnom crtom i akcentiranjem pojedinih dijelova), dekorativni stil, te geometrijski ornamenti. Najčešći i osnovni motiv je samostalna rozeta.

 

PORODICA KOLAKOVIĆ

            Prema Hivziji Hasandediću porodica Kolaković potječe iz Nevesinja.

«Kolakovići su imali velike posjede u Rabini i okolini. Cijelo selo Burkorić je nekada bilo njihovo vlasništvo. Priča se da je njihov predak u prvim godinama turske vladavine došao iz Turske u Nevesinje, možda kao osvajač, i odavde otišao u Blagaj. Najstariji poznati član ove porodice je Alija, za koga predaja kaže da je kao mladić zbog siromaštva napustio svoje rodno mjesto Blagaj i uputio se u daleki Istanbul. Tamo je primljen u carsku svitu i, pošto je pokazao izvanredne vojničke sposobnosti i hrabrost, ubrzo postao hasećija, tj. pripadnik odabranog roda vojske u dvorskoj službi. Kad se obogatio, povratio se je u Blagaj, gdje je sagradio han, most, mekteb i 1093. hidžr. (1682/1683) godine veliki kameni most od šest lukova preko Neretve u Konjicu. U više dokumenata se spominje Haseči Ali-agin vakuf u Blagaju. Umro je u Blagaju i sahranjen je u velikom groblju nedaleko od Careve (Sultan-Sulejmanove) džamije. Nad njegovim grobom sagrađen je visoki sarkofag od kamenih ploča u koji su usađena dva nišana bez natpisa  (H. Hasandedić, 156-157. str.)

 

2. Opis dobra

            Kolakovića kuća u Blagaju ilustrira razvoj »osmansko-bosanske» kuće. Prvobitno jednostavna kuća sa unutrašnjim holom iz 17. stoljeća (A. Pašić), značajnim povećavanjem u kasnijem periodu postaje kuća centralnog tipa, sa središnjom pozicijom hajata. Prvo je sagrađen sjeverni trakt: velika odaja – pretprostorija (tavan) – mala odaja, a kasnije je, dodavanjem velikog i malog ćoška naspram odaja, objekat proširen prema Buni. Zbog specifične organizacije prostora i postavke objekta na terenu, tavan je proširen između bočnih prostorija, tako da je u obliku križa. U udubljenju između soba, velikog ćoška i velike odaje je postavljeno stepenište, dok je u udubljenju nasuprot smještena hudžera (ostava). Tavan je sužen na hodnik, a njegovo proširenje na jugozapadnoj strani se pretvara u jazluk (kamariju). Glavni prostori za život i prijem su na spratu.

            Stambeni kompleks Kolakovića kuće čini selamluk i haremluk, i predstavlja primjer prave gospodarske kuće. Razliku između gradske i gospodarske kuće čini gospodarska avlija ili saračhana (proizašla zbog držanja stoke), koja se, kod Kolakovića kuće, nalazi odmah uz pristupni put. U saračhani su smješteni: musafirhana (konačište), mutvak musafirhane (kuhinja konačišta), ahar (štala) sa sjenikom, kao i kuća sa ćoškom. Ulaz u saračhanu je sa pristupnog puta.

            Kapija na ulazu u kućnu avliju je smještena na južnoj strani, pored rijeke Bune. Bočni zid kapije sa zapadne strane je dosta dubok i čini ga avlijski zid, koji se proteže sve do rijeke Bune. Bočni zid kapije sa istočne strane je zid koji dijeli kućnu (privatnu, žensku) od ekonomske (saračhane) avlije. Nekada se u tom zidu nalazio ćekme-dolaf (okretni ormarić za dodavanje stvari iz muškog u ženski dio) koji je danas zazidan.

            Unutar kućne avlije, kaldrmisanog prostora, su smješteni: bašča, mutvak sa sušnicom i trijemom ispred i kuća.

            Bašča se proteže sve do same rijeke Bune, i na njenom jugoistočnom zidu je prolaz prema rijeci.

            Iz trijema, smještenog uz krajnji istočni zid stambenog kompleksa, se pristupa u mutvak, na sjevernoj i izbu na istočnoj strani. Oslonjen na dva drvena stupa  i pokriven kosim jednostrešnim krovom, trijem je popločan velikim kamenim pločana. Mutvak (ljetna kuhinja), dimenzija 6,46 x 5,22 m, je prostorija sa ognjištem na istočnom zidu i dva prozora na južnom zidu, unutar koje se nalazi i sušnica.

            Prostor oko kuće je kaldrmisan.

 

            Konstrukcija Kolakovića kuće je relativno jednostavna. Zidovi sprata se u potpunosti vežu na zidove prizemlja. Zidovi prizemlja, kao i zidovi sprata, su od lomljenog kamena, debljine oko 65 cm u prizemlju i oko 55 cm na spratu, malterisani i krečeni. Unutrašnji, pregradni zidovi su tanji, oko 15 cm, i rađeni su od drvenog skeleta – čatme. Međuspratnu konstrukciju objekta čine drvene grede (14/12) koje nose drveni pod sprata, sa šašavcima s donje strane. Stropnu konstrukciju čine također drvene grede, pokovane jelovim daskama sa donje strane.

Prostori velikog i malog ćoška su prepušteni za jedan metar izvan ravni zida, tvoreći doksat. Prepuštene grede se oslanjaju na kosnike koji se oslanjaju na grede u zidu. Konstrukciju doksata čine drveni stupovi, a ispuna parapetnog dijela su drvene gredice.

            Potkrovlje se ne koristi. Viševodni krov, sa četiri visoka dimnjaka, je pokriven kamenim pločama.

            Vanjski otvori sprata ne slijede otvore prizemlja. Prozori prizemlja su manji, sa ravnim nadvojem prema vani. Prozori hajata, na južnoj fasadi, širine 68 cm, imaju rasteretnu nišu i kosi parapetni završetak s unutrašnje strane. S vanjske strane, prozor je zatvoren s pet kamenih ploča visine 35 cm i širine 5 cm. Ostali prozori prizemlja, dva prozora na sobi (južna fasada), dva na izbi i jedan u hajatu (zapadna fasada) imaju samo rasteretnu nišu s unutrašnje strane, dok su sa vanjske zatvoreni željeznim rešetkama – demirima, izuzev prozora na hajatu koji je zatvoren sa četiri kamene ploče. Spratna fasada je razigrana. Sva južna fasada na spratu je u drvetu, sa velikim prozorima lučnih nadvoja velikog (3) i malog ćoška (3). Jazluk je u potpunosti otvoren. Na zapadnoj fasadi su tri prozora velike odaje, pravougaonog oblika. Na sjevernoj fasadi su dva prozora male odaje, sa rasteretnom nišom i kosim parapetnim završetakom s unutrašnje strane. Svi prozori sprata su od drveta i sastoje se od okvira i čerćiva (elemenata koji nose staklo). Otvaraju se na posmik-surmu, tako da je donje krilo pomično i diže se preko gornjeg. Svi prozori, sem onih na velikom i malom ćošku, imaju demire sa vanjske strane. Prozori velikog i malog ćoška imaju spiralne, dijagonalno postavljene armature - držače stakla, i drvene dvokrilne kapke sa vanjske strane.  

            Utjecaji Mediterana su vidljivi i na Kolakovića kući. Okrugli prozori na mutvaku, unutrašnjeg promjera 55 cm, se s unutrašnje strane završavaju polukružnom rasteretnom nišom. S vanjske strane su zatvoreni dijagonalno postavljenim demirima, a vanjski okviri prozora su urađeni u obliku šetougaonika.

 

            Prema sačuvanim elemetima zaključuje se da se u Kolakovića kući izuzetno mnogo polagalo na dekoraciju. Među najljepšim sačuvanim primjerima drvorezbe u BiH se nalazi i Kolakovića kuća u Blagaju na Buni. Drvorezbarene elemente u Kolakovića kući nalazimo na skoro svim drvenim arhitektonskim elementima. Tordirani stup u hajatu, vrata velikog ćoška, strop velikog i malog ćoška, gornji dijelovi prozora velikog ćoška, dolafi, te čak sedam natpisa, pet na dovratnicima i dva na dolafima, su pravi reprezentativni elementi drvorezbe u kući.

            Osim dekoracija u drvetu, u Kolakovića kući nalazimo i dekoracije u kamenu. Najznačajnije su dekoracija iznad ulaznih vrata i dekoracija nad kaminom u velikom ćošku.

 

            U dispoziciji prizemlja, oko hajata, su smještene soba, na južnoj fasadi, ostava i izba, na istočnoj, i izba, na sjevernoj fasadi. U jugozapadnom ćošku hajata je smještena velika, pravougaona sofa, za 25 cm podignuta od poda.

            Hajat Kolakovića kuće je poluotvoreni, prolazni prostor, prvi u koji se pristupa ulaskom u kuću. Poput trijema pred mutvakom, popločan je većim kamenim pločama. Radi oslanjanja nosivih greda, unutar hajata se nalazi sedam drvenih stupova, postavljenih u četiri horizontalna reda. Jedan od njih, smješten u centralnom dijelu, jeste «tordirani» stup – stup od tvrdog drveta, spiralno dekoriran. Stup je postavljen na kamenu bazu, ukrašenu rozetama, visine 27 cm. Na stup, prečnika 20 cm i visine 149 cm, položeno je sedlo, visine 20 cm i dužine 170 cm, također spiralno dekorirano sa volutama, prečnika 15 cm, na krajevima. Iznad sedla je podvlaka, visine 15 cm, na koju se naslanjaju grede (12/12 cm, na razmaku od 65 cm) međuspratne konstrukcije, koje nose drveni pod.

            Iako je sa južne strane hajat otvoren, glavni ulaz u kuću je sa istočne stane. Unutar polulučnog otvora od klesanog kamena, visokog i širokog 1,95 m, nalaze se drvena, dvokrilna vrata. Tjemeni kamen polulučnog otvora je sa donje strane, ukrašen sa tri jabuke. Iznad tjemenog kamena uklesana je u petougaoniku samo hidžretska godina, 1251 (1835). Iznad ovog petougaonika je stilizirani ljiljan u plitkom reljefu. Nasuprot otvorenom dijelu hajata, uz zid koji dijeli hajat i izbu (sjeverni zid), su smješteni jednokraki drveni basamaci (stepenice). Prvi stepenik, kvadratno polje na koje se oslanjaju nosive grede, je kameni. Basamaci vode do tavana, prostora koji povezuje sobe na spratu. Pod tavana je od drvenih dasaka. Proširenje tavana na južnoj strani, između velikog i malog ćoška, se naziva jazluk. Jazluk je prema vani zatvoren drvenom pregradom. Konstrukciju pregrade čine tri drvena stupa. Pregrada je, u horizontalnom smislu, podijeljena u dva nivoa. Prvi dio, parapet, je ispuna od drvenih gredica postavljena između drvenih stupova. Drugi dio je, u vertikalnom smislu, podijeljen na tri polja. Sva tri popunjena su sa vretenastim drvenim stupićima, s razlikom u broju stupića i njihovom rasporedu. U bočnim poljima stupići su mnogo češći (pet stupića) i poredani su u dva horizontalna nivoa. Centralno polje, širine 2,0 m, je izdijeljeno na tri horizontalna i tri vertikalna polja, popunjena sa po dva stupića.

            Oko tavana su smještene: velika odaja, hajatić, ćilhan sa ćenifom i mala odaja na sjevernoj strani, veliki i mali ćošak na južnoj strani i hudžera (ostava), između malog ćoška i male odaje.

            Najreprezentativnija soba Kolakovića kuće je veliki ćošak.

            Vrata na velikom čošku su rađena principom rezbarenih heksagonalnih aplikacija na podlozi od zbijenih dasaka, od dvije vrste drveta. Na dovratniku se nalazi zapis: «Ja Hafiz-ja Hafiz. Hvala Allahu na njegovim blagodatima.» (M.Mujezinović)

            Sva četiri zida velikog ćoška su «prekrivena» namještajem koji čine musandera prislonjena uz jugoistočni zid (zid ka jazluku), lažna musandera, prislonjena uz sjeveroistočni zid (zid uz stepenište), hamamdžik (banjica), kamin i dolaf (u zid ugrađeni ormar) na sjeverozapadnom zidu, i sećija postavljena unutar doksata na južnoj fasadi. Musandera je drvena ograda u koju su uklopljena: sobna vrata (prostor do vrata, odijeljen od sobe lučnim nadvojem – ojmom, se naziva međuvrata), rafe (police) i dva dušekluka (prostor za posteljinu).

            U dekoraciji drvenih elemenata namještaja velikog ćoška naročito se ističu dolafi na  sjeverozapadnom zidu (na ovim dolafima se nalaze slijedeći zapisi: «Hvala Allahu na Njegovim blagodatima» i «O Plemeniti (Bože), koji si u svojoj dobroti jedinstven, budi nam pomoćnik posredstvom gospodina Muhameda (Vjerovjesnika).» (M.Mujezinović)), te gornji dijelovi prozora ukrašeni perforiranom drvorezbom različitih motiva.

            Kameni kamin u velikom ćošku je izuzetno bogato dekoriran. Napravljen od sedre, kamin ima dekoracije na svakom konstruktivnom elementu. Mjesto samog loženja, kvadratne površine, obloženo je jednim redom sedre, visine 15 cm, širine 16 cm, sa floralnom dekoracijom na prednjoj i gornjoj površini. Početni, horizontalni dio desetougaone kape dimnjaka sastavljen je od jednog reda sedre, visine 23 cm, širine 14,5 cm, debljine 10 cm, postavljenog u polukrug. Svih deset polja polukruga je ukrašeno motivima rozete, cvijeća i grančica, te  geometrijskim motivima. Po pet različito dekoriranih polja je postavljeno simetrično u odnosu na vertikalnu os kamina. Kapa kamina, visine 131 cm, se završava kuglom sa spiralnom dekoracijom i zvijezdom u sredini. 

Najdekorativniji elemenat velikog ćoška jeste strop. Odlika stropa velikog ćoška jeste da se cijela sredina, u obliku drvorezbom ispunjene kupole, diže iznad stropa u potkrovlje.

            Nosiva konstrukcija stropa se sastoji od glavnih nosivih greda, 10/12 cm, postavljenih po zidovima prostorije, u dva reda, na razmaku od 40 cm, koja su povezana i ukrućena. Konstrukcija u središnjem dijelu iz kvadrata prelazi u osmougaonik, iz kojeg se osam zraka «diže» ka potkrovlju.

            Na stropu se uočavaju tri različito dekorirana dijela.

            Prvi, centralni dio – ortakluk (u Kolakovića kući se koristi naziv peškun) je formiran u obliku osmougaonika sa stranicom dužine 28 cm, a ukupne širine 80 cm. Od ostalog dijela stropa ovaj dio je odvojen spiralno dekoriranim gredicama. Unutar samog središnjeg dijela razlikuju se tri polja dekoracije. Prevladavajući dekorativni motivi su tordirano uže, lozice s listovima, cvjetovima, grančicama i rozete. Prvo polje, napravljeno od jelovih dasaka, sa plitkom dekoracijom, ima ukupnu dužinu od 80 cm. Na njega je vezano sljedeće polje, kvadratnog oblika, također sa plitkom dekoracijom od orahovine i ukupnom dužinom od 44 cm.  Sami centar je kružnog oblika, sa plastičnom dekoracijom, prečnika 30 cm, od orahovine. Iz središnjeg cvjetnog motiva se, za 16 cm, spušta «cvat» urađen u bakrenom limu.

            Drugo dekorirano polje stropa čini osam koso postavljenih zraka, koje se poput kupole dižu iz ravni stropa. Ukupna širina ovog polja jeste 290 cm. Svaka od osam zraka, trapezoidnog oblika, je podijeljena na sedam horizontalnih polja. Sva polja, sem prvog uz centralni dio, koje je prazno, su ukrašena na trokut postavljenim letvicama.

            Drugo dekorirano polje stropa od trećeg je odvojeno spiralno dekoriranom gredicom.

            Treće polje je daskama pokovan strop kvadratnog oblika, dimenzija 400 x 400 cm.

            Nad vratima malog ćoška velike i male odaje sa nalaze zapisi: «Ja vahid, ja ehad. Utječemo Ti se.», «Ja hajju ja kajjumu. Selamun...», «godina 1251» (1835), «O vječiti Stvoritelju! Otvori nam najljepša vrata, jer si Ti onaj koji otvaraš svaka vrata.» (M.Mujezinović)

            Mali ćošak je skromnije namješten. Musandera, sa hamamdžikom i dušeklukom, se nalazi na sjeveroistočnom zidu, a sećija uz doksat na jugozapadnoj fasadi. Kao i kod velikog ćoška, gornji dijelovi prozora ukrašeni su perforiranom drvorezbom različitih motiva.

            Stropna dekoracija, jednostavnija u odnosu na onu velikog ćoška, se sastoji iz dva dijela. Na jelovim daskama pokovanom kvadratnom stropu se izdvaja središnji šestougaoni dio -  ortakluk, ukupne dužine 91 cm, oivičen gredicom od orahovine sa plitkom dekoracijom lozice sa cvjetovima. Sam ortakluk je sastavljen iz tri polja, međusobno odvojena drvenim spiralnim profiliranim gredicama, koje obrazuju šestougaonik. Dekorativni motivi prvog polja su lozice sa grančicama i cvijećem, drugog glavice cvijeća, kao i trećeg, kod kojeg se «cvat», urađen u orahovini, spušta za 14 cm.

 

            U drugoj polovini 19. stoljeća dolazi do promjena na stambenim kućama. Tim promjenama nije izmakla ni Kolakovića kuća. S obzirom na opće slabljenje ekonomske moći, i na brojnost porodice, otac Kolaković, koji je u to doba imao dva sina, je sagradio u saračhani kuću za jednog sina, dok je drugi ostao živjeti sa njim. Nova kuća, dimenzija 11,80 x 8,0 m, je mnogo skromnije dekorirana u odnosu na staru, i sastoji se od četiri sobe u prizemlju, postavljene oko centralnog hola i tri na spratu. Kuća sa ćoškom, kako je nazvana (G. Vilušić), savremena za period svoje izgradnje, je izgrađena u blizini musafirhane.

            Pozitivne izmjene su urađene u staroj kući – napravljena je kuhinja sa ognjištem koje posjeduje dimnjak u zidu i skoro savremen sanitarni čvor.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti od 31.januara 1952. godine, Kolakovića kuća je stavljena pod zaštitu države.

Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH od 18.aprila 1962. godine, Kolakovića kuća je upisana u Registar spomenika kulture.

            Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine, kompleks Kolakovića kuće u Blagaju je evidentiran i valoriziran kao spomenik II kategorije.

            Kolakovića kuća u Blagaju uvrštena je na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 414.

 

4.  Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

              Inžinjer Džemal Čelić je tokom 1950. godine vršio snimanje Kolakovića kuće. Prema dokumentaciji Instituta za zaštitu spomenika, iz kartona spomenika popunjenog od strane inžinjera Džemala Čelića, tokom 1954. godine na objektu je popravljena krovna konstrukcija i pretrešen krov, te izvršena izmjena nekih greda.

Tokom 1984/1985. godine, arhitekta Gordana Vilušić je vršila istraživanja i snimanja Kolakovića kuće.

            Za potrebe svoje doktorske disertacije, arhitekta Amir Pašić je tokom 1989. godine vršio istraživanje Kolakovića kuće.

 

5.  Sadašnje stanje dobra       

            Objekat Kolakovića kuće, iako sačuvan u svom izvornom obliku, je bio u relativno lošem stanju, koje je proizašlo iz neodržavanja i nebrige, i prije rata 1992. godine. Ekonomski prostori u saračhani su bili porušeni, a izvršene su izmjene i unutar same kuće. U prizemlju je dograđena soba, velika odaja na spratu je pregrađena, tako da je nastao hajatić.

            Tokom ratnih razaranja 1993. godine, objekat Kolakovića kuće je izravno pogođen više puta. Svi drveni elementi su odneseni.

            Uvidom na licu mjesta, novembra 2003. godine, ustanovljeno je da su se od Kolakovića kuće djelimično sačuvali samo kameni vanjski zidovi objekta. 

            Svi sačuvani zidovi objekta, kao i čitav kompleks, su prekriveni rastinjem; unutar objekta je nabacana zemlja i smeće. Pristup unutar objekta je ograničen zbog nanosa zemlje pomiješanih sa rastinjem. 

             

III -   ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, broj 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.

            Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

(veza građevine sa historijskom ličnošću)

D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

v. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju

F. Ambijentalna vrijednost

ii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

G. Izvornost

v. Položaj i smještaj u prostoru

 

Sastavni dio ove odluke su:

- fotodokumentacija,

- grafički prilozi.

 

Korištena literatura

            U toku vođenja postupka proglašenja mjesta i ostataka historijske građevine Kolakovića kuće u Blagaju kraj Mostara nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

 

1953.    Bejtić, Alija, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod Turskom vladavinom, III-IV, 1952-53, Veselin Masleša, Sarajevo, 1953.

 

1957.    Dušan Grabrijan i Juraj Neidhardt, Arhitektura Bosne i Hercegovine i put u savremeno, Ljudska pravica, Ljubljana, 1957.

 

1976.    Džemal Čelić,  Drvorezba u Bosni i Hercegovini, Most, br. 11, str 115-119, 1976.

 

1989.    Amir Pašić, Prilog proučavanju islamskog stambenog graditeljstva u Jugoslaviji na primjeru Mostara, koliko je stara stambena arhitektura Mostara autohtona pojava – doktorska disertacija, Zagreb, 1989.

 

1990.    Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El Kalem, Sarajevo, 1990.

 

1998.    Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, str. 332-335, Sarajevo-Publishing, Sarajevo, 1998.

 

-dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo

 



Kolakovića kuća u Blagaju, 70tih godina XX. vijekaKolakovića kuća u Blagaju, sredinom 80tih XX vijekaUnutrašnjost velikog ćošaka, stara fotografijaKolakovića kuća 2003., ostaci male odaje
Kolakovića kuća 2003., ostaci hajata i velikog ćošakaOstaci Kolakovića kuće, pogled na ulaznu kapiju 2003.  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: