početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Nekropola sa stećcima na Ljeljen groblju (Grčko groblje) u Uboskom (Ubosko 2), historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 44/04.


            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 26. januara 2004. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

            Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima na Ljeljen groblju (Grčko groblje) u Uboskom (Ubosko 2) proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. broj 9/20, k.o. Ubosko, opština Ljubinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite  utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).

 

II

 

            Vlada Republike Srpske dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            U cilju trajne zaštite dobra utvrđuju se sljedeće zaštitne zone:

            I zaštitna zona obuhvata prostor definisan u tački I stav 2. ove odluke, na kome se nalaze srednjevjekovni nadgrobni spomenici i grobovi ispod njih unutar ograđenog prostora pravoslavnog Ljeljen groblja. U ovoj zoni sprovode se sljedeće mjere zaštite:

-         zona je potencijalno arheološko nalazište, te stoga nije dozvoljeno izvođenje bilo kakvih radova na pomjeranju stećaka i iskopu grobova, niti na zemljištu neposredno uz stećke;

-         dozvoljeni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);

-         prostor spomenika biće otvoren i dostupan javnosti i može da se koristi u edukativne i kulturne svrhe;

-         nije dozvoljeno podizanje novih grobnica i kopanje raka u neposrednoj blizini pojedinačnih spomenika; 

-         nije dozvoljeno odlaganje otpada.

 

            II zaštitna zona obuhvata pojas širine 100 m od granica I zaštitne zone. U ovoj zoni sprovode se sljedeće mjere zaštite:

-           nije dozvoljena nikakva izgradnja, niti izvođenje radova koji bi mogli da utiču na izmjenu područja, uključujući i promjenu pejsaža;

-         nije dozvoljeno obavljanje radova na infrastrukturi osim u izuzetnim  slučajevima, uz projekat odobren od strane nadležnog ministarstva i stručno nadziranje nadležne službe zaštite. U projekat je potrebno da se uključi izvođenje arheoloških radova i konzervacija;

-         nije dozvoljeno odlaganje otpada.

 

            Vlada Republike Srpske dužna je posebno da obezbijedi istraživanje uzroka oštećenja i ispitivanje mogućnosti sanacije pojedinih stećaka.

                                   

IV

 

            Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

 

VI

 

            Ova odluka dostaviće se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i opštinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II-V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom  glasniku BiH».

 

 

            Ovu odluku Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

 

Broj: 05.2-2-700/03-1

21. januara 2004. godine

Sarajevo

 

O b r a z l o ž e nj e

 

I – UVOD

            Na osnovu člana 2. stava 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8.  Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za šta ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Komisija je na sjednici održanoj od 01. do 02. jula 1999. godine donijela odluku o stavljanju  istorijskog područja –nekropola stećaka na Ljeljen groblju (Ubosko 2) na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 356 pod nazivom Nekropola stećaka Ubosko 2.  U skladu sa odredbama zakona, a na osnovu člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom

 

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

Ÿ         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

Ÿ         kopiju katastarskog plana  i zemljišnoknjižni izvadak,

Ÿ         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

Ÿ         sadašnje stanje dobra,

Ÿ         istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

 

Lokacija

             Istorijsko područje – Nekropola sa stećcima na Ljeljen groblju (Ubosko 2) nalazi se na k.č. 9/20, k.o. Ubosko u Uboskom, br. posjedovnog lista 69, u posjedu Srpske pravoslavne crkvene opštine u Ljubinju, opština Ljubinje, Republika Srpska.

            Selo Ubosko nalazi se u Uboskom polju, oko 2 km istočno od glavnog puta Stolac-Ljubinje- Trebinje . Put se odvaja od prevoja Žegulje i preko Rđusa vodi u Ubosko polje. Od Ljubinja je udaljeno oko 8 km. .Cijeli kraj ima izrazite osobine brdskog krša, sa sitnom šumom i dva kraška polja: Uboskim i Ljubinjskim. Ubosko polje je elipsastog oblika, dugo oko 2 km i široko oko 800-1000 m. Glavno naselje u polju je Ubosko, čije ime je poznato i u kasnom srednjem vijeku. Naselje je smješteno uz istočni rub polja. Kuće i obradiva zemljišta su u ravnici  ili na blagoj osunčanoj strani. Glavna ekonomska djelatnost stanovništva, uslovljena geografskim položajem, bilo je stočarstvo, a kao dodatna, zemljoradnja. Nekropola Ubosko 2 nalazi se skoro u sredini samog polja na ravnom terenu. Okružuju je pašnjaci, a sa jedne strane hrastik. U drugoj polovini 20. vijeka uz nekropolu stećaka razvilo se manje pravoslavno groblje sa  kamenim krstovima koji nisu narušavali cjelovitost nekropole. Cijelo pravoslavno groblje je ograđeno na površini veličine 400 m2.

Istorijski podaci

            Kraj, u kojem je područje opštine Ljubinje, između Stoca i Popova polja, slabo je istražen. Za nekoliko uočenih i zabilježenih  gradina i tumula pretpostavlja se da su iz bronzanog ili gvozdenog doba.  U antičkom periodu je od Stoca, preko Žegulje i Ljubinja, prolazila antička cesta. Naime, u Žegulji su konstatovani ostaci rimske zgrade, a u Ljubinju ostaci rimskog naselja. Prava istraživanja u tom kraju nisu vršena.

            U ranom srednjem vijeku teritorija današnje opštine Ljubinje pripadala je velikoj ranosrednjevjekovnoj župi Popovo. To je bio najsjeverniji dio u župi Popovo koji je graničio sa župama Dubrave i Dabar. Razgraničenje je prirodna granica na žeguljskoj kosi koja geografski izdvaja slivove Trebišnjice i Bregave, kao i masivi Sitnice i Kulaša koji ograničavaju župe Popovo i Dabar (Anđelić, 1983., 8-69). Politički, kraj je pripadao oblasti Huma, kojim su od 12. do skoro prve polovine 14. vijeka, uz manje prekide, vladali Nemanjići. Od 1324. do 1326. godine  ovaj dio Huma zauzeo je bosanski ban Stjepan II Kotromanić, a njegov nasljednik Tvrtko, do 1373. godine, proširio je granice bosanske države prema jugu na cijeli Hum, i istočnije sve do Kotora i Onogošta (Ćirković 1964., 88-90., 162). U vrijeme Tvrtkove vlasti počinje uspon porodice Kosača iz koje je Vlatko Vuković, koji je, već u to vrijeme, dobio na upravljanje veći dio Huma, kojim je ova porodica  za vrijeme Sandalja Hranića (1392.-1435.), hercega Stjepana Vukčića Kosače (1435.-1466.) i njegovih sinova potpuno vladala do 1482. godine. Osmanlije su kraj oko Ljubinja zauzele između 1465. i 1467. godine (Šabanović, 1959., 160), a u zbirnom popisu Bosanskog sandžaka 1468./69. godine već je upisana nahija Ljubinje. U prvom poimeničnom popisu sandžaka, vilajeta Hercegovina, upisana su mnoga mjesta ovog kraja (Aličić,1985., na raznim mjestima).    

            Izgleda da je taj kraj u ranom srednjem vijeku bio pust, jer se u 14. i 15. vijeku u njemu stalno naseljavaju brojni vlaški katuni koji su pripadali Donjim Vlasima. Prema istorijskim izvorima iz sedamdesetih godina 15.vijeka, u Uboskom je bio jedan od  četiri  katuna hercegovačkih Vlaha  “rodo-plemenske jedinice  Burmaza”, najbrojnijeg od bratstava Vlaha. U to vrijeme katunar  jedne grupe Burmaza u Uboskom je bio Milobrat Obradović (Hrabak, 1956., 29-30, 33; Anđelić, 1983., 67; Ratković, 2000., 135). Koliko je još bilo katuna i kojem su vlaškim grupama pripadali, nije poznato. Ratković pominje tri katuna u Uboskom (Ratković, 2002., 153). Izgleda da je Ubosko među naseljenim mjestima ljubinjskog kraja u prvoj polovini 15. vijeka bilo dobro naseljeno, o čemu svjedoče četiri dokumentovane nekropole i dva natpisa na stećcima: Pomoćana Ostojića na stećku broj 7 na nekropoli Ubosko 1, i Dabiživa Radovanovića na nekropoli Grebuše, na kojoj su ostaci, vjerovatno srednjevjekovne crkve (Bešlagić, 1965., 142, 151). Dabiživ Radovanović je bio ponosnik olova, odnosno sin Radovana iz džemata Milobrata Obradovića u najbrojnijem vlaškom rodu Burmaza (Tošić, 1999, 124; Aličić 1985., 137). Posljednji put se u dubrovačkim aktima pominje 1477. godina, što znači da njegov spomenik datuje iz posljednje etvrtine 15. vijeka.

 

2. Opis dobra

            Na Nekropoli Ubosko 2 se nalazi 32 stećka: 31 sanduk,  1 sljemenjak sa postoljem i dio nekog razbijenog spomenika. Stećci se na površini od oko 22 x10 m. Svi spomenici su, osim jednog sanduka (br. 26), orijentirani u pravcu sjeverozapad-jugoistok, kako se prirodno prostire teren. Nanizani su u više-manje pravilne redove u pravcu jugozapad-sjeveroistok. Primjećuje se grupisanje grobova, bilo po širini ili dužini redova. Neki stećci su vjerovatno tokom vremena  prirodno pomjerani ili tako primarno položeni (br. 21,24, 28) i odstupaju nešto više od osnovne orijentacije ostalih grobova. Dobro su klesani i obrađeni.

            Ukrašeno je 8 spomenika. Centralno mjesto zauzima ukrašeni sljemenjak sa postoljem (br. 5), a oko njega su relativno pravilno raspoređeni ostali ukrašeni stećci, koji su grupisani u centralnom i sjeverozapadnom rubnom dijelu nekropole.

 

1.  Nepravilno oblikovan i utonuo sanduk (180 x 80 x 25 cm, ostali dio visine sanduka pod zemljom). Na vodoravnoj strani su dva stlizovana jednakokraka krsta sa troprutastim krakovima.Vanjske linije se na svakom kraku završavaju u obliku sidra, a srednja, nešto dulja, se na vrhu račva i čini dvopruti vijenac oko krsta.  

 

2. Nepravilno oblikovan i utonuo sanduk (160 x 70 x 20 cm, ostali dio visine

sanduka pod zemljom). Na vodoravnoj strani je izdubljena “kamenica”, a pored nje motiv sličan čaši.

 

3. Pravilno klesan i jako utonuo sanduk (160 x 70 x 25 cm, ostali dio visine

sanduka pod zemljom). Na vodoravnoj strani pod uticajem atmosferilija je jedva vidljiva rozeta.

 

4. Sanduk (115 x 58 x 20 cm, ostali dio visine sanduka pod zemljom). Na

vodoravnoj strani je plastični klesan polumjesec.

 

5. Visoki sljemenjak sa postoljem (160 x 85 x 110 cm). Pri dnu krovnih ploha

ima plastičnu traku, ispod koje su na bočnim stranama uspravna plastična rebra koja se pri dnu završavaju imitacijom baze stuba. Na zakošenom zabatu istočne čeone strane isklesana je četveronožna životinja, izduženog tijela i njuške, te dugog repa. Noge završavaju malim šapama sa tri dugačka prsta, slični kandžama. U dnu zabata, kod prednjih šapa, je plastični kružni vijenac  sa ispupčenim centrom. Na zapadnoj čeonoj strani je plastično isklesana trolisna rozeta u velikom kružnom vijencu.

 

6. Ispucao, dobro obrađen sanduk (180 x 80 x 45 cm). Na vodoravnoj strani je

plastično isklesan stilizovani krst kao na spomeniku br. 1.

 

7. Pravilno klesan, ali nagnut i utonuo sanduk (180 x 95 x 85 cm). Na zapadnoj

čeonoj strani je plastičan friz od povijene linije sa trolistovima. Ispod bordure cijelo polje je oivičeno plastičnom tordiranom trakom unutar koje je troprutasti jednakokraki krst. Vanjske trake završavaju u obliku “sidra”, a srednja krugom. Na jednom kraju vodoravnog kraka stoji ptica. Na istočnoj čeonoj strani, u polju, oivičenom povijenom linijom sa trolistovina, je motiv pravougaonog štita sa jednom kosom prugom. Ispod štita je mač. Na južnoj bočnoj strani isklesana je  plastično scena lova. U sredini je jelen, sa jedne njegove strane je konjanik i uz njega pas, a sa druge pješak sa lukom i strijelom. Na sjevernoj bočnoj strani je bila neka scena koja se danas više ne može da raspozna. Na svim stranama, osim zapadne čeone strane sa prikazom krsta, ornamentika se jedva raspoznaje.

 

8. Dobro obrađen sanduk (147 x 73 x 45 cm).  Vodoravna strana je uokvirena trakom od kosih kratkih paralelnih crta. Na zapadnoj čeonoj strani je plastično klesan štit i mač ispod njega. U ovaj motiv je isklesan stilizovani krst. Na sjevernoj bočnoj strani su u istovjetnoj borduri od kosih paralelnih crta isklesana dva jelena.

 

            Poredeći motive i način klesanja ukrasa na ovoj nekropoli, prepoznatljivi su motivi koji se češće pojavljuju na stećcima ljubinjskog kraja i šire u Hercegovini. To su troprutasti krstovi ili elipse, životinje sa velikim kandžama izduženih udova, bordure sa viticama između kojih su trolistovi i slično. Na spomenicima br. 1 i 6 se ponavlja isti motiv, dok su na dva susjedna spomenika uklesani mač i štit, kao znaci pripadnosti pokojnika vjerovatno sitnom plemstvu.  Hronološki okvir nekropole je 14. i 15. vijek, a uži okvir, s obzirom na istorijske podatke i poređenje sa drugim nekropolama na području Stoca i Ljubinja, koje imaju mnogo zajedničkih motiva i oblika, bi se mogao da odredi u 15. vijek (Bešlagić, 1965., 162., Tošić, 1999, 128).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u akte o zaštiti dobra i utvrđeno je da lokalitet nije stavljen pod zaštitu.

            Arheološko područje - Nekropola sa stećcima na Ljeljen groblju u Uboskom (Ubosko 2), opština Ljubinje, nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika pod rednim brojem 356 i imenom Nekropola stećaka Ubosko 2.

            Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine

valorizovan je u II kategoriju.

 

4.Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

            Š. Bešlagić je u okviru obrade hercegovačkih stećaka 1960.-1963.     godine obilazio i obradio nekropole na teritoriji opštine Ljubinje i objavio rezultate u Našim starinama X, 1965. godine.

            Do danas nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi.

 

5. Sadašnje stanje dobra

            Uvidom na licu mjesta u januaru 2004. godine ustanovljeno je sljedeće:

stećci su vrlo dobro klesani, ali je do danas veći broj spomenika stradao od atmosferilija. Mnogi su utonuli u zemlji, nekoliko ih je prevaljeno, neki su prelomljeni i okrnjeni. U odnosu na stanje 60. godina 20. vijeka, stećci su još više obrasli lišajevima, tako da se danas ukrasi na pojedinim stećcima jedva prepoznaju.

            U novije doba grobljanski prostor, površine 1100 m2  je ograđen visokom zidanom ogradom, koja razdvaja nekropolu od prirodnog okruženja. Tri stećka su ugrađena u osnovu jugozapadnog ogradnog zida. Ostali stoje na mjestu kako ih je zatekao Bešlagić 1960.godine. 

            Za sada se nove grobnice podižu najviše na slobodnom prostoru uz ivice groblja, ali opaža se tendencija gradnje i u blizini pojedinih spomenika, što će još više ugroziti ionako narušen izgled podizanjem zida nekropole.

 

III - ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterijume za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A) Vremensko određenje

B) Istorijska vrijednost

C) Umjetnička i estetska vrijednost

i. Kvalitet obrade

iv. Kompozicija

D) Čitljivost (dokumentarna, naučna i obrazovna vrijednost)

i. Svjedočanstvo o istorijskim mijenama  

F) Ambijentalna vrijednost

ii. Značenje u strukturi i slici prostora

G) Izvornost

i. Oblik i dizajn

ii. Materijal i sadržaj

v. Položaj i smještaj u prostoru

vi. Duh i osjećanja

H) Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

 

            Sastavni dio ove odluke su:

-         fotodokumentacija,

-         grafički prilozi.

 

Korištena literatura:

            U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

1956.    Hrabak, Bogumil, O hercegovačkim vlaškim katunarima prema poslovnoj knjizi Dubrovčanina Dživana Pripčinovića. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, sveska IX, Istorija i etnografija, nova serija, Sarajevo, 1956., 29-39 (ćirilica).

 

1964.    Ćirković, Sima, Istorija srednjovjekovne bosanske države.  Beograd, 1964.

 

1964       Vego, Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1964., br. 97 , 98, str. 44-47. 

 

1965.    Bešlagić, Šefik, Ljubinje – srednjovjekovni nadgrobni spomenici. Naše starine X, Zavod za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1965., 113-165.

 

1983.    Anđelić, Pavao, Srednjovjekovna župa Popovo. Tribunia, br. 7, Trebinje, 1983., 61-79.

 

1985.    Aličić, Ahmed, Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina.Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985.

 

1999.    Tošić, Đuro, Prilog identifikovanju i datovanju vlaških stećaka u istočnoj Hercegovini. Istorijski zapisi, Godina LXXII, br.1-2, Podgorica, 1999., 105-129.

 

2002.    Ratković, Aleksandar, Ljubinje, srednjovjekovne nekropole i crkvišta. Opština Ljubinje, Ljubinje, 2002.



Nekropola sa stećcima Ubosko IILjeljen groblje 60.-tih godina XX st.Ljeljen groblje 2003.Ubosko II
Stećak 1Stećak 1, 60.-tih godina XX st.Stećak 5, detaljStećak 5
Stećci 6, 7, 8, 9 i 10Stećak 7, detalj  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: