Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 44/04.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 26. januara 2004. godine, donijela je
O D L U K U
I
Historijsko područje – Nekropola sa stećcima na Groblju pod Dubom u Uboskom (Ubosko 1) proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. broj 10/1, k.o. Ubosko, općina Ljubinje, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljene u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).
II
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite utvrđuje se sljedeće:
I zaštitna zona obuhvata prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke, na kome se nalaze srednjovjekovni nadgrobni spomenici i grobovi ispod njih na aktivnom pravoslavnom groblju, zvanom Groblje pod Dubom. U ovoj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:
- zona je potencijalno arheološko nalazište, te stoga nije dopušteno izvođenje bilo kakvih radova na pomjeranju stećaka i iskopu grobova, niti na zemljištu neposredno uz stećke;
- dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje ministarstva nadležnog za prostorno uređenje u Republici Srpskoj (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Republike Srpske (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti i može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- nije dopušteno podizanje novih grobnica i kopanje raka u neposrednoj blizini pojedinačnih spomenika;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
II zaštitna zona obuhvata pojas širine 100 m od granica I zaštitne zone. U ovoj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:
- nije dopuštena nikakva izgradnja niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, uključujući i promjenu krajolika;
- nije dopušteno obavljanje radova na infrastrukturi, osim u izuzetnim slučajevima, uz projekat odobren od strane nadležnog ministarstva i stručno mišljenje i nadzor nadležne službe zaštite. U projekat je potrebno uključiti izvođenje arheoloških radova i konzervaciju;
- nije dopušteno odlaganje otpada.
Vlada Republike Srpske dužna je posebno osigurati istraživanje uzroka oštećenja i ispitivanje mogućnosti sanacije pojedinih stećaka.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač. II-VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedavajuća Komisije
Ljiljana Ševo
Broj: 05.2-2-699/03-2
21. januara 2004. godine
Sarajevo
O b r a z l ož e nj e
I – UVOD
Na osnovi člana 2. stava 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Komisija je na sjednici održanoj od 01. do 02. jula 1999. godine donijela odluku o stavljanju historijskog područja - nekropola sa stećcima na Groblju pod Dubom u Uboskom (Ubosko 1), općna Ljubinje na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 355 i nazivom Nekropola stećaka Ubosko 1. U skladu sa odredbama zakona, a na osnovi člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
Ÿ dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,
Ÿ kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak,
Ÿ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
Ÿ sadašnje stanje dobra,
Ÿ historijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Historijsko područje – Nekropola sa stećcima na Groblju pod Dubom (Ubosko 1) nalazi se na k.č. 10/1, k.o. Ubosko u Uboskom, br. posjedovnog lista 69, posjednik Srpska pravoslavna crkvena opština iz Ljubinja, općina Ljubinje.
Selo Ubosko nalazi se u Uboskom polju, oko 2 km istočno od glavnog puta Stolac-Ljubinje –Trebinje. Put se odvaja od prevoja Žegulje i preko Rđusa vodi u Ubosko polje. Od Ljubinja je udaljeno oko 8 km. Cijeli kraj ima izrazite osobine brdskog krša, sa sitnom šumom i dva kraška polja: Uboskim i Llubinjskim. Ubosko polje je elipsastog oblika, dugo oko 2 km i široko oko 800-1000 m. Glavno naselje u polju je Ubosko, čije ime je poznato i u kasnom srednjem vijeku. Naselje je smješteno uz istočni rub polja. Kuće i obradiva zemljišta su u ravnici ili na blagoj osunčanoj strani. Glavna ekonomska djelatnost stanovništva, uvjetovana geografskim položajem, bilo je stočarstvo, a kao dodatna, zemljoradnja. Nekropola Ubosko 1 nalazi se uz rub polja, i to zapadno od poljskog lokalnog puta, u savremenom seoskom pravoslavnom groblju. Smještena je na rubnom, blago uzdignutom terenu, nedaleko od seoskih kuća. Južno i zapadno od nekropole, nastavlja se staro i aktivno pravoslavno groblje. Naročito na zapadnom dijelu tog groblja su spomenici u obliku krstova i sa ukrasima kao na reminiscencu stećaka. Ovo pravoslavno groblje je glavno groblje u samom naselju Ubosko, a nekropola 1 je navjeća i najznačajnija u Uboskom polju, i jedna od većih nekropola u ljubinjskom kraju. U Uboskom polju, pored dvije najznačajnije nekropole stećaka Ubosko 1 i Ubosko 2, nalazi se još nekoliko manjih nekropola koje su vjerovatno pripadale porodicama (sa 5-10 stećaka) ili nekom rodu (do 30 stećaka). Od njih se izdvajaju dvije nekropole na južnom i jugoistočnom dijelu Uboskog polja. Nekropola Crkvina se izdvaja po broju od 48 stećaka, a nalazi se na krajnjem istočnom rubu polja, po svemu sudeći na tumulu, promjera oko 25 m, i to u njegovom zapadnom podnožju. U neposrednoj blizini nekropole nalaze se još dvije manje gromile. Svi spomenici su u obliku sanduka, od kojih 4 imaju i postolja. Slabije su obrađeni i bez ukrasa. Osnovna orijentacija stećaka je zapad-istok, ali ih ima orijentiranih na sve strane. Oko 300 m zapadno od Crkvine nalazi se lokalitet Grebuša, na kojem su vjerovatno ostaci neke srednjovjekovne crkve. Lokalitet je pokraj ceste kojom se iz Rđusa silazi u Ubosko polje. Uz nju je kamenolom, iz kojeg se vadio kamen za stećke, i čatrnja. Mjesna predaja je sačuvala uspomenu na neku crkvu, a na terenu se raspoznaju ostaci temelja, najvjerovatnije sa apsidom na istočnoj strani. Na nekropoli se nalazi 5 stećaka u obliku sanduka, jedna velika ploča i 2 prilično uništena stećka. Velika utonula ploča (200 x 125 cm), orijentirana zapad-istok, i sa natpisom, prema situaciji na terenu mogla je ležati u crkvi. Na vodoravnoj strani, na mjestu uzglavlja (zapadni rub ploče) su plastični polumjesec i četverolisna rozeta ili zvijezda, ispod kojih je natpis pisan bosanskom ćirilicom: “A SE LEŽI DABIŽIV RADOVANOVIĆ. ČOČE, TAKO DA SI BLAG!”, tj. čovječe budi blag prema meni (Bešlagić, 1965, 142, Vego, 1964, 47, br. 98). Na jednom oštećenom sanduku vidi se plastični friz od povijene linije sa trolistovima. Vjerovatno je i ova nekropola imala više spomenika koji su tokom vremena stradali.
Historijski podaci
Kraj u kojem je područje općine Ljubinje, između Stoca i Popova polja, je slabo istražen. Za nekoliko uočenih i zabilježenih gradina i tumula pretpostavlja se da su iz bronzanog ili željeznog doba. U antičkom periodu je od Stoca preko Žegulje i Ljubinja prolazila antička cesta. Naime, u Žegulji su konstatirani ostaci rimske zgrade, a u Ljubinju ostaci rimskog naselja. Prava istraživanja u tom kraju nisu vršena.
U ranom srednjem vijeku teritorija današnje općine Ljubinje pripadala je velikoj ranosrednjovjekovnoj župi Popovo. To je bio najsjeverniji dio u župi Popovo koji je graničio sa župama Dubrave i Dabar. Razgraničenje je prirodna granica na žeguljskoj kosi koja geografski izdvaja slivove Trebišnjice i Bregave, kao i masivi Sitnice i Kulaša koji ograničavaju župe Popovo i Dabar (Anđelić, 1983, 8-69). Politički kraj je pripadao oblasti Huma, kojim su od 7. do skoro prve polovine 14. stoljeća, uz manje prekide, vladali Nemanjići. Od 1324. do 1326. godine ovaj dio Huma zauzeo je bosanski ban Stjepan II Kotromanić, a njegov nasljednik Tvrtko I je do 1373. godine proširio granice bosanske države ka jugu na cijeli Hum, i istočnije sve do Kotora i Onogošta (Ćirković 1964, 88-90, 162). U vrijeme Tvrtkove vlasti počinje uspon porodice Kosača, iz koje je Vlatko Vuković već u to vrijeme dobio na upravljanje veći dio Huma, kojim je ova porodica za vrijeme Sandalja Hranića (1392-1435), hercega Stjepana Vukčića Kosače (1435-1466) i njegovih sinova do 1482. godine potpuno vladala. Osmanlije su kraj oko Ljubinja zauzele između 1465. i 1467. godine (Šabanović, 1959, 160), a u zbirnom popisu Bosanskog sandžaka 1468/69. godine već je upisana nahija Ljubinje. U prvom poimeničnom popisu sandžaka, vilajeta Hercegovina, upisana su mnoga mjesta ovog kraja (Aličić,1985. na raznim mjestima).
Izgleda da je taj kraj u ranom srednjem vijeku bio pust, jer se u 14. i 15. stoljeću u njemu stalno naseljavaju brojni vlaški katuni koji su pripadali Donjim Vlasima. Prema historijskim izvorima iz sedamdesetih godina 15. stoljeća, u Uboskom je bio jedan od četiri katuna hercegovačkih Vlaha “rodo-plemenske jedinice Burmaza”, najbrojnijeg od bratstava Vlaha. U to vrijeme katunar jedne grupe Burmaza u Uboskom je bio Milobrat Obradović (Hrabak, 1956, 29-30, 33; Anđelić, 1983, 67; Ratković, 2000, 135). Koliko je još bilo katuna i kojem su vlaškim grupama pripadali, nije poznato. Ratković spominje tri katuna u Uboskom (Ratković, 2002, 153). Izgleda da je Ubosko među naseljenim mjestima ljubinjskog kraja u u prvoj polovini 15. stoljeća bilo dobro naseljeno, o čemu svjedoče četiri dokumentirane nekropole i dva natpisa na stećcima: Pomoćana Ostojića na stećku broj 7 na nekropoli Ubosko 1, i Dabiživa Radovanovića na nekropoli Grebuše, na kojoj su ostaci, vjerovatno srednjovjekovne crkve (Bešlagić, 1965, 142, 151). Dabiživ Radovanović je bio ponosnik olova, odnosno sin Radovana iz džemata Milobrata Obradovića u najbrojnijem vlaškom rodu Burmaza (Tošić, 1999, 124; Aličić 1985, 137). On se posljednji put u dubrovačkim izvorima sreće 1447. godine, što znači da njegov spomenik nije mlađi od posljednje četvrtine 20. stoljeća.
2. Opis dobra
Nekropola Ubosko 1 spada u veće nekropole ljubinjskog kraja, pored onih u Vlahovićima, Dubočici i Premilovom polju. Na njoj se nalazi 57 stećaka: 2 sljemenjaka, 32 sanduka, 22 ploče i 1 krstača sa pločom. Na rubu nekropole, pored seoskog puta, nalazi se i veća čatrnja sa polukružnim svodom. To je nekropola na redove koji su okomiti na glavnu orijentaciju samih spomenika. Stećci su orijntirani u osnovnom pravcu Z-I, tačnije SZ-JI , osim 4 komada koji stoje pod pravim uglom na tu orijentaciju. Orijentacija stećaka prati prirodnu orijentaciju terena.
Pored osebujnih prikaza raznih životinja i ljudskih figura, veličinom i obradom izdvaja se nekoliko velikih ploča (br. 17, 18, 43), dimenzija 300 (310) x 285 x 40 cm. Ukrašeno je 13 stećaka.
1. Visoki sljemenjak (150 x 155 x 85 cm) sa postoljem (190 x 195 cm). Pri dnu
sljemenjak se sužava. Između sljemena i sanduka je tordirana traka.
Na sjeverozapadnoj čeonoj strani je plastičan stiliziran krst sa jednako dugačkim i malo proširenim krakovima, oivičen plastičnom vrpcom. U sredini krsta su dva koncentrična kružna vijenca, a u krakovima po jedan krug. Ispod krsta je prikaz fantastične životinje bez nogu. Tijelo joj je povijeno. Na glavi je dodatak u vidu dva koncentrična kruga.
Na jugoistočnoj čeonoj strani je plastična predstava jelena sa pticom. Jelen je prignute glave ka jako ispruženim prednjim nogama. Zadnje noge su neobično dugačke i podvijene.
Na sjeveroistočnoj, bočnoj strani je plastično prikazana scena lova. Lovac na konju gađa kopljem jelena u vrat.
2. Veći, okrnjen i utonuo sanduk (169 x 110 x 50 cm).Vrhovi vertikalnih strana uokvireni su vrlo plastičnom tordiranom vrpcom. Na sjeverozapadnoj čeonoj strani je povelik stiliziran plastični krst sa dva mala krsta iznad njega. Krakovi velikog krsta su jednake dužine i završavaju se kružnicama. Na obje bočne strane je po jedan niz jednostavno datih plastičnih figura koji podsjeća na kolo. Neke figure su očtećene.
3. Jako nizak sanduk sa postoljem. Sanduk je manjih dimenzija (118 x 82 x 17
cm). Postolje je na svim stranama veće za 15 cm. Stećak je okrnjen na uglovima i djelomično utonuo. Na vodoravnoj plohi je originalna reljefna predstava koja se sastoji od dvostrukog krsta čiji se vodoravni krakovi završavaju većim spiralama. Uspravni krakovi imaju na gornjoj strani rozetu, a na donjoj polukružno postolje krsta i u njemu rozetu. Na gornjem vodoravnom kraku je na svakoj strani između uspravne prečke i spirale po jedna ptica.
4. Sanduk srednje obrade i očuvanosti. Na sjeverozapadnoj čeonoj strani je plastični krst sa proširenim krakovima pri krajevima. Između krakova gornje polovine je po jedna jabuka.
5. Visoki sljemenjak sa postoljem (172 x 61 x 100 cm), vrlo dobro klesan i
očuvan. Malo je nagnut na istočnu stranu. Orijentacija je sjever-jug. Pri dnu je malo sužen. Na svim uspravnim stranama, između sljemena i sanduka, je jako izražena plastična traka. Na sjevernoj čeonoj strani je plastično izveden pravougaoni štit i ispod njega urezani mač. Cijelom visinom štita je prikazana životinja koja ima sva svojstva jelena sa podignutom glavom, osim dugačkog repa, zabačenog na leđa, koji se na na kraju račva. U zabatu sljemena je prikazana neka životinja dugačkog repa ispred koje je zmija. Na južnoj čeonoj strani je scena borbe dviju životinja. Podsjeća na prikaz borbe lava sa zmajem. “Zmaj” ima zmijoliko tijelo, dva krila i zavinuti rep. Glava je prikazana sa velikim otvorenim raljama. Na zabatu je prikaz dviju ptica, okrenutih jedna prema drugoj. Na zapadnoj bočnoj strani je kolona od šest muških figura sa mačevima. Prvi ratnik je okrenut koloni koja počinje sa konjanikom, a iza njega su još 4 pješaka. Prvi pješak ima naperen luk i strijelu. Na istočnoj bočnoj strani su dvije scene: u južnoj polovini je trenutak kada lovac zabada koplje u trbuh medvjeda. Figura čovjeka je mala u odnosu na medvjeda. Na sjevernoj polovini je scena lova na jelena. Iznad jelena je soko koji ga progoni, a lovac ga gađa strijelom.
6. Visoki sanduk (172 x 70 x 80 cm), oštećen, nagnut i utonuo. Na zapadnoj
čeonoj strani se primjećuje figura čovjeka. Pošto je istočna čeona strana do pola visine nad zemljom, vidi se gornji dio tijela jelena. Na sjevernoj bočnoj strani je dio nekog reljefnog motiva koji se ne raspoznaje.
7. Visoki sanduk sa postoljem (sanduk 145 x 40 x 105 cm; postolje ), uzak,
malo okrnjen, ispucao, inače dobro klesan. Orijentacija sjever-jug. Na vodoravnoj plohi je uklesana “kamenica”. Na sjevernoj čeonoj strani je reljefni prikaz konjanika sa štitom i mačem. Ispod njega je urezan natpis u 5 redova, oštećen od atmosferilija i djelomično čitak. Vego je pročitao natpis pisan bosanskom ćirilicom: “+ OVDI UMRH…MILO OSTOJE NECI. A SE PI[SA]… (Ovdje umrijeh, ja Milo, nećak Ostojin. Napisao…) (Vego, 1964, 44-45, br. 97). Na južnoj čeonoj strani, ispod dvije rozete, u vijencima uokvirenim trakom od kosih paralelnih crtica, je skoro nečitak natpis, raspoređen u šest kosih redova. Prema Bešlagiću, razaznaje se tekst: “ASE LEŽE POMOĆAN OSTOIĆ , KO MENE … NKO ME…(Bešlagić, 1965, 134, 160). Patronimik Ostojić javlja se dva puta u knjizi Ivana Pripčinovića u drugoj polovini 15. stoljeća (Hrabak, 1956, 37), a prema analizi slova spada u 15. stoljeće (Bešlagić, 1965, 160; Vego, 1964., 44-45) . Na zapadnoj bočnoj strani je plastičan friz od niza četverolisnih rozeta u kružnim vijencima ispod kojeg je traka od urezanih kosih paralelnih crtica. Ispod friza su “romaničke “ arkade sa 4 interkolumnije. U arkadama je nekoliko slova kao nastavak natpisa sa čeonih strana. Na istočnoj bočnoj strani je isti motiv friza i arkada.
8. Visoki, dobro obrađen sanduk sa postoljem (sanduk 147 x 87 x 97 cm,
postolje 180 x 120 cm). Prema dnu sanduk se sužava. Okrnjen je na južnoj strani. Na vodoravnoj strani je plastičan ukras u vidu običnog krsta. Na vrhu uspravnih strana je plastičan friz od povijene linije sa trolistovima. Ispod nega je na zapadnoj čeonoj strani, u plitkom reljefu, prikaz lova na jelena sa lovcem i sokolom. Na istočnoj čeonoj strani je nekoliko reljefno isklesanih figura. U dnu je vjerovatno srna koju slijedi pas. Iznad srne su tri ptice. U visini ptica na drugoj polovini slike je ženska figura sa rukama na bokovima. Na njenim ramenima stoji po jedna ptica neobično dugačkih nogu.
Na sjevernoj bočnoj strani je u plitkom reljefu prikazana kolona sa četiri košute, na čijim su leđima ptice, slične onima na ramenima ženske figure na istom spomeniku. Ispod prve košute je prikaz fantastične životinje koja, po Bešlagićevom detaljnom opisu, podsjeća na figuru pijetla (Bešlagić, 1965, 136).
9. Sanduk (186 x 80 x 55 cm), oštećen na južnom kraju i utonuo u zemlju.
Uspravne strane su na vrhu ukrašene frizom od povijene linije sa trolistovima. Na zapadnoj čeonoj strani prikazano je kolo, sastavljeno od muških i ženskih figura koje se drže rukama uzdignutim u visini ramena. Kolo se nastavlja i na sjevernoj bočnoj strani. Na istočnoj čeonoj strani vidi se dio konja i jahača. Na južnoj bočnoj strani nad zemljom je samo vrlo plastičan friz.
10. Sanduk utonuo u zemlju. Na južnoj bočnoj strani je vidljiv dio
nekoliko ljudskih figura sa uzdignutim rukama, sa relativno velikim šakama sa sastavljenim prstima.
11. Veliki i visok sanduk sa postoljem (sanduk 180 x 88 x 220 cm, postolje
220 x 180 x 30 cm). Prema dolje sanduk se sužava. Pri vrhu svih uspravnih strana se pruža plastičan friz od povijene linije sa trolistovima, ispod kojeg je traka od kosih paralelnih crtica. Na zapadnoj čeonoj strani je plastično prikazana scena konjanika čije uzde pridržava ženska figura. U drugoj ruci žena drži koplje ili zastavu. Iznad glave konjanika je osmerolisna rozeta u kružnom vijencu. Bočno, sa obje strane, nalazi se po jedna velika četverolisna rozeta okružena nazubljenim vijencem. Na istočnoj čeonoj strani je figura jelena. Na južnoj bočnoj strani su arkade sa “saracenskim lukovima i sa 6 interkolumnija. Na sjevernoj bočnoj strani je isti prikaz, samo što je između arkada i friza isklesan niz rozeta u vijencima.
12. Velika krstača sa pločom, dobro obrađena i očuvana. Dimenzije: krstača
visina 325 cm, širina sa krakovima 165 cm, debljina 35 cm, ploča 215 x 160 x 40 cm. Obje uspravne strane krstače su identično ukrašene urezanim ornamentom. Krstača je obrubljena trakom sa kosim paralelnim crticama. U centru krsta je urezana osmerolisna rozeta. Isti motiv je na tri kraka krsta. Ploča je na vodoravnoj strani obrubljena istom bordurom kao i krstača.
13. Velika ploča (250 x 220 x 35 cm). Oštećena atmosferilijama. Unutar bordure
od urezanih kosih paralelnih crtica, u jednom uglu je polumjesec, a u drugom rozeta.
Nekropola se može datirati u široki raspon 14. i 15. stoljeća, ali prema natpisu na stećku br. 7 i prema hronologiji natpisa na stećcima na obližnjim lokalitetima na područjima Ljubinja i Stoca, razvoj ovih nekropola je bio naijntenzivniji u drugoj polovini 15. stoljeća (Bešlagić, 1965, 162;Tošić, 1999, 128). Patronimik Ostojić javlja se dva puta u knjizi Ivana Pripčinovića u drugoj polovini 15. stoljeća (Hrabak, 1956, 37).
3. Dosadašnja zakonska zaštita
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u akte o zaštiti dobra i utvrđeno je da lokalitet nije stavljen pod zaštitu.
Historijsko područje - nekropola sa stećcima na Groblju pod Dubom u Uboskom (Ubosko 1), općina Ljubinje, nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 355 i imenom Nekropola stećaka Ubosko 1.
Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2000. godine valoriziran je kao spomenik II kategoriju.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Š. Bešlagić je u okviru obrade hercegovačkih stećaka 1960-1963. godine obilazio i obradio nekropole na teritoriji općine Ljubinje i objavio rezultate u Našim starinama X, 1965. godine.
Do danas nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na licu mjesta u januaru 2004. godine, ustanovljeno je sljedeće:
stećci su vrlo dobro klesani, ali je do danas veći broj spomenika stradao od atmosferilija, utonuli su u zemlji, nekoliko njih je prevaljeno, neki su prelomljeni i okrnjeni. U odnosu na stanje 60. godina 20. stoljeća, stećci su još više obrasli lišajevima, tako da se danas ukrasi na pojedinim stećcima jedva prepoznaju.
Dvije grupe stećaka na istočnom i jugoistočnom kraju nekropole su toliko obrasle trnjem i pokrivene granjem i grmljem hrasta, da im se vrlo teško prilazi.
Ovo groblje, koje zauzima površinu od 400 m2, nije ograđeno i na njemu ima mjesta za nove ukope. Ali je primijetna tendencija da se ne diraju stariji pravoslavni grobovi u zapadnom i južnom dijelu nekropole, nego se prave velike porodične grobnice sve više u blizini stećaka na arealu od sjeverozapada (od stećka br. 1 do stećka br. 7). Ta pojava narušava jedinstvenost prostora nekropole jer novi spomenici sa svojim gabaritom i materijalom (uglavnom crni mermer) zaklanjaju stećke. Ta tendencija zapažena je na skoro svim grobljima u Hercegovini.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Historijska vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
i. Kvalitet obrade
iv. Kompozicija
D) Čitljivost (dokumentarna, naučna i obrazovna vrijednost)
i. Svjedočanstvo o historijskim mijenama
F) Ambijentalna vrijednost
ii. Značenje u strukturi i slici prostora
G) Izvornost
i. Oblik i dizajn
ii. Materijal i sadržaj
v. Položaj i smještaj u prostoru
vi. Duh i osjećanja
H) Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila
Sastavni dio ove odluke su:
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korištena literatura:
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1956. Hrabak, Bogumil, O hercegovačkim vlaškim katunarima prema poslovnoj knjizi Dubrovčanina Dživana Pripčinovića. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, sveska IX, Istorija i etnografija, nova serija, Sarajevo, 1956, 29-39 (ćirilica).
1964. Ćirković, Sima, Istorija srednjovjekovne bosanske države. Beograd, 1964.
1964 Vego, Marko, Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne iHercegovine, tom II, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1964,br. 97 , 98, str. 44-47.
1965. Bešlagić, Šefik, Ljubinje – srednjovjekovni nadgrobni spomenici. Naše starine X, Zavod za zaštitu spomenika kulture S R Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1965, 113-165.
1983. Anđelić, Pavao, Srednjovjekovna župa Popovo. Tribunia, br. 7, Trebinje, 1983, 61-79.
1985. Aličić, Ahmed, Poimenični popis sandžaka vilajeta Hercegovina.Orijentalni institut u Sarajevu, Sarajevo, 1985.
1999. Tošić, Đuro, Prilog identifikovanju i datovanju vlaških stećaka u istočnoj Hercegovini. Istorijski zapisi, godina LXXII, br.1-2, Podgorica, 1999, 105-129.
2002. Ratković, Aleksandar, Ljubinje, srednjovjekovne nekropole i Crkvišta. Opina Ljubinje, Ljubinje, 2002.
|
