početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Stari grad Prusac, historijsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 37/04.

            Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak  4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 26. siječnja 2004. godino, donijelo je

 

O D L U K U

 

I

 

            Povijesno područje – Stari grad Prusac proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik čini tvrđava, obor, Donji grad i pokretno naslijeđe koji se nalazi u Arheološkoj srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu.

            Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. 520 (gornja tvrđava-citadela, obor i jarak sa sahat-kulom) i k.č. 521, 522, 523, 524, 525/1, 525/2, 525/3, 525/4, 526, 527,  580/1,2,  581/1,2, 582, 583, 584, 585, 586 (put), 587,588, 589, 589, 590, 591, 592/1, 592/2, 592/3, 592/4, 593, 594 (put), 595, 596, 597, 598, 599 (Donji grad) i k.č. 600 (put u Donjem gradu od glavne kapije u obor i citadelu), k.o. Prusac I, općina Donji Vakuf, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog u skladu sa  Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 2/02 i 27/02).

 

II

 

           Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

           Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se sljedeće:

            I zona zaštite obuhvata k.č. 520 na kojoj se nalazi područje tvrđave-citadele, obora ispod nje i jarka sa sahat-kulom, odnosno Gornjeg grada Prusca. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

-         dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-         nije dopušteno izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu     područja, kao ni ostavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

-         nije dopušteno odnošenje kamena i daljnje devastiranje lokaliteta;

-         zabranjeno je odlaganje otpada.

 

            II zona zaštite obuhvata prostor Donjeg grada u kojem su, osim parcela k.č. 586, 594 i  600 (pristupni putovi), ostale navedene parcele u točki I stavak 2. ove odluke u privatnom vlasništvu. Na prostoru Donjeg grada izgrađene su kuće i mahale, a nalazi se i gradska džamija.  

U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

-         nije dopušteno krčenje dijelova bedema koji okružuju Donji grad i odnošenje kamenja sa njih;

-         nije dopuštena izgradnja novih, niti dogradnja postojećih objekata uz zidove fortifikacija;

-         osigurati uz objekte fortifikacione arhitekture zeleni tampon-pojas;

-         izgradnja novih objekata i dogradnja postojećih objekata mora biti u skladu sa ambijentalnim vrijednostima objekata graditeljskog područja (maksimalne katnosti P+1, odnosno 6,5 m visine do krovnog vijenca, četvorovodni krovovi, kamen i bijelo bojeni žbukani zid), uz pribavljanje suglasnosti nadležne službe zaštite;

-         nije dopušteno podizanje reklamnih tijela, oglasa i oznaka koje   narušavaju vizure i zaklanjaju fortifikacione objekte;

-         nije dopušteno probijanje bedema radi trasiranja pristupnih putova na imanja;

-         nije dopušteno odlaganje otpada;

-         izvršiti čišćenje zidova od raslinja koje predstavlja opasnost za      strukturu spomenika;

-         izvršiti sanaciju zidova.

 

IV

 

            Iznošenje pokretnog naslijeđa iz točke  I stavak 2. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.

            Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi   prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

            Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.

            Povjerenstvo u svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uvjete za iznošenje, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta i o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

 

V

 

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

VI

           

            Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

 

VII

 

            Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II -VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VIII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

IX

 

            Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

X

 

          Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH».

 

           Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

Predsjedateljka Povjerenstva

Ljiljana Ševo

Broj: 06-6-1045/03

21. siječnja 2004.godine

Sarajevo

 

 

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

           Na temelju članka 2. stavka 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2, stavka 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacinalnih spomenika  proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Povjerenstvo je na sjednici održanoj 01. do 02. srpnja 1999. godine donijelo odluku o stavljanju Starog grada Prusac u Pruscu, općina Donji Vakuf, na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 209.

            U skladu sa odredbama zakona, a na temelju članka V, stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

       

II - PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

-         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra
(kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

-         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije,

-         podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-         povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na temelji uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je

sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Povijesno područje - Stari grad Prusac (Biograd, Akhisar) nalazi se u mjestu Prusac, oko 5 km južno od Donjeg Vakufa. Od glavnog puta Donji Vakuf-Bugojno udaljen je oko 2 km. Grad je sagrađen na stijeni koja se u obliku lingule izdiže visoko, oko 50 m, iznad Prusačke rijeke, čije su obale u tom predjelu skoro okomite. Tako je  dobro zaštićeno prirodnom konfiguracijom terena sa svih strana, izuzimajući južnu koja se stepenasto spušta.  Sa ovog mjesta se kontrolira čitava okolina. Ispod grada je nastalo civilno naselje. Južno od utvrđenja prostire se na kosi mjesto Prusac, tj. njegovo povijesno jezgro. Tim smjerom je sa Ajvatovice doveden i vodovod u naselje.

            U dolini ispod mjesta Prusca proteže se Prusačko polje koje je  bilo žitnica Uskoplja, a u nemirna vremena XV-XVII stoljeća i sakupljalište trupa u ovoj nesigurnoj pograničnoj zoni.

            Sve do iza 1878. godine kroz Prusac je prolazio glavni drum iz srednje Dalmacije za Bosnu, a iz njega su se granali putovi dalje ka jugu, sjeveru i istoku.

            Sa tvrđave, za vedra vremena, pogled seže do  Donjeg Vakufa.

 

Povijesni podaci

            Arheološkim iskopavanjima poduzetim 80-ih godina XX stoljeća na vrhu brijega, tj. unutar zidova citadele, naišlo se na prahistorijski materijal iz eneolita,  brončanog i željeznog doba. Ovdje se nalazilo gradinsko naselje, koje je kasnijim gradnjama u srednjovjekovnom i osmanskom periodu razoreno (Marijanović, 2001., 90-114). Pretpostavlja se da je u antičko doba Prusac bio povezan sa okolnim naseljima nekim još neustanovljenim putom (Pašalić, 1960., 41). Arheološkim istraživanjima nisu ustanovljeni antički ostaci na starom gradu. Mazalić smatra da je kaldrma u Pruscu, čiji su se ostaci još 50-ih godina XX stoljeća bili vidljivi na glavnom putu kroz naselje ispred glavne kapije grada, antičkog porijekla (Mazalić, 1951., 174).

            Prusac  se nalazio u srednjovjekovnoj župi Uskoplje. Župa se dijelila na Gornje i Donje Uskoplje. U Gornjem Uskoplju nalazio se grad Susid, a u Donjem gradovi Prusac i Vesela Straža.  Iz srednjovjekovnog perioda nema o Pruscu pisanih podataka. U doba borbi između Osmanlija i Mađara u drugoj polovini XV stoljeća granica u župi Uskoplje bila je nestalna. Osmanlije su vjerojatno zauzele grad 1463. godine , ali nije tada grad ostao pod njihovom upravom. U jesen iste godine vojska Hercega Vladislava operira u župi Uskoplje pomažući da se oslobodi Jajce od Osmanlija. Tada je, vjerojatno, Prusac prešao pod upravu Hercega Vladislava..

            U defteru iz 1468. godine nema Vesele Straže ni Biograda već se spominju grad Susjed i trg Gračanica (Šabanović, 1982, 128; Dinić, 1978, Zemlje, 240). Tih gradova nema ni u popisima iz 1485. i 1489. godine.

- Prvi puta se ime Prusca spominje  u pismu bosanskog namjesnika sandžaka Skender-paše Mihajloglua (Mihajlovića) Dubrovčanima, napisano “Na Pruscu gradu 29. julija”. Godina nije napisana, a Truhelka je datirao ovo pismo u   1478, vjerojatnije oko 1478-80.godine.  Ovaj datum, kao prvi mogući spomen imena grada Prusca, navode Mazalić,  Kreševljaković, Vego i  Šabanović (Truhelka, 1911, 49-50; Mazalić, 1951, 151; Kreševljaković, 1953, 23; Vego, 1957, 98; Šabanović, 1982, 43).

-1499.  godine Skender-paša je koncentrirao svoje trupe u Prusačkom polju za slučaj napada na Jajce, dok je gore u tvrđavi sjedila ugarska posada.  Za vrijeme Jajačke banovine od 1464. do 1527. godine u gradu, koji je prelazio nekoliko puta iz ugarskih i osmanske ruke, često su se zadržavali kliški sandžaci.

- Definitivno je Prusac osvojio sin Skender-paše, Mustaj-beg 1502. godine (Mazalić, 1951, 151).

-U ugovoru između Osmanskog carstva i Ugarske od 20. kolovoza 1503. godine Prusac ostaje u osmanskoj vlasti.   

- U ugarsko-turskim ugovorima iz 1503. i 1519. godine spominje se pod imenom Belgrad = Biograd. U svim ispravama i spisima na turskom  jeziku piše Akhisar, što je doslovni prijevod za Biograd.

U Uskoplju – Skoplju se u najranijim osmanskim dokumentima javljaju dvije

nahije. Prva je osnovana nahija Skoplje u Gornjem Skoplju sa sjedištem u Susidu, a po zauzeću Prusca, formira se nahija Belgrad (Akhisar) u Donjem Skoplju. Ova nahija pripala je vilajetu i kadiluku Neretva. Spominje se tek 1540. godine. Potkraj XVI stoljeća  Akhisar je postao sjedište kadiluka, a pripadao je kliškom sandžaku. U to doba Akhisar je bio najjača tvrđava, a mjesto jako kulturno središte (Šabanović, 1982, 151, 153, 205,213).  

            Kako je Prusac bio na raskrsnici putova, i na glavnoj prometnici iz predjela Splita za Bosnu,  kroz njega je od 1550. godine  sve do izgradnje novog puta Donji Vakuf – Bugojno iza 1878. godine prošlo mnogo putnika i poslanstava.

- 1550. godine prolazi Katarino Zeno i naziva ga “Castel bianco” (Biograd), a 1531. godine i Kuripešić.

            Još od XVI stoljeća, u Pruscu su povremeno logorovali bosanski namjesnici i kliški sandžaci, čuvajući granice i pripremajući provale u susjedne mletačke i austrijske teritorije (Šabanović, komentari u Putopisu E.Čelebije, 1979, 131, nap. 39-40). Od XVI stoljeća do pada  Klisa, Prusac je bio vojvodstvo u Kliškom sandžaku.

- 1621. godine imenovani namjesnik u Bosni Sahroš  Ibrahim-paša Memibegović je pregledao grad Prusac. Među zidinama je tada bilo 60 kuća, a izvan zidina 200. U svom izvještaju piše da Prusac ima mali kastel sa oborom. Mjesto ima agu i kadiju, a često ga obilazi i sandžak radi blizine.

-           1626. godine  kroz Prusac prolazi i Anastazije Đorđić.

- Oko 1647. do 1648. godine, početkom Kandijskog rata, mletačke trupe su stigle čak do Prusca.

- U vrijeme kad je Čelebija prvi puta putovao kroz Bosnu, 1660. godine, bosanski beglerbeg je bio Melek Ahmed-paša, Čelebijin zaštitnik, koga on stalno spominje kao dobrotvora i stratega. Tako ga spominje i u vezi sa Pruscem kojeg je beglerbeg obnovio i popravio vlastitim novcem (Čelebija, 1979, 132). U to doba u gradu je bio dizdar sa 300 vojnika, u oboru 80 kuća. Za vrijeme Kandijskog rata Prusac je bio strateška brana u klancu kojim su mletačke čete (kako Čelebija navodi-uskoci) mogle prodrijeti dublje u Bosnu. Čelebija piše da je varoš imala 8 mahala sa 800 stotina kuća građenih od tvrdog materijala (u okolini je veliki kamenolom), prizemnih i na kat, 8 džamija, tri tekije, hamam i 80 dućana.

- 1692. godine desila se druga veća provala morlaka uz mletačku pomoć u Uskoplje, harajući sve do Prusca i Donjeg Vakufa.

            Prvi po imenu poznati dizdar je Hasan-aga koji je vršio službu do 1768. godine. Naslijedio ga je sin Mustaf-aga do 80-tih godina XVIII stoljeća. Zadnji dizdar bio je Abdulah-aga Rustempašić. 1833. godine u tvrđavi je bilo 7 topova (Kreševljaković, 1952, 154). 

            Grad je napušten 1838.godine. U doba Omer-paše Latasa, sredinom XIX stoljeća, Akhisar je pripadao Travničkom kajmakamluku (okružju), ali je u njemu ostao centar mudirluka (sreza). Po dolasku austrougarske vojske u Bosnu, njihova vojska se kratko vrijeme zadržala u utvrđenju.  

                                               

2. Opis dobra

            Grad se sastoji od tri cjeline:  tvrđave-citadele, tj. akropole na vrhu grada, obora ispod nje i Donjeg grada. Ove cjeline su sukcesivno građene. Površina starog grada je oko 22 000 m2.

Tvrđava-citadela

            Kada su izgrađeni tvrđava i obor ispod nje, nije pobliže poznato, ali vjerojatno u kasnom srednjem vijeku. Prirodni, najviši  plato na kojem je izgrađena tvrđava, velik je 20 x 20 m i pruža se u osnovnom smjeru od jugozapada ka sjeveroistoku.  Veličina i oblik tvrđave prilagođen je u potpunosti, djelomično stjenovitom terenu i fortifikacionim pravilima. Tvrđava ima oblik četverokuta čija je sjeverna strana izlomljena i završava se u vidu trokuta (40o). Po tom obliku sudeći, tvrđava je nastala dosta kasno, u XV stoljeću. Kako je sa tri strane bila izložena napadima, opkoljena je debelim zidovima. Zapadnog zida više nema, a kad je i postojao bio je tanji (oko 1 m što je srednjovjekovna standardna debljina), jer sa te strane nije prijetila opasnost. Najdeblji (deb. 2,4 m) i najbolje opremljen puškarnicama i otvorima za topove je jugoistočni zid. Do danas je u njemu sačuvan samo jedan otvor za vatreno oružje, sličan onom u kuli I. Na ovaj zid se nastavlja sjeveroistočni zid, iste debljine, bez puškarnica. Pri kraju tog zida, nalazi se ulaz u tvrđavu. Danas je to samo prekid u zidu širine oko 3 m. Na tlu se razabire složeno kamenje od praga, a ispred ulaza i poneki kamen od kaldrme. Na njega se nakon loma pod kutom od oko 40o nastavlja sjeverozapadni dio zida (deb. 1,5 m). Oba zida su dugačka oko 15 m.

            Na južnom kraju jugoistočnog zida, sa unutrašnje strane, je prigrađena četverokutna kula. Oblik kule je nepravilan. Jugoistočni zid dužine 19 m je za dva metra duži od sjeverozapadnog. Zidovi kule su sačuvani maksimalno od 6 do 10 m visine, ovisno gledaju li se spolja ili iznutra. Debljina zidova je različita. Jugoistočni zid je dio perimetralnog bedema debljine 2,2 m, sjeverozapadni zid je debeo 2 m, a podužni zidovi su debeli do 1 m. Na pojedinim mjestima su skoro propali, a u zidovima ima i rupa. U jugoistočnom zidu su u neko kasnije vrijeme dograđena tri otvora za topove, od kojih je onaj u južnom kutu očuvan, a ostala dva su zatrpana ruševinom. Sačuvani otvor, na unutrašnjem platnu zida je visine 1,45 m, a dubine oko 1, 70 m. Očito je da je donji dio kule zatrpan barem u visini od oko 1,5 m, tj. skoro čitavo prizemlje. Iznad prizemlja vide se po vertikali zida još dva reda rupa za stropne grede. U unutrašnjosti se na zidovima kule mjestimično očuvao glatka žbuka, dobrog kvaliteta i cementske tvdoće, što znači da je cijela unutrašnjost ove kule bila njime  ožbukana. Mazalić je zatekao na vanjskoj strani, lijevo i desno od ulaza u kulu I, hrpe ruševina po kojima je pretpostavio da su tu bile neke zgrade  (Mazalić, 1951, 173). 

            Dijagonalno od kule na kraju sjeverozapadnog zida je manja kula stražara, a do nje bunar žive vode. Mazalić je zatekao bunar okrugle osnove, promjera 1,5 m, sa gornjom ozidanom ogradom (1951, 173). Pri obilasku novembra 2003. godine nadzemni dio bunara sa vanjske strane ima pravokutnu, nanovo ozidanu osnovu sa ozidanom gornjom površinom. Iznutra nije  ožbukan.

            Stražara je smještena na najvišem dijelu terena. Osnova joj je nepravilna. Ulaznog zida više nema. Podužni zidovi su na mjestu ulaznog zida debeli od 0,8 do 1 m, a na suprotnom kraju zadebljani do 1,7 m. Uslijed toga prostorija je na ulazu široka 2 m, a pri suprotnom zidu je za 0, 2 m uža. Prostorija je dugačka 3,3 m, ali izgleda da je bila za metar duža (Mazalić, 1951, 173). Zid nasuprot ulazu debeo je oko 2 m, u njemu je veliki otvor za topove. Istog je tipa kao i južni otvor u kuli I. Taj otvor je naknadno djelomično zazidan. Kasnijim djelomičnim zatrpavanjem dna stražare, od navedenog otvora iznad zemlje ostao je samo luk. Od stražare do kule I bio je zapadni perimetralni bedem koji više nije vidljiv na terenu.

            Zapadno od kule I, na stjenovitom terenu iznad rijeke, Mazalić je konstatirao krajne ostatke nekog zida (osmatračnice?). Tajni prolaz u slučaju opasnosti, o kojem govori mjesna tradicija, nije otkriven.

 

Obor ispod tvrđave

            Tvrđava je sa vanjske pristupačne strane, od zapadnog do kraja jugoistočnog zida, bila opkoljena jarkom (dub. 3-4 m, šir. do 6 m), preko kojeg je bio postavljen most. Danas je jarak djelomično zatrpan, a prilaz tvrđavi je nasut zemljom. Paralelno sa kulom I, vanjski, južni dio jarka, ovdje izdubljen u stjenovitom tlu, je opasan kasnije tanjim zidom (deb. oko 1 m) na kojem su se sačuvala još 2 otvora za vatreno oružje. One su vidljive sa vanjske strane. Omeđene su sa 4 monolitna okvira, a otvor između njih je 30 x 40 cm. Sa unutrašnje strane su zasute. To je već vanjski dio perimetralnog zida obora ispod tvrđave. On se lomi pod pravim kutom i pruža se u smjeru prema kuli II, u dužini od oko 40 m. Debljina ovog zida ispod kule I je oko 1 m, a prema kuli II se povećava i dostiže 2 m. Oko 1,5 m od kule II je glavni ulaz u obor. Mjesto za ulaz je dobro branjeno sa obje kule. Danas je ulaz samo jedna rupa u zidu, koji je i inače dosta obrušen. Sačuvano je samo jezgro zida sa malim ostacima vanjske oplate uz kulu II. Tu su i ostaci jedne puškarnice, zasute sa unutrašnje strane.  

            Kula II je oktogonalne osnove. Spada u obrambeni sklop obora ispod tvrđave. Današnja visina kule sa vanjske strane iznosi oko 7 m, a sa unutrašnje je teren zasut i niveliran, sigurno do visine polovine prizemnog dijela.  Na unutrašnjem zidu se vide rupe za grede koje su dijelile prizemlje od gornjeg kata. U prizemnom dijelu kule su  3 puškarnice istog tipa kao na zidu koji veže kulu I i kulu II. Ulaz u kulu je na sjeveroistočnoj strani, ali danas nema tragova dovratnika, već je otvor širok oko 2 m. Vanjski prečnik kule iznosi oko 12 m, a unutrašnji oko 8 m. Zidovi su debljine do 2 m. Sa vanjskog zida  kule oplata je na mnogim mjestima otpala dok je u unutrašnjosti sačuvana na većoj površini.

            U oboru između ulaza i kule II Mazalić je još zatekao ostatke neke zgrade dim: 12 x 6-8 m, tj. samo njen šut (Mazalić, 1951, 175).  Prema mjesnoj tradiciji to su ostaci džamije Bajazidije. Iz sačuvanog tariha pri obnovi džamije 1601. godine, poznato je da je Skender-paša podigao 1488. godine džamiju (Bajazidiju) na prusačkom gradu i posvetio je tadašnjem vladaru Bajazidu II (1481-1512). Džamiju je temeljito popravio Kjafija 1601. godine. Natpis u prijevodu glasi: “Po naređenju sultana Bajezida podigao je džamiju pokojni Iskender-paša godine 893 (1488), a obnovio kadija Hasan iz Akhisara godine 1010 (1601/2)”. Ovaj značajni dokument, natpis umjetnički izrađen u kamenu, čuva se u turbetu poznatog naučnika Hasana Kjafije u Pruscu (Spaho, 1983, 42-43). U drugoj polovini XVII stoljeća, znači šezdesetak godina nakon njene obnove, Čelebija piše (1660) da na gradu nema careve džamije (Čelebija, 1979, 132). Pri arheološkim radovima u okviru naučnog projekta “Župa Uskoplje u srednjem vijeku i ranom turskom periodu (do 17. stoljeća”), na mjestu ispred kule II, gdje je ostao šut neke zgrade, po tradiciji ostaci džamije Bajazidije, otkriveni su djelomično temeljni dijelovi zidova građevine orijentirane zapad-istok, dimenzija 10.9 x 5.9 m, širina zida  0.6 m. Zidovi su bili od priklesanog kamenja, nemarno složenog u redove, i vezanog sa malo vapnene žbuke. Na zapadnom kraju južnog zida otkrivene građevine ustanovljeno je da je na stariji zid nalegla neka kasnije sagrađena zgrada, orijentacije sjeveroistok-jugozapad. Zidovi ove kasnije građevine su od dobro i pravilno klesanih kvadera. Različite strukture zida i orijentacija oba objekta, poznata u mjesnoj tradiciji kao postojanje srednjovjekovne crkve i kasnije džamije podignute 1488. godine, naveli su arheologe na pretpostavku da je uz temelje crkve podignuta džamija Carevica ili Bajazidija (Spaho, 1983, 33) (1).   

            Obor uz tvrđavu je sa istočne i sjeveroistočne strane bio opasan zidom, debljine oko 1 m, visine 2-3 m, sa 3 četverokutne kule (na karti označene kao bastioni I, II, III). Danas se od tog zida vide manji ostaci između kule II i bastiona I, te pojedini zidovi, “bastiona” II i III. Obor zauzima površinu cca 3000 m2,  dugu 50,  široku 60 m.

            Kronološki prvo je izgrađena tvrđava, a zatim obor ispod nje sa kulom II i 3 bastiona. Obje cjeline građene su od dobro oklesanog lokalnog kamena, vapnenca i sedre, spojenog kvalitetnom žbukom, koji je u tanjim slojevima i spojnicama dobro vezao kamen. Pijesak u žbuki je prosijavan, što čini osnovnu razliku između srednjovjekovne i kasnije gradnje u osmansko doba kada je riječni pijesak neprosijavan, tj. sa većim komadima šljunka.    

            Ispod istočnog  zida obora nalazio se drugi jarak koji ga je opasavao po cijeloj dužini. Jarak je bio širok 6-10 m, a dubok oko 3 m. Od XIX stoljeća nadalje, jarak je erodiran. U njemu je vjerojatno u XVIII stoljeću sagrađena  sahat-kula.

 

Sahat kula

            Čelebija ne spominje 1660. godine ovu kulu, što znači da je nastala iza tog vremena. Najvjerojatnije je sagrađena u XVIII stoljeću. Tada grad nije imao toliku stratešku važnost, pa je sahat-kula sagrađena u jarku koji je opkoljavao obor ispod tvrđave.  Osnovica kule je kvardat sa stranicom 3,9 m, a visina oko 10 m. Možda je ovu kulu sagradio neki prusački dizdar. U Pruscu se zna da je jedan dizdar uvakufio imanje pod Pruscem da se od prihoda plaća službenik koji se brine o satu. I danas to zemljište pripada kuli. Zvono potječe iz 1633. godine. Stroj sata je napravio, prema priči mještana, neki majstor iz Gornjeg Vakufa. Sat nema mina (Kreševljaković, 1957, 25-26; Mazalić, 1951, 178).

 

Donji grad

            Na istočnoj padini ispod tvrđave i obora formiran je još jedan obor -  Donji grad. Zauzima prostor oko 90 x 180 m. Tu je bilo prigradsko naselje unutar bedema. Vanjski perimetralni zidovi cijelog kompleksa starog grada Prusca protezali su se od  jarka ispod kule I, jugozapadnom stranom od bastiona IV. Od  ovog bastiona na jugozapadu,  ka kuli IV na sjeveru protezao se donji dio perimetralnog bedema u podnožju kose na kojoj se prostire grad. Sjeverni zid obora protezao se od kule IV i u izlomljenoj liniji dosezao je do bastiona III u oboru. Na istočnom zidu obora na južnom kraju, u sredini zida i na sjevernom kraju nalazile su se isturene kule (bastion III, kule III i IV), svaka sa po tri otvora za vatreno oružje, sličnim onima na južnom perimetralnom zidu tvrđave, južnom zidu obora i na kuli II. Ispred tog zida nalazio se jarak, širok oko 10 m, danas potpuno zasut.

            U jugozapadnom dijelu Donjeg grada nalazila se glavna kapija. Gradu se prilazilo kaldrmom kojom je bila popločana glavna prusačka arterija. Kaldrma je bila široka 3 m, danas je prekrivena asfaltnim putom. Kod gradske kapije je bila raskrsnica koju su još polovinom XX stoljeća stariji mještani zvali “londža” (Mazalić, 1951, 172). U doba prije 1878.godine još je stajala glavna gradska kapija sa drvenim hrastovim vratnicama, pokovanim željeznim pločama. Sve su to Austrijanci skinuli i upotrijebili u druge svrhe. Pred gradskom džamijom je još oko 1950. godine ležao jedan dio dovratnika kapije (Mazalić, 1951, 167). Danas ga nema.

            Donji grad, kao i jugozapadni perimetralni zid su vjerojatno  građeni u kasnom XV stoljeću. Na nekim dijelovima zida se vide kasnije prepravke. Zna se da su na cijelom gradu vršene popravke u vrijeme bosanskog beglerbega Melek Ahmed-paše u drugoj polovini XVII stoljeća (Mazalić 1951, 167). Prusac je imao važnu ulogu u rano osmansko doba, a i kasnije u XVII stoljeću. Iako je Prusac uvijek ostao vojvodstvo, još od XVI stoljeća su povremeno logorovali kliški sandžaci i bosanski namjesnici čuvajući granice i vršeći upade na mletačke i austrijske teritorije.

            Pred  gradskim vratima u stjenovitom tlu bio je opkop (šanac-jarak) sa visećim mostom. Čelebija je u tvđavi zatekao 80 vojničkih kuća. Specijalno napominje da tu nema careve džamije, oružnice, žitnice niti čega drugog  (Čelebija, 1979, 132).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Na temelju zakonske odredbe, a Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture NR BiH broj: 02-747-3 od 18. travnja 1962. godine u Sarajevu, lokalitet Stari grad u Pruscu stavljen je pod zaštitu države.

            Povijesno područje Stari grad u Pruscu, nalazi se na Privremenoj listi nacionalnih spomenika pod imenom Tvrđava Prusac, pod rednim brojem 209, ostaci Bajazidove džamije pod rednim brojem 206.

            U prostornom planu BIH do 2000. godine uvršten je kao spomenik III kategorije

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

1958. godine -  sanacija sahat-kule u Pruscu.

1982-1983. godine poduzeta su arheološka iskopavanja u okviru projekta “Župa Uskoplje u srednjem vijeku i ranom turskom periodu” koji je vodio Republički zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnog nasljeđa BiH. Rezultati su podneseni u izvještaju Samoupravnoj zajednici kulture R BiH, a objavljen je samo segment koji se odnosi na prahistorijske slojeve na gradu Pruscu (Marijanović, 2001).

            Arheološki materijal iskopan prilikom radova 1983. godine na tvrđavi Prusac sastojao se od metalnih, keramičkih predmeta i dijela jednog kapitela, vjerojatno iz džamije. Metalni materijal nalazi se u Zemaljskom muzeju BiH u srednjovjekovnoj zbirci, a sav ostali materijal, koji je ostao u Republičkom zavodu za zaštitu kultunohistorijskog i prirodnog nasljeđa BiH u Sarajevu, nestao je tokom rata 1992-1995. godine.

 

5. Sadašnje stanje dobra

            Uvidom na licu mjesta, dana 27.studenog 2003. godine ustanovljeno je sljedeće:

            prije 60-ak godina Mazalić je obišao i detaljno opisao grad. U odnosu na plan grada i uništene dijelove koje je ucrtao, stanje se znatno pogoršalo (na planu obilježeni srušeni dijelovi linijama uza zidove). Pojedini dijelovi zidova su zarasli u zelenilo. Jarci su djelomično upotrebljavani u ratu 1992-1995. godine, a  na terenu obora su iskopani rovovi.

Tvrđava

            Oplate sa očuvanih dijelova perimetralnih bedema su opale. Ulazi u objekte su samo prolazi bez ijednog konstruktivnog elementa ulaza. Unutrašnje oplate zidova kule I i stražare su djelomično otpale. Na ponekim dijelovima u unutrašnjosti kule I sačuvani su samo donji redovi oplate zida. Oplate zidova sa vanjske strane na oba objekta su samo djelomično propale, najčešće na kutovima građevina. Bunar je u međuvremenu popravljen, izgrađeni su nadzemni zidovi i gornja ploča.

Obor

            Zid između kule II i bastiona I je jako propao. Na pojedinim dijelovima se vide krajnji ostaci bez oplate i to samo na dijelovima podzida. Vanjska oplata kule II je jako stradala, kao i oplata sa perimetralnih zidova koji se protežu od kule na dvije strane. Ulazi u obor i kulu II su samo prekidi u zidu.         

            U oboru je prokopan u ratu 1992-1995. godine  rov upravno na srednjovjekovni jarak. Ovaj rov se završava na južnom kraju srednjovjekovnog jarka sa otvorom koji je bio zatvoren nekim dašćanim  “vratima”.

Donji grad

            Gradska kapija je potpuno uništena. Perimetralni bedem od jugozapadnog kuta do mjesta nekadašnje gradske kapije je dosta uništen i zarastao. Od bastiona IV ostao je samo najistureniji kut. Visina perimetralnog zida  varira u visini do dva metra, a na nekim mjestima zid je skoro nestao. Dio perimetralnog bedema od gradske kapije do sjevernog kuta i kule IV je djelomično sačuvan u visini od oko 1,5 m do nekoliko metara. Na pojedinim mjestima je zarastao u zelenilo.

            U podnožju Donjeg grada odavno su već izgrađene kuće i nikle mahale, kao i u jugozapadnom dijelu obora (od prilaznog puta na tvrđavu) koji je sav ispunjen kućama i avlijama. Jarak, koji je nekada opkoljavao bedem Donjeg grada, je davno zatrpan i na tom terenu je formirana ulica.

            Jugozapadni perimetralni bedem je u gornjem dijelu potpuno srušen, a od njega su ostali samo podzidi na padinama. Nešto malo zida je ostalo na koljenu od kojeg počinje donji obor i njegov naseljeni dio. Od tog koljena do bastiona IV, nadzemni dijelovi tog, tanjeg zida u odnosu na ostale zidove, su djelomično očuvani.

 

III-  ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

                        A)Vremensko određenje

                        B)Povijesna vrijednost

                        C)Umjetnička i estetska vrijednost

                                    iv. Kompozicija 

                        D)Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

                                    i.Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

                        F)  Ambijentalna vrijednost

                                    ii. Značenje u strukturi i slici grada,

                                    iii.Objekt je dio cjeline područja

                        G) Izvornost                                  

                                    i. Oblik i dizajn,

                                    v.  Položaj i smještaj u prostoru,

                        H) Jedinstvenost i reprezentativnost

                                    i.   Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa

 

           Sastavni dio ove odluke su:

-         kopija katastarskog plana,

-         fotodokumentacija,

-         grafički prilozi.

      

Korištena literatura:

            U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

1904.    Truhelka, Ćiro, Naši gradovi, opis najljepših sredovječnih gradova Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1904, 64-69.

 

1911.    Truhelka, Ćiro, Tursko-slovijenski spomenici dubrovačke arhive. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu XXIII, Sarajevo, 1911, 1-162.

 

1951.    Mazalić, Đoko, Biograd-Prusac, stari bosanski grad. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, nova serija broj VI,  Sarajevo, 1951, 147-189.

 

1952.    Kreševljaković, Hamdija, Prilozi povijesti bosanskih gradova pod turskom upravom. Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinom II/1951, Sarajevo, 1952, 119-184.

 

1953.    Kreševljaković, Hamdija, Stari bosanski   gradovi, Naše starine I, Sarajevo, 1953, 7-45.

 

1957.    Vego, Marko, Naselja srednjevjekovne bosanske države. Sarajevo, 1957.

 

1957.    Kreševljaković, Hamdija, Sahat-kule u Bosni i Hercegovini. Naše starina IV, Sarajevo, 1957, 17-32.

 

1960.    Pašalić, Esad, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini. Posebno izdanje Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1960.

 

1978.    Dinić, Mihajlo, Zemlje hercega sv. Save. U: Srpske zemlje u srednjem veku. Beograd, 1978, 178-269.

 

1979.    Čelebija, Evlija, Putopis. Biblioteka “Kulturno naslijeđe“, Veselin Masleša, Sarajevo,1979.

 

1982.    Šabanović, Hazim, Bosanski pašaluk, postanak i upravna podjela. Svjetlost, Sarajevo, 1982.

 

1983.    Spaho, Fehim, “Župa Uskoplje u srednjem vijeku i ranom turskom periodu (do 17.st.) sa posebnim osvrtom na utvrđene gradove Vesela Straža, Susjedgrad i Prusac.”  Zavod za zaštitu spomenika kulture, prirodnih znamenitosti i rijetkosti Bosne i Hercegovine-Sarajevo. Naučnoistraživački projekt SIZ nauke BIH. Sarajevo, 1983, 1- 366.

 

2001.    Marijanović, Brunislav, Prusac (Biograd) - prapovijesno višeslojno nalazište. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, (Arheologija), nova serija, sveska  48/49, Sarajevo, 2001, 92-99.

 


(1)Povjerenstvo je na sjednici održanoj od  01. do 02. jula 1999. godine donijelo odluku o stavljanju Bajazidije džamije u Pruscu na Privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 206. Iako prema dosadašnjim saznanjima, bez temeljitih arheoloških iskopavanja, nije moguće ovaj objekt tretirati kao nacionalni spomenik, on se u skladu sa zakonima o sprovođenju odluka Povjerenstva mora tretirati kao nacionalni spomenik sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku, a za  to ne postoji vremensko oigraničenje.



Stari grad PrusacStari grad Prusac 1939.Pogled na grad sa jugozapadne straneOsnova Starog grada Prusca (Mazalić)
Prilaz starom graduPrusac, glavna ulica 1939.Najstariji dio grada na vrhu stjene - akropolaAkropola 1939.
Put ka vrhu grada, akropoliStražarnica i bunar na akropoliKula u oboru ispod akropole (Kula II)Sahat kula 2003.
Sahat kula u srednjovjekovnom jarku 1939.   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: