Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 21/04.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 20. do 26. siječnja 2004. godine, donijelo je
O D L U K U
I
Arheološko područje – Kasnoantička dvojna bazilika i nekropola sa stećcima u Žitomislićima proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. 31, upisana u Z.K. uložak broj 9, sjeverni dio parcela k.č. 32/4, 32/7, 68 i 67; K.O. Žitomislići, općina Mostar-Jug, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Nacionalni spomenik čini arheološko područje sa bazilikom, zgradom za stanovanje, nekropolom sa stećcima i dio pokretnog naslijeđa pronađenog na arheološkom području koje se nalazi u Muzeju Hercegovine u Mostaru, a koje je popisano u inventarnim knjigama nalaza Muzeja.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za zaštitu nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se sljedeće:
I zona zaštite obuhvata prostor definiran u točki I stavak 2. ove odluke. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine;
- nije dopuštena izgradnja, niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, uključujući novo sahranjivanje i podizanje novih nadgrobnika;.
- nije dopušteno postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;
- izvršiti čišćenje zidova od raslinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika;
- prostor nacionalnog spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti u edukativne i kulturne svrhe.
II zona zaštite obuhvata 100 m od granica I zone zaštite. U toj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:
- nije dopušteno izvođenje radova, niti postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika, niti onih koje narušavaju prirodni ambijent i zagrađuju vizure prema nacionalnom spomeniku;
- zabranjeno je odlaganje otpada.
IV
Iznošenje pokretnog naslijeđa iz točke I stavak 3. ove odluke (u daljnjem tekstu: pokretno naslijeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe stavka 1. ove točke, dopušteno je privremeno iznošenje pokretnog naslijeđa iz Bosne i Hercegovine radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.
Odobrenje u smislu prethodnog stavka daje Povjerenstvo, ukoliko nedvojbeno bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno naslijeđe.
Povjerenstvo u svom rješenju o odobrenju privremenog iznošenja utvrđuje sve uvjete pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za povrat u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na osiguranju tih uvjeta i o tome obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu sigurnosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.
V
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
VI
Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VII
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - VI ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VIII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
IX
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
X
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedateljka Povjerenstva
Ljiljana Ševo
Broj: 06-6-1033/03-5
20. siječnja 2004.godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2, stavka 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacinalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Mr. Lidija Fekeža, arheolog iz Sarajeva, poslala je dana 20. studenog 2003. godine prijedlog/peticiju za proglašenje arheološkog područja Kasnoantička bazilika u Žitomislićima nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.
U skladu sa odredbama Zakona, a na temelju članka V, stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II - PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
§ dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra
(kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),
§ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
§ povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je
sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Kasnoantički građevinski kompleks je smješten na lokalitetu Crkvine, u istočnom dijelu aktivnog pravoslavnog groblja u Žitomislićima, između desne obale rijeke Neretve i magistralnog puta Mostar-Metković. Selo Žitomislići je udaljeno 18 km od Mostara uz magistralni put ka jadranskoj obali.
Zapadno od bazilike, a južno od prostora koji zauzimaju pravoslavni grobovi, je nekropola sa 98 stećaka, od toga 40 ploča, 57 sanduka i jedan sarkofag, uglavnom bez ukrasa.
Povijesni podaci
U okolini žitomislićkog polja postoji niz lokaliteta (gradina i tumula) koji su pripadali Ilirima. Sudeći po rezultatima parcijalnog arheološkog ispitivanja na Velikoj Gradini na Gubavici, ovi lokaliteti su uglavnom pripadali željeznom dobu. Žitomislićko polje nije bilo interesantno Ilirima zbog nedostatka komunikacija kanjonom Neretve i nepovoljnog strateškog položaja (Anđelić, 1978., 308).
O životu u rimskom periodu svjedoče ostaci zidina rimske utvrde na brdu iznad polja, u narodu poznatom pod nazivom Kosmaj. U Žitomislićima je pronađena i rimska nadgrobna ploča (Sergejevski, 1925., 87).
Mostar sa okolinom nalazio se na prijelaznom teritoriju između primorskog dijela provincije Dalmacije i njezinog unutrašnjeg zaleđa. Sagrađena na mjestu na kojem su se ukrštali utjecaji ovih dviju sredina, bazilika u Žitomislićima kao i ona u Cimu, nosi obilježja bosanskohercegovačkih i dalmatinskih starokršćanskih bazilika.
Relativno slabo naseljeno područje u kasnoantičkom periodu, bilo je veoma pogodno za gradnju sakralnog arhitektonskog kompleksa tipa monasterijuma (samostanske zajednice).
2. Opis dobra
Bazilika je sagrađena na potpuno ravnom terenu žitomislićkog polja koji je nekada plavila rijeka Neretva. Kao tip dvojne bazilike (basilica geminata) svojim tlocrtnim rješenjem predstavlja originalan primjer kasnoantičke sakralne građevine u Bosni i Hercegovini. Ukupna dužina je 17 m, a širina 25,57 m. Orijentacija je uobičajena: istok-zapad. Bila je ograđena kamenim zidom (dim. 50 x 25 m) koji je zatvarao veliko predvorje sa zapadne strane i nešto manje dvorište sa istočne strane. Južni i sjeverni zid su se uklapali u ogradni zid bazilike.
Bazilika se sastoji iz sjeverne i južne crkve.
Sjevernu crkvu čine: naos sa prezbiterijem (A), baptisterij (B), narteks (C), đakonikon (D) i protezis (E).
Naos sa prezbiterijem je pravokutna središnja prostorija sa polukružnom apsidom na istočnoj strani. Tragovi podnice, debljine 8 cm, sačuvani su na maloj površini desno od apside. Sastojala se od sloja riječnih oblutaka i preko njih vapnene žbuke. Jedan sačuvani ulomak muljike in situ najvjerojatnije je ostatak male oltarske pregrade.
Baptisterij je pravokutna prostorija sjeverno od naosa. U njega se ulazi iz narteksa na zapadnoj strani. Jedna polukružna apsida je na istočnoj i jedna apsidiola na sjevernoj strani, u čijem prostoru je i kružni bazen za vodu (piscina - promjera 1,20 m i dubine cca 1 m). Dio piscine koji izlazi iz razine podnice ima oblik oktogona, što se vidi po otiscima u žbuci. U središtu piscine je rupa za oticanje vode. Na spoju zapadnog i sjevernog zida je sačuvan dio zida, najvjerojatnije ostatak stubišta koje je vodilo u sjeverno crkveno dvorište. Na istočnoj strani baptistrija ulazilo se u drugu prostoriju, nepravilnog četvrtastog oblika i nepoznate namjene koja je također bila povezana sa crkvenim dvorištem.
Narteks je pravokutna prostorija na zapadnoj strani bazilike, sa glavnim ulazom širine cca 2,70 m. Na lijevom zidu glavnog ulaza sa unutrašnje strane je ostatak zida koji je vjerojatno služio kao kamena klupa. Južno od narteksa je nenatkriveni prostor sa kojim je povezan ulaznim otvorom širine 1,03 m.
Dvije približno kvadratne prostorije smještene južno od naosa, vjerojatno su služile kao đakonikon i protezis. Na zapadnoj strani protezisa je bio ulaz širine 1 m, a između đakonikona i naosa ulaz širine 1,04 m (Anđelić, 1978., 295; Basler, 1972., 135, 139, Basler, 1986., 70).
Južna crkva je podignuta u isto vrijeme kad i sjeverna. Sastoji se od dvije prostorije: naosa (H) i narteksa (I).
Naos je pravokutna prostorija sa polukružnom apsidom na istočnoj strani. Sjeverni i južni zid su imali pilastre koji su najvjerojatnije imali samo dekorativnu ulogu (Anđelić, 1978., 296).
Narteks je kvadratna prostorija sa glavnim ulazom širine 1,30 m. Osim sa naosom bio je povezan i sa nenatkrivenim prostorom na sjevernoj strani. Podnica je sačuvana samo u apsidi. Južno od narteksa i naosa su tri prostorije (K, L i M), koje su najvjerojatnije kasnije dograđene.
U literaturi još nije dovoljno razjašnjena namjena dvojnih crkava u kasnoantičkom dobu. Sjeverna crkva je bila glavna crkva, za južnu crkvu su date razne pretpostavke (Basler, 1972., 139). Basler, poredeći sve dvojne kasnoantičke bazilike u Bosni i Hercegovini čak misli da se radi o crkvama unutar monasterijalnih zajednica (Basler, 1972., 139). Isto mišljenje da se u Žitomislićima radi o monasteriumu iznosi i sam istraživač T. Anđelić (1978., 311).
Tehnika gradnje. Bazilika je zidana od lomljenog i malo pritesanog kamena vapnenca, složenog u vodoravnim slojevima (opus incertum), u vapnenoj žbuci. Debljina zidova se kreće od 0,60-0,65 m. U zidovima su pronađene velike količine krovne rimske cigle (tegule), koja se uglavnom koristila za pokrivanje sakralnih objekata u kasnoantičkom periodu. Pod je izveden od riječnih oblutaka i vapnene žbuke na površini, ali je gotovo sav uništen.
Zgrada za stanovanje (dim. 19,90 X 6,50 m) udaljena je petnaestak metara od bazilike. Orijentirana je u smijeru istok – zapad. Debljina zidova iznosi 0,60 m, a sačuvana visina do 1 m. Imala je dva glavna ulaza: jedan na sjevernoj i drugi na južnoj strani. Pregradnim zidom je bila podijeljena na dva dijela. Na južnoj strani cijelom dužinom je dozidana jedna uska prostorija (aneks), a na sjeverozapadnoj je kvadratna prostorija nepoznate namjene. Sa lijeve strane južnog ulaza pronađeni su ostaci stubišta, a u kutu između sjevernog i pregradnog zida kameno ognjište. Tehnika zidanja ukazuje na to da je sagrađena u isto vrijeme kad i bazilika. Vjerojatno je služila za stanovanje članova ove monasterijalne zajednice.
Pokretni arheološki materijal. Na objektu su pronađene velike količine arheološkog materijala. Kamena plastika, sa bogatom i raznovrsnom ornamentikom, uglavnom je otkrivena u prostoru đakonikona i protezisa. Tu je najvjerojatnije dospjela iz prezbiterija sjeverne crkve u 19. stoljeću kada su iskopavanje vršili kaluđeri iz manastira u Žitomislićima (Simonović, 1891., 9). Mali broj kamenih ulomaka sa plastičnim dekoracijama u južnoj crkvi govori da je ona bila malo ili nikako ukrašena. Ova se pojava objašnjava različitom funkcijom dviju crkava. U ovom slučaju sjeverna crkva je služila redovnoj liturgiji, a južna kao memorija.
Najvećim dijelom kameni ulomci pripadaju oltarskoj pregradi: bazamenti, stupovi i pluteji. Kao dekorativni motivi pojavljuju se stilizirani listovi u obliku virovitih rozeta, listovi i grozdovi vinove loze, ljiljani, čempres, troprutasta pletenica, zatim prikazi životinja, ptice i jagnjeta. Na jednom malom komadu ploče nepoznate funkcije je niz urezanih kvadratića, motiv koji predstavlja jedinstven primjer kod nas. Na stupovima se vide kružni paralelni urezi. Kapiteli su ukrašeni volutama i lišćem sličnim akantusovim. Među malobrojnim arhitektonskim fragmentima ističe se jedan impost, na čijoj je kosoj strani vaza sa vinovom lozom i grožđem. Između listova loze nalaze se volute, a iznad njih plastični krug sa križom (crux coronata). Na drugoj strani je križ sa proširenim krajevima i sa dužim okomitim krakovima (crux commissa). Od ostalih kamenih predmeta treba spomenuti veliku kamenu posudu pronađenu u aneksu zgrade za stanovanje i rimsku kamenu kuglu.
Na lokalitetu je pronađen mali broj sitnih predmeta od keramike, željeza i stakla. Sudeći prema oblicima, fakturi, ornamentu, načinu obrade i pečenju, keramika iz Žitomislića spada u skupinu slavenske ranosrednjovjekovne produkcije.
Srednjevjekovni grobni ukopi. Od desetak konstatiranih grobova na kasnoantičkim ruševinama crkve, pet ih je otkriveno u prostoru južne crkve, od kojih su nad tri groba stajali stećci bez ukrasa. Svi grobovi su bez priloga i orijentirani u smijeru istok-zapad. U trijemu objekta za stanovanje bila su četiri groba, od toga jedan sa dva skeleta. Jedini srednjovjekovni nalaz je jedna naušnica sa bopcima.
Na temelju dispozicionog rješenja i ornamentike kamenog materijala, baziliku u Žitomislićima možemo samo okvirno datirati u 5. odnosno 6. stoljeće.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Zavod za zaštitu spomenika u sastavu Federalnog ministarstva kulture i sporta i Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar, ne raspolažu dokumentacijom o zakonskoj zaštiti dobra.
Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika nije evidentiran, nego se odluka donosi na temelju gore navedene peticije.
U Prostornom planu BIH do 2000. godine uvršten je kao spomenik I kategorije.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Od juna 1970. do 1973. godine izvedeno je sustavno arheološko iskopavanje i istraživanje pod rukovodstvom Tome Anđelića, kustosa Muzeja Hercegovine i dr. Pave Anđelića, višeg naučnog suradnika Zemaljskog muzeja u Sarajevu. U toku 1970. godine otkrivena je sjeverna, a 1971. godine južna polovina dvojne crkve. Ovim zahvatom je iskopana i očišćena unutrašnjost bazilike i objekta za stanovanje. U toku 1972. i 1973. godine otkriven je vanjski prostor bazilike i objekta za stanovanje.
1972. i 1973. godine izvedeni su konzervatorski radovi pod rukovodstvom dr. Ive Bojanovskog iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH, uz suradnju Tome Anđelića.
U Muzeju Hercegovine u Mostaru nalazi se jedan fragment kamene ploče. Ostali arheološki materijal nije sačuvan (dopis br. 06-6-1033/03-4, od 18.prosinca 2003. godine).
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom na licu mjesta, u studenom 2003. godine, ustanovljeno je sljedeće:
pristup dobru počinje od glavne kapije pravoslavnog groblja, vodi kroz nekropolu sa stećcima i završava se na njezinoj istočnoj strani. Arheološki lokalitet, tj. bazilika i veliki dio nekropole stećaka nalazi se u ograđenom prostoru pravoslavng groblja, no širenje groblja, tj. novi ukopi, za sada ne ugrožavaju lokalitet. Usljed neredovnog održavanja, cijelo područje je, uključujući baziliku i objekt za stanovanje, zapušteno i zaraslo u divlje raslinje. Konzervirani zidovi bazilike i objekta za stanovanje su u dobrom stanju.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Povjerenstvo donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A) Vremensko određenje
B) Povijesna vrijednost
C) Umjetnička i estetska vrijednost
iv. Kompozicija
vi. vrijednost konstrukcije
D)Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
i.Svjedočanstvo o povijesnim mijenama
G)Izvornost
i. Oblik i dizajn
ii. Materijal i sadržaj
v. Položaj i smještaj u prostoru
H) Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven i rijedak primjerak određenog tipa
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korištena literatura:
U toku vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
- 1891. Simonović. Radoslav, Manastir Žitomislić u Hercegovini, Letopis Matice srpske, knjiga 168, Novi Sad 1891., 1-10.
- 1925. Sergejevski, Dimitije, Rimski natpis iz Žitomislića, Glasnik Zemaljskog muzeja XXXVII, Sarajevo, 1925., 155-158.
- 1971. Anđelić, Tomo, Žitomislić, Mostar - kasnoantička bazilika, Arheološki pregled 13/1971., izdavač:Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd, 1971., 74-76.
- 1972. Anđelić, Tomo, Crkvina-Žitomislići - kasnoantička bazilika, Arheološki pregled 14/1972., izdavač:Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd, 1972., 101-102.
- 1972.Basler, Djuro, Arhitektura kasnoaničkog doba u Bosni i Hercegovini, Kulturno naslijeđe, Veselin Masleša, Sarajevo, 1972.
- 1973. Anđelić, Tomo, “Crkvina”, Žitomislići kod Mostara - kasnoantička dvojna bazilika (III nastavak), Arheološki pregled 15/1973., izdavač: Savez arheoloških društava Jugoslavije, Beograd, 1973., 80-81.
- 1978. Anđelić, Tomo, Kasnoantička dvojna bazilika (basilica geminata) u Žitomislićima kod Mostara, Glasnik Zemaljskog muzeja, Arheologija, nova serija, XXXII, 1977., Sarajevo, 1978., 293-330.
- 1980. Anđelić, Tomo, Neki objekti kasnoantičke sakralne arhitekture u okolini Mostara, u: Dolina Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, Znanstvrni skup-Metković, 4.-7. listopada, 1977., izdanje Hrvatskog arheološkog društva, Split, 1980., 257-260.
