Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 37/04.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 11. prosinca 2003. godine, donijelo je
O D L U K U
I
Povijesna građevina - Medresa (Dervišhanume medresa) u (Bosanskoj) Gradiški, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. 869/2 i 869/3, k.o. Gradiška Grad, općina (Bosanska) Gradiška, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika ustanovljenog u skladu sa Aneksom 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 9/02).
II
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.
Vlada Republike Srpske dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za restauraciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na prostor definiran u točki I, stavak 2. ove odluke:
- dopušteno je korištenje nacionalnog spomenika u obrazovne i kulturne svrhe;
- u toku budućih intervencija na objektu dopušteno je izvođenje radova koji se odnose na restauraciju i adaptaciju nacionalnog spomenika novoj namjeni, pri čemu je poželjno maksimalno rekonstruirati ili zadržati izvorni oblik objekta i sve njegove elemente na temelju kojih je čitljiva izvorna namjena objekta;
- potrebno je izraditi projekt restauracije objekta;
- na spomeniku nije dopušteno postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija spomenika;
- zabranjuje se odlaganja otpada.
Promjena visine objekata na parcelama koje graniče sa nacionalnim spomenikom nije dopuštena.
IV
Stavlja se van snage Regulacioni plan dijela centra (Bosanske) Gradiške iz 1972. godine u dijelu u kojem je on u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svatko, a posebno nadležni organi Republike Srpske, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Republike Srpske, ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje u Republici Srpskoj i nadležnoj službi zaštite naslijeđa na razini Republike Srpske, općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II -V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Broj: 06-6-26/03-1
6.prosinca 2003. godine
Sarajevo
Predsjedateljka Povjerenstva
Ljiljana Ševo
O b r a z l o ž e n j e
I - UVOD
Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2, stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo proglasilo nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8., kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo je primilo peticiju od strane Islamske zajednice Bosne i Hercegovine-Ureda banjalučkog muftije kolovoza 2002. godine i pristupilo provedbi postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom, u skladu sa člankom V Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člankom 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U toku vođenja postupka izvršen je uvid u:
Ÿ dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju: prepis posjedovnog lista br. 937, vlasništvo Medicinskog centra, općina (Bosanska) Gradiška, od 06. lipnja 2003. godine i kopiju katastarskog plana izdatu od strane općine (Bosanska) Gradiška, Katastarska općina Gradiška grad od 06. .lipnja 2003.godine,
Ÿ sadašnje stanje dobra,
Ÿ podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije,
Ÿ Regulacioni plan dijela centra (Bosanske) Gradiške iz 1972. godine,
Ÿ povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Nacionalni spomenik se sastoji od zgrade medrese i dvorišta i nalazi se na lokaciji koja obuhvata k.č. br. 869/2 i 869/3, državno vlasništvo koje koristi Medicinski centar Gradiška, k.o. Gradiška grad, općina (Bosanska) Gradiška, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina. Broj posjedovnog lista je 937.
Povijesni podaci
Austro-Ugarska je na Berlinskom kongresu, srpnja 1878. godine dobila odobrenje od ostalih evropskih velesila da «privremeno» okupira Bosnu i Hercegovinu pod izgovorom da zavede red i mir, riješi agrarno pitanje i tako otkloni razloge stalnih nemira u toj zemlji.
Stanovnici Bosanske i Stare Gradiške nakon dva stoljeća ponovo žive u jednoj državi. Do tada je rijeka Sava bila državna granica između dva carstva, a sada su ponovno oživjele veze, a naročito se razvija trgovina i parobrodski promet rijekom Savom.
1882. godine je ukinuta vojna uprava u Bosni i Hercegovini i uvedena civilna vlast. Tada se zvanično mijenja naziv grada; umjesto Berbir novi naziv je Bosanska Gradiška koje po administrativnoj podjeli postaje kotarsko mjesto u
U Bosanskoj Gradiški društveno-ekonomski razvoj se osjeća u razvijanju trgovine i obrta. Započinje moderna izgradnja objekata i već prve godine pod austrougarskom vlašću 1879. izgrađena je Gradska vijećnica na obali rijeke Save. Uvodi se novi način građenja koji podrazumijeva izgradnju visokih zgrada u kojima je objedinjen poslovni prostor u prizemlju i stanovanje na katu. Gradi se čvrstim materijalom (opekom) po novim propisima.
Prosvjetne i kulturne prilike u prvo vrijeme austrougarske vlasti u (Bosanskoj) Gradiški bile su gotovo iste kao i za vrijeme osmanskog perioda. Radile su samo konfesionalne škole koje su nastavile rad i pod novom vlašću. Prva državna škola u Bosanskoj Gradiški spominje se tek 1886/87. školske godine. U naseljima Bosanske Gradiške Rudolfstalu i naselju Windthorst 1888. godine otvorene su četiri osnovne škole na njemačkom jeziku (Hadžialagić, 1995, str. 87-103)
Medrese su bile srednje i više škole koje se grade u Bosni i Hercegovini od početka XV stoljeća. To su bile konfesijske škole za muslimansko stanovništvo. Građene su kao i mektebi, na inicijativu pojedinaca kao njihove zadužbine – vakufi, pa su vakufname najvažniji dokumenti koji daju podatke o medresama. Iz njih saznajemo da su osnivači osiguravali sredstva za plaće profesora, zatim stipendije učenicima, a obavezno sredstva za održavanje i popravak objekta.
U medresama se učio arapski jezik, tumačenje Kur'ana, islamske tradicije, šerijatsko pravo, logika i filozofija. Potpuna nastava trajala je od 12 do 16 godina
(Bećirbegović, 1997, str. 277).
Medrese u Bosni i Hercegovini građene su po uzoru na klasične osmanske medrese. Koncipirane su na principu škole internatskog tipa i sastoje se od dvorišta, sobe za učenike i jedne velike prostorije koja služi kao predavaonica, a naziva se dershana. Međutim, samo neke medrese iz XVI i XVII stoljeća dosljedno podržavaju arhitekturu osmanskih medresa sa kupolama, dok su sve ostale prilagođene mjesnoj tradiciji građenja (Bećirbegović, 1997, str. 323).
U Bosni i Hercegovini postojalo je više tipova medresa (u ovisnosti od njihovog tlocrtnog rješenja), i to su bile: zatvorena medresa sa unutrašnjim dvorištem (Medresa Gazi Husrev-bega u Sarajevu), medresa u obliku slova “U” (Medresa Osman-kapetana u Gračanici), medresa u obliku slova “L” (Medresa Šišman Ibrahim-paše u Počitelju i Karađoz-begova medresa u Mostaru), medresa izduženog oblika (Medresa Mehmed-paše Kukavice u Foči), kao i dershana - medresa bez internatskog dijela (Dershana u Stocu).
Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu, Karađoz-begova medresa u Mostaru i Šišman Ibrahim-pašina medresa u Počitelju su građene po uzoru na osmanski tip medrese sa kupolama, a gradili su ih graditelji osmanskog carstva.
U Vakufnami koja se nalazi u Arhivu Bosne i Hercegovine od 2. svibnja 1899. godne u Sarajevu, stoji da je H. hanuma Smailagić uvakufila Medresu u Bosanskoj Gradišci.
2. Opis dobra
Kulturni razvoj Bosne i Hercegovine nije zaostajao u odnosu na druge pokrajine Austro-Ugarske monarhije. Eklektički metod formiranja arhitektonskog izraza u Bosni i Hercegovini stvorio je interpretaciju potpuno nove teme, tzv. orijentalni slog, pseudomaurska athitektura ili pseudoorijentalni izraz. Pseudomaurski izraz je nova vrsta historicizma na našim prostorima koja se oslanja na islamsku arhitekturu. Najznačajnije građevine pseudomaurskog izraza kod nas su: zgrada Gradske vijećnice u Sarajevu, izgrađena 1896. godine, projektanta Aleksandra Viteka i Ćirila Ivekovića; zgrada Željezničke stanice u (Bosanskom) Brodu, projektanta Hansa Niemeczeka; Gradska vijećnica u Brčkom (Vitek i Iveković, 1902); Željeznička stanica na Bistriku; Gimnazija u Mostaru.Taj izraz karakterizira upotreba bogate ornamentike i dekorativno-plastičnih elemenata na fasadama, za koje su uzori traženi najčešće na sjeveru Afrike (Kairo) i u Španjolskoj maurskog doba (Alhambra u Granadi).
Zgrada Gradske vijećnice i zgrada Medrese su građevine u (Bosanskoj) Gradiški koje su izgrađene u pseudomaurskom izrazu.
Ne zna se točno kada je sagrađena zgrada Medrese u (Bosanskoj) Gradiški. Prema Vakufnami koja se nalazi u Arhivu Bosne i Hercegovine može se pretpostaviti da je zgrada Medrese sagrađena prije ili 1899. godine kad je i uvakufljena. Sagrađena je iz vakufa H. hanume Smailagić.
Medresa u Bosanskoj Gradiški je samostalna građevina i pripada tipu medrese izduženog oblika. To je najjednostavnije tlocrtno rješenje medrese gdje dershane i sobe za učenike formiraju izduženi oblik građevine. Medresa je prizemna građevina, s tim što je centralni dio objekta niži od dva dijela na njenim krajevima. U krajnjim, bočnim dijelovima su bile smještene dershane, dok je centralni dio bio podijeljen na više manjih prostorija kvadratičnog oblika koje su služile za smještaj učenika.
Dimenzije medrese su 33,00 x 8,50 m. Objekt je građen od pune cigle, a debljina zidova je 50 cm. Završna obrada zidova je žbuka. U tlocrtnom rješenju sobe za učenike su u sredini, a na obje bočne strane su dershane dimenzija 7,50 x 5,00 m. Krajnje prostorije su više stropne visine, cca 6,0 m, nego središnje, čija stropna visina je cca 4,0 m, a pokrivene su posebnim četvorovodnim krovom. Učionice su manjih dimenzija i u njih se ulazi sa prednje strane. Objekt nema trijem već ima izbačenu strehu. Krov je četvorovodni, klasične drvene krovne konstrukcije, a pokrov je biber-crijep.
Fasade su žbukane produžnom cementnom žbukom. Na fasadi su vidljive izrazite masivne plohe sa naizmjenično postavljenim svijetlim i tamnim pojasevima, sto je karakteristično za gotovo sve objekte tog eklektičkog manira. Jugozapadna (ulična) fasada je dekorirana i sve dekoracije su izvedene u žbuci. Na toj (uličnoj) fasadi se nalazi glavni ulaz iz ulice Kozarskih brigada koga sačinjava drveni portal dimenzija 2,20 X 3,40 m sa drvenim nadsvjetlom koji se nalazi na središnjem dijelu fasade. Posebno je zanimljiva bogata dekoracija završnog vijenca na gornjem dijelu portala. Na centralnom dijelu objekta su postavljena po tri prozora sa jedne i tri prozora sa druge strane ulaza, dok se na krajnjim, bočnim dijelovima objekta nalaze po dva prozora na svakom dijelu. Dimenzije prozora su cca 1,0 x 1,5 m. Prozori u prizemlju su dvodijelni drveni pravokutnog oblika, smješteni u horizontalnom nizu, a završavaju se izduženim potkovičastim lukom u zidnoj ravni što predstavlja čest element pseudomaurskog izraza. Ova fasada je ožbukana i bojena, a sokl je obrađen kamenom. Druga podužna fasada je u lošijem stanju i nije obrađena kao prethodna. Ožbukana je produžnom cementnom žbukom i bojena bojom bez ikakvih ukrasa i dekoracija.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Prema podacima dostavljenim iz Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, Medresa u Bosanskoj Gradiški nije bila zaštićena.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Konzervatorsko-restauratorski radovi nikada nisu vršeni od strane nadležne službe zaštite.
Za sve intervencije koje su vršene na objektu nema podataka.
U Arhivu Islamske zajednice u Sarajevu postoje dijelovi projektne dokuimentacije iz lipnja mjeseca 1914. godine koji su nazvani Nacrti za dogradnju prvog kata na H. Dervišhanume medresi u Bosanskoj Gradišci. Dogradnja nije izvedena.
5. Sadašnje stanje dobra
Regulacionim Planom Bosanske Gradiške iz 1972. godine ovaj objekt je zaveden pod rednim brojem 21 i označen je kao spomenik kulture. Od 1974. godine objekt se koristio za potrebe mjesne zajednice, a prije toga je tu bio mekteb. (Informacije dobijene iz Općine Bosanska Gradiška).
Objekt sada ima drugu namjenu. U njemu se nalaze četiri stambene jedinice, a jedna od njih je privatizirana. Ostale koriste privremeni korisnici. Korisnik ovog objekta u posjedovnom listu je Medicinski centar Gradiška, a Islamska vjerska zajednica Bosanska Gradiška je pokrenula postupak za povrat imovine.
Objekt se nalazi u prilično lošem stanju i potrebno je izvršiti restauraciju istog.
III - ZAKLJUČAK
Objekt Medresa u Bosanskoj Gradišci predstavlja uz Gradsku vijećnicu jedan od ljepših primjera arhitekture pseudomaurskog izraza iz razdoblja prijelaza XIX u XX stoljeće kako u Bosanskoj Gradiški tako i u Bosni i Hercegovini.
Primjenjujući Kriterije za donošenje odluka o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu.
Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
(dobra nastala od prahistorije do kraja XX stoljeća)
B. Povijesna vrijednost
D. Čitljivost
iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru
E. Simbolička vrijednost
iii. Tradicionalna vrijednost
iv.Značaj za identitet skupine ljudi
F. Ambijentalna vrijednost
i. Značenje u strukturi i slici grada
H. Jedinstvenost i reprezentativnost
i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila
Sastavni dio ove odluke su fotodokumentacija i grafički prilozi.
Korištena literatura :
1980.Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela I, Biblioteka Kulturno naslijeđe, “Veselin Masleša”, Sarajevo
1995.Hadžialagić, Husref, Gradiška u prošlosti, Geotisak d.d., Rijeka-Delnice
1997.Bećirbegović, Madžida, Prosvjetni objekti islamske arhitekture u Bosni iI Hercegovini
1987.Krzović, Ibrahim, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878. - 1918., Umjetnička Galerija Bosne i Hercrgovine, Sarajevo
1998.Kurto, Nedžad, Arhitektura Bosne i Hercegovine, Razvoj bosanskog stila, Sarajevo Publishing, Međunarodni centar za mir, Sarajevo
|
