početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Karađoz-begov hamam u Blagaju, historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 37/04.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 6. do 11. decembra 2003. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

            Historijska  građevina - Karađoz-begov hamam u Blagaju kod Mostara proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. 1345, broj zk. uloška 1053, posjedovni list broj 633, k.o. Blagaj, Grad Mostar, gradsko područje Jugoistok,  Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

 

II

 

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije)  dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika. 

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            I stupanj zaštite obuhvata prostor definiran u tački I stav 2. ove odluke.

            Potrebno je osigurati provođenje sljedećih mjera:

            - Izvršiti istraživačke radove, radove konstruktivne sanacije i konzervacije, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine.

            - S ciljem zaštite od daljnjeg propadanja utvrđuju se sljedeće mjere:

  1. čišćenje objekta od otpadaka, šuta i nanosa zemlje;
  2. čišćenje zidova od rastinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika;
  3. analiza nosive konstrukcije ostataka kupole i zidova;
  4. skidanje onih struktura konstrukcije za koje je prethodno ispitivanje nedvojbeno utvrdilo da postoji opasnost od obrušavanja;
  5. snimanje, konzerviranje i prezentiranje na adekvatan način skinutih struktura;
  6. sanacija i statička konsolidacija ostataka kupole i zidova;
  7. konzervacija postojećeg stanja;
  8. zaštita  zidova i ostataka kupole od utjecaja atmosferilija;
  9. zabrana odlaganja otpada.

            - Nije dopušteno izvođenje radova koji bi mogli ugroziti nacionalni spomenik, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika.

            - Potrebno je na osnovi odgovarajućeg projekta izvršiti uređenje parcele na kojoj se nalazi nacionalni spomenik, osigurati pristupne staze i izvršiti hortikulturno uređenje.

            - Na osnovi odgovarajućeg projekta izvršiti iluminaciju nacionalnog spomenika i rasvjetom osigurati čitljivost vrijednosti spomenika.

            - Moguća je rekonstrukcija nedostajućih dijelova objekta u izvornom obliku, iste veličine, od istog ili istovrsnog materijala, primjenom istih tehnoloških pristupa u najvećoj mogućoj mjeri, a na osnovi dokumentacije o izvornom obliku.

            - Rekonstruirane dijelove riješiti u sklopu projekta na način kojim će se osigurati čitljivost.

            - Izvršiti statičku konsolidaciju zidova na osnovi prethodnog ispitivanja i statičke analize.

            - Kameni ulomci objekta koji se nalaze na parceli, ili koji su demontirani zbog opasnosti od obrušavanja u fazi zaštite od daljnjeg propadanja, bit će snimljeni, konzervirani i ponovno ugrađeni u objekat.

            - Poželjno je vraćanje izvorne ili njoj najsličnije  namjene objekta.

            - Objekat je moguće koristiti u kulturne i edukativne svrhe, za tradicionalno zanatstvo koje ne zagađuje okoliš, za trgovinu i ugostiteljstvo, a na način koji neće ugroziti spomeničke vrijednosti. 

 

IV

 

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i konzervaciju.

 

VI

 

             Ova odluka dostavit će će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine  i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provođenja mjera utvrđenih u tač.  II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije   (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

 

VIII

 

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» .

 

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

Predsjedavajuća Komisije

Ljiljana Ševo

Broj: 08.1-6-1029/03-6

6. decembra 2003. godine                                                  

Sarajevo                                                                                      

 

 

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

            Na osnovi člana 2. stava 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Komisija je na sjednici održanoj 14. jula 2000. godine donijela odluku o stavljanju Karađoz-begovog hamama u Blagaju kraj Mostara na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 419.

            U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući opis i fotografije, te podatke o oštećenjima u toku rata,

- dokumentaciju o lokaciji imovine ,

- dokumentaciju o sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

- historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

            Na osnovi uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Pristup objektu Karađoz-begovog hamama u Blagaju kraj Mostara je sa jugoistočnog odvojka puta Mostar-Blagaj prema Karađoz-begovom mostu na rijeci Buni. Objekat je smješten uz samu rijeku Bunu, 20-ak m sjeveroistočno od Karađoz-begovog mosta. Nalazi se na lokaciji koju obuhvata k.č. 1345, broj zk. uloška 1053, posjedovni list broj 633, k.o. Blagaj, općina Mostar – Jugoistok, Federacija Bosne i Hercegovine.

            Pristup objektu je sa zapadne strane. Podužna osovina objekta je u pravcu istok-zapad, paralelno sa rijekom Bunom.

 

Historijski podaci

            Pod vođstvom Ahmed-vojvode osmanska vojska je zauzela Blagaj poslije 3. juna 1466. godine (Šabanović, 1982, 44). U isto vrijeme osvojena je sjeverna Hercegovina.

            Zauzimajući Blagaj, Osmanlije nisu zatekle veće i jače podgrađe. U popisu iz 1477. godine o njemu se govori kao o selu sa nekoliko kuća u kojem je smještena posada. Podgrađe je tad naseljavalo šest domaćinstava, odnosno tridesetak stanovnika. Kako je stari grad izgubio stratešku važnost, broj se stanovnika u podgrađu povećavao, tako da u 17. stoljeću Blagaj ima 170 kuća. Prolazeći kroz Blagaj 1664. godine, Evlija Čelebija zatiče pet mahala sa 450 kuća (Čelebija, 1996, 459). Godine 1737. izvršena je ćefilema (jamčenje) u četiri blagajske mahale. Tom prilikom upisano je 136 muškaraca sposobnih za rat, od kojih je 14 krišćana. Pretpostavlja se da je te mahale nastanjivalo 130 domaćinstava sa približno 650 stanovnika.

            Novo naselje Blagaja nastalo je uz tri vodena toka: uz Suhi potok u Harmanu, uz Suhi potok u Galičićima, te uz koridor rijeke Bune, odnosno saobraćajnice iznad njega. Kako je još Čelebija zamijetio, formirano je pet mahala: Carska, Hasan-agina ili Donja mahala, Dol, Bunsko i Galičići, dok su posebno vođene mahale Podgrađe, Kosor i Tvrđava, kao zasebna teritorijalna jedinica (Hasandedić, 1997, 15).

            U središnjem dijelu naselja, u Carskoj mahali, nastala je čaršija, trgovačko-zanatski centar naselja. U istoj mahali, uz obale rijeke Bune, podignut je krajem 16. stoljeća hamam.

Na razvoj arhitekture utjecao je i religiozni osjećaj. Muslimani  su dužni, pored svakodnevnog obrednog pranja (abdest), da najmanje jednom sedmično operu i cijelo tijelo. Za te potrebe grade se po svim muslimanskim domovima kućne banjice, a po gotovo svim naseljima javna kupatila ili hamami. Hamami su u Bosni i Hercegovini građeni kao javne zadužbine vakifa; njihova upotreba, način upravljanja sa njima i sa prihodima koji budu stečeni upotrebom hamama utvrđivani su vakufnamom ili zakladnicom. 

            Karađoz-begov hamam u Blagaju je sagrađen krajem 16. stoljeća, nešto iza 1578. godine, iz sredstava Karađoz-begovog vakufa. Po svom tlocrtnom rješenju, pripadao je dvostrukim (čifte-hamami) hamamima. Napušten je poslije kuge koja je ovim prostorima harala 1814. godine (H. Kreševljaković, Banje u BiH, str. 101).

            Kao svi vakufski objekti i hamami su se svake godine izdavali pod kiriju javnim nadmetanjem. Svaki hamamdžija je imao svoj namještaj, dok je vakuf bio dužan vršiti sve popravke.

            Osoblje u hamamu su činili hamamdžija (upravnik hamama i blagajnik), peštemaljdžija (osoba koja se je brinula o stvarima potrebnim za kupanje), tallak (osoba čiji je glavni posao bio masiranje, ali i kupanje i otiranje posjetilaca ako su oni to tražili), ćulhandžija (ložač u hamamu) i kahvedžija (osoba koja je pravila kahvu i pripremala nargile).

 

Podaci o vakifu Zaimu hadži Mehmed Karađoz-begu

            Zaim hadži Mehmed-beg je rodom iz Bijelog Polja, 12 km sjeverno od Mostara. U Mostaru je poznat kao Karađoz-beg. Iz njegove vakufname saznajemo da je imao tri sina, a iz natpisa na džamiji da je bio brat velikog vezira Rustem-paše i hercegovačkog namjesnika Sinan-paše koji je upravljao Hercegovinom od 1549. do 1574. godine. Karađoz-beg je umro u Mostaru oko 1564. godine gdje je i sahranjen u haremu svoje zadužbine, Karađoz-begove džamije.

            Karađoz-beg predstavlja najvećeg dobrotvora ne samo Mostara već i Hercegovine. U svojoj zadužbini je ostavio: džamiju, medresu, mekteb, imaret, musafirhanu i han u Mostaru; most, mekteb i han u Konjicu; mekteb i han u Potocima kod Mostara; most na Buni, dva mosta na Lištici; i han u Čičevu. Iz sredstava ovog vakufa sagrađen je kasnije i jedan hamam u Blagaju kod Mostara.

            Za izdržavanje svojih zadužbina Karađoz-beg je ostavio i 42 dućana u mostarskoj čaršiji, 16 tabhana (kožara) blizu imareta, 14 mlinica i 4 stupe (selo Kešpolje i izvor Bune), nešto zemlje i 300.000 osmanskih dirhema (H. Hasandedić, Mostarski vakifi i njihovi vakufi, 2000, str. 13-14).

 

2. Opis dobra

            Oblik i smještaj bosanskih hamama u strukturu gradova vezan je za utjecaj turskih hamama, koji u Bosnu donose Osmanlije. Turski običaji kupanja  najprije su u Anadoliji bili sučeljeni sa rimskim i bizantijskim običajima i  njihovim lokalnim anadolskim varijantama. Presudne za oblikovanje hamama su i islamske obaveze obrednog pranja tijela. Tako nastali oblik i funkcija u Bosni su dobili lokalne iskaze.

            Hamam je bio mnogo više od mjesta redovnog pranja tijela. Bio je društveno središte - mjesto u koje su ljudi svih društvenih položaja, svih starosnih dobi,  ljudi oba spola, dolazili slobodno, sa istim razlogom, i u njemu imali jednak tretman; u kojem su  zajedno, nakon parenje, masaže, struganja, kupanja i namirisavanja (muškarci mošusom, žene ambrom) ispijali topli napitak u prostoriji za odmor. Sa pojedinačnog stanovišta, hamam je bio porodično mjesto od najranijih dana života do njegovog kraja.

            Osnovni uvjeti za funkcioniranje hamama jesu osigurane voda i vatra. Svi su hamami masivni i veoma solidno izvedeni od kamena. Unutrašnjost  hamama često je bila dekorirana, a objekti su prekrivani kupolama i kupolicama, pa su dobijali i vanjski monumentalni iskaz. 

            Tipološki, na osnovi tlocrtno-prostornog rješenja, hamami se dijele na tek-hamame (jednostruke) i  čifte-hamame (dvostruke). U tek-hamame žene su mogle dolaziti u toku dnevnih sati, a muškarci rano ujutro ili navečer. U čifte-hamamima dijelovi za žene i dijelovi za muškarce su bili potpuno odvojeni.  Neki hamami u Bosni i Hercegovini su bili složeni, pa su osim muškog i ženskog dijela, imali dio za nemuslimane. Primjer takvog hamama je Gazi Husrev-begov u Sarajevu, koji je imao dio za obredno kupanje Jevreja.

            Hamami su bili popločani velikim kamenim pločama, a presvođeni kupolama ili bačvastim svodovima od sedre, s olovnim pokrovom. Na  svodovima  i kupolama su bila usječena okna, najčešće zvjezdoliko izrezana i u nizovima poredana, pokrivena masivnim, oblim, jako ispupčenim staklenim kapkom (slonovo oko).

            Glavni materijali za gradnju hamama su bili kamen i sedra, dok je kreč izmiješan sa kečetom (posebno obrađena sastrugana dlaka sa goveđih koža) služio kao malter. Zidovi su bili debljine od 70 do 155 cm, vanjski uvijek nešto deblji od unutrašnjih.

 

            Svaki hamam je imao najmanje tri prostorije: šadrvan (apodyterium) koji je služio kao čekaonica i garderoba i u njemu je obično služen čaj ili kahva, kapaluk (tepidarium) je prostorija za pranje tijela sapunom i vodom, te za odmor poslije kupanja, i vruću prostoriju halvat (caldarium), u kojoj su tijela bila izložena pari.  Pored ovih, svaki hamam je imao i dvije pomoćne prostorije: haznu, odnosno rezervoar za vodu, i ćulhan ili ložionicu, te nužnik.

            Šadrvan je prva prostorija u koju bi posjetilac stupio ušavši u hamam. Svoje ime je dobila po vodoskoku ili šadrvanu smještenom u sredini ove prostorije. Izvedba i ljepota vodoskoka,  te dekoracije po zidovima i kupoli, su šadrvan činili najreprezentativnijom prostorijom hamama. Osnovica šadrvana je bio kvadrat, a presvođena je kubetom, koje je na sredini imalo otvor kroz koji je dolazila svjetlost. Drugih otvora u zidovima nije bilo, sem vrata, jer se svjetlost u cio hamam uvodila isključivo odozgo, iz razloga izbjegavanja promahe. Uz zidove šadrvana su bili tzv. kafazi, odnosno, ložama slične pregrade sa zastorom na ulazu, a iznad njih je bila galerija. U ovim pregradama su se posjetioci skidali, a na galeriji, poslije kupanja, odmarali. Bilo je hamama gdje u čekaonici nije bilo ni vodoskoka ni kafaza, već su uz zidove bili minderluci široki i do 2 m.

            Kapaluk je prva prostorija do šadrvana. Služio je kao prostorija u kojoj su se posjetioci nakon kupanja odmarali, dok je u zimskom periodu korišten i kao garderoba. Osnovica kapaluka je bio pravougaonik, a presvođen je bačvastim svodom. Uz zidove su se nalazile široke klupe.

            U većim hamamima iz kapaluka se ulazilo u mejdan, predvorje halvata. Osnovica mejdana je bio kvadrat, a presvođen je kupolom. Daskama ograđeno odjeljenje u uglu mejdana, taršhana, je služilo za depilaciju prije kupanja. U mejdanu se nalazila i sofa - estrada, na kojoj bi poslužitelj masirao goste.

            Iz mejdana, ili iz kapaluka u manjim hamamima, se ulazilo u halvat. Po izgledu halvat je bio sličan mejdanu, a razlika je bila u namjeni. Halvat je bio prostorija za kupanje i banjanje. U dva ili tri ugla halvata su se nalazile sofe – estrade, 30-40 cm visoke, kvadratne površine, na kojima se za vrijeme kupanja sjedilo i ležalo za vrijeme parenja. To su bile kade hamama. Između dvije estrade je bila kurna, odnosno kameno korito s izdubljenjem sličnim šupljoj polulopti, bez otvora za otjecanje vode. Iznad kurne su bile dvije slavine od mjedi. Topla voda je zahvaćana bakrenim zdjelama (súsak), koje su najčešće bile ukrašene raskošnim ornamentima. Prosipanjem tople vode na zagrijane ploče caldarijuma proizvođena je vodena para. S obzirom na oblik halvata i smještaj estrada, u jednom halvatu su mogle biti najviše tri estrade i dvije kurne.

            U halvatu ili mejdanu pojedinih hamama se nalazio i jehudijski hauz ili mikve, mali bazen za ritualno pranje Jevreja.

            Idući iz šadrvana, preko kapaluka i mejdana, temperatura u hamamu se povećavala, i u halvatu, kao posljednjoj prostoriji u kojoj se boravilo, bivala najveća.

            Navedene prostorije hamama su stajale na stupovima od sedre, jer je ispod svih prostorija hamama, osim ispod šadrvana, bio prostor sličan podrumu. U halvatu i u šadrvanu pod je bio nešto nagnut na jednu stranu za otjecanje upotrijebljene  vode, naročito iz halvata prema vratima i odavde, u ploče uklesane olukom preko kapaluka, u nužnik.

            Prostorije hamama imale su drvena vrata -  sva na jedan kanat, osim glavnih. Širina im je bila 80-90 cm, a visina do 180 cm. Iznad ulaznih vrata u tepidarium i halvat je u zid bio  zabijen jedan jak čavao, za koji je užetom bila privezana poteža drvena klada (tomruk), i kada se ulazilo, trebalo je jače gurnuti vrata. Pri otvaranju vrata, gornji bi im rub zapeo za uže, i dok su se vrata otvarala, tomruk se dizao, a čim bi prolaznik prošao, tomruk bi se vratio u svoj normalan položaj i usljed naglog pada udario u vrata i tako ih zatvorio.

            Hazna je dio hamamske zgrade koji je bio ukopan u zemlju. U tom dijelu bila je ukopana peć, dok je loženje vršeno iz ćulhana. Iznad peći je bio bakreni kotao do kojeg je dovođena voda. Loženje je vršeno iz ćulhana, koji se sastojao iz dva dijela: hypocaustuma i praefurniuma. Praefurnium je predvorje ćulhana, koje se nadovezivalo na haznu, a po unutrašnojsti je bio sličan kapaluku. Veći dio tog predvorja je bio ukopan u zemlju i nalazio se na istoj razini sa podom hypocaustuma. Hypocaustum su bile podrumske prostorije hamama, i ulaz je bio ispod kazana u hazni. Na hypocaustumu su bila željezna vrata. Nakon unošenja drva, vrata bi se zatvorila i zamandalila. Ložilo bi se, uglavnom, dva puta dnevno, i to ujutru i predvečer.

            Voda za hamam se dovodila izravno iz rijeke, kroz glinene ili drvene čunkove, dakle izgradnjom posebnog vodovoda za hamam, ili, ako se voda nije mogla uvesti u hamam čunkovima, onda se upotrebljavalo vodeno kolo kakvim se služe vrtlari pri natapanju vrtova za vrijeme suše.

Iz ukopanog dijela hamama, kanalima u zidu i ispod ploča, provođen je vreli zrak u caldarium i ostale prostorije.

            U svakom hamamu bilo je i poveće dvorište, u kome su bile drvarnice.

(Hamdija Kreševljaković, 1991., str. 20-23).

 

            Iako današnji ostaci Karađoz-begovog hamama upućuju na to da je hamam pripadao jednostrukim (tek-hamami), Hamdija Kreševljaković navodi da je hamam u Blagaju, po svom tlocrtnom rješenju pripadao dvostrukim (čifte-hamami) hamamima (H. Kreševljaković, Banje u BiH, str. 101).

 

            Karađoz-begov hamam u Blagaju je bio popločan velikim pločama, a presvođen kupolama i bačvastim svodovima.

            Prema dokumentaciji Alije Bejtića i Hamdije Krešavljakovića, koji su prilikom svojih istraživanja tokom 30-ih i 50-ih godina 20. stoljeća zatekli samo jedan trakt hamama, taj trakt se sastojao od:

            1. šadrvana (čekaonica i garderoba – apodytermium, prostor sa vodoskokom u sredini). Prema dostupnim crtežima  hamama u Blagaju (Alija Bejtić, Spomenici osmanlijske arhitekture u BiH) u sredini te prostorije nije bilo vodoskoka. Osnovica prostorije šadrvana je bila kvadrat, dimenzija 4 x 4 m, sa zidovima debljine 70 cm, presvođena kupolom, koja je na sredini imala otvor za prirodno osvjetljavanje. Visina prostorije šadrvana do tjemena kupole je iznosila oko 4,5 m. Osim vrata, na bočnom zidu se nalazio i prozor (pogled prema rijeci Buni). Uz bočne zidove šadrvana nalazili su se minderluci širine i do 2 m;

            2. kapaluk (prelazni zagrijani prostor - tepidarium) je prva prostorija do šadrvana. Osnovica kapaluka je bila pravougaonik, dimenzija 1,5 x 2,1 m, sa zidovima debljine 70 cm, presvođen bačvastim svodom, visine oko 3 m. Temperatura ove prostorije je bila viša u odnosu na temperaturu u šadrvanu. Uz jedan bočni zid se nalazila široka kamena klupa. Namjena kapaluka u zimsko doba je bila za svlačenje, a inače se koristila za odmaranje poslije kupanja  i izlaganja pari (banjanja). Na drugom bočnom zidu kapaluka se nalazio ulaz u dva nužnika. Uobičajno kod dvostrukih hamama je bilo da se kanali nužnika oba odjeljenja svode u jedan bazen iza hamama, a odavde kanalom otječu dalje. Taj bazen zvao se džehenemluk, a kanal džeriz;

            3. halvat (prostor za kupanje - caldarium). U hamamu u Blagaju ispred halvata se nije nalazio mejdan – predvorje halvata kao kod većih hamama. Osnova halvata je bio kvadrat, dimenzija 2,3 x 2,1 m, sa zidovima debljine 70 cm, natkriven kupolom, visine oko 3,5 m do tjemena kupole. U tri ugla halvata bile su sofe: estrade, 30-40 cm visoke, oblika četvrtine kruga. Na njima se sjedilo za vrijeme kupanja i ležalo za vrijeme banjanja. To su kade hamama. Između dvije estrade je bila kurna. Iznad kurne su po dvije slavine od mjedi za toplu i hladnu vodu. U halvatu hamama u Blagaju su bile tri estrade i dvije kurne;

            4. hazna (rezervoar za vodu). Iza halvata nalazila se zasvođena, kapaluku slična prostorija – hazna, dimenzija 1,1 x 2,1 m, visine oko 3 m. U hazni se grijala voda i kroz cijevi, položene u zidove, razvodila po prostorijama za kupanje, dok je hladna voda tekla ravno iz vodova cijevima položenim u zidove. U sredini hazne bio je kazan od bakra, ali postavljen tako da mu je dno okrenuto prema stropu hazne, a otvor prema ognjištu, tako da je plamen dodirivao njegovu unutrašnjost, a ne spoljašnost. Pod hazne je bio u istoj visini s podom hamama. Cijev, kroz koju je tekla hladna voda u haznu, sezala je upravo do iznad kazana. Cijevi, kroz koje je topla voda iz hazne razvođena po hamamu, bile su 100-120 cm iznad poda hazne, te tako nije nikada moglo nestati tople vode. Ova zaliha tople vode zove se maja. U haznu se moglo ući kroz samo jedan otvor iz halvata, na kojem je bio željezni kapak koji se otvarao samo onda kad je haznu trebalo popravljati;

            5. ćulhan (mjesto gdje se ložilo). Jedan dio hamama je bio ukopan u zemlju, pa su ispod cijele zgrade, osim ispod šadrvana, bile prostorije slične podrumu i na isti način zidovima podijeljene kao i prostorije iznad. To je bio hypocaustum. Ulaz u hypocaustum je bio preko vanjskog, nenatkrivenog stepeništa, smještenog u produžetku hamama, opozitno od hazne. Prvo se pristupalo u praefurnium, predvorje ćulhana. Osnova praefurniuma je bio pravougaonik, dimenzija 2,5 x 2,1 m, natkriven kupolom. Visina do tjemena kupole je bila oko 4,5 m. Iz praefurniuma se pristupalo u ćulhan - ložionicu, koji je bio smješten ispod hazne. Topli vazduh je cirkulirao ispod ploča i kroz mnogobrojne cijevi, skrivene u zidovima hamama i izlazio na male otvore, slične šupljim valjcima koji su se nalazili oko tambura kupole. Na taj način su se zagrijavali i podovi i zidovi zgrade.

 

            Hamam u Blagaju je bio jedan od rijetkih hamama koji je izgrađen pored rijeke iz koje se voda uzimala pomoću kola (specijalnog žlijeba).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine, Karađoz-begov hamam u Blagaju je evidentiran i valoriziran kao spomenik II kategorije.

            Karađoz-begovo hamam u Blagaju uvršten je na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 419.

 

4.  Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

              Nema podataka da su vršeni bilo kakvi konzervatorsko-restauratorski radovi.

 

5. Sadašnje stanje dobra

            Objekat Karađoz-begovog hamama je napušten nakon kuge, 1814. godine. U toku II svjetskog rata je izravno pogođen bombom, i tom prilikom je dosta uništen. Opisujući hamam, prilikom obilaska nakon II svjetskog rata, Hamdija Kreševljaković je zapisao: »Nad halvatom ženskog hamama očuvalo se kube, dok su svodovi iznad ostalih prostorija, što se još vide (praefurium, hazna, halvat i kapaluk muškog odjeljenja), porušeni, kao i cijeli kapaluk ženskog odjeljenja. Nestalo je i trijema iz koga se je ulazilo u hamamske prostorije i koji se prostirao duž cijele zgrade prema rijeci Buni. Danas se može ući u muško odjeljenje samo pomoću čamca. I pod je u hazni provaljen, pa se vidi šupljina ispod halvata i kapaluka.»

            Uvidom na licu mjesta, novembra 2003. godine, ustanovljeno je da su se od Karađoz-begovog hamama djelimično sačuvale prostorije šadrvana, kapaluka i halvata.

            Svi sačuvani zidovi objekta su prekriveni rastinjem; unutar objekta je nabacana zemlja. Od navedenih prostorija su sačuvani samo zidovi i dio kupole nad šadrvanom. Pristup unutar objekta nije moguć s obzirom  na nanose zemlje pomiješane sa rastinjem i obrušene dijelove objekta.

            Prilikom većeg vodostaja, rijeka Buna dolazi do zidova hamama.

 

III -   ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.

Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

                        A. Vremensko određenje

                        B. Historijska vrijednost

                                    (veza građevine sa historijskom ličnošću)

                        D. Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

                                    iv. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru

                        F. Ambijentalna vrijednost

                                    ii. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja

                        G. Izvornost

                                    v. Položaj i smještaj u prostoru

 

Sastavni dio ove odluke su:

-         fotodokumentacija,

-         grafički prilozi.

 

Korištena literatura

            U toku vođenja postupka proglašenja mjesta i ostataka historijske građevine Karađoz-begovog hamama u Blagaju kraj Mostara nacionalnim spomenikom, korištena je sljedeća literatura:

 

1953.    Bejtić, Alija, Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod Turskom vladavinom, III-IV, 1952-53, Veselin Masleša, Sarajevo, 1953.

 

1954.    Hamdija Kreševljaković i Hamdija Kapidžić, Stari Hercegovački gradovi, Naše starine br. 2, str 9-10, 1954.

 

1976.    Hivzija Hasandedić, Glasnik vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, Sarajevo, str. 18, 1976.

 

1991.    Kreševljaković, Hamdija, Izabrana djela III – banje, vodovodi, hanovi i karavansaraji, Veselin Masleša, Sarajevo, 1991.



Karađoz-begov most i hamam u Blagaju na BuniKarađoz-begov hamam u Blagaju 2003.Karađoz-begov hamam u Blagaju, 60-ih godina XX vijeka 


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: