Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 3/10.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 11. oktobra 2003. godine, donijela je

O D L U K U

I

Prirodno-graditeljska cjelina – Korito Bregave sa mlinicama, stupama i mostovima, općina Stolac, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik čine svi objekti mostova, mlinica, stupa i badnjeva smješteni na rijeci Bregavi u potezu od mahale Poplašić do Ošanića (uključujući i objekte u ove dvije mahale), vodopad Pjene, Provalije i Veliki Bent, obalni prostor rijeke Bregave, te obje obale do unutrašnjih granica saobraćajnica koje se protežu paralelno sa rijekom, a na potezu od mahale Poplašić do Podgradske džamije. 

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č. 1308/1 (stari premjer), posjedovni list  broj 198, z.k. izvadak broj Iskaz I;  k.č. IV/29 (stari premjer), posjedovni list broj 198, z.k. izvadak broj Iskaz I; k.č. VII/34 (stari premjer), posjedovni list broj 883, z.k. izvadak broj 1041; k.č. VII/33 (stari premjer), posjedovni list broj 771, z.k. izvadak broj 151, k.o. Stolac i k.č.  488/1 (stari premjer), posjedovni list broj 308, z.k. izvadak broj 358, k.o. Ošanići, općina Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik se  primjenjuju  mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

II

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, restauraciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne prostorno-planske dokumentacije na nivou izvedbenog plana za nacionalni spomenik.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

S ciljem trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

I stepen zaštite obuhvata prostor definiran u tački I, stav 3. ove odluke.

-          Dopušteni su isključivo konzervatorsko-restauratorski radovi, radovi na rekonstrukciji izvornih objekata ili njihovih izvornih dijelova, radovi koji će da osiguraju održivu upotrebu objekata, radovi na redovnom održavanju objekata prirodno-graditeljske cjeline, uključujući i one radove čiji je cilj prezentacija nacionalnog spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

-          Nije dopušteno izvođenje radova koji bi mogli ugroziti nacionalni spomenik, odnosno izgradnja novih objekata u zoni nacionalnog spomenika, nadogradnja, proširivanje i slični radovi na postojećim objektima;

-          Nije dopuštena sječa niskog i visokog rastinja, izuzev sanitarne sječe ili sječa stabala koja ugrožavaju stabilnost i konstrukciju objekata;

-          Nije dopušteno postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

-          Prilikom rekonstrukcije, restauracije, konzervacije i redovnog održavanja objekata prirodno-graditeljske cjeline obavezno sačuvati izvorni izgled i tip krovne konstrukcije objekata, koristiti izvorne materijale uz primjenu izvornih tehnika;

-          Sve primijenjene metode i stepeni intervencije moraju biti čitljivi;

-          Preporučuje se zadržavanje izvorne namjene objekata. Eventualna nova namjena objekata ne smije dovesti do izmjene izgleda objekta ili njegove neposredne okoline (zabrana izmjene horizontalnih i vertikalnih gabarita, unutrašnjih i vanjskih fasada objekata, krovnih ploha ili unutrašnjih dispozicija; zabrana postavljanja nadstrešnica i sl.). Eventualna nova namjena ne smije narušavati vrijednosti ambijenta, kao ni spomeničke vrijednosti objekata;

-          Izraditi projekat hortikulturnog uređenja obala rijeke Bregave na osnovu prethodno urađene valorizacije;

-          Osigurati izradu detaljnog Plana zaštite nacionalnog spomenika koji se odnosi kako na na cjelinu tako i na pojedinačne objekte unutar zaštićenog prostora iz tačke I ove odluke;

-          Osigurati izradu detaljnog Plana konzervacije koji će uključivati mjere zaštite za prirodno i graditeljsko naslijeđe;

-          Osigurati izradu programa detaljne valorizacije flore i faune korita i obale rijeke Bregave svakih 5  godina;

-          Na osnovu valorizacije flore i faune korita i obale rijeke Bregave svakih 5 godina izraditi projekat održive zaštite endemskih i ugroženih vrsta, te sprovesti projekat, a posebno vrsta: Salmothymus obtusirostratis oxyrhirichus, Chondrostoma kneri,  Barbitistes yersini, Poecilimon elegans, Platycleis orina i Ephippiger discoidalis;

-          Nije dopušten ribolov u rijeci Bregavi na potezu od mahale Poplašića do Podgradske džamije;

-          Dopušteno je isključivo korištenje biorazgradivih deterdženata u stupama koje zadržavaju svoju namjenu;

-          Nije dopušteno pranje vozila, na obali rijeke ili u rijeci Bregavi; ispuštanje otpadnih voda u rijeku i odlaganje otpada;

-          Nije dopuštena izgradnja brana, kanala ili ostale infrastrukture za generiranje hidroenergije na rijeci Bregavi;

-          Nije dopuštena eksploatacija sedrinih naslaga iz korita rijeke Bregave;

-          Nije dopušteno mijenjanje toka rijeke Bregave, niti betoniranje njenog korita;

-          Nije dopušteno uklanjanje vegetacije i polaganje umjetnih plaža;

-          Nalaže se identifikacija potencijalnih zagađivača rijeke Bregave i njene obale, sanacija istih, te izrada plana upravljanja otpadom, otpadnim vodama, okolišem i prirodnim resursima.

S ciljem hitne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere:

-          Izrada preliminarnog snimka postojećeg stanja kojim će se utvrditi stanje i oštećenja objekata prirodno-graditeljske cjeline;

-          Izvođenje radova hitnih mjera zaštite na najugroženijim objektima (rekonstrukcija i restauracija krovnih konstrukcija, zamjena oštećenih dijelova krovnih pokrivača, injektiranje strukturalnih pukotina i sl.);

-          Izrada detaljnog snimka postojećeg stanja prirodno-graditeljske cjeline kojim će se utvrditi postojeće stanje objekata u pogledu stepena očuvanosti izvorne strukture i izgleda, tačan stepen oštećenja svakog pojedinog objekta, te uzroci devastacije objekata i vrijednosti prirodno-graditeljske cjeline;

-          Izrada projekta konzervacije, restauracije i revitalizacije na osnovu projekta snimka postojećeg stanja;

-          Konzervacija i restauracija objekata prema projektu konzervacije;

-          Izrada programa i plana održavanja objekata prirodno-graditeljske cjeline uz definiranje organizacije koja će biti zadužena za provođenje navedenog programa;

-          Izrada programa revitalizacije nacionalnog spomenika.

S ciljem zaštite vrijednosti prirodno-graditeljske cjeline, utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata prostor u širini od 50 metara s obje strane rijeke Bregave, od granica nacionalnog spomenika. U tom pojasu utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-          Nije dopuštena gradnja novih objekata kao ni nadogradnja, proširenje ili izmjena na objektima u zaštitnom pojasu koje mogu ugroziti ili narušiti izgled i vrijednosti nacionalnog spomenika;

-          Sve nelegalno izvedene intervencije na objektima u zaštitnom pojasu se moraju ukloniti i objekti vratiti u prvobitno stanje;

-          Zabranjeno je podizanje reklamnih tijela, oglasa i oznaka koje narušavaju vizure i zaklanjaju prirodno-graditeljsku cjelinu;

-          Zabranjena je izgradnja infrastrukturnih objekata; dalekovodnih stupova, trafostanica i sl. bez odobrenja nadležnog ministarstva i mišljenja nadležne službe zaštite.

IV

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu.

VI

Ova odluka bit će dostavljena Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II-V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Danom donošenja ove odluke, sa Privremene liste nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02, «Službeni glasnik Republike Srpske», broj 79/02, «Službene novine Federacije BiH», broj 59/02 i «Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 4/03), brišu se nacionalni spomenici upisani pod rednim br. 590. i 591.

X

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 02-6-993/03-1

8. oktobra 2003. godine

Sarajevo

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi člana 2. stav 1. Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,  “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika donijela je odluku o stavljanju mlinica i Mosta na Adi na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, pod rednim br. 590. i 591.

U skladu sa odredbama zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

Izjava o značaju dobra

Prirodno-graditeljska cjelina korita Bregave sa mostovima, mlinicama i stupama predstavlja izuzetno vrijedan spomenik i svedočanstvo o umijeću gradnje narodnog graditelja.

Također, s obzirom da je nastajala kontinuirano u periodu od tri stotine godina, svjedoči o načinu života stanovnika Stoca, njihovim svakodnevnim potrebama i načinima privređivanja.

Bregava je kraška rijeka koja izvire u Dolu ispod planine Hrgud i ulijeva se u Neretvu u Klepcima kod Čapljine. Najvećim dijelom svoga toka protječe kroz Stolac i tako čini okosnicu njegovog historijskog razvoja. Rijeka je bistra, najčešće brza, dva puta razdvojena u rukavce i opet sjedinjena. Rijeka pravi dva veća prirodna vodopada - iznad Begovine, poznat kao Pjene, i iznad Prope, poznat kao Provalije. U 18. vijeku na rijeci je sagrađeno više bentova, pregrada, preko kojih voda pravi umjetne vodopade. Najpoznatiji je Veliki benat kod Šarića ljetnikovca. Od srednjeg vijeka do danas u Stocu je sagrađeno 15 mostova, od kojih 10 predstavlja historijske građevine. 

Rijeka je korištena kao prirodna datost za razvoj privrede i saobraćaja. Mnogobrojni arhitektonski objekti na rijeci, djela domaćeg graditelja, svjedoče o uzajamnoj povezanosti, socijalnom razvoju i interakciji ljudi i prirodnog okruženja

Mlinice sa mlinovima za žito i stupe sa badnjevima za valjanje, pranje i bojenje sukna su bile građene na Bregavi od 15. vijeka. U 18. vijeku mlinovi su dio zaklada nekih znamenitih stolačkih vakifa - mlinice, stupe i badnjeve imale su obitelji: Mehmedbašić, Behmen, Rizvanbegović, Šator, Leto, Matić, Mahmutćehajić, Lalić, Buzaljko, Elezović, Turković, Haračić, Sidran, Soldin i druge. Mlinice su duge građevine koje su poput mosta sa više svodova građene na rijeci. Zidovi su im bili od lomljenoga kamena, a dvostrešni krov pokriven kamenom pločom. Mlinica je imala onoliko mlinova koliko je svodova bilo u njezinoj konstrukciji. Nekad je jednu mlinicu držalo više mlinara. Stupe su jednostavne kamene građevine sa dvoslivnim krovom, nekad građene na kat, a uz njih su bili badnjevi i korita za valjanje, bojenje i pranje sukna. Mlinice i stupe su obično građene jedne uz druge na mjestu na kojem je pogodan tok rijeke.

Do II svjetskog rata život građana Stoca je značajno ovisio o Bregavi s obzirom da su na njoj su bili smješteni privredni objekti koji su osiguravali život stanovnika.

U Stocu je do danas sačuvano, u potpunosti ili u ruševinama, 12 cjelina sa mlinicama, stupama i badnjevima.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom, izvršen je uvid u:

-          dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (posjedovni list i kopiju katastarskog plana),

-          podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-          historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1. Podaci o dobru

Lokacija

Prirodno-graditeljska cjelina korito Bregave sa mlinicama, stupama i mostovima se proteže kroz cijeli grad Stolac, obuhvatajući rijeku i sve objekte izgrađene na njoj.

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji označenoj kao k.č. br. 1308/1 (stari premjer), upisan u posjedovni list pod brojem 198, zemljišnoknjižni izvadak broj Iskaz I; k.č. br. IV/29 (stari premjer), upisan u posjedovni list pod brojem 198, zemljišnoknjižni izvadak broj Iskaz I; k.č. br. VII/34 (stari premjer), upisan u posjedovni list pod brojem 883, zemljišnoknjižni izvadak broj 1041; k.č. br. VII/33 (stari premjer), upisan u posjedovni list pod brojem 771, zemljišnoknjižni izvadak broj 151; k.o. Stolac i k.č. br. 488/1 (stari premjer), upisan u posjedovni list pod brojem 308, zemljišnoknjižni izvadak broj 358; k.o. Ošanići, općina Stolac, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Historijski podaci

„Uz rijeku Bregavu, koja izvire iznad Stoca, a ulijeva se u Neretvu kod Čapljine, nalazimo tragove ljudskih naselja iz svih epoha, od neolita, preko Ilira i Rimljana, do srednjeg vijeka, Turaka i najnovijeg doba. Sam Stolac, gradić koji se razvio u gornjem toku ove rijeke, veoma je staro naselje.“(1)  

Stolačka čaršija, u formi u kojoj je danas zatičemo, počela se razvijati početkom 16. vijeka. Formirana je uz rijeku Bregavu koja čini njenu urbanu kičmu. Nukleus čaršije, najstarije i polazno mjesto njenog razvitka predstavlja područje oko Čaršijske džamije. „Mala čaršija razvila se uz Podgradsku džamiju, a Ćuprijska čaršija je razvijena oko hamama i Ćuprijske džamije. Nizovi privrednih i javnih građevina povezivali su Malu i Ćuprijsku čaršiju sa Carskom i tako činili stolačku Čaršiju.“(2)   

„Kada se spomene Stolac, onda većina poznavalaca ovog grada pomisli na sveukupnost i raznolikost kulturnog naslijeđa. Međutim, prvi vizuelni dojam koji osjeti stranac u Stocu jeste obilje vode u ovoj oazi u kršu.“(3)   

Rijeka Bregava predstavlja žilu kucavicu grada Stoca, okosnicu njegovog svakodnevnog života. Do II svjetskog rata život građana Stoca je značajno ovisio o Bregavi  s obzirom da su na njoj su bili smješteni privredni objekti koji su osiguravali život stanovnika. Nakon II svjetskog rata privreda Stoca se značajno promijenila ali je sama rijeka i dalje ostala kao mjesto oko kojeg Stočani grade svoju svakodnevnicu; u šetnjama, ljetnim kupanjima, okupljanjima na brojnim mostovima, izlascima na terase kafana koje se pružaju uz rijeku. 

Vječno preplitanje i uzajamna zavisnost čovjeka i rijeke ogleda se i u samoj njenoj slici – vodeni tok i njene obale su nezamislive bez mnogobrojnih mostova koji ih spajaju, mlinica i stupa u kojima se ogleda život koji rijeka pomaže, vodenih slapova koji unose živost i dodatnu ljepotu prirodnom toku rijeke.

Kulturni krajolik rijeke Bregave svakim danom podsjeća na prošlost Stoca, grad u koji su dolazili ljudi iz raznih okolnih krajeva da bi mljeli žito i sukali platno. Rijeka sa svim malim privrednim kamenim objektima izgrađenim na njoj je direktno vezana sa živućom tradicijom njenih stanovnika. Kulturni krajolik rijeke Bregave uvijek će odražavati kulturu i način života koji ga je i formirao kroz dugi vremenski period.

Kulturni krajolik rijeke Bregave i danas je veoma živ u pamćenjima ljudi, ne samo stanovnika Stoca već i onih čiji su preci dolazili tu sa konjima natovarenim žitom i platnom. O rijeci Bregavi, njenim mlinicama, stupama i mostovima i danas se prepričavaju priče, legende, pjesme.

Rijeka Bregava sa svom usitnjenom i izrazito narodnom arhitekturom izgrađenoj na njoj predstavlja mjesto neizostavno u životu svakog građanina Stoca.

Mostovi, mlinice i stupe na rijeci Bregavi

„Kako se grad razvijao duž Bregave uz obje obale, a pri tome je voda u priličnoj mjeri što prirodno, što vještački razvedena, razumljivo je da je od najstarijih vremena ovdje moralo biti i mostova. Interesantno je da ih Evlija ne spominje, mada druge objekte tačno nabraja. Također se ni kasnije ni arhivski podaci, ni putopisci, kao po dogovoru, opće ne osvrću na mostogradnju u Stocu, iako je sigurno još u doba Rimljana, a naročito u srednjem vijeku ovdje morao biti barem jedan solidan prelaz preko rijeke. Lokalitet „Mostine“ vezan je valjda upravo za najstariji prelaz preko Bregave, a u prošlom vijeku Truhelka mu je ovdje našao i tragove – zidane temelje triju stubova od tesanog kamena koji su most nosili. Širina mosta iznosila je 3 m, razmak  stubova 4 m, a širina stubova 0,96 m.

Danas u Stocu postoje tri velika kamena mosta i četiri manja, svi su oni u upotrebi i u relativno dobrom stanju. Premda se razlikuju veličinom, koncepcijom, starošću, detaljima, itd., povezuje ih zajednička crta, tj. da su svi odreda ostvarenja domaćih majstora i da se prisustvo školovanog graditelja iz centra ovdje čak ni posredno ne osjeća.“ Čovjek koji s određenim interesovanjem prođe kroz Stolac, moraće osjetiti najneposredniju vezu ovih mostova s objektima primitivne proizvodnje najčišće utilitarnosti, bez bilo kakvih stilskih pretenzija, kao što su stare mlinice na istoj rijeci. Upravo te mlinice, kakvih je u Stocu nekada bilo veoma mnogo, a i do danas ih se sačuvao izvjestan broj, izražavaju strogoću svoje funkcionalne forme, tu ograničenu vezanost domaćeg graditelja za kamen i polukružne svodove, kao njegovu najlogičniju konstruktivnu formu. U dugim ritmičnim nizovima, koji put po desetak jednakih lučnih otvora premošćuje jazove i nosi na sebi goleme pogonske građevine. Graditelj koji je umio svojom primitivnom tehnikom i materijalom koji mu se najneposrednije našao pri ruci da sagradi preko rijeke kuće koje spajaju dvije suprotne obale, razumljivo da nije imao naročitih problema kada je trebalo na konstruktivnim principima graditi most. Primijenio je isti materijal, isti konstruktivni sistem, isti način izvođenja. Istina, rasponi otvora na mostovima su postali veći. No treba shvatiti da on nije pravio male raspone svodova pod mlinicama zato što se bojao većih otvora, već zato što je upravo promjer mlinskog kamena, kao primarnog pogonskog elementa, diktirao raspon protočnog otvora.“(4)  

Mostovi, a posebno mlinice i stupe, mali objekti, građeni od strane domaćeg majstora sa jednom jedinom željom – da pomognu i omoguće život građana Stoca, predstavljali su najznačajnije privredne objekte u gradu, sve do kraja II svjetskog rata.

Osnovu stolačke ekonomije u periodu od 16. do polovine 20. vijeka činilo je mlinarstvo, a od 18. vijeka i prerada kože.

Identifikovane i danas prepoznatljive kroz nazive pojedinačnih vlasnika, mlinice pripadaju jednom tipu građevine, bez velikih razlika u sistemu gradnje.

Potiču iz jednog perioda gradnje i nastaju kao objekti koji u organizmu Čaršije su ti koji kao “nesavršeni”  “odražavaju” savršene strukture.

Najstarija znana vakufnama, koja sadržava podatak o mlinici datoj u vakuf za potrebe održavanja, potiče iz 1815. godine, tako da se može i pretpostaviti njihov nastanak, početak 19. vijeka. Ipak, s obzirom na naseljavanje i urbanizaciju Stoca u 16. vijeku, veoma je moguće da neki od mlinova potiču još iz ranijeg perioda.(5)  

Prema Azri Gadžo-Kasumović, a pozivajući se na pisanje Fehima Dž. Spahe, još u srednjovjekovno doba je postojao i radio jedan mlin na Vidoštici/Bregavi.(6)

Muhamed Elezović u svom radu navodi da mlinice spominje „Evlija Čelebija 1664. godine u svom putopisu. On kaže da se u Dolu na Bregavi nalazi deset mlinica koje pokreće voda.“(7)  

Kako navodi Ale Poljarević, izvjesni Memibegović je u gradu u 18. vijeku zabilježio 180 mlinskih kola, što bi značilo da je Stolac tada imao oko 22 mlinice (sa osam mlinskih kola). Mlinarstvo je značajnu ekspanziju doživjelo nakon I svjetskog rata, za vrijeme Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca(8). O tome svjedoče i podaci o zakupu i koncesiji na mlinice iz ovog perioda, kao i perioda do II svjetskog rata koji se čuvaju u Arhivu Hercegovine.

Kako navodi Muhamed Elezović, mlinice u Stocu su bile u gravitacionoj zoni seljaka do 40 kilometara udaljenosti prema Ljubinju i do 40 kilometara prema Bileći. Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije u Stolac je svakodnevno dolazilo na stotine konja sa tovarima žita za mljevenje. Kao pratnja privredi razvilo se i ugostiteljstvo; uz mlinice su otvarane kafane. Poznate kafane u koje su svraćali mlinari bile su hotel „Evropa“ na Propi, kafana Islama Jaganjca i kafana Doma kulture. Osim kafana uz mlinice su obavezno otvarane i trgovine.(9)   

„Od Inat ćuprije do Provalija bilo je osam mlinica. U mlinici pored Doma kulture radila su braća Adem i Meho Haračić. (...) Na Pogledu je radio moj otac Meho Elezović i moj brat Ibrahim (Šaban) Elezović. (...) Iznad njegove bila je mlinica Ibre Gerina i Mehe Tucakovića. Uporedo s tom mlinicom nalazila se i mlinica Salke Lete, a pored samih Provalija mlinica Osme Turkovića (Kolumba). (...) Ove mlinice nalazile su se desno od korita rijeke Bregave. Na lijevoj strani, pored Provalija, bile su mlinice Sule Buzaljka i njegovog sina Bajre, a nešto niže mlinica Huse Buzaljka ii Džafera Sidrana. U Begovini su se nalazile dvije mlinice. One su bile u vlasništvu begova. Jedna se nalazila sa desne, a druga sa lijeve strane Bregave. U prvoj je radio Nusret Rizvanbegović, a u drugoj Murat Haračić, zvani Brale. U Podgradi su bile dvije mlinice. Jedna se nalazila pored Alipašine džamije, u Novaku. To je bila Ružića mlinica, a radila je na kolo vertikalno postavljeno na rijeci. Druga mlinica nalazila se pored Muftićevine. (...) U donjem toku rijeke Bregave, u Vidovom polju, i sada se nalazi mlinica Ćamila Dizdara (Ošanićka mlinica). Na vrelu Bregave u Dolu(10) nalazile su se, a i sad su neke u dobrom stanju, mlinice porodica Škrba, Brkića i Stolica.“ (11)   

Stupe u Stocu su bile vječiti pratioci mlinica, ali također i zasebni objekti sa zasebnim zanatom koji je činio značajnu privrednu granu Stoca.

„Stuparski zanat ne može se tačno smjestiti u određeni vremenski period, a vjerovatno datira iz onog perioda kad su ljudi počeli da razvijaju određena zanimanja. To je otprilike srednji vijek. Stolački majstori imali su svoje mušterije i s njima su održavali poslovne veze sve do prošlog rata 1992. godine. Najviše su poslovali sa Podvelešcima od Mostara (Žulje, Žuberin, Rabina, Kokorina), sa Nevesinjcima (Zovi do, Odžak, Kifino selo), sa Trebinjcima (Šumljani, Grmljani, Poljica, Popovo polje, Ravno) sa Ljubinjcima i njihovom okolinom, te Bilećanima sa zaseocima. Mušterije iz bliže okoline Stoca, kao i sami Stočani redovno su dovozili svoju robu na pranje u ove stupe. Sela iz bliže okoline Stoca su Berkovići, Bitunja, Žegulja, Poplat, Kruševo i druga. Vunene deke prevožene su kamionima. (...) Stupe su u Stocu imale gravitacionu zonu od 80-100 kilometara uzduž i poprijeko. Ljudi iz cijele Hercegovine i Dalmacije stoljećima su donosili i dogonili u Stolac svoja sukna za valjanje. Valjanje sukna u stupama bilo je aktuelno dotle dok nisu izumrli i posljednji stupari u Stocu, a to se desilo otprilike krajem sedamdesetih godina prošlog vijeka. Ostali su samo badnji za pranje suknenih i pamučnih deka, kao i tepiha, a i danas su u upotrebi.”(12)

„U Stocu je nekada bilo jedanaest stupa, a na izvoru Bregave u Dolu dvije. (...)Od Inat ćuprije do Provalija bilo je sedam stupa. Na Pogledu sa lijeve strane bile su stupe Ibrahima Elezovića (jedan badanj), Salkana Turkovića i Alije Buzaljka. Svi ovi stupari bili su dobre zanatlije, a stupe su im bile na otvorenom prostoru. Salkan Turković imao je stupe pored plaže Kreševac. (...) Alija Buzaljko imao je stupe iza mlinice Salke Lete. Tu je bila i kamena kućica (dućan) pokrivena pločom, a bila je namijenjena za prenoćište mušterija. (...) Sa desne strane, pored Provalija nalazile su se četiri stupe. Na početku sam rekao da su bile vlasništvo Sule, Džeme i Adema Buzaljka. Na Propije bilo čak pet badnjeva. U Begovini pored vodopada ”Pjene” bile su dvije stupe u zgradi. One su bile u vlasništvu Muhe Buzaljka. U dvorištu ove zgrade iza mlinice bila je jedna stupa i dva badnja. Ova stupa na otvorenom i jedan badanj bili su u vlasništvu Nusreta Rizvanbegovića. On je imao dvoje stupe i jedan badanj i na lijevoj strani rijeke Bregave ispod kanala za navodnjavanje. Preko puta sadašnjeg restorana ”Centrala” nalazila su se četiri badnja Alije Premilovca (Olrajt), a sada su u vlasništvu njegovog sina Jusufa (Juse).

U Stocu danas ne radi ni jedna stupa. Ostala su samo tri badnja. Jedan badanj u ispravnom stanju nalazi se na Pogledu (Bivše stupe Alije i Muhe Buzaljka), drugi ispravan badanj je na Propi u stupama Sule Buzaljka. U ovim stupama kao i u mlinici danas radi Ibrahim (Bajre) Buzaljko zvani Batan. On je popravio dedinu mlinicu i radi u njoj. (...) U Begovini radi jedan badanj. Tu radi unuk Muhe Buzaljka Emin. (...) Danas se u ovim badnjima peru pamučne deke i tepisi.” (13)  

Mlinarstvom i stuparskim zanatom bavilo se više porodica od kojih Elezović navodi sljedeće: Haračić, Elezović, Tucaković, Leto, Turković, Buzaljke, Sidran, Rizvanbegović, Kukolj, Miličević, Šator, Trkeš, Dizdar i Soldo (mlinari); te Buzaljke, Elezović, Turković, Rizvanbegović, Brkić, Stolica, Škrba i Dizdar (stupari). (14)  

Grad Stolac i korito rijeke Bregave svoj današnji izgled i kontrure dobio je tokom 18. vijeka, kada i nastaje najveći broj mostova, mlinica i stupa.

Objekti mlinica i stupa su bili u aktivnoj upotrebi sve do kraja II svjetskog rata. Nakon II svjetskog rata mlinice i stupe se polako zaboravljaju i napuštaju. Osnovni razlog za to jeste promjena načina funkcioniranja privrede u Stocu i postepeno odumiranje objekata male privrede. Ubrzana industrijalizacija, elektrifikacija, neodržavanje, ali i namjerno rušenje, kao i ratno razaranje u periodu od 1992. do 1995. godine dovelo je do toga da se danas u Stocu nalazi samo sedam mostova, desetak mlinica i par stupa. Ipak, ove gradnje na vodi i dalje svjedoče o simbiozi ljudskog djelovanja u zadatom prirodnom okviru, vječitoj upućenosti čovjeka na prirodu koja u ovom slučaju nije bespovratno uništena već naprotiv obogaćena ljudskim djelovanjem. 

2. Opis dobra

Prirodno-graditeljska cjelina korita Bregave u Stocu predstavlja specifičan način korištenja prirodnog potencijala – vode koji podržava biološki diverzitet izuzetno značajnog i vrijednog prirodnog lokaliteta. Mnogobrojni arhitektonski objekti na rijeci, djela domaćeg graditelja, svjedoče o uzajamnoj povezanosti, socijalnom razvoju i interakciji ljudi i prirodnog okruženja.

Prirodno-graditeljska cjelina svjedoči o specifičnom načinu iskorištavanja prirodnih resursa koje je prije svega održivo. Lokacija objekata u prostoru svjedoči o želji domaćeg majstora da se na najjednostavniji način uklopi u postojeće prirodno okruženje bez da mu se nameće ili ga podčinjava svojim djelima. Sam način iskorištavanja vodenog toka ne doprinosi uništavanju prirodnog okruženja ili prirodnih potencijala; upravo suprotno-poštuje specifične karakteristike i granice prirodnog okruženja u kojem je smješten.

Prirodno-graditeljska cjelina korita Bregave u Stocu predstavlja cjelinu nastalu inicijalno zbog ekonomskih razloga koja se u postojeću formu razvila u interakciji sa prirodnim okruženjem i kao odgovor na njega.

Zaštita prirodno-graditeljske cjeline ne znači samo očuvanje objekata narodne arhitekture; kroz zaštitu prirodno-graditeljske cjeline doprinosi se zaštiti cjelokupnog okoliša koji predstavlja jedan od faktora prepoznavanja Stoca, podstiče održiva upotreba prirodnih resursa i pomaže održavaje prirodnih vrijednosti pejzaža.

Rijeka Bregava, prolazeći kroz Stolac, pravi slapove i vodopade, teče na raznim nivoima, pravi ade. Razuđena obala omogućava pristup vodi na mnogobrojnim mjestima, pružajući stanovnicima Stoca posebnu vezu sa rijekom. Na adama su formirane bašte, kupališta, stambeni kompleksi.

Smještaj rijeke u samom gradu omogućio je stvaranje drvoreda i šetnica skoro cijelom dužinom njenog toka kroz Stolac.

Vodopad Provalije, koji Bregava pravi nizvodno od stambenog kompleksa Begovina, za vrijeme proljetnih i jesenjih mjeseci oduzima posjetiocima dah snagom i ljepotom vode.

            Kamene građevine, mostovi i mlinice sa stupama, svojim oblikom, materijalom kao i smještajem na Bregavi, skladno dopunjuju njene prirodne ljepote, sjedinjuju se s njenim obalama čineći jedinstvenu prirodno-graditeljsku cjelinu koji odlikuje prvenstveno činjenica da je sve podređeno mjerilu čovjeka.

Dispozicija objekata duž rijeke Bregave, koja nije produkt osmišljenog djelovanja već poštivanja graditelja prema zatečenim vrijednostima i ljepotama, svjedoči o skladu prirodnog i graditeljskog naslijeđa.

Objekti mostova

„Stolački mostovi imaju izvjesnu zajedničku karakteristiku. Mada su nastali u vremenskom rasponu od barem tri stotine godina, svi su izvedeni sa polukružnim, odnosno segmentnim lučnim otvorima; nema klasičnog turskog prelomljenog luka. Svi su građeni od grubo priklesanog poluobrađenog kamena. Nema karakteristične nivelete sa usponom od obala i prelomom; dvaput je niveleta, uglavnom, ravna, jedanput segmentna, jedanput sa duplim prelomom – dakle, u svakom slučaju atipična za vrijeme nastanka objekata. Nema korkaluka od kamenih ploča, dapače ni vijenca, osim u jednom slučaju. Snažna domaća građevinska tradicija, koja, međutim, nikada nije ostvarila rješenja koja bi dostigla vrijednost standarda, ovdje nam se prezentira u punoj životnosti, koja preoblikuje srednjovjekovne romantične i mlađe turske forme u specifično svoj organični izraz.“ (15)  

U Stocu danas zatičemo sljedeće mostove (navedeni prema toku rijeke - nizvodno)(16):

Ćuprija u Begovini

Najmlađi od tri veća kamena mosta u Stocu bez sumnje je onaj u Begovini. Sagrađen je krajem osamnaestog ili početkom devetnaestog vijeka kada je jedna grana porodice stolačkih kapetana Rizvanbegovića iselila iz Vidoškog Grada i sebi sagradila odžak uzvodno uz Bregavu, na istočnoj periferiji naselja. Upravo po tom odžaku i cijeli je predio dobio naziv Begovina.

Veći dio Rizvanbegovića kuća u Begovini nalazio se na lijevoj obali; kako je porodica rasla, izvjesni njeni članovi grade sebi kuće i na desnoj strani. Tako je Ćuprija u Begovini prvenstveno bila važna za povezanost kuća ove moćne porodice, pa se begovi Rizvanbegovići i brinu za njeno održavanje i opravke sve do austrougarske okupacije.

I ovaj most ima pet lučnih otvora, kao i Ćuprija, ali se ni po načinu zidanja, ni po očuvanosti ne može mjeriti sa svojim starijim uzorom. Nesolidna gradnja dekadentne faze našeg bosanskohercegovačkog stvaralaštva pod orijentalnim utjecajima nije dugo odolijevala. Pošto je most bio napola porušen, došlo je do primitivne intervencije našeg doba, sa puno betona i nimalo sluha za likovnu vrijednost objekta; ovaj beton danas nam ne dozovljava ni da u grubljim potezima shvatimo kakav je bio prvobitni izgled Ćuprije u Begovini.

Lukovi mosta imali su nepravilan ovalan oblik; te nepravilnosti, moguće, u početku nisu bile tako jake, ali su vremenom uslijed slijeganja i deformacija sve više dolazile do izražaja. Dva svoda uz desnu obalu bila su iza Prvog svjetskog rata porušena, pa je umjesto rekonstrukcije odgovarajućim materijalom došlo do krpanja urušenih dijelova betonom. Također su betonom pokrpani donji dijelovi stubova mosta i danas se ne može reći tačno kakav im je bio osnovni oblik. Karakteristično je da je prvi stub uz lijevu obalu znatno širi u svojoj osnovi od ostalih stubova, pa tako i prvi otvor uz lijevu obalu izgleda izdvojen iz ritma ostalih lukova.

Niveleta mosta je gotovo u potpunosti ravna. Nema nikakvog vijenca koji bi je naglašavao, niti korkaluka, već je objekat završen podužnom betonskom ogradom, koja se direktno nastavlja na čeone zidove, i to u istoj ravni s njima.

Sa uzvodne strane preko mosta je proveden otvoreni betonski kanal za vodu, što je most još više suzilo i nagrdilo.

Vidljivi zidani dijelovi mosta izvedeni su od grubo priklesanog kamena, čije su spojnice na površini skoro potpuno isprane. Kamen u svodovima je nešto bolje obrađen.

Rasponi svodova na ovom mostu su ujednačeni, od 3,85 do 4,10 metara. Izuzetak čini svod uz lijevu obalu čiji je otvor svega 3,20 metara. Stubovi su široki po 1,75 m izuzev onog uz lijevu obalu, čija je širina 3,70 m. Širina kolovoza je 2,65 m, debljina ograda po 15 cm, a ukupna dužina sa prilazima 35,5 metara.

Ovaj most danas služi isključivo za pješački saobraćaj, što je uvjetovano kako slabim građevniskim stanjem, tako i malom širinom.

Intervencija na mostu, pri kojoj je objekat na opisani način nagrđen betonskim krparijama, bila je sigurno neophodna za njegov opstanak. Ta je intervencija, međutim, od kulturno-historijskog objekta, čija je vrijednost uz sačuvani ansambl Begovine bila neosporna, napravila objekat izrazito narušene autentičnosti i umnogome izgubljenih estetskih vrijednosti.

Most Sare Kašiković

Most se nalazi na desnom kraku Bregave iznad Ćuprije, idući prema Bregovini. Most je na jedan svod, čiji je luk segmentan, blizak polukrugu. Građen je od poluobrađenog kamena, koji je u svodu nešto bolje dotjeran, a u čeonim zidovima grublji i nepravilniji, te više utopljen u malter.

Sa nizvodne strane, iznad naglašenog zaključnog kamena svoda nalazi se ugrađena ploča s ćirilskim natpisom, koji kaže da je to Most Sare Kašiković, kao i da je godina gradnje – 1896. Čeoni zidovi i ograda spojeni su u jednu masu sa blago naglašenim prelomom na sredini.

Most spaja cestu paralelnu sa rijekom sa vrtovima na suprotnoj obali. Zbog razlike u nivoima dviju obala sa mosta se u vrtove na lijevoj obali silazi pomoću nekoliko stepenica, također izvedenih u kamenu. Budući da je most čisto privatnog karaktera, to su uz desnu stranu uz ulicu u nastavku ograde mosta podignuta dva stuba zidana od klesanog kamena, u koja su nekada bila učvršćena vrata za zatvaranje prelaza.

Raspon luka iznosi 8,40 m, a njegova visina iznad vode je 3,60 m. Debljina svoda je 40 cm. Širina staze na mostu je 1,87 m, debljina ogradnih zidova po 37 cm, ukupna dužina mosta sa kapijom i stepenicama iznosi 12,5 m.

Iako građen krajem prošlog vijeka, u doba autrougarske okupacije, on je u cijelosti izveden u ustaljenim tradicionalnim formama domaćeg graditeljstva i svakako ga je gradio domaći majstor. Posebno je interesantno da je ovo, sigurno, najveći most, za koji znamo, građen isključivo za privatne potrebe. S obzirom na tu činjenicu, s obje strane mosta su bile postavljene kapije za zatvaranje prelaza.

Ćuprija (Inat ćuprija)

U centru grada postoji most koji nema imena – Stočani ga jednostavno nazivaju Ćuprija. Štaviše, i okolni predio nazivaju Ćuprijom, a za džamiju kažu džamija na Ćupriji. Pored inače vrlo rustikalnog izgleda ovog mosta, mislimo da upravo pomanjkanje svake pobliže oznake rječito govori da je svakako ovo najstariji most u Stocu (ostali se nazivaju Podgradska ćuprija, Ćuprija u Bregovini, itd. što znači da su nastajali kasnije, kada je već jedan most postojao, pa ih je trebalo pobliže označiti).

Kada je Ćuprija nastala i ko ju je gradio ne može se reći, no nije isključeno da se radi o srednjovjekovnom objektu, koji je uz izvjesne adaptacije i povremene manje i veće popravke izdržao kao vrlo solildan most do naših dana.

Njena rustikalnost i pomanjkanje svakog stilskog detalja, koji bi nas bar donekle orijentirao na neko određeno vrijeme, te činjenica da se radi o najstarijem mostu u veoma starom naselju dozvoljava nam ovakve pretpostavke; dapače, dozvoljena je i dvojba ne počiva li ova građevina i na temeljima kakvoga rimskog mosta, mada sačuvana nadogradnja ni po čemu nije rimska.

Most ima 5 zasvođenih polukružnih otvora, koji po rasponu i visini rastu od obala prema sredini u pravilnom ritmu. Polukružni čeoni lukovi ocrtavaju se na uzvodnoj i nizvodnoj fasadi mosta jasnom profilacijom, naglašenom plastičnim uvlačenjem lukova u odnosu na čeone zidove, te preciznije obrađenim materijalnom lukova i svodova, u suprotnosti sa rustikalnijom obradom samih čeonih zidova.

Mjereno od lijeve obale prema desnoj, širine svodova i stubova su slijedeće:

-          Prvi svod           2,95 m

-          Prvi stub            1,20 m

-          Drugi svod         3,10 m

-          Drugi stub         1,80 m

-          Treći svod          3,75 m

-          Treći stub          1,60 m

-          Četvrti svod        2,90 m

-          Četvrti stub        1,60 m

-          Peti svod           2,90 m

-          Obalni prilazi     5,00  m

-          Svega               26,80 m

Širina kolovoza na mostu iznosi prosječno 4 m, ogradni zidići su debeli po 45 cm. Uzvodni istaci kreću se od 1,70 – 2,5 m, a nizvodni od 1,75 – 2,25 m. Po svojim dimenzijama najjači je drugi stub s lijeve strane.

Postignuta stabilnost građevine oblikovno je naglašena relativno uskim i veoma izduženim stubovima mosta, čiji oštri završeci, prema uzvodnoj, i nepravilono otupljeni kontrafori, prema nizvodnoj strani, izvijaju ispod osnovne konture objekta jače nego u ma kom drugom primjeru koji smo na ovom terenu obradili. Novija krpljenja ovih stubova cementnim malterom, na žalost, potpuno su prekrila njihovu osnovnu kamenu strukturu, pa je nemoguće reći koliko su ove preinake, pored toga što su prekrile primarnu strukturu, djelovale i na promjenu prvobitne forme.

Niveleta staze raste od obala prema sredini. Međutim, ovdje je došlo do odstupanja od osnovnog principa nivelete približno na sredini; umjesto toga vidimo formu laganog luka, prilično pravilnog, koji se u pogledu na most ocrtava na završnoj liniji ograde.

Na čeonim zidovima, koji su izvedeni od grubo priklesanog kamena, prilično utopljenog u malter i obraslog zelenilom, izuzev plastičnog ispada nad lukovima, nema nikakvih drugih plastičnih ili konstruktivnih detalja. Ovdje nema vijenaca ni korkaluka, već sami čeoni zidovi nadvisuju stazu na mostu toliko da ujedno formiraju i ogradu.

Iako najstariji od svih stolačkih mostova, ovaj je i danas najstabilniji i najčvršći most u ovom gradu.

Stolačka Ćuprija, horizontalno razvučena preko rijeke, do krajnosti jednostavna u konturama i detalju, srasla je s terenom i slikovitom okolinom, koji je sačuvala mnogo starije objekte, i prije svega, mjerilo. Ona impresionira posmatrača snagom svog likovnog izraza, u kome autoritet svrhe i stereotomska zatvorenost funkcionalno dosljedne forme jesu osnovni zakoni kompozicije.

Lučki most

Lučki most je pješački, sagrađen nakon II svjetskog rata uz primjenu savremenih materijala (armirani beton).

Konstrukciju mosta nose dva stuba.

Niveleta mosta je gotovo u potpunosti ravna.

Novi most

Most je sagrađen nakog II svjetkog rata. Izveden je od savremenih materijala (armirani beton).

Izgradnjom ovog mosta rasterećena je teškog teretnog saobraćaja Podgradska ćuprija s obzirom da ovaj most sada predstavlja glavni ulaz u grad Stolac iz pravca Mostara i Berkovića.

Mostić kod Šarića ljetnikovca

Most spada u manje prelaze preko vode na rukavcu gdje je vodotok uglavnom konstantan i bezopasan, što se posebno odražava na ukupnoj propusnosti triju otvora od jedva nešto preko tri metra, dok je dužina građevine u cjelini skoro 15 metara. Zanimljivo je da ovaj mostić ne premošćuje rukavac okomito na vodotok, već pod uglom; svodići pak prateći kretanje vode leže koso ispod gornje konstrukcije.

Most za prilaz Adi

Nalazi se na lijevom rukavcu Bregave, ispod Vidoškog Grada, a uzvodno od Podgradske ćuprije. Povezuje adu, u kojoj su sačuvane interesantne stare kuće Ljubovića i Jašarbegovića, sa glavnom ulicom u naselju.

To je mali most; ima tri svoda - raspona 2,40 m i dva stuba širine 1,70 m; ukupna dužina mu je 13,70 m zajedno s pristupima, a širina 3.10 metara, Budući da se u ovom Rukavcu Bregave vodostaj bitno ne mijenja u toku zime i poslije većih padavina, to su lučni otvori mali i nad vodom se ocrtavaju kao niski segmenti. Kao i ostali stolački mostovi, izveden je od grubog priklesanog kamena, nešto bolje obrađenog u svodovima, a slabije u čeonim zidovima, koji u jedinstvenoj masi prelaze u ogradu mosta.

Mostić je potpuno ravan a isto tako i njegova ograda.

Kada je nastao ovaj mostić, ne može se pouzdano reći, niti njegovi formalni elementi, daju osnova za bilo kakvo datiranje. Izgleda, međutim da je ada već bila dosta davno nastanjena, a arhitektonski detalji na nekim objektima, naročito prozori, govore da su morali nastati najkasnije u 17 vijeku. Nema razloga za pretpostavku da bi mostić bio mlađi, budući da je već prvim izgrađenim kućama na adi od momenta kad su nastali trebalo osigurati prilaz.

Most kod Podgradske džamije (Ali-pašine džamije)

Most spada, također, među manje prelaze u Stocu. On se, međutim, nalazi pod glavnim putem, koji je krajem prošlog vijeka proširen na preko sedam metara i time je skoro potpuno uništen prvotni dojam ovog mostića.

Most je građen od pritesanog kamena. Ima tri svoda. Lukovi svodova su izvedeni od pravilno klesanog kamena.

Podgradska ćuprija

Podgradska ćuprija se nalazi nizvodno od Ćuprije i prvi je stolački most na koji se naiđe kad se u ovaj grad dolazi od Mostara i Čapljine, preko Domanovića. Ime je, očito, dobio kao pobližu oznaku svog položaja, jer se nalazi na mjestu iznad koga dominira Stolački ili, kako se u historijskim izvorima naziva, Vidoški Grad. Da je ovaj most mlađi od Ćuprije govori ne samo pridodata pobliža oznaka, već i sama urbana struktura, u kojoj je jasna osnovna orijentacija naselja i javnih objekata u naselju prema Ćupriji, dok ovaj most ostaje neka vrsta ulaza u naselje. Za dokaz da je most znatno mlađi od Ćuprije može poslužiti i činjenica da se pokraj njega naselje razvilo, uglavnom, samo na lijevoj obali, što znači da nije nastala ona nužna ograničena simbioza mosta s urbanim ambijentom.

Ko i kada je gradio ovaj most, ne zna se, kao, uostalom, ni za ostale stolačke mostove, no prema nekim strukturalnim komparacijama skloni smo da pretpostavimo da nije stariji od početka osamnaestog vijeka. Na ključnom kamenu čela jednog svoda na nizvodnoj strani uklesana je godina 1898, što je, očito, godina opravke mosta u doba austrougarske okupacije, a ne godina gradnje.

Te godine su zapravo okupacione vlasti, u cilju osavremenjavanja saobraćaja, proširile most sa njegove nizvodne strane za nešto više od dva metra. Jedino ako se zađe pod svodove Podgradske ćuprije, može se uočiti linija ove dogradnje. Upotrebljivost mosta ovim je svakako poboljšana, ali je nesumnjivo objekat mnogo izgubio na svojoj ljepoti i eleganciji.

Podgradski most ima svega dva zasvođena lučna otvora, različite veličine, koji se oslanjaju na jedan stub u rijeci i dva priobalna podzida. Ovdje su obale više i korito rijeke dublje, pa je bila normalna koncepcija mosta sa nešto višim strijelama lukova, kako bi se normalnom položenom niveletom mosta povezali putovi na suprotnim obalama.

Različit raspon i visina lučnih otvora daju mostu osnovni asimetrični dojam. Stub ima trokutasti uzvodni završetak, koji u ukupnoj slici nije naročito naglašen. Nejednaka širina i približno ista visina lukova djeluju kao improvizacija, ili nesmotren postupak; u svakom slučaju, manjka proporcionalna usklađenost kao preduslov za harmonično djelovanje. Manji svod uz lijevu obalu ima raspon 5, a veći uz desnu obalu 8 metara, Stub je širok 2,5 m, isto toliko iznosi njegov istak na uzvodnoj strani. Širina kolovoza je 4,80 m, debljina ogradnih zidova po 35 cm, a ukupna dužina objekta sa prilazima oko 26,5 m.

Svodovi su izvedeni od sedre, sa zaključnim kamenom od krečnjaka na nizvodnoj strani. Svodnjaci su pravilni, klesani u radijalnim formama. Čeoni zidovi su neznatno istaknuti plastičnim diferenciranjem površina, ali je zato naglašena razlika u materijalu jer, za razliku od čeonih lukova na svodovima, koji su od sedre, ove fasadne plohe su od bijelog krečnjaka, u relativno pravilnim kvaderima, sa naglašenim fugama. Nizvodna fasada ovo naročito jasno pokazuje, dok se na jače patiniranoj uzvodnoj strani ta koloristički naglašena razlika dvaju materijala gubi. Način upotrebe materijala, kao i kontura većeg svoda, prilično podsjećaju na sarajevsku Koziju ćupriju, čiji je svod u današnjem obliku nastao početkom osamnaestog vijeka. Premda je ovaj stolački most daleko od dometa od pomenutog sarajevskog mosta, skloni smo da ih vremenski povežemo, te da tvrdimo da je i Podgradska ćuprija djelo domaćih majstora, pošto već znamo da su u osamnaestom vijeku i sve sarajevske mostove radili i obnavljali domaći majstori, većim dijelom angažovani iz Hercegovine.

Niveleta mosta je ovdje naglašena profiliranim vijencem, koji ide približno horizontalno od sredine jednog do sredine drugog svoda, tu se lomi i koso pada prema obalama. Sličan tretman vijenca naćićemo jedino još na Arslanagića – mostu kod Trebinja. Da li je iznad vijenca nekada bio korkaluk od kamenih ploča, kao na većini starih mostova, ne može se reći, tek danas je kao ograda izveden nadozid od dosta grubo obrađenog kamena i različite visine, na uzvodnoj strani, te od krupnih klesanaca, na nizvodnoj strani.

Most u Polju

Ovaj most se ne spominje kod Čelića i Mujezinovića u knjizi Stari mostovi u Bosni i Hercegovini. Nije poznat period gradnje ovog mosta, ali je pretpostavka da je sagrađen u 19. ili početkom 20. vijeka, s obzirom na primijenjene materijale, konstrukciju kao i vidljive prepravke na mostu.

Sagrađen je neposredno uz mlinicu u Polju. Građen je ustaljenim tradicionalnim formama domaćeg graditeljstva. Most ima četiri lučna otvora. Svodovi su zidani od pravilnih klesanaca u horizontalnim slojevima, čeoni lukovi su polukružni i za cca 3 cm uvučeni u odnosu na ravan čeonih zidova. Čeoni zidovi su građeni od poluobrađenog kamena.

Ograda mosta, kao ni izvorna niveleta nisu očuvane.

Niveleta mosta je gotovo u potpunosti ravna. Hodna površina je danas izvedena od betona. Ograda je improvizirana od željeznih stubova i žice.  

Objekti mlinica i stupa

Mlinice

Identifikovane kroz nazive pojedinačnih vlasnika, mlinice uglavnom pripadaju jednom tipu građevine, bez velikih razlika u sistemu gradnje.

Način izgradnje mlinica je u potpunosti podređen njihovoj funkciji i potrebi za njihovim postojanjem; ovi jednostavni ali neophodni privredni objekti su, počev od cjeline pa do najmanjeg detalja, u potpunosti rasterećeni svih suvišnosti, izvedeni bez dekoracija. Narodni graditelj je ove male objekte postavio u izvanredno prirodno okruženje bez potrebe da iskaže vlastito umijeće projektovanja i arhitektonskog izraza. Arhitektura je ovdje prateća potreba, nužno sredstvo za ostvarenje osnovnog cilja – funkcionalnosti.

Njihova dispozicija u prostoru ovisi isključivo o jačini toka same rijeke. Naime, mlinice su objekti koji nastaju na mjestima rijeke gdje ona ima umjerenu jačinu toka (radi kontinuiranog rada mlinskog kola), te je to i jedini preduslov za njihovu urbanističku predispoziciju.

„Čovjek koji s određenim interesovanjem prođe kroz Stolac moraće osjetiti najneposredniju vezu ovih mostova s objektima primitivne proizvodnje najčišće utilitarnosti, bez bilo kakvih stilskih pretenzija, kao što su stare mlinice na istoj rijeci. Upravo te mlinice, kakvih je u Stocu nekada bilo veoma mnogo, a i do danas ih se sačuvao izvjestan broj, izražavaju strogoću svoje funkcionalne forme, tu ograničenu vezanost domaćeg graditelja za kamen i polukružne svodove, kao njegovu najlogičniju konstruktivnu formu. U dugim ritmičnim nizovima, koji put po desetak jednakih lučnih otvora premošćuje jazove i nosi na sebi goleme pogonske građevine. (...) No treba shvatiti da on nije pravio male raspone svodova pod mlinicama zato što se bojao većih otvora, već zato što je upravo promjer mlinskog kamena, kao primarnog pogonskog elementa, diktirao raspon protočnog otvora.“(17)  

Mlinice na rijeci Bregavi u Stocu su građene kao prizemni objekti, uvijek podignuti iznad nivoa rijeke i uvijek pokriveni dvovodnim krovovima. Zbog postavke na terenu, uslovljene načinom rada mlinskog kola, posmatrajući nizvodnu fasadu stiče se utisak da su građene kao spratnice, gdje je sprat oslonjen na lukove prizemlja.

Unutrašnjost mlinice je jedinstvena površina unutar koje su smještena mlinska kola. Dužina objekta zavisi od broja mlinskih kola, odnosno od broja svodova nad kojima mlinica „stoji“ nad rijekom. Mlinska kola se redaju pravilno i ta ritmika se odražava na vanjskim fasadama u rasporedu lukova.

„Uz mlinicu je građen prostor za smještaj mlinara i pomeljara. Prostorija je imala ognjište i odžak ili peć za loženje vatre. Uz mlinicu je građena i štala za smještaj konja.“ (18)  

Prostor za boravak mlinara je smještan na samom ulazu ili kraju mlinice.

Za gradnju mlinice je korišten kamen krečnjak (vapnenac(19)) u krečnom malteru. Zidovi su građeni od pritesanog kamena dok su uglovi naglašeni fino klesanim kamenom. Pravilno klesani kamen je korišten i za definiranje prozorskih otvora, ulaznih vrata i izvođenje svodova.

Tragove malterisanih površina danas zatičemo samo na ulaznim fasadama tako da je pretpostavka da su samo one i bile malterisane. Unutrašnje fasade su bile malterisane, što se zaključuje po ostacima malterisanih zidnih površina na većini mlinica.

Prozori na mlinicama se izvode uglavnom na nizvodnim fasadama i tek se na pojedinim mlinicama, poput Elezovića mlinice, javljaju po jedan i na uzvodnoj fasadi. Također, ponekad se na ulaznoj fasadi javlja prozor za osvjetljenje sobe za boravak mlinara.

Prozori su izvedeni najčešće kao pravougaoni, različitih dimenzija (poredeći mlinice međusobno). Uvijek su uokvireni drvenim okvirima, sa drvenom gredom iznad njih i zatvoreni željeznim demirima.

Na unutrašnjim zidnim površinama (najčešće nizvodna fasada) izvedene su niše, nekada duple nekada jednostavne, pravougaone ili kvadratne. Pretpostavka je da su služile za postavljanje osvjetljenja u unutrašnjosti mlinica (fenjeri, svijeće i sl.). Kod pojedinih mlinica, niša je izvedena i na ulaznom zidu.

U unutrašnjosti mlinice i stupe iznad Poplašića (mlinica i stupa u Dolu) još uvijek je očuvan kamin.

Krovna konstrukcija je jedostavna i izvedena od drveta. Rogovi spregnuti horizontalnom vezivnom gredom i makazama se oslanjaju na horizontalne grede postavljene na fasadne zidove mlinica.

Krovna streha je minimalnih dimenzija.

Za pokrov je korištena kamena ploča(20).

Mlinice u Stocu su građene iznad nivoa glavnog korita rijeke. Voda za pokretanje mlinskog kola je dolazila preko umjetnog rukavca (jaz ili prokopnica) koji su pravljeni da bi se skrenula voda iz glavnog korita. Rukavac je imao akomulacionu funkciju i s ciljem postizanja pada pregrađen je bentom (ustavom) sagrađenim od kamena i maltera, ozidanim krečom i crvenicom. Od benta do mlinskog kola voda se sljevala niz žlijeb (korito), ranije pravljeno od debele lučeve daske ili kamena, a u novije vrijeme izliveno od betona. Potrebna udarna snaga vodenog mlaza postizala se nagibom žlijeba koji iznosi 30 do 45 stepeni i njegovim sužavanjem prema donjem dijelu. Na početku žlijeba u bentu postoji kapak od daske koji se spušta kada se zaustavlja voda i prekida rad mlina.

Uređaj za pokretanje mlina smješten je pod „ćemerom” od kamena, lučno zasvedenim ispod poda mlinice. Taj prostor naziva se izba. U izbi je smješten uređaj za pogon mlina, plazina ili kobila. Napravljeno je od crvenog hrasta koji može dugo opstati pod vodom. Na kobili je postavljeno drveno kolo, a u novije vrijeme je na nekim mlinicama ugrađivano i željezno od 9 do 17 izdubljenih kašika koje koriste snagu vode. Vreteno je dio osovine od drveta kojom se obrtaji kola prenose na mlinski kamen, koji predstavlja uređaj za mljevenje. U vreteno je ugrađena željezna osovina – senj koji prolazi kroz pod mlinice i šupljinu mlinskog kamena. Na senj je učvršćena željezna paprica koja je horizontalno uglavljena u gornji kamen mlina koji je pokretan. Mlaz vode iz žljeba pada na kašike mlinskog kola koje udarna snaga vode pokreće i prenosi na uređaj za mljevenje – mlinski kamen. Mlinsko kamenje je kružnog oblika, raspona od 100 do 110 cm, debljine od 15 do 30 cm. Iznad kamenog mlina nalazi se drveni sanduk ili koš u kojem stoji žito za mljevenje. On je trouglastog oblika i kroz suženi donji dio propada žito. Ispadanje zrna reguliše čeketalo. Žito pada na donji kamen, čiji razmak od gornjeg kamena regulira poluga te se na taj način postiže finoća brašna. Brašno ispada na pod u ograđenim drvenim gredama. 

Ovi uređaji za mljevenje žita nisu pretrpjeli većih promjena u posljednjih 300 godina, otkako datira prvi opis mlinice. U posljednje vrijeme jedina novina je upotreba kugličnih ležajeva i željezno kolo.(21)   

U enterijeru mlinica se još i danas zatiču mlinska kola i drveni sanduci.

Stupe

„U Stocu su mline vodenice, // U Stocu su stupe valjalice, // Mline melju, a stupe valjaju” Ova stara pjesma o stupama i mlinicama jasno nam govori da su mlinice i stupe bile nerazdvojni objekti. Gdje je bila mlinica, tu su bile stupe i badnji, a ako nisu bile skupa, onda su bile negdje u blizini. Ako bi seljak pošao u mlin, onda bi poveo dva konja. Na jednom konju bi bio tovar žita, a na drugom vunena ćebad i sukno za pranje i valjanje.(22)  

Stupe, kao najmanji objekti iz grupe kamenih gradnji na rijeci Bregavi, koncepcijski i urbanistički prate mlinove, te se javljaju čineći kompleks sa njima.

„U Stocu na rijeci Bregavi bilo je mnogo stupa. Sve one su funkcionirale do kraja prošlog vijeka (do 1992. godine). Pravljene su pored rijeke ili na adama i pravljene su od drvene građe. To su bili primitivni uređaji za valjanje i stupanje sukna. (...) Stupe su se obično pravile u zgradama, a neke su se nalazile na otvorenom prostoru. Stuparske zgrade zidane su kamenom krečnjakom i malterom. Bile su pokrivene pločom ili crijepom. U donjem boju (prizemlje) bile su stupe, a na spratu dućan sa krilom za sušenje sukna. Dućani su obično imali po dvije prostorije: u jednoj odžak, a u drugoj bi bile smještene mušterije. (...) Da bi se stupe pokrenule, izdvaja se jedan dio vode od riječnog toka posebnim rukavcima. Ovi rukavci imali su akumulacionu funkciju. Radi postizanja pada, pravljene su brane ili bentovi. Rukavac je pregrađivan sa raznim građevinskim materijalima kao što su kamen, malter, kreč i zemlja crvenica. Pregrađeni dio tzv. bent imao je nekoliko otvora (badža). Voda se slijevala niz žlijeb (drveno korito) do kola. Preko kola snaga vode pokretala je sve uređaje za stupanje. Kolo je montirano na vreteno. Vreteno se oslanja na drvenu kladu na koju žlijebom dolazi voda. U vretenu su ugrađeni drveni hrastovi krstaci za podizanje kola i malja. Na vodene kružnice stavljaju se gobelje. Na gobelji su ugrađene po tri kašike (lopatice), tako da ih je ukupno dvanaest. Sukno se polaže u korito od hrastovog drveta koje udaraju naizmjenično jedan pa drugi malj. Maljevi su teški oko 90 kg svaki i u grebenu sastavljeni od tri zupca. Na gornjem dijelu stupe nalaze se gornjice koje nose maljeve. One su napravljene od kljenova drveta da imaju ljepši i tonalniji zvuk. Kad stupe rade, gornjice ječe kao ratnički bubnjevi. Njihova jeka čula se na udaljenosti od 3 kilometra. Ta jeka stupa, hučanje vodopada Provalije, miris brašna iz mlinica, te šarenilo boja ćilima, serdžada, ćenareva, deka i tepiha stvarale su poseban ugođaj kod onih ljudi koji su znali šta je stolačka čaršija. Bio je to pravi praznik za sva čula, a ne samo za oči i dušu.  Stupe su pravljene od 4 vrste drveta: bagrem, hrast, kljen, murva (dud).

Na početku sam kazao da su stupe služile za valjanje i stupanje posebnog sukna (sukno-ručno tkani proizvodi od vune). U stupama se uređuje sukno i raša od vune tkana u četiri nita, klašnje tkane od 8-9 niti, gunji i guber u 2 nita, himbulje, kabanice i bičalji. Ovi nabrojani proizvodi su od vune i služili su za nužne potrebe seoskog stanovništva.”(23)   

Dakle, stupe predstavljaju čisto privredni objekat. Javljaju se uvijek kao pratnja objektima mlinica. Najčešće, riječ je o maloj grupi objekata, o dva ili najviše tri objekta, gdje obavezno jedan objekat čini „stuparska radnja”, u kojoj se ugovara posao.

Drugi objekat je objekat same stupe, gdje se na spratu zimi suši veš a ljeti je predviđen neki drugi sadržaj. Same konstrukcije stupe, „drvena koljena” sa metalnim koševima, se nalaze izvan objekta u vodi, ali postoje i primjeri, gdje voda ulazi i u velike kamene „kotlove”, u dijelu objekta koji je u nivou sa vodom i skriveni su od atmosferilija.

Objekti stupa su izuzetno jednostavne strukture; zidani od pritesanog kamena i građeni kao spratnice sa međuspratnim i krovnim konstrukcijama izvedenim od drveta. Pokriveni su kamenim pločama. Vanjske fasade su malterisane. Pravilno klesan kamen je ostavljen vidljiv na lukovima svodova koji uokviravaju tok vode koji izlazi iz podrumskih „kotlova“. Građeni su bez ikakvih dekoracija kao objekti čisto utilitarne prirode.

U Stocu danas zatičemo sljedeće mlinice, odnosno komplekse mllinica sa stupama (kompleksi navedeni prema toku rijeke – nizvodno):

Mlinice i stupe u Dolu ili iznad Poplašića

Kompleks, sagrađen na desnoj strani rijeke, sastoji se od mlinice, badnja, stupa i pratećeg objekta.

Objekat mlinice ima približno kvadratnu osnovu, dimenzija 4,66 x 4,79 m. Zbog konfiguracije terena, za razliku od svih drugih mlinica, iznad mlinice u Dolu je sagrađena još jedna prostorija u kojoj je očuvan kamin. Toj prostoriji se pristupa preko, danas, betonskog stepeništa. Mlinica ima dva mlinska kola.  

Prateći objekat je građen kao spratnica i sastoji se iz dvije odvojene prostorije. Okvirnih je dimenzija 9,50 x 5,00 m.

Stupe i badnjevi su građeni na otvorenom.  

Rizvanbegovića mlinica

Sagrađena je na lijevoj strani rijeke, uzvodno od stambenog kompleksa Begovina. Mlinica, okvirnih dimenzija 4,60 x 7,50, ima tri mlinska kola.

Kompleks mlinica i stupe sa badnjevima na Propi (ili mlinica iznad mosta Sare Kašiković ili Batan mlinica).

Kompleks, sagrađen na desnoj strani, sastoji se od mlinice, stupe sa ostavom i badnja.

Kompleks, prema smještaju na terenu možemo podijeliti na dva odvojena dijela. Uz cestu su, u jednom dvorištu, sagrađeni objekti mlinice, stupa sa ostavom (dućanom) i dva badnja. Dva badnja su sagrađena na otvorenom. Objekat stupa sa dućanom, okvirnih dimenzija 8,80 x 4,30 m ima pristup iz dvorišta. Objekat mlinice je okvirnih dimenzija 19,00 x 5,00 m. Ima sedam mlinskih kola i uz ulaz odvojenu prostoriju za mlinara.

Drugi dio kompleksa čini objekat mlinice, stupe i badnja.

Objekat stuparske radionice je okvirnih dimenzija 12,10 x 9,60 m.

Kako navodi Elezović, „I danas se takve prostorije (dućan uz stupu) nalaze na Propi kod Buzaljaka. Jedna je zgrada pored ceste i pokrivena je kamenim pločama. U njoj imaju dvije stupe, a u dvorištu dva badnja. Ta zgrada bila je vlasništvo Sule i Džeme Buzaljka. Na istom prostoru, ali pored rijeke Bregave nalazila se zgrada od kamena, ali pokrivena crijepom. U njoj su bile dvije stupe i dva badnja, jedan je badanj bio u prokopnici (rukavac) ispod te zgrade. Ove stupe bile su u vlasništvu Adema i Džeme Buzaljka-Zmaja.” (24)

Kompleks mlinica sa stupom na Provalijama (Tucakovića mlinica, Leto mlinica i kućica za sušenje veša)

Kompleks je smješten na lijevoj obali Bregave. Sastoji se od dvije mlinice i kućice za sušenje veša.

Tucakovića mlinica je okvirnih dimenzija 14,60 x 5,40 m. Mlinica je oslonjena na pet lukova.

Leto mlinica je okvirnih dimenzija 12,85 x 5,30. Mlinica je oslonjena na pet lukova.

Kućica za sušenje veša je okvirnih dimenzija 6,80 x 3,10

Mlinice na Pogleđu

Elezovića mlinica

Sagrađena je na lijevoj obali Bregave. Okvirnih je dimenzija 16,60 x 5,00 m. Mlinica je oslonjena na osam lukova.

Turkovića mlinica

Sagrađena je na lijevoj obali Bregave, u dvorištu porodice Turković. Okvirnih je dimenzija 10,50 x 5,30 m. Mlinica je oslonjena na pet lukova. U unutrašnjosti mlinice se nalazi devet mlinskih kola i prostorija za mlinara smještena na kraju mlinice.

Mehmedbašića ili Behmenova ili Ćuprijska mlinica

Okvirnih je dimenzija 22,00 x 5,10 m. Mlinica je oslonjena na deset lukova. U unutrašnjosti mlinice se nalazi devet mlinskih kola i prostorija za mlinara smještena na kraju mlinice.

Ostaci podgradske mlinice

Smješteni su na lijevoj obali Bregave u neposrednoj blizini Podgradske (Ali-paša Rizvanbegovića džamije) i Podgradskog konaka. Otkriveni su prije godinu dana. Prema ostacima vidljivo je da je mlinica bila oslonjena na sedam lukova. Sačuvana je samo u nivou kote svodova.

Mlinica u Polju (u Vidovom Polju) ili Ošanićka mlinica

Sagrađena je neposredno uz kameni most na četiri luka. Zbog stanja u kojem se mlinica danas nalazi nije moguće utvrditi na koliko lukova je bila oslonjena. Pretpostavka je da je bila osloljena na četiri (danas još uvijek vidljiva) ili pet lukova.

Prirodno naslijeđe

Dolina rijeke Bregave se sastoji od sedimenata iz perioda krede i paleogena, prekrivenim kršnim padinama u kanjonu, i nizvodno od Stoca, sa aluvijskim nanosima (Vidovo Polje). Ovo područje ima dinardski karakter. Najkrševniji tektonski element je antiklinalni oblik kojim je kanjonski dio vodotoka izklesan. Antiklinala je prekinuta rasjedom, koji je nametnuo formiranje kanjonske doline od izvora blizu Stoca.

Debljina aluvijskih nanosa u koritu rijeke varira između 4 i 23 m. Aluvijski nanosi su se brže akumulirali nakon podizanja male brane uzvodno od Stoca. Krečnjak ispod taloga je visoko karstificiran i vodopropustan.

Izljev Bregava izvora izlazi usljed dobro nataloženog aluvijskog nanosa (naslaga koja začepljuje) kroz koju relativno mali dio vode curi tako da stalni dio toka nestaje tek nizvodno od Stoca.

Slivnik zone izvora Bregave obuhvata oko 396 km². Zona izvora se sastoji od Bitunja izvora i izvora Mali i Veliki Suhavići. Slivnik je podijeljen u dva područja. Jedno je direktni slivnik koji obuhvata veliku količinu planina Hrgud i Sitnica koje se nalaze u zoni između Dabarskog polja i regionalnog rasjeda između Ljubomirskog polja i Stoca. Drugo područje je indirektni slivnik, koji se sastoji od slivnika Dabarskog polja, koji obuhvata slivnike Trusinskog i Lukavičkog polja. Sva voda iz Dabarskog polja izljeva se kroz nekoliko velikih ponora, od kojih je najveci Ponikva ponor. Uz to, procentualno mali dio vode iz Fatničkog polja se izliva kroz izvore Bitunja – Suhavići.(25)     

Kvalitet vode rijeke Bregave varira. Na izvorištu, voda je oligosaprobna do slabo betamezosaprobna, dok u Stocu postaje oligosaprobna sa tendencijama pogoršanja. Na ušću je betamezosaprobna. U svim slučajevima, voda Bregave je alkalna, sa umjerenim sadržajima soli i visokim sadržajem kiseonika.(26)  

Ovo područje sa svojim naseljima endemskih oblika i drugim karakteristikama submediteranskog klimata je vrlo interesantno. Biljni pokrivač određuje izgled jednog kraja. Veza čovjeka i biljnog pokrivača je jasna. Na početku stoji zelena biljka, koja kao proizvođač organske hrane čini osnovu ishrane svake biocenoze. Uronjena vegetacija obogaćuje vodu kiseonikom, dok detritus postaje hrana za mnoge životinjske vrste koje žive u vodi. Makrofitska vegetacija pruža oslonac i zaštitu, naprimjer u sprečavanju erozije obrašćivanjem obala svojim korjenovim sistemima i podzemnim stablom.

Ove zelene oaze usred ogolićenog karsta, za koje je vezan opstanak posebnog i značajnog životinjskog svijeta najozbiljnije je ugrožen. U novije vrijeme, putem melioracija vodenih i močvarnih površina, snažno se potiskuje odgovarajuća vegetacija i fauna.(27) Vegetacija voda na području Bregave pripada redu Potametalija, i svezi Potamion eurosibiricum, ass. Mzriophzlleto-Nupharetum. Na ušću Bregave nalazimo močvarnu vegetaciju sveze Phragmition communis, ass. Scirpeto phragmitetum, te ass. Sparganieto-Chlorocyperetum longi.

Na obalama Bregave javlja se i vegetacija muljevitih obala Fimbristzlion Dichotomae, ass. Fimbristileto- Paspaletum. Također nalazimo vegetaciju poplavnih šuma, i to šume vrba, as.. Salicetum albae sa 14 vrsta, između ostalih Salix alba, Salix fragilis, Salix purpurea, Vitex agnus castus i dr. Sveza Populion Albae, šume topola se nadovezuje na uzak pojas vrbovih šuma, ili se miješa sa njima. Šume na obali nerijetko su stanište raznih ptica.

Interesantna je također vegetacija polupećina, koja pripada redu Adiatetalia, sveza Adiantum capillus Veneris-Eucladium, te vrsta Perietaria ramiflora. Ova rijetka i lijepa paprat, koja se naziva ‘venerine vlasi', obrašćuje svojim gustim busenjem specifična staništa. Na Bregavi se može naći na obali ispod mostova u Stocu(28). 

U Bregavi je identifikovana 51 vrsta dijatomejskih alga (Diatomophyceae).(29)   

Zoobentos (fauna dna) je po pravilu dobro razvijena u čistim, tekućim, posebno u brzo tekućim vodama. Dno tekućica naseljavaju predstavnici većeg broja grupa životinjskih organizama. Organizmima koji naseljavaju dno tekućica hrani se većina naših slatkovodnih, naročito salmonidnih vrsta riba.(30)    

U Bregavi su uočene, između ostalih, Mollusca: Ancylus fluviatilis, Oligochaeta, Hirudinea, Isopoda, Amphipoda, Decapoda, Ephemeroptera, Plecoptera, Coloptera i Trichoptera.

Riblja populacija srednjeg sliva rijeke Neretve je mješovita, što daje indikacije za rasprostranjenost ihtiofaune u rijeci Bregavi koja se ulijeva u Neretvu. Među endemima koji su registrovani, nalazi se i neretvanska mekousna (Salmothymus obtusirostratis oxyrhirichus), koja je nađena u Bregavi. Također podustva (Chondrostoma kneri) je endem koji se nalađen u Neretvi, a moguće da je i dio populacije rijeke Bregave. Pored ovih, potočna pastrmka, glavatica, zubatak, bijeli klen, babura, ukljeva, gaovica, gavčica, jegulja i cipol naseljavaju ove vode. Mriješćenje riba, te njihova pokretnost i mrijesna migracija kroz vodene tokove zavisi od mnogih faktora. Prisutnost brana, ribolov, te ulijevanje otpadnih voda u vodene tokove mogu znatno utjecati na prisutnost i opstanak ihtiofaune u vodama.

Pored ihtiofaune, u blizini vode često su prisutni razni insekti. Na području Stoca, sljedeći endemi su registrirani: Barbitistes yersini, Poecilimon elegans, Platycleis orina i Ephippiger discoidalis.(31)   

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Urbana cjelina Stolac (stari grad, urbana cjelina ispod grada sa 3 džamije, hamamom, 3 ćuprije, Begovina i više stambenih kuća) je evidentirana i valorizirana kao spomenik I kategorije.

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Ćuprija, Podgradska ćuprija i Ćuprija u Begovini, Stolac su bile evidentirane i valorizirane kao spomenici II kategorije.

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine, a u okviru najvrijednijih cjelina prirodne baštine, Dolina Bregave, općina Stolac, površine 1,5 ha je bila evidentirana i valorizirana kao lokalna vrijednost sa najstrožijim režimom zaštite – stepen zaštite II.

Komisija je na sjednici održanoj 14. jula 2000. godine donijela odluku o stavljanju mlinica i Mosta na Adi na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, pod rednim brojem 590. i  591.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Na objektima prirodno-graditeljske cjeline nikada nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi pod nadzorom službe zaštite naslijeđa.

Objekti su prema potrebi popravljani od strane samih vlasnika. Stoga su i intervencije na objektima neprimjerene (uvođenje novih i nekompatibilnih materijala poput betona, cementa i crijepa). Ipak, izvedene intervecije nisu dovele do konstruktivnih ili oblikovnih izmjena na objektima niti su narušile njihove vrijednosti (sve intervencije su najvećim dijelom reverzibilne).

Tokom četrdesetih godina 20. vijeka izvršeno je snimanje pojedinih mostova u Stocu. Tehnička dokumentacija se čuva u Arhivu Hercegovine.

Za mostovske objekte na rijeci Bregavi Čelić Džemal i Mujezinović Mehmed su tokom šezdesetih i sedamdesetih godina vršili istraživačke radove i dokumentiranje šest mostova. Rad je objavljen u knjizi Stari mostovi u Bosni i Hercegovini. U okviru istraživačkog rada obrađene su sve intervencije na mostovima koje su se ticale izmjene njihove strukture a za potrebe modernizacije saobraćaja. Radovi ove vrste su sprovedeni na Ali-pašinom mostu, Podgradskoj ćupriji i Mostu u Begovini. Za posljedicu su imali izmjenu prvobitnog izgleda ovih mostova (gubitak harmoničnog izgleda i „elegancije“ oblikovanja) usljed proširivanja vozne trase na mostu.

Objekti mlinica i stupa su prije 2004. godine dokumentirani samo djelimično, tačnije urađen je tlocrt i fasada tipične mlinice.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je tokom 2004. godine, u okviru svoje kampanje edukacije mladih studenata, izvršila snimanje svih tada dostupnih mlinica u Stocu. Pod nadzorom i vodstvom iskusnijih arhitekata snimljeni su situacija, tloctri, presjeci i fasade, kao i karakteristični elementi za sve naprijed opisane komplekse mlinica sa stupama i badnjevima, izuzev za mlinicu u Polju (Ošanička mlinica).

U okviru projekta pod nazivom “Program zaštite, prezentacije i integracije kulturnog, historijskog i prirodnog naslijeđa u turistički sektor hercegovačke regije“ finansiranog većim dijelom od strane Evropske unije, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je tokom marta i aprila 2007. godine izvršila čišćenje od samonikle vegetacije i otpada sedam mlinica sa stupama i tri mosta u Stocu.

Mlinica unutar kompleksa mlinica i stupe sa badnjevima na Propi (ili mlinica iznad mosta Sare Kašiković ili Batan mlinica) je nedavno obnovljena i stavljena u funkciju od strane samog vlasnika.

5. Sadašnje stanje dobra

Objekti mlinica i stupa u Stocu se danas nalaze u izuzetno lošem stanju koje je uzrokovano manjim ratnim oštećenjima, nedostatkom redovnog održavanja objekata i stavljanjem objekata van upotrebe.

Od dvadesetak objekata mlinica koliko navodi Elezović da je bilo u Stocu tokom 18. vijeka, danas je ostalo njih desetak.(32) Pojedini objekti mlinica su u potpunosti srušeni i danas su vidljivi samo njihovi tragovi.

Samo jedan objekat mlinice i badnja je obnovljen i u redovnoj upotrebi (Mlinica unutar kompleksa mlinica i stupe sa badnjevima na Propi – Batan mlinica).

Svi ostali objekti mlinica su značajnije oštećeni i izloženi uticaju atmosferilija. Također, unutar mlinica se stihijski odlaže otpad. Oštećenja objekata mlinica se ogledaju u nedostatku ili značajnije oštećenoj krovnoj konstrukciji, pukotinama u zidovima, nedostatku slojeva zidova, samonikloj vegetaciji koja prekriva dijelove objekta. Rukavci koji dovode vodu do mlinica su obrasli samoniklom vegatacijom i, često, ispunjeni otpacima. Sami kanali su u dosta lošem stanju, prekriveni samoniklom vegetacijom. Enterijeri mlinica su u dosta lošem stanju (slomljeni drveni sanduci (koševi), mlinska kola izvađena iz svog ležišta), ali su očuvani svi elementi.

Iako je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika očistila većinu mlinica od samoniklog rastinja i otpada, nedostatak redovnog održavanja i zainteresiranosti vlasnika za obnovu objekata je doveo do toga da su mlinice ponovo obrasle vegetacijom.

Oštećenja na pojedinačnim mlinicama

Mlinice i stupe u Dolu ili iznad Poplašića

Kompleks je u relativno dobrom stanju. Konstruktivno najočuvaniji objekat kompleksa jeste stuparska radnja. Objekat je pretrpio izvjesne izmjene u smislu dogradnje prilaznog stepeništa i terase kao i izmjene originalnog pokrova. Objekat nije u upotrebi.

Objekat mlinice je prekriven samoniklom vegetacijom i krovna konstrukcija prijeti kolapsom. Zidovi su u relativno lošem stanju. 

Na objektima kompleksa su vidljive intervencije iz posljednjih pedeset godina koje se ogledaju u betonskom stepeništu i podestima i izmjeni pokrova (danas crijep).

Rizvanbegovića mlinica

Mlinica je u relativno lošem stanju. Pristup mlinici je otežan zbog samonikle vegatacije koja prekriva pristupni put ali i samu mlinicu. Krovna konstrukcija je oštećena usljed izloženosti atmosferilijama (nedostatak pokrova na dijelovima konstrukcije). Zidovi su u dosta dobrom stanju. 

Kompleks mlinica i stupe sa badnjevima na Propi (ili mlinica iznad mosta Sare Kašiković ili Batan mlinica)

Ovo je jedini kompleks mlinica sa stupama i badnjem u Stocu koji je djelimično obnovljen i u upotrebi.

Obnovljena je mlinica i dva badnja smještena na otvorenom. Objekat je obnovljen od strane vlasnika. Nisu izvedene nikakve intervencije koje bi nepovratno oštetile izgled ili oblik objekta iako je objekat obnovljen bez nadzora službe zaštite naslijeđa. U unutrašnjosti objekta su u potpunosti obnovljeni svi elementi potrebni za mljevenje svih vrsta žitarica. Objekat je vraćen u izvornu funkciju. Danas je ovo jedina mlinica koja radi po tradicionalnom sistemu pokretanja mlina vodenom strujom.

Ostali objekti kompleksa nisu obnovljeni. Uz obnovljenu mlinicu se nalazi objekat stupe sa dućanom sa dosta dobro očuvanim elementima stupa. Krovna konstrukcija nad dijelom objekta prijeti kolapsom, dok je nad drugim dijelom već srušena. Zidovi su u dosta dobrom stanju.

Objekat stuparske radionice je u dosta lošem stanju. Objekat je teže pristupačan zbog samonikle vegetacije. Krovna konstrukcija nad prednjim dijelom objekta prijeti kolapsom. Zidovi na prednjem dijelu objekta su u dosta dobrom stanju. Druga polovina objekta je u potpunosti srušena – srušena krovna konstrukcija i zodovi do kote poda.         

Kompleks mlinica sa stupom na Provalijama (Tucakovića mlinica, Leto mlinica i kućica za sušenje veša)

Kompleks je u izuzetno lošem stanju. 

Od objekta Tucakovića mlinice su očuvani samo zidovi koji su na pojedinim dijelovima srušeni do kote poda. Svi zidovi su obrasli samoniklom vegetacijom.

Objekat Leto mlinica je u boljem stanju u odnosu na Tucakovića mlinicu. Krovna konstrukcija je srušena nad srednjim dijelom objekta. Ostatak krovne konstrukcije prijeti kolapsom. Zidovi su u relativno dobrom stanju i prekriveni bršljenom.

Kućica za sušenje veša je u najboljem stanju poredeći je sa ostalim objektima u kompleksu. Krovna konstrukcija, pokrov i zidovi su u konstruktivno veoma dobrom stanju. Kućica je zatvorena.

Mlinice na Pogleđu

Elezovića mlinica

Elezovića mlinica je u dosta lošem stanju, s obzirom na činjenicu da je krovna konstrukcija nad dijelom objekta u potpunosti kolapsirala te je taj dio objekta izložen uticaju atmosferilija. Preostali dio krovne konstrukcije prijeti skorim kolapsom. Zidovi su u relativno dobrom stanju. Dijelom su prekriveni bršljenom. Enterijer je u potpunosti uništen.

Turkovića mlinica

Turkovića mlinica je u relativno dobrom stanju, sa očuvanom krovnom konstrukcijom. Zidovi su u dosta dobrom stanju. Enterijer je oštećen. Objekat je u funkciji kao ostava.

Mehmedbašića ili Behmenova ili Ćuprijska mlinica

Elezovića mlinica je u dosta lošem stanju, s obzirom na činjenicu da je krovna konstrukcija nad dijelom objekta u potpunosti kolapsirala te je taj dio objekta izložen uticaju atmosferilija. Preostali dio krovne konstrukcije prijeti skorim kolapsom. Zidovi su u relativno dobrom stanju. Dijelom su prekriveni bršljenom. Unutrašnjost objekta je zarasla travom. Enterijer je djelimično očuvan.

Ostaci Podgradske mlinice

Ostaci Podgradske mlinice su otkriveni u drugoj polovini 2008. godine. Sačuvani su samo dijelovi svodova do kote poda.

Mlinica u Polju (u Vidovom polju) ili Ošanićka mlinica

Mlinica u Polju je pretrpjela najdrastičnije izmjene u odnosu na sve očuvane mlinice s obzirom na činjenicu da je vodeni tok nasut pa samim tim ispod mlinice više ne teče voda. Nadalje, objekat mlinice je pregrađen u unutar njega je formirano više prostorija. O postojanju mlinice svjedoče samo djelimično vidljivi kameni svodovi. 

Mostovi

U konstruktivnom pogledu, svi mostovi u Stocu su očuvani i u upotrebi.

Podgradska ćuprija, Inat ćuprija, Ćuprija u Begovini, Ali – pašin most i most u Polju (Ošanički most) služe za potrebe drumskog saobraćaja, dok su preostala tri manja mosta, most na Adi, most Sare Kašiković i mostovi kod Šarica ljetnikovca, isključivo pješački.

Na svim mostovima su vidljivi tragovi lišajeva i mahovine. Stope mostova su obrasle samoniklom vegetacijom.

Na pojedinim mostovima su naknadno izvršene intervencije značajno promijenile njihov izvorni izgled.

Usljed nedostatka redovnog održavanja na pojedinim mostovima dolazi do značajnijih oštećenja strukture.

Ćuprija u Begovini

Izgled mosta je značajno narušen nestručnom intervencijom izvedenom nakon II svjetskog rata.

Dva svoda uz desnu obalu (srušena tokom I svjetskog rata) su rekonstruirana uz primjenu betona. Oštećeni dijelovi mosta su popravljeni betonom na način koji onemogućava čitljivost osnovnog oblika stubova mosta.

Ograda na mostu, kao i hodna površina su također izvedene od betona.

Sa uzvodne strane preko mosta je proveden otvoreni betonski kanal za vodu.

Most je danas u upotrebi za pješački saobraćaj ali ga koriste i manja putnička vozila.  

Most Sare Kašiković

Most se redovno održava. Nedavno je obnovljen završni sloj ograde mosta i popravljene spojnice.

Ćuprija (Inat ćuprija)

Stubovi mosta su nakon II svjetskog rata popravljeni cementnim malterom čime je prekrivena njihova izvorna, kamena struktura.

Konstrukcija mosta je u relativno dobrom stanju.

Na pojedinim mjestima je došlo do otpadanja maltera iz spojnica pa je samim tim ugrožena i stabilnost kamenih blokova, prevenstveno na ogradi mosta. Čeoni zidovi mosta su obrasli mahovinom.

Sa nizvodne strane preko mosta je provedena čelična cijev.

Mostić kod Šarića ljetnikovca

            Mostić je u relativno dobrom stanju.

Ograda mosta ne postoji.

Usljed nedostatka redovnog održavanja malter iz spojnica je na pojedinom mjestima otpao ili je oslabljen što dovodi do nestabilnosti kamenih blokova mosta.

Čeoni zidovi su djelimično prekriveni mahovinom.

Hodna površina je asfaltirana.

Most za prilaz Adi

Most je u relativno dobrom stanju.

Usljed nedostatka redovnog održavanja malter iz spojnica je na pojedinom mjestima otpao ili je oslabljen što dovodi do nestabilnosti kamenih blokova mosta.

Dio ograde na uzvodnoj strani mosta je srušen.

Čeoni zidovi su djelimično prekriveni mahovinom.

Hodna površina je asfaltirana.

Most kod Podgradske (Ali-pašine džamije)

Most se nalazi pod glavnim putem, koji je krajem 19. vijeka proširen na preko sedam metara, i time je skoro potpuno uništen izvorni izgled ovog mosta.

Pored navedene intervencije, usljed nedostatka redovnog održavanja malter iz spojnica je na pojedinom mjestima otpao ili je oslabljen što dovodi do nestabilnosti kamenih blokova mosta.

Lukovi i čeoni zidovi mosta su prekriveni bršljenom.

Podgradska ćuprija

Most je za vrijeme austrougarske vladavine proširen sa nizvodne strane za nešto više od dva metra.

Okolina mosta je obrasla samoniklom vegetacijom tako da je umanjenja vidljivost samog mosta.

Most je u relativno dobrom stanju. Stope stubova mosta kao i ograda su prekrivene mahovinom. Malter iz spojnica je na pojedinom mjestima otpao ili je oslabljen što dovodi do nestabilnosti kamenih blokova mosta, pogotovo ograde.

Hodna površina mosta je asfaltirana.

Most u Polju

Most je naknadnim intervencijama, za koje nije poznato kada su izvedene, izgubio izvornu niveletu i ogradu. Danas su vidljivi samo svodovi mosta.

Današnja niveleta mosta je gotovo u potpunosti ravna. Hodna povrišna je izvedena od betona. Ograda je improvizirana od željeznih stubova i žice.  

6. Specifični rizici

Neodržavanje objekata prirodno-graditeljske cjeline koje bi dovelo do potpunog gubitka pojedinih objekata.

III -  ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom (“Službeni glasnik BiH”, br.33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A.         Vremensko određenje (dobra nastala od prahistorije do 1960. godine)

B.         Historijska vrijednost (veza građevine, cjeline ili područja sa historijskom ličnošću ili značajnim događajem u historiji)

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

iii.         Proporcije,

iv.         Kompozicija,

v.          Vrijednost detalja.

D.         Čitljivost (dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

ii.          Svjedočanstvo o historijskim mijenama,

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

v.          Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju.

E.         Simbolička vrijednost

iii.         Tradicionalna vrijednost,

vi.         Značaj za identitet grupe ljudi.

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.          Značenje u strukturi i slici grada,

iii.         Objekat ili grupa objekata je dio cjeline ili područja.

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn,

ii.          Materijal i sadržaj,

iii.         Namjena i upotreba,

iv.         Tradicija i tehnike,

v.          Položaj i smještaj u prostoru,

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopije katastarskih planova,

-          zemljišnoknjižni izvadci,

-          grafički prilog – situacija,

-          kopije tehničke dokumentacije mostova snimljene 1940. godine, u vlasništvu Arhiva Hercegovine,

-          snimak postojećeg stanja mlinica sa stupama i badnjevima iz 2004. godine, autor Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika,

-          fotodokumentacija nastala tokom pripreme odluke (decembar 2007. i april 2009. godine)

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja prirodno-graditeljske cjeline Korito Bregave sa mlinicama, stupama i mostovima nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, korištena je sljedeća literatura:

1990.    Hasandedić, Hivzija, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, Sarajevo, 1990.

1998.    Čelić, Džemai i Mujezinović, Mehmed, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, „Sarajevo-Publishing“, Sarajevo, 1998.

2005.    Elezović, Mehmed, “Stolačke stupe”, časopis Most, broj 193, (104 - nova serija), Godina XXX decembar/prosinac 2005.

Elezović, Mehmed, Stolačke mlinice

www.geocities.com/stolacbridgebuildings. 

(1) Čelić Džemal i Mujezinović Mehmed, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Biblioteka „Kulturno naslijeđe“, „Sarajevo – Publishing“, 1998, 268.

(2) „Odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika o proglašenju Graditeljska cjeline - Čaršijska džamija sa Čaršijom u Stocu nacionalnim spomenikom BiH“, odluka broj 08.1-6-915/03 od 6. maja 2003. godine

(3) Elezović, Muhamed, Stolačke mlinice, 1.

(4) Čelić Džemal i Mujezinović Mehmed, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Biblioteka „Kulturno naslijeđe“, „Sarajevo – Publishing“, 1998, 268 – 270.

(5) Prema dokumentaciji o izdavanju koncesija na mlinice na rijeci Bregavi dostupnoj u Arhivu Hercegovine, mlinice su građene „davno“, prema izjavama svjedoka prije 1830-tih godina.

(6) „U periodu koji se odnosi na vrijeme osmanske uprave spominje se u sumarnom popisu Bosanskog sandžaka iz 872-73/1468-69. godine u nahiji Dabri/an-nahiyeti Dabri uz naseljeno mjesto označeno kao selo Stolac /pod drugim imenom Viduška ili Vidoška/ sa 3 vinograda, 11 kuća, 6 neoženjenih, 4524 akči prihoda, i pusto mjesto Stolac/Istolçe sa dva vinograda, polovinom mlina sa prihodom od 500 akči godišnje. Ime Viduška zadržalo se u turskim izvorima kao drugi naziv za nahiju Stolac i u 18 vijeku.“ Gadžo-Kasumović, Azra, (2001): „Stolac u Osmanskom periodu“, Hercegovina, časopis za kulturno i historijsko naslijeđe 13-14,  23-41.

(7) Elezović, Muhamed, Stolačke mlinice

(8) Poljarević, Ale, „Arhitektura povijesne jezgre Stoca“, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Centar za postdiplomski studij Dubrovnik, januar, 1988. godine, 62. Isti podatak daje i Elezović Muhamed, Stolačke mlinice.

(9) Elezović, Muhamed, Stolačke mlinice

(10) Evlija Čelebi u svom opisu Stoca pominje jedino mlinice u Dolu. „Kako se na ušću potoka Dola u Bregavu nalazi deset mlinica ove kasabe (Stolac), njih pokreće voda Dola.“ Ćelebi, Evlija, Putopis – odlomci o Jugoslavenskim zemljama, preveo Hazim Šabanović, Svjetlost, Sarajevo, 1967, 414.

(11) Elezović, Muhamed, Stolačke mlinice

(12) Elezović, Muhamed, „Stolačke stupe“, časopis Most, broj 193 (104 - nova serija), Godina XXX, decembar/prosinac 2005, preuzeto sa http://www.most.ba/104/074.aspx, maj 2009. godine.

(13) Elezović, Muhamed, „Stolačke stupe“, časopis Most, broj 193 (104 - nova serija), Godina XXX decembar/prosinac 2005, preuzeto sa http://www.most.ba/104/074.aspx, maj 2009. godine.

(14) Elezović, Muhamed, navedeno djelo i Stolačke mlinice.

(15) Čelić Džemal i Mujezinović Mehmed, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Biblioteka „Kulturno naslijeđe“, „Sarajevo – Publishing“, 1998, 280.

(16) Opisi svih mostova su preuzeti iz Čelić Džemal i Mujezinović Mehmed, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Biblioteka „Kulturno naslijeđe“, „Sarajevo – Publishing“, 1998, 270 – 280.

(17) Čelić Džemal i Mujezinović Mehmed, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Biblioteka „Kulturno naslijeđe“, „Sarajevo – Publishing“, 1998, 270.

(18) Poljarević, Ale, „Arhitektura povijesne jezgre Stoca“, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Centar za postdiplomski studij Dubrovnik, januar, 1988. godine, 62.

(19) Vapnenac (eng. limestone), je sedimentna stijena sastavljena od minerala kalcita; osim toga može sadržavati i male količine drugih minerala: gline, sporogelita, dijaspora, hidrargilita, limonita, hematita, kremena, cirkona, turmanlina i granita. Nastao je taloženjem vapnenih kućica i skeleta izumrlih morskih životinja, a donekle i bilja. Koristi se kao građevni materijal i za izradu vapna.; http://hr.wikipedia.org/wiki/Vapnenac, datum pristupa 17.09.2009. godine

(20) Kamena ploča je vremenom na većini mlinica zamijenjena crijepom.

(21) Elezović, Muhamed, Stolačke mlinice i Poljarević, Ale, „Arhitektura povijesne jezgre Stoca“, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Centar za postdiplomski studij Dubrovnik, januar, 1988. godine, 61, 62.

(22) Elezović, Muhamed, „Stolačke stupe“, časopis Most, broj 193 (104 - nova serija), Godina XXX decembar/prosinac 2005, preuzeto sa http://www.most.ba/104/074.aspx, maj 2009. godine.

(23) Elezović, Muhamed, „Stolačke stupe“, časopis Most, broj 193 (104 - nova serija), Godina XXX decembar/prosinac 2005, preuzeto sa http://www.most.ba/104/074.aspx, maj 2009. godine.

(24) Elezović, Muhamed, „Stolačke stupe“, časopis Most, broj 193 (104 - nova serija), Godina XXX decembar/prosinac 2005, preuzeto sa http://www.most.ba/104/074.aspx, maj 2009. godine.

(25) Grupa autora, 2004, 43-45, Sve konstatacije navedene u ovom izvještaju su izvedene bez odgovornosti autora i ne treba smatrati da izražavaju činjenično stanje; CUW-UK i ICCI Ltd ne sačinjavaju i ne izdavaju, niti i jedno lice ima ovlaštenje da u njihovo ime sačinjava ili daje, prikaz ili garanciju u vezi sa sadržajem ovog dokumenta.

(26) Kosorić, Đorđe, Sastav i karakteristike životnih zajednica Neretve (od Mostara do granice sa SR Hrvatskom) za period do ljeta 1976, Sarajevo, 1977, IV-115-116.

(27) Kosorić, Đorđe, Sastav i karakteristike životnih zajednica Neretve (od Mostara do granice sa SR Hrvatskom) za period do ljeta 1976, Sarajevo, 1977, V-2-4.

(28) Kosorić, Đorđe, Sastav i karakteristike životnih zajednica Neretve (od Mostara do granice sa SR Hrvatskom) za period do ljeta 1976, Sarajevo, 1977, V-6-26.

(29) Kosorić, Đorđe, Sastav i karakteristike životnih zajednica Neretve (od Mostara do granice sa SR Hrvatskom) za period do ljeta 1976, Sarajevo, 1977, IV-98.

(30) Kosorić, Đorđe, Sastav i karakteristike životnih zajednica Neretve (od Mostara do granice sa SR Hrvatskom) za period do ljeta 1976, Sarajevo, 1977, IV-1.

(31) Mikšić, Sofija, „Mediteranski oblici u fauni Orthoptera Hercegovine“, Godišnjak Biološkog instituta Univerziteta u Sarajevu, vol.33- 1980, Sarajevo, 1980, 141.

(32) Elezović, Muhamed, Stolačke mlinice