Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 12/04.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 11. oktobra 2003. godine, donijela je

O D L U K U

I

            Mjesto i ostaci graditeljske cjeline – Azizija džamija sa haremom u Brezovom Polju proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine  (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. br. 1322, k.o. Brezovo Polje,  Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Brčko Distrikt), Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o implementaciji odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika iz Aneksa 8. (“Službeni glasnik Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 2/02).

II

Vlada Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Brčko Distrikta) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Brčko Distrikta dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

III

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:

-     objekat Azizije džamije u Brezovom polju bit će rekonstruiran na izvornoj lokaciji, u izvornom obliku, uz primjenu izvornih ili istovrsnih materijala i izvornih metoda građenja, na osnovi podataka o ranijem izgledu koji su sastavni dio ove odluke;

-     svi originalni fragmenti srušenog objekta, koji su pronađeni i sakupljeni na lokaciji, bit će registrirani, snimljeni i ponovno ugrađeni u rekonstruirani objekat. Do momenta ugradnje potrebno ih je na odgovarajući način zaštititi;

-     ulomke, koji se zbog visokog stepena oštećenja ne mogu ugraditi, na odgovarajući način konzervirati i prezentirati u sklopu objekta;

-     izvršiti epigrafsko snimanje harema, njegovo uređenje i saniranje oštećenih nišana;

-     Vlada Brčko Distrikta dužna je hitno osigurati finansijske, naučne i tehničke mjere za zaštitu i konsolidaciju dijelova objekta koji su preostali nakon razaranja (otkopani temeljni zidovi, ulomci objekta  i sl.), kao i za pronalaženje i vraćanje ulomaka koji su odvezeni na deponije;

-     na parcelama k.č. br. 1323,1321,1319,1318,1317, koje graniče sa parcelom broj 1322, dopuštena je restauracija, rekonstrukcija i adaptacija postojećih objekata i građenje  novih stambenih objekata maksimalne spratnosti P+1 (6,50 m do početka krovišta), sa  kosim krovovima. Izgradnja proizvodnih i ugostiteljskih objekata na navedenim parcelama nije dopuštena.

IV

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

V

Svako, a posebno nadležni organi Brčko Distrikta, suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

VI

            Ova odluka dostavit će se Vladi Brčko Distrikta, organu uprave nadležnom za prostorno uređenje Brčko Distrikta i nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Brčko Distrikta, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II -V ove odluke i nadležnom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

VII

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

VIII

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

Ovu odluku Komisija  je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

Broj: 02-6-402/03-4                                                                     Predsjedavajuća Komisije

7. oktobra 2003. godine                                                              Amra Hadžimuhamedović

Sarajevo                                                                                   

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8. kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu.

Komisija je na sjednici održanoj 14. jula 2000. godine donijela odluku o stavljanju Azizije džamije na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod rednim brojem 155.

U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V stava 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

II – PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom izvršen je uvid u:

• dokumentaciju o lokaciji imovine i vlasničku dokumentaciju (zemljišno-knjižni izvadak i kopiju katastarskog plana),
• sadašnje stanje objekta,
• podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
• historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru.

            Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

1.  Podaci o dobru

Lokacija

            Azizija džamija je smještena oko 14 km istočno od  središta Brčkog, na putu Brčko – Bijeljina, u naselju Brezovo Polje, u Savskoj ulici. Nalazi se na lokaciji koja obuhvata k.č. 1322, broj katastarsko-knjižnog izvatka 328, vlasništvo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Brezovo Polje 84, Brčko; pravo raspolaganja 1/1; k.o. Brezovo Polje, Brčko Distrikt, Bosna i Hercegovina.

            Pristup u harem Azizije džamije je sa juga, iz Savske ulice. Sjevernu granicu harema čini rijeka Sava.

            Glavna osovina džamije usmjerena je sjeverozapad-jugoistok. Ulaz je na sjeverozapadnoj strani. Mihrabski zid je na jugoistoku.

            Osim džamije, na pripadajućoj katastarskoj parceli su smješteni mezarje (jugoistočno, istočno i sjeverno od džamije), kuća sa imamskim stanom i džematskim uredom, pomoćni objekat uz kuću (zapadno od džamije).  

Historijski podaci

Brezovo Polje u svom današnjem obliku biva naglo razvijeno kao naselje nakon 1862. godine kada u njemu biva naseljeno 295 muslimanskih domaćinstava, izbjeglica iz Srbije (116 iz Užica, 148 iz Šapca i 31 iz Sokola). Dio naselja koji tada nastaje i koji čini najveći dio današnjeg Brezovog Polja nazvan je Novo Brezovo Polje (Imamović, 1997, 330). Veliki broj izbjeglica iz Srbije zadržava se u Bosni, najvećim dijelom uz južnu obalu Save (Brčko, Orašje, Bijeljina, Bosanski Šamac, Bosanski Brod, Bosanska Kostajnica, itd.). Kako u tim naseljima biva povećan broj muslimana, potreba za izgradnjom određeneh sadržaja, uključujući i vjerske objekte, raste.  To je razlog zašto samo u sjevernom dijelu Bosne izgradnja sakralnih objekata ne doživljava svoj vrhunac u razdoblju 16. i 17. stoljeća, nego u doba najveće krize Osmanskog carstva.  U vrijeme kada je Bosna i Hercegovina suočena sa bunama i ustancima, borbom za autonomiju, što je bitno osiromašuje, izgradnja džamija, a osobito izgradnja monumentalnih džamija kao što je Azizija u Brezovom Polju nije uobičajna pojava.  Azizija džamija spada među najmonumentalnije objekte nastale na zalasku moći Osmanskog carstva u Bosni i Hercegovini. Podignuta je 1862. godine sredstvima iz carskog trezora. Naziv nosi prema tadašnjem vladaru, sultanu  Abd- ul Azizu,  sinu Murata V, koji je vladao od od 1861. do1876. godine.  U njegovo doba, iz državne blagajne su građene tri džamije (Azizija u Brezovom Polju – 1862. godine , Azizija u Orašju – 1863. godine, Azizija u Bosanskoj Kostajnici – 1862. godine), a obnovljena je Čaršijska džamija , izvorno sagrađena u doba sultana Ahmeda. U nekim naseljima nove džamije grade izbjeglice, s obzirom da je među njima bio i veliki broj vrlo imućnih.  

Izgradnja Azizije džamije posljedica je historijskih zbivanja u Srbiji, u doba vladavine Miloša i Mihajla Obrenovića (1858-1867), kada srpske vlasti nastoje dovesti u žižu međunarodnog interesa tzv. "pitanje muslimanskog stanovništva u Srbiji".

Slučaj koji se desio u Beogradu 3. juna 1862.godine kada je došlo do tuče kod Čukur-česme, pri čemu je ubijen jedan mladi Srbin, iskorišten je za organiziranje «antiturskih» demonstracija, pa je lokalno muslimansko stanovništvo moralo potražiti utočište u tvrđavi pod zaštitom osmanskog garnizona. Iz tvrđave je potom bombardirana beogradska varoš. Cijeli slučaj biva neposredni povod Međunarodnoj konferenciji u Kanlidži (gradić na maloazijskoj obali Bosfora) ,na kojoj je 22.septembra 1862.godine odlučeno da muslimansko stanovništvo mora napustiti Srbiju. Krajem 1862.godine počelo je organizirano iseljavanje muslimana iz Užica i Sokola u Bosnu, gdje je otomanska vlada podigla za njih dva nova naselja na Savi, Gornju i Donju Aziziju (po sultanu Abdul Azizu), danas Bosanski Šamac i Orašje. Iako i u godini prije te muslimani napuštaju Srbiju i doseljavaju u Brezovo Polje, to je godina u kojoj grade novu i najmonumentalniju džamiju u cijelom kraju. 

2. Opis dobra

Azizija džamija pripadala je centralnom potkupolnom tipu džamije sa natkrivenim sofama i kamenom munarom. Odlikovala ju je besprijekorna simetričnost.

            Džamija je bila monumentalni objekat u središtu malog naselja, što je dosta rijetka pojava.

Azizija džamija je bila jedina džamija u BiH sa vrlo izraženim odlikama koje su proistekle iz utjecaja baroka na osmansku arhitekturu.

U džamiju se ulazilo preko otvorenih sofa. Na sva četiri ugla desnog i lijevog kubusa sofa su bile skupine od tri kružna stupa sa jednostavnim kapitelima. Osam skupina trostupova bilo je međusobno povezano lukovima, raspona 2,5 m na ulaznoj fasadi, i raspona 1,5 m na bočnim fasadama. Sofe su bile natkrivene kosim krovom, izvorno popločane lomljenim kamenim pločama.

Azizija džamija je imala dimenzije 14,50 m x 18,50 m, zajedno sa sofama, dok je centralni kubus bio dimenzija 14,50 x 14,50 m. Zidovi su bili masivni, kameni, debljine od 1,40 m do 2,0 m, malterisani.

Osnova unutrašnjosti džamije bila je kružnog oblika,  sa četiri polukružne niše kojima je osnova proširina prema jugu, sjeveru, istoku i zapadu. Prečnik kruga osnove džamije je iznosio 11,05 m, a polukružnih niša 1,25 m.

Nad centralnim dijelom se uzdizala kupola, koja je ležala na osmougaonom tamburu, a opterećenje je, preko pandantifa,  prenošeno na konstruktivne lukove. Na tamburu se nalazilo osam prozora. Visina objekta mjerena od poda džamije do vrha tjemena kupole iznosila je 17 m.

Prozori na središnjem kubusnom dijelu džamije su bili izuzetno visoki (1 m široki i 3 m visoki)  postavljeni u samo jednom redu, po tri na bočnim i po dva na ulaznoj i mihrabskoj fasadi.

Kamena munara je bila smještena desno od ulaza u džamiju, uz njen jugozapadni zid. Građena je od pješčara iz nekog od sjevernobosanskih kamenoloma. Nakon petrografskih analiza u sklopu projekta rehabilitacije bit će moguće utvrditi njegove karakteristike i porijeklo. Nije bila malterisana. Ulaz u munaru je bio iz centralnog molitvenog prostora džamije.

Ćup (baza) munare je bio osmougaon, a  kaca (tijelo) šesnaestougaono. Munara je imala visinu od 30 m bez alema. Šerefe džamije je bilo na visini od 19,5 m. Ograda osmougaone šerefe je bila od kovanog željeza dekorirana geometrijskim motivima. Visina munare do početka krova je bila 24,60 m.

Portal džamije je bio jednostavan, širine 1,62 m, završen polukružno.

Mihrab, u osovini sa portalom, je bio postavljen između konstruktivnih stupova sa bogato profiliranim kapitelima, zauzimajući na taj način čitavo jedno polje luka u širini. Mihrabska niša je bila uokvirena profilacijom u dva niza. Gornji dio okvira ukrašavala je kruna sa stiliziranim pupoljcima postavljenim u jednom redu. Unutrašnja površina niše je bila izdijeljena na četiri dijela horizontalnim profilacijama. Gornji dio mihrabske niše činio je  polukružni luk.

Drveni mimber je bio raskošno dekoriran, skladnih proporcija u odnosu na prostor. Mimber se sastojao od ulaznog dijela, stepeništa i baldahina.

Lijevo od mihraba se nalazio skromno dekoriran ćurs.

Unutrašnjost džamije je bila popločana pravilno klesanim kamenim pločama, dimenzija 32 x 32 cm, postavljenim pod uglom od 45° u odnosu na glavnu osovinu džamije (portal – mihrab). Podaci o kamenom popločanju, sa njegovim snimcima, sačuvani su u dokumentaciji prof. Husrefa Redžića. Nakon rušenja nisu do danas otkriveni tragovi ovih ploča, pa nije moguće govoriti o vrsti kamena, iako može biti pretpostavljeno, korištenjem principa analogije, da je pod bio popločan onom vrstom pješčara kojim je munara građena. 

Drveni mahfil se protezao duž čitave unutašnje strane sjeveroistočnog zida, širine oko 2,5 m. Mahfilu se pristupalo preko stepeništa za munaru. Centralni dio mahfila (prostor za mujezina) smješten iznad samog ulaza u džamiju je bio za četiri stepenika viši od lijevog i desnog dijela mahfila.

Azizija džamija je jedina džamija u BiH izgrađena u baroknom stilu. Međutim, njena karakteristika je u tome što na izgled džamije nije utjecao isključivo turski barok (u Osmanskom carstvu barokni period traje od 1757. do 1808. godine) već i zakašnjeli utjecaji baroka iz Austrije i Mađarske. Utjecaje baroka na izgradnju Azizije džamije, kao i uopće utjecaj baroka na arhitekturu u BiH, potrebno je detaljnije analizirati.

Harem džamije

Uz Aziziju džamiju se nalazi mezarje sa većim brojem nišana koji datiraju iz različitih perioda, a počev od kraja XIX stoljeća. Među njima se svojom veličinom i obradom ističe  nišan Mustaf-age Hadžegrića, prognanika iz Šapca, datiran 26.septembra 1902. godine, ograđen željeznom ogradom (Mujezinović, 1998, str. 164).

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti NR BiH broj 725/54, objekat je stavljen pod zaštitu države. 

            Prostornim planom Bosne i Hercegovine do 2002. godine Azizija džamija u Brezovom Polju je bila evidentirana pod rednim brojem 58 i kategorirana kao objekat II kategorije.

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Azizija džamija je upisana pod rednim brojem  155.

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

U toku II svjetskog rata džamija je pogođena topovskim hicem. Tom prilikom je srušena munara do pola, a znatnije je oštećen trijem i kupola.

Nakon II svjetskog rata objekat je stavljen pod zaštitu države.

Popravak džamije je trajao oko deset godina (1964-1974). Radove su izvodili mještani po uputama Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Dokumentacije o obnovi objekta nema. Prema pisanoj dokumentaciji u posjedu Zavoda za zaštitu spomenika kulture u sastavu Federacije Bosne i Hercegovine vidljivo je da su stručnjaci Zavoda nadgledali radove na obnovi džamije, davali svoja uputstva i skice. Prema njihovim izvještajima, radovi na obnovi su izvedeni sa izvornim materijalom, osim stepenica munare, koje su izvedene u betonu. Također je postavljen armirano-betonski prsten, kako bi, prema tvrdnjama voditelja restauracije, bio saniran trijem, na kojem su se pojavila dodatna oštećenja. Kamene ploče u trijemu prekrivene su betonom, sva unutrašnja dekoracija na zidnim malterima, za koju je moguće pretpostaviti da je bila barokno raskošna, je uklonjena i restauracija je izvršena prlično nestručno.

            Objekat Azizije džamije je otvoren 8. septembra 1974. godine, nakon čega nije više bilo radova na objektu.

5. Sadašnje stanje dobra

Objekat Azizije džamije je miniran i u potpunosti srušen u ljeto 1992. godine. Skoro svi fragmenti su uklonjeni sa lokacije i odvezeni u nepoznatom pravcu.

Mještani Brezovog Polja pokrenuli su incijativu za rehabilitaciju objekta. Teren je raščišćen, originalni temelji su otkopani, pronađeni materijal je sortiran na lokaciji džamije, a evidentirani su prikupljeni malobrojni ulomci munare.

Mezarje uz džamiju je oštećeno.

III – ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenikom («Službeni glasnik BiH», br. 32/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje

B. Historijska vrijednost

(veza građevine sa značajnim događajem u historiji)

D. Čitljivost

(dokumentarna, naučna, obrazovna vrijednost)

iv. Svjedočanstvo o određenom tipu,  stilu ili regionalnom maniru

E. Simbolička vrijednost

ii. Sakralna vrijednost

v. Značaj za identitet skupine ljudi

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

i. Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila

Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana,

-     z.k. izvadak,  posjedovni list,

-     fotodokumentacija,

-     grafički prilozi.

Korištena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja Azizije džamije u Brezovom Polju nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

-           Prelog, Miroslav, Povijest Bosne u doba osmanlijske vlade, period 1739 – 1878, Knjiga II, Naklada J. Studničke i druga, (b.g.) , str. 101.

-           1962.    Enciklopedija likovnih umjetnosti, izdanje Leksokografski zavod FNRJ, Zagreb, 1962, knjiga II, str. 159.

-           1963.    Glasnik Vrhovnog islamskog starješinstva u SFRJ, XXVI/1963, br. 7-8, str. 308-311.

-           1997.    Imamović, Mustafa, Historija Bošnjaka, izdanje Bošnjačka zajednica kulture, Izdavačko preduzeće «Preporod», Sarajevo, 1997, str. 330.

-           1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, Knjiga II, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998, str. 164.

-           1999.    Bećirbegović, Madžida, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, Sarajevo Publishing, 1999, str. 39,52.

-           dokumentacija Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine