početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Džamija u Lizopercima sa mektebom i haremom, graditeljska cjelina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 12/04.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 11. listopada 2003. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I

 

            Graditeljska cjelina - Džamija u Lizopercima sa mektebom i haremom, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. 2/50, k.o. Lizoperci,  općina Prozor-Rama,  Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            U cilju trajne zaštite dobra utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na k.č.   2/50,  k.o. Lizoperci, općina  Prozor - Rama, odnosno lokaciju na kojoj se nalazi nacionalni spomenik :

-     zabrana izvođenja bilo kakvih radova na objektima ili dijelovima objekata koji čine graditeljsku cjelinu, osim konzervatorsko-restauratorskih radova, odobrenih od strane federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite),

-     na susjednim parcelama: dopuštena je isključivo stambena gradnja maksimalne visine 6,50 m do početka krovišta, odnosno katnosti P+1 i maksimalnog gabarita 12x10 m.

 

Utvrđuje se zaštitni pojas širine  50 m od granica I zone zaštite. U tom zaštitnom pojasu zabranjuje se izgradnja magistralnih infrastrukturnih objekata i odlaganje otpada.

Vlada Federacije dužna je posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:

-     izradu projekta rehabilitacije u kome će biti obuhvaćeni svi radovi na nacionalnom spomeniku,

-     radovi na rehabilitaciji nacionalnog spomenika moraju biti izvedeni prema projektu odobrenom od strane nadležnog ministarstva i uz stalni nadzor stručnjaka iz nadležne službe zaštite .

 

            Prilikom rehabilitacije graditeljske cjeline neophodno je ispuniti sljedeće uvjete:

-     džamiju rekonstruirati u izvornom obliku, sa identičnim horizontalnim i vertikalnim dimenzijama,

-     izvršiti sanaciju oštećenja na zidovima i konsolidaciju temelja upotrebom originalnog građevinskog materijala od koga je napravljen objekt i uz korištenje tradicionalnih veziva,

-     prilikom radova svi originalni ulomci objekta koji se nalaze na lokaciji ponovno se moraju ugraditi u objekt metodom anastiloze uz upotrebu tradicionalnih građevinskih materijala (žbuke) i tehnika građenja, a do momenta ugradnje obavezno ih zaštititi,

-     fragmente koji se zbog visokog stupnja oštećenja ne mogu ugraditi, na odgovarajući način konzervirati i prezentirati u sklopu džamijskog harema,

-     dijelove koji nedostaju uraditi na temelju postojeće tehničke dokumentacije,

-     harem džamije i njezin ulazni dio, uključujući i ogradni zid cjeline, rekonstruirati na temelju podataka o  ranijem stanju.

           

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

 

Ovu odluku Povjerenstvo  je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

 

                                                    Predsjedateljka Povjerenstva

                                                                      Amra Hadžimuhamedović

 

 

Broj:  08.2- 6- 540/ 03-5 

9. listopada 2003. godine                                               

Sarajevo                       

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

            Na temelju članka 2. stavak 1. Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

Povjerenstvo je primilo peticiju od strane  Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar od dana 28. veljače 2003. godine i pristupilo provedbi postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom  sukladno članku V  Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članku 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

-     podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima tijekom rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

-     dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (općina Prozor-Rama: kopija katastarskog plana, zemljišnoknjižni izvadak),

-     povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na temelju uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Džamija u Lizopercima smještena je selu Lizoperci koje se nalazi u oblasti Donja Rama (Župa) na udaljenosti od 20 km od naselja Jablanica, na putu Jablanica – Prozor. Naselje je situirano na desnoj obali Jablaničkog jezera na oko 4 km udaljenosti od brane. Džamija i prateći objekti zauzimaju,  k.č. 2/50, k.o. Lizoperci, broj posjedovnog lista 34, općina Prozor, Federacija BiH, Bosna i Hercegovina. 

Povijesni podaci

Pouzdanih podataka o vremenu gradnje i o graditelju ove džamije nema. Prema tvrdnjama stanovnika naselja, džamiju je 1530. godine sagradio Pozder-efendija ili Pozder- beg, koji je i utemeljio naselje Lizoperci. Hidžretska godina njezine izgradnje bila je, po tim navodima, ugravirana u vrh alema munare. Prilikom radova na obnovi džamije koji su izvršeni 1961. godine i nakon što je neko izvršio preračunavanje na suvremeni način računanja vremena, majstor Ćejvan, koji je vršio radove na njezinoj obnovi, uklesao je tu godinu na ploču koja je postavljena iznad ulaznih vrata. Ovaj podatak treba primiti sa rezervom, jer se ne zna da li je natpis  na alemu pročitala i preračunala stručna osoba. Ukoliko je pak ovaj podatak točan, on džamiju u Lizopercima svrstava u red najstarijih džamija u BiH (Hasandedić, 1988, str. 201).

            Prema sjećanju najstarijeg stanovnika naselja, gospodina Čolić Ibre (rođ. 1919. godine), džamija je sve do 1925. godine imala drveni osmokutni minaret, koji je bio nešto niži od današnjeg i postavljen desno od ulaza u objekt, tako da se dijelom oslanjao na jugozapadni - bočni zid džamije i dijelom na jedan drveni stup postavljen u geometrijsko središte osmokutnika. Otvori na mahvilu su, po njegovim rječima,  bili završeni profiliranim lukovima i džamija je u izvornom obliku bila pokrivena kamenom pločom.

Godine 1925. džamija je usljed dotrajalosti obnovljena i tom prilikom je drveni minaret zamijenjen novim minaretom od kamena – sedre. Nalazište sedre se nalazilo u neposrednoj blizini naselja Lizoperci, ali je danas potopljeno akumulacijom Jablaničkog jezera.

U Glasniku Starješinstva IVZ u SFRJ od 1933.-1982. godine, u tekstu Zufera Bešlića spominje se da je džamija nastala u XVII stoljeću, ali nije navedeno koje je izvore pisac spomenutog teksta tom prilikom koristio. U istom tekstu dat je podatak da je mekteb koji se nalazi neposredno uz  džamiju, podignut 1935. godine.  1952. godine u mektebu je bila smještena područna osnovna škola, koja je radila vrlo kratko. U ovoj zgradi se nakon toga nastavila održavati vjerska pouka, a služila je i za ostale potrebe islamske zajednice.

Tijekom II svjetskog rata, džamija je bila oštećena, pa je ponovno obnovljena 1961. godine. Prilikom te obnove, na minaretu je izvršeno njegovo dodatno ojačavanje čeličnom žicom i žbukanje cementnom žbukom. Nakon toga je minaret obijeljen vapnom. Tom prilikom su originalne kamene stube dijelom zamijenjene betonskim, a kameni krovni pokrivač zamijenjen crijepom.

           Objekt je 1993. godine granatiran pri čemu je minaret porušen do ispod šerefe. Porušeni dio minareta je pao na krov džamije i prouzročio je još veća oštećenja na objektu.

 

2. Opis dobra

Džamija

Džamija u Lizopercima pripada tipu bosanskohercegovačkih džamija pravokutne osnove sa sofama. U cjelini je bila natkrivena četverostrešnim krovom i pokrivena kamenom pločom. Uz jugozapadni zid nalazi se minaret izrađen od sedre, koji je nastao nešto kasnije, što se može zaključiti na temelju naknadno zazidanih prozorskih otvora smještenih na jugozapadnom džamijskom zidu.

Džamija ima zatvoreni ulazni trijem i centralni prostor za molitvu. Vanjske dimenzije objekta su: 12,25x8,75x13,00x8,79 m, uključujući i trijem objekta. Trijem je dužine 8,79 m, a širine 3,05 m sa jugozapadne i 2,64 m sa sjeveroistočne strane. Temeljni zidovi trijema urađeni su od masivnih kamenih blokova dimenzija približno 1,20x1,00 m. Trijem je bio zatvoren kamenim zidom visine 1,20 m na čijem vrhu je bila postavljena horizontalna drvena greda na koju se oslanjala drvena ograda. U sredini prednjeg zida trijema, u osovini objekta, nalazila su se drvena vrata sa ravnim krilima i izrezbarenim srednjim dijelom na kome su bili smješteni zvekiri. Krov trijema pridržavalo je osam drvenih stupova četvornog presjeka.

Objekt je u cjelini ozidan lomljenim kamenom sa krečnom žbukom kao vezivnim sredstvom. Kompletne površine bile su ožbukane vapnenom žbukom u slojevima različitih debljina. Debljine zidova variraju od mjesta do mjesta i kreću se od 57,5 cm na sjeverozapadnoj strani objekta, preko 63 cm na sjeveroistočnoj i 60 cm na jugozapadnoj, pa do 60 cm na jugoistočnoj strani objekta. Zanimljivo je da su, usprkos vrlo niskim temperaturama koje vladaju u ovim područjima, zidovi temeljeni vrlo plitko, čak iznad granice smrzavanja tla. Dubina temelja mjerena na sjeveroistočnoj strani objekta iznosi 40 cm. Skoro cijelom dužinom zidovi su oslonjeni na slojevit stijenski masiv. Južni kut džamije se nalazi na nešto višoj koti, tako da je pod objekta bio nakošen prema sjevernom kutu džamije. Zidovi objekta su približne visine od 4,40 m.

U unutrašnji molitveni prostor, dimenzija 8,32x7,55x8,74x7,62 m, ulazi se kroz jednostavna drvena vrata širine 1,33 m i visine 1,90 m. Iznad ulaza se nalazi ploča sa upisanom navodnom godinom izgradnje i godinom obnove.

Džamija je imala drveni mahvil postavljen duž sjeverozapadnog – ulaznog zida čime se znatno povećao prostor za molitvu. Mahvil je bio dimenzija 3,70 x 7,62 m i imao je prostor za mujezina pomjeren nešto u stranu od geometrijske osovine objekta. Nosivu konstrukciju mahvila sačinjavao je sustav drvenih stupova i greda, na koje se, u gornjoj zoni mahvila, oslanjao dio nosive konstrukcije krova. Horizontalni nosači mahvila, odnosno grede mahvila, ulazile su u kameni zid oko 20 cm. Stupovi su u osnovi imali pravokutan presjek i njihove dimenzije su bile različite. Najveća debljina stupa iznosila je 20x22 cm. Primjetno je da su stupovi gornje zone mahvila bili nešto tanji od stupova iz donje zone. Vertikalni drveni elementi nosive konstrukcije mahvila bili su ukrašeni jednostavnim dekoracijama. Pristup mahvilu omogućen je drvenim stubištem širine 80 cm smještenim neposredno uz ulazna vrata džamije. Mahvil je imao jednostavnu i nisku drvenu ogradu.

U enterijeru, nasuprot ulaznim vratima, nalazi se mihrab izrađen od sedre sa širinom 1,45 m i visinom približno 3,00 m. Mihrab je ožbukan i bojen uljanom bojom. Džamija ima jednostavan drveni minber sa vrlo uproštenim dekoracijama. Vjerojatno je nastao u periodu posljednje obnove džamije, što je vidljivo po načinu obrade, posebno ravnih ploha.  Pod džamije je drveni, kao i strop, s tim da je nosiva konstrukcija stropa, koju sačinjavaju grede na svakih cca 80 cm, vidljiva.

Zidovi džamije su ožbukani produžno cementnom žbukom 1961. godine, kada je lokalni majstor Ćejvan istovremeno obojio enterijer objekta, uključujući i mihrab, minber, mahvil i ulazna vrata različitim bojama. Upotrijebljene su gotovo sve boje, počev od plave, preko okera pa do zelene.

Džamija ima ukupno 11 prozora raspoređenih u dvije razine. Izvorno je na objektu bilo 14 prozorskih otvora, ali je naknadnim intervencijama, koje su vršene iz različitih razloga, došlo do njihovog zatvaranja. Tako su na jugozapadnom zidu zbog izgradnje novog – kamenog minareta zazidana dva prozorska otvora, po jedan u gornjoj i donjoj zoni, dok je na sjeveroistočnom zidu zazidan samo gornji prozor koji je osvjetljavao prostor mahvila. Sa vanjske strane prozori su u obliku pravokutnika, dok su sa unutrašnje strane završeni lučno – nekada je to prelomljeni, a nekada pravilan polukružni luk. Na pojedinim prozorima kod izrade okvira i naročito lučnog završetka korišteni su profilirani komadi kamena sedre, dok je kod nekih prozorskih otvora korišten kamen vapnenac. Dimenzije prozorskih otvora variraju i kreću se od 63-69 cm. Na donjim prozorima džamije ugrađeni su gvozdeni demiri.

Minaret je urađen od kamena sedre. Postolje minareta je od lomljenog kamena i ima dimenzije 2,50x2,45 m. Sa vanjske strane je ožbukan debljim slojem cementne žbuke tako da se stiče dojam da je kompletno urađeno u betonu. Visina ravnog dijela postolja iznosi 2,14 m, dok njegov zakošeni dio iznosi 1,50 m.

Nije poznata ukupna visina minareta, jer je u ratu 1992.-1995. godine dio iznad šerefe srušen, ali sudeći prema starim fotografijama i dijelu minareta koji je ostao sačuvan, a čija visina iznosi 7,28 m, ukupna visina ne bi trebala prelaziti visinu od 14 m. Hivzija Hasandedić u Glasniku IVZ br.2 navodi da je visina džamije iznosila oko 15 m. Kameni blokovi unutar minareta su visoki 22 cm, s tim da na pojedinim mjestima ima dosta žbuke čija se debljina kreće od 5 – 10 cm. U ovu masu su utisnuti manji komadi kamena. U jednom cijelom krugu ima ukupno 14 betonskih stuba čija visina ne prelazi visinu od 21 cm. Polumjer najvišeg sačuvanog prstena minareta iznosi 1,63 m. Šerefe minareta je bilo jednostavno i nije bilo dekorirano.

Mekteb

Zgrada mekteba podignuta je 1935. godine. U osnovi predstavlja pravokutnik dimenzija 10,30x6,00 m. Zidovi su izgrađeni od lomljenog kamena i njihova debljina iznosi 50 cm. Objekt ima podrum, koji služi kao ostava, i prizemni dio u kome je smještena učionica. Visina zidova iznosi 2,70 m.

Harem

U haremu Džamije u Lizopercima postoji greblje koje je još uvijek aktivno i u kome ima oko 120 nadgrobnih spomenika. Primjetno je da su stariji nadgrobnici urađeni od sedre i na njima nisu uočeni nikakvi natpisi. Noviji nišani su od vapnenca i na njima je moguće pronaći poneki sa natpisom na arapskom jeziku. Jedan broj nišana iz XX stoljeća urađen je od jablaničkog gabra.

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita          

            Lokalitet Džamije u selu Lizoperci nije bio stavljen pod zaštitu, niti je bio evidentiran kao spomenik kulture.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            Na objektu nisu vršeni konzervatorsko-restauratorski radovi, izuzev radova na tehničkom održavanju objekta koji su urađeni samoinicijativno od strane stanovnika naselja. Radovi su vršeni bez projekta i stručnog nadzora nadležne službe zaštite. U mjesecu srpnju 2003. godine izvršen je obilazak lokaliteta od strane arheološke ekipe čije izvješće je dostavljeno u prilogu odluke.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Objekt Džamije u Lizopercima zajedno sa mektebom teško je oštećen 1993. godine. Tom prilikom je srušen dio minareta do ispod šerefe, teško oštećen krov džamije, srušen kameni zid i drvena ograda na trijemu i na kraju u enterijeru oštećeni mahvil i minber. Zbog nepoduzimanja mjera sanacije došlo je do daljnjih oštećenja na objektu, a koja se ogledaju u:

-     pojavi oštećenja na nosivoj konstrukciji objekta – pojavi vertikalnih i dijagonalnih pukotina na zidovima džamije i

-     teškim oštećenjima na kruni zidova objekta koje je prouzrokovala oborinska voda.

            Stanovnici naselja Lizoperci odlučili su da se objekt sanira i u najboljoj namjeri je urađen Program sanacije sa nacrtima, koji, sa stanovišta zaštite kulturno-povijesnog naslijeđa, nije bio prihvatljiv.

            Tijekom 2003. godine radovi na sanaciji objekta su otpočeli i izvršena je demontaža krovne konstrukcije i poda objekta. Tom prilikom su pri raščišćavanju unutrašnjosti objekta pronađeni ostaci ljudskog kostura. Na teren su pozvani arheolozi i izvršeno je snimanje lokaliteta.

            Ustanovljeno je sljedeće:

-     kostur se nalazio na dubini od 80 cm,

-     orijentacija kostura je bila JZ-SI,

-     kostur je ležao u svojevrsnom upadu između stijena,

-     grob je bio bez priloga i ispod i oko njega su pronađeni ostaci truljenja drveta, što znači da je grobna raka bila obložena daskama, a zatim i kameom ogradom,

-     prilikom izgradnje džamije nije bio otkriven,

-     kostur potječe iz vremena prije izgradnje džamije.

 

Nakon istraživanja arheologa stanovnici naselja izvršili su betoniranje ploče džamije i stupova koji su trebali držati mahvil. 

Pošto je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika primilo peticiju podnesenu od strane Zavoda za zaštitu spomenika Mostar, radovi na objektu su obustavljeni i  odlučeno je da se uradi novi projekt koji će biti odobren od nadležnog ministarstva. Svi elementi koji su izgrađeni, a koji su u suprotnosti sa principima zaštite, su uklonjeni. Originalni ulomci su sklonjeni na posebno, za to predviđeno, mjesto sa ciljem njihove ponovne ugradnje u objekt.

 

III  - ZAKLJUČAK

 

            Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03) Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

 

A. Vremensko određenje,

B. Povijesna vrijednost

E. Simbolička vrijednost

E.II. Sakralna vrijednost,

E.III. Tradicionalna vrijednost,

E.IV. Vezanost za rituale ili obrede,

E.V. Značaj za identitet skupine ljudi

 

            Sastavni dio ove odluke su:

-     kopija katastarskog plana;

-     z.k. izvadak,  posjedovni list;

-     fotodokumentacija;

-     situacija;

-     projekt rekonstrukcije džamije.

 

Korištena literatura

Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom korištena je sljedeća literatura:

 

1961.    Bešlić, Zufer, Otvorenje obnovljene džamije u Lizopercima, Glasnik VI starješinstva IVZ SFRJ, XII/XXIV, 1961.

 

1988.    Hasandedić, Hivzija, Islamski spomenici u Lizopercima i okolini, Glasnik VIS broj 2, str.201 – 203

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika u BiH, knjiga II, Sarajevo Publishing, Sarajevo,  1998. 

 

2002.    Zavod za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa Mostar, dio dokumentacije i fotografije iz Elaborata »Džamija u Lizopercima», veljača 2002. godine.

 

2003.    Izvješće arheologa o obilasku lokaliteta džamije u selu Lizoperci

 

 

 



Lizoperci, fotografija prije rata 1992.-'95.Džamija u Lizopercima, fotografija iz 2002. godineSjeverozapadana fasada 2003. godineSjeverozapadna fasada 2002. godine
Džamija u LizopercimaMunaraHarem džamijeUnutrašnjost džamije 2002. godine
Unutrašnjost džamije, mahfilMimberMihrabZidno slikarstvo
Mekteb   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: