Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 33/04.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 11. listopada 2003. godine donijelo je
O D L U K U
I
Grobljanska cjelina - Staro pravoslavno groblje na Pašinovcu u Mostaru proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata: k.č. 883 upisan u z.k. uložak broj 4863, k.č. 884 upisan u z.k. uložak broj 5768, k.č. 885 upisan u z.k. uložak broj 8051, k.č. 886 upisan u z.k. uložak broj 2917, k.č. 888, 889 i 954/1 upisani u z.k. uložak broj 847, k.o. Mostar, Grad Mostar, gradsko područje Stari Grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.
Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite koje se odnose na lokaciju iz točke I stavak 2. ove odluke:
- zabrana izvođenja bilo kakvih radova na objektima ili dijelovima objekata koji čine grobljansku cjelinu, osim arheoloških istraživanja i konzervatorsko-restauratorskih radova odobrenih od federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite),
- zabrana odlaganja svih vrsta otpada.
Utvrđuje se zaštitni pojas širine 50 m od granica I zone zaštite. U tom zaštitnom pojasu zabranjuje se nova izgradnja, izgradnja magistralnih infrastrukturnih objekata i odlaganje otpada.
Vlada Federacije dužna je posebno osigurati provedbu sljedećih mjera:
- izradu projekta rehabilitacije u kome će biti obuhvaćeni svi radovi na nacionalnom spomeniku, uključujući i njegovo hortikulturno uređenje;
- istraživački, pripremni, kao i radovi na rehabilitaciji nacionalnog spomenika moraju biti izvedeni prema projektu odobrenom od strane nadležnog ministarstva i uz stalni nadzor nadležne službe zaštite.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite naslijeđa i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH» .
Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedateljka Povjerenstva
Amra Hadžimuhamedović
Broj: 08.2-6-1037/03
9. listopada 2003. godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članak 2, stavak 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika proglasilo nacionalnim spomenikom, sukladno čl. V i VI Aneksa 8., Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», Broj 33/02), sve dok Povjerenstvo ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Povjerenstvo je na sjednici održanoj 1999. godine donijelo odluku o stavljanju Starog pravoslavnog groblja na Pašinovcu, Mostar na privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 405.
Sukladno odredbama Zakona, a na temelju članka V, Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- ZK izvadak i podatke o vlasništvu,
- povijesnu, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Staro pravoslavno groblje smješteno je u sjeveroistočnom dijelu Mostara, na udaljenosti od otprilike 350 m od groblja na Bjelušinama, u neposrednoj blizini ostataka Saborne crkve, Stare pravoslavne crkve i stare pravoslavne škole. Groblje je situirano na padini, okrenutoj prema gradu, odnosno jugozapadnoj strani. Obuhvata k.č. 883 upisan u z.k. uložak broj 4863, k.č. 884 upisan u z.k. uložak broj 5768, k.č. 885 upisan u z.k. uložak broj 8051, k.č. 886 upisan u z.k. uložak broj 2917, k.č. 888, 889 i 954/1 upisani u z.k. uložak broj 847, k.o. Mostar, Grad Mostar, gradska općina Stari Grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Povijesni podaci
U mostarskoj javnosti postoji mišljenje da je bjelušinsko groblje najstarija pravoslavna nekropola u Mostaru i da je pašinovačko groblje znatno mlađe. Također se vjeruje da je i groblje koje se nalazi iznad Stare pravoslavne crkve starije od ovoga. Međutim, uvidom u kronologiju nastanka spomenika, može se zaključiti da je jedan dio ovog groblja suvremenik bjelušinskog groblja i da se na njemu nalazi veći broj čak i starijih nadgrobnika.
Još od XVII stoljeća mostarski Srbi su sahranjivani u oba groblja, a nešto kasnije i u groblju iznad stare pravoslavne crkve. Zapaženo je također da su se pojedine brojnije obitelji ukopavale paralelno u oba groblja. Razlozi za ovakvu pojavu su ostali nepoznati.
Najstariji dio ovog groblja se nalazi prema vrhu nekropole, stotinjak metara od sjeverozapadne granice. Na površini oko 1,5 ha koncentrirani su gotovo svi nadgrobnici iz XVII i XVIII stoljeća. Ovi nadgrobnici su okruženi mnoštvom spomenika koji su kasnije nastali, a najviše je onih iz XIX stoljeća.
Sudeći prema najstarijim spomenicima koji se vremenski točno mogu odrediti i onima koji se kronološki mogu svrstati u istu grupu, groblje na Pašinovcu, vjerojatno je utemeljeno u razdoblju od XVI - XVII stoljeća. Kao što je rečeno, bilo je aktivno uporedo sa bjelušinskim grobljem, gdje je najstariji nadgrobnik iz 1683. godine. U pašinovačkom groblju je evidentirano i identificirano ukupno: 18 nadgrobnika sa natpisima iz XVII stoljeća i 260 sa natpisima iz XVIII stoljeća. Naknadno je otkriveno i identificirano još 30 nadgrobnika iz ovog perioda. Najstariji sačuvan i datiran nadgrobnik potječe iz 1687. godine i pripada izvjesnom Milutinu.
Iz ovog podatka je vidljivo da se u odnosu na groblje u Bjelušinama, na ovom groblju tijekom XVII i XVIII stoljeća intenzivnije vršilo sahranjivanje.
Spomenici iz XIX stoljeća tek trebaju da se istraže i dosad je identificirano ukupno 376 nadgrobnika sa natpisima koji potječu iz ovog perioda.
2. Opis dobra
Nadgrobnici iz XVII i XVIII stoljeća
Spomenici u groblju na Pašinovcu bitno se ne razlikuju od nadgrobnika u bjelušinskom groblju. Može se reći da su po obliku, dekorativnim motivima, određenim karakteristikama koje posjeduju natpisi, istovjetni. Sudeći po tome, moguće je da su bili proizvod istih klesarskih radionica.
Spomenici na groblju u Pašinovcu, postavljeni su iznad glava pokojnika i orijentirani prema istoku. Ni jedan spomenik nema postolja, nego su jednostavno zabijeni u zemlju, do dubine od oko 50 cm. Nadgrobnici su grupirani uglavnom prema parcelama ili su, što je primjer sa najstarijima, rasuti po prostoru gdje su se granice parcela vremenom izgubile. Nije rijetkost da su vremenom spomenici bili pomjerani sa prvobitne lokacije i postavljani na kasnije napravljene grobnice, pored mlađeg nadgrobnika. Obično se u takvim slučajevima može pratiti genealogija pojedinih obitelji od XVIII stoljeća, pa do pred II svjetski rat.
Po pravilu svi nadgrobnici imaju oblik križa. Samo dva primjerka izgrađena su u obliku niskog obeliska. Stariji nadgrobnici se odlikuju vrlo jednostavnom obradom i obično nemaju nikakvih dekorativnih elemenata. Natpisi zauzimaju gotovo cijelu površinu spomenika, a pojedini njihovi dijelovi, kao što je na primjer godina smrti, zauzimaju i bočne, pa čak i gornje plohe križa. Većina spomenika sadrži predstavu križa na strani na kojoj se nalazi urezan natpis, ali se križ ponekad nalazi i na suprotnoj strani. Najveći broj primjeraka ima u gornjem dijelu urezan križ sa sažetom ili dužom varijantom kriptograma.
Kod mlađih spomenika uočava se određena dekorativna pretenzija koja se ogleda u nastojanjima da se ukrasi i sam oblik spomenika i ostali njegovi dijelovi. Posebna pažnja je obraćena na dekoraciju križa koji se u nizu varijanti prikazuje kao dominantan ukrasni motiv. Natpisi, način na koji su urezani, oblik i raspored slova, inicijali, skraćenice i drugi elementi u natpisima, također su podređeni dekorativnoj koncepciji spomenika, tako da je njihovo izdvojeno promatranje nemoguće.
Spomenici XVII i XVIII stoljeća su relativno malih dimenzija i njihova visina rijetko prelazi granicu od 70 cm. Kod nadgrobnika iz XIX i XX stoljeća to se mijenja i nastaju veći nadgrobnici. Prilikom njihove gradnje bila je presudna ekonomska moć stanovništva, kao i ugled onih koji su ih podizali.
Spomenici su izrađivani od nekoliko vrsta kamena. Stariji primjerci su rađeni od sedre i kamena pješčara i to dvije vrste – tzv. miljevine i tenelije. Mlađi nadgrobnici su od neke vrste mekšeg kamena vapnenca, bliskog mermeru, a neki od spomenika su urađeni i od posebne vrste kamena vulkanskog podrijetla koji je omogućavao određenu dekorativnu obradu.
Najstariji primjerci nadgrobnih križeva pašinovačkog groblja kao klesarske tvorevine, gledano u cjelini, ne dosežu iznimno visoku umjetničku vrijednost, niti im je zadatak da glorificiraju pokojnika, kao što je to slučaj sa nadgrobnicima iz XIX i XX stoljeća. Njihov zadatak je da sačuvaju od zaborava pokojnika i njegov identitet. To je nejčešće i uspjelo određenom jednostavnošću i skromnošću. Na spomenicima iz XVIII stoljeća, naročito na onima iz druge polovice, zapaža se drugačije shvatanje, koje je obilježeno dekorativnošću i plastičnošću. Kod takvih spomenika se brižljivo tretira i oblik spomenika i površina gdje će biti smješten natpis, kao najvažniji njegov dio. Ovakvi spomenici su obično proizvod jedne uvijek prepoznatljive i najbolje klesarske radionice (R.Stanić, 1983., str. 156.).
Krakovi križa završavaju se najčešće poluloptastim ispupčenjima, a poneki, cvjetnim stiliziranim ornamentima koji se susreću na hercegovačkim duborezima. Po obodu krakova kojim se oivičava površina sa natpisom, proteže se tordirna vrpca kombinirana sa cik-cak linijama i astragalima, zatim se prazna mjesta ispunjavaju sa ornamentima u obliku rozete ili šesterokutne zvijezde, da bi se na kraju, sa najvećom pažnjom obradio križ kao simbol. Križ se najčešće dekorira raznovrsnim ornamentima sa kracima završenim u trolistu. Vrlo često je polje gdje je uklesan natpis, uokvireno vrpcom, koja također formira križolik oblik.
Na pojedinim nadgrobnicima (spomenik br. 187) izvedene su predstave antropomorfnog karaktera, dok su na pojedinim natpisima i ostali dekorativni elementi izvedeni reljefno. Tako izvedeni spomenici predstavljaju i najljepše primjerke sepulkralne umjetnosti. Primjetno je da se uporedo sa ovakvim težnjama primjećuje i uporno ponavljanje formi nadgrobnika lišenih bilo kakve dekorativnosti. U ovom slučaju sva pažnja koncentrirana je na formi i sadržaju natpisa, kao najvažnijem dijelu spomenika.
Treću grupu čine spomenici, također bez ikakvih ukrasnih elemenata, ali čiji natpisi su urađeni dosta nespretno, sa dosta ortografskih, jezičkih i drugih grešaka (R.Stanić, 1983., str. 156).
Natpisi
Kod groblja na Pašinovcu impresivno djeluje broj spomenika na kojima se nalaze natpisi, tako da se ponekad stekne dojam da su spomenici podizani poglavito sa ciljem da se natpisima ovjekovječi sjećanje na pokojnika (R.Stanić, 1983., str. 157). Relativno mali broj nadgrobnika je bez natpisa. Vjerojatno je klesanje natpisa bilo skupo u to vrijeme, ali je svijest o njihovoj neophodnosti bila do te mjere razvijena, da se u svakom trenutku zapaža nastojanje donatora da se u kameni biljeg upiše bilo kakav pisani trag preko kojega će se naslutiti neki elementarni podatak (R.Stanić, 1983., str. 157).
Natpisi su po pravilu uklesani na zapadnoj strani nadgrobnika, mada postoji jedan broj nadgrobnika gdje je došlo do odstupanja od ovog pravila.
Po svom sadržaju natpisi su vrlo konvencionalni, sažeti i svedeni. Sadrže osnovne podatke o pokojniku, uglavnom se odnose na njegovu smrt. Ni u jednom primjeru nije navedena godina rođenja umrle osobe, nego je uvijek navedena samo godina smrti. Uz ime, koje se navodi na starijim primjercima, često bez prezimena, ponekad je navedeno i zanimanje koje zamjenjuje prezime ili se čak sa njim poistovjećuje. Kod spomenika duhovnim osobama ne propušta se prilika da se navede da je umrla osoba bila monah, monahinja, sveštenojerej, jeremonah. Na nekoliko spomenika je navedeno podrijetlo pokojnika što je jako bitno prilikom izučavanja migracionih procesa. Ukoliko je bilo riječi o pokojnici, obično bi bilo navedeno čija je pokojnica supruga bila. Isti je slučaj i sa umrlom djecom (otroče, devica, mladenac, šći, dašćer) u čijim se natpisima označava očeva ili majčina pripadnost. Nerijetko su na natpisima navedena imena onih koji spomenik podižu. Nije uobičajeno da se navodi oblik smrti: prirodna ili nasilna, osim u jednom slučaju (spomenik br. 85) gdje se navodi da je pokojnik stradao od noža.
Natpisi su klesani po ustaljenoj shemi koja se vremenom mijenjala, tako da stariji primjerci sadrže jako malo podataka, dok su mlađi sadržajno bogatiji, iako nikada ne izlaze iz okvira stereotipnih obrazaca. Natpisi na starim grobljima važni su sa stanovišta proučavanja jezika i pisma, tako da se jasno mogu sagledati brojna obilježja počev od epigrafskog, paleografskog, pa do lingvističkog. Natpisi pokazuju i određene utjecaje crkvenoslovenskog i ruskoslovenskog jezika i u tom pravcu svojevrsnu transformaciju narodnog jezika.
Upadljiva je činjenica da su najstariji nadgrobni spomenici na Pašinovcu u pogledu načina ispisivanja natpisa, u pogledu načina obrade i po nekim drugim karakteristikama, vrlo slični stećcima. Najstariji spomenici u obliku križa vrlo se malo razlikuju od križolikih stećaka. Posebno su uočljive bliskosti sa stećcima u pogledu oblika i tipa slova - veoma često je prisutno četvorno slovo B, ukošeno i sa malom kvačicom slovo A, razvučeno slovo K, zatim karakterističan meki znak, osobeno slovo Ž, kao i drugi elementi.
Nadgrobnici iz XIX stoljeća
Nadgrobnici iz ovog perioda pored općih odlika koje ih čine istovjetnima sa spomenicima iz prethodna dva stoljeća – vrste kamena, oblika, i sl., nose određene karakteristike koje ih izdvajaju i čine prepoznatljivim u odnosu na starije nadgrobnike. Oni su prije svega znatno većih dimenzija i u dekorativnom pogledu su bogatije obrađeni. Natpisi su kod ovih nadgrobnika znatno sadržajniji i slova su prilično dekorativna, a riječi sa manje skraćenica.
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Rješenjem Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, groblje na Pašinovcu je stavljeno pod zaštitu države i upisano u registar spomenika kulture.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
Na nekropoli nikada nisu izvršeni bilo kakvi konzervatorsko-restauratorski radovi. Interesovanje za neke od najstarijih nadgrobnika u groblju pokazao je jedino Vid Vuletić Vukasović koji je objavio desetak starijih natpisa na spomenicima mostarskih grobalja. Zapadni – manji dio ove nekropole je sustavno istražen, dok istočni, koji je neuporedivo veći, još nije u cjelini istražen. Ostali su uglavnom neistraženi nadgrobnici koji potječu iz XIX i XX stoljeća.
5. Sadašnje stanje dobra
Staro pravoslavno groblje na Pašinovcu je u potpunosti zapušteno i zaraslo u samoniklu nisku vegetaciju. Sam položaj – odnosno jugoistočna orijentacija nekropole, dovodi do povećane ugroženosti od negativnih djejstava sunca i naročito zapadnih zimskih vjetrova. Tijekom rata je sa prostora groblja uklonjena sva visoka vegetacija koja je, u manjoj mjeri, štitila nadgrobnike od ovih utjecaja.
Većina grobova u nekropoli je djelomično ili potpuno utonula u zemlju, a jedan dio nadgrobnih spomenika je popucao. Natpisi na pojedinim spomenicima su usljed djelovanja oborinske vode potpuno nestali ili su teško čitljivi. Veliki broj krstača je ukošen i spomenici su obrasli lišajevima i mahovinom. Kako se na ovom dijelu groblja još uvijek vrše sahrane, primjetna je pojava da stari nadgrobnici stradavaju prilikom obavljanja sahrana, preuređivanja i obnove grobnica i ograđivanja parcela. Uzrok propadanja spomenika leži u tome što nema ko da brine o njima.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03) Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Povijesna vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
C.V. Vrijednost detalja,
D. Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)
D.II. Svjedočanstvo o povijesnim mijenama,
D.V. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju
E. Simbolička vrijednost
E.I. Ontološka vrijednost,
E.II.Sakralna vrijednost,
E.III. Tradicionalna vrijednost,
E.IV. Vezanost za rituale ili obrede,
E.V. Značaj za identitet skupine ljudi
F. Ambijentalna vrijednost
Fii. Značenje u strukturi i slici grada,
Fiii. Objekt ili skupina objekata je dio cjeline ili područja
G. Izvornost
G.I. Oblik i dizajn,
G.V. Položaj i smještaj u prostoru,
G.VI. Duh i osjećanja
H. Jedinstvenost i reprezentativnost
H.I. Jedinstven ili rijedak primjer određenog tipa ili stila
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija,
- grafički prilozi.
Korištena literatura:
Tijekom vođenja postupka proglašenja Starog pravoslavnog groblja na Pašinovcu nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1933. Dr. Ćorović, Vladimir, Mostar i njegova srpska pravoslavna opština, Beograd, 1933.
1967. Stanić, Radomir , Spomenici monaha i monahinja iz XVII i XVIII vijeka na pravoslavnim grobljima u Mostaru, Glasnik, Službeni list SPC, broj 3, Beograd, mart 1967., str. 35. – 46.
1967. Stanić, Radomir, Prilog proučavanju starih mostarskih zanata, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Etnologija, n. serija, sv. XXII, Sarajevo, 1967., str. 145. – 160.
1981. Stanić, Radomir, Groblje na Bjelušinama u Mostaru, Hercegovina 1, časopis za kulturno naslijeđe, Mostar, 1981.
1983. Stanić, Radomir, Nadgrobni spomenici sa natpisima iz XVII i XVIII vijeka u groblju na Pašinovcu u Mostaru, Hercegovina 3, časopis za kulturno naslijeđe, Mostar, 1983.
1984. Stanić, Radomir, Natpisi na spomenicima u groblju na Pašinovcu u Mostaru, Hercegovina 4, časopis za kulturno naslijeđe, Mostar, 1984.
|
