Status spomenika -> Nacionalni spomenik
Objavljeno u "Službenom glasniku BiH", broj 21/04.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 11. oktobra 2003. godine, donijela je
O D L U K U
I
Graditeljska cjelina - Stara pravoslavna crkva (Crkva rođenja Bogorodičina) u Mostaru proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).
Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. broj 21/3, upisanu u zk.uložak broj 847, K.O. Mostar, općina Mostar - Stari Grad, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).
II
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.
III
U cilju trajne zaštite dobra utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na lokaciju iz tačke I stav 2. ove odluke:
1. zabrana izvođenja bilo kakvih radova na objektima koji čine graditeljsku cjelinu, osim konzervatorsko-restauratorskih radova odobrenih od federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;
2. Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu projekta restauracije nacionalnog spomenika koji će imati za cilj vraćanje njegovog izvornog oblika.
Restauratorske radove na objektu neophodno je izvršiti uz poštivanje sljedećih uvjeta:
a) sa objekta ukloniti sve elemente koji znatno narušavaju autentičnost objekta i koji nisu urađeni u skladu sa principima konzervacije i restauracije, i to:
- krovni pokrivač od kamena gdje su upotrijebljene ploče neadekvatne debljine,
- čelične nosače krovne konstrukcije,
- oblogu svodova urađenu od gips-kartonskih ploča,
- krovne otvore urađene od armiranog betona sa metalnom konstrukcijom prozora,
- čeličnu konstrukciju galerije,
- armirano-betonske stupove i
- čeličnu konstrukciju lukova i njihovu oblogu od rigips-ploča;
b) sve dijelove enterijera crkve koji nedostaju uraditi na osnovi postojeće tehničke dokumentacije, odnosno tehničkih i drugih snimaka;
3. izvršiti hortikulturno uređenje cijele lokacije crkve unutar ogradnog zida;
4. na susjednim parcelama dopuštena je isključivo stambena gradnja maksimalne spratnosti P+1 i gabarita 8x8 m.
IV
Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.
V
Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.
VI
Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.
VII
Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).
VIII
Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.
IX
Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».
Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.
Predsjedavajuća Komisije
Amra Hadžimuhamedović
Broj: 08.2-6-965/03-3
9. oktobra 2003. godine
Sarajevo
O b r a z l o ž e n j e
I – UVOD
Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8., Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.
Komisija je na sjednici održanoj od 22. do 23. septembra 1999. godine donijela odluku o stavljanju Stare pravoslavne crkve – Crkve rođenja Bogorodičina na privremenu listu nacionalnih spomenika, pod rednim brojem 375.
U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.
II – PRETHODNI POSTUPAK
U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:
- podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,
- zk izvadak i podatke o vlasništvu,
- historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.
Na osnovi uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:
1. Podaci o dobru
Lokacija
Stara pravoslavna crkva – Crkva rođenja Bogorodičina smještena je istočno od centra grada, u dijelu koji se zove Bjelušine, na uzvišenju iznad ostataka Saborne crkve i stare pravoslavne škole. Obuhvata k.č. broj 21/3, z.k. ul. broj 847, k.o. Mostar, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Historijski podaci
Crkva rođenja Bogorodičinog, poznatija kao Stara crkva u Mostaru, obnovljena je 1832. godine na mjestu nekog starijeg hrama. Iznad vrata ostao je sačuvan zapis koji glasi:
U sačuvanim izvorima i postojećoj literaturi, podaci o tom ranijem hramu su vrlo oskudni. Za ovu crkvu je poznato da je postojala i u XVIII stoljeću. Međutim, spomenici svećenika sahranjenih na grobljima Suhodolina, Bjelušine i Pašinovac, a koji potječu sa kraja XVII stoljeća, bez sumnje predstavljaju potvrdu da je ta crkva egzistirala i ranije.
Pravoslavna sredina u Mostaru osjetno se razvila tokom XVIII stoljeća. Ona je sigurno bila najveća gradska općina u Hercegovini, kada je mitropolit Aksentije Palikuća (1751- 1763) zbog ukidanja rada patrijaršije od strane otomanske vlasti 1756. godine, odlučio da mitropolitsku stolicu privremeno prenese u Mostar i napusti manastir Duži i kada je njegovim primjerom pošao i prvi fanariotski vladika Antim (Ćorović, 1933, str. 30).
Prvi spomen svećenstva mostarske crkve potječe iz početka XVIII stoljeća i to u jednom austrijskom vojničkom izvještaju o Bosni i Hercegovini (Ćorović, V., 1935/36, str. 22 i 1933, str. 26) gdje je navedeno da se u Mostaru uz tadašnju mostarsku crkvu nalaze četiri kaluđera. U jednom natpisu iz 1750. godine u kome se oplakuje smrt izvjesnog Nikole Opuhića, kaže se: »...on bijaše u Mostaru u crkvi služitelj i svijem hristijanom a sada nam ostade crkva ko gluha iza njega».
Luka Grđić navodi predanje da je na Bjelušinama postojala jedna ćelija « u kojoj su se Srbi bogu molili sve dok nije osveštana ona na Suvodolini, gdje se danas nalazi stara crkva». (Ćorović, 1933, str. 30). Po Ćoroviću, ova ćelija je 1832. godine bila sva raskopana prilikom priprema za gradnju veće crkve. Također, sam termin ćelija, po njemu, nije prikladan za ovaj objekat, jer su se u njemu održavale i veće ceremonije.
Iz svega ovoga, a naročito iz pojave spomenika monahinja i monaha na mostarskim grobljima, postoji i mogućnost da su prije nastanka stare crkve postojale dvije bogomolje – jedna na Suhodolini, na čijim je temeljima podignuta današnja crkva i druga na Bjelušinama. Gdje bi se nalazila ta druga bogomolja na Bjelušinama, nije poznato do danas.
Kao što je već rečeno, Stara pravoslavna crkva u potpunosti je obnovljena za vrijeme mitropolita Josifa 1833. godine. Ferman za obnovu crkve tražili su i dobili Srbi kao pravednu nagradu za njihovo učešće na strani sultanove vojske u borbi koju je vodila protiv bosanskog begovata sa Husein kapetanom Gradaščevićem na čelu. Prvi ferman za obnovu ove crkve izradio je sam veliki vezir Kara Mahmud-paša vladici Josifu i mostarskim deputatima koji su tom prilikom došli u Sarajevo. Odmah po dobijanju fermana, razrušena je stara građevina i počele su pripreme za izgradnju nove. Nakon toga je došlo do pobune mostaskih muslimana koji nisu mogli da se pomire sa tim da se u Mostaru podiže nova «ogromna crkva» i to gore pri brdu, na vrh grada, pa da tamo stoji kao iznad njega. Hasan-beg Resulbegović, trebinjski zapovjednik, zalagao se da se dopuste radovi na crkvi. Pravoslavna općina je za dopuštenje dala 17500 groša i obavezala se, bar formalno, da crkva ne smije biti veća cijelim obimom od pređašnje. Godine 1834. objekat je završen i osveštan je u Nedjelju pravoslavlja 1835. godine (Ćorović, 1933, str. 47).
Crkva je u posljednjem ratu 1992. – 1995. godine doživjela teška konstruktivna oštećenja. Tom prilikom je stradala kompletna krovna konstrukcija objekta, izgorio je cjelokupan enterijer uključujući galeriju sa drvenim ukrasnim elementima. Godine 1996. izvršena je rekonstrukcija objekta za koju je investitor bila Administracija Evropske uprave nad Mostarom (Odjel za prosvjetu i kulturu). Projekat je urađen od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar.
2. Opis dobra
Stara crkva
Stara mostarska crkva predstavlja u arhitektonskom smislu, tipično hercegovačko sakralno zdanje jednostavne pravougaone osnove, srazmjerno malih dimenzija, sa unutrašnjom polukružnom oltarskom apsidom.
Crkva je orijentirana u pravcu istok – zapad, gdje se ulaz u objekat nalazi na zapadnoj, a apsida na istočnoj strani objekta. Vanjske dimenzije crkve su: dužina 13,20 m i širina 9,30 m. Unutrašnje dimenzije crkve iznose 12,25 m dužine i 7,75 m širine. Pod crkve je za cca 1,5 m niži od kote okolnog terena, pa se iz prostora ulaznih vrata u glavni prostor crkve silazi niz osam polukružnih stepenika.
U unutrašnjosti crkve se nalaze četiri stupa, tako da naos crkve izgleda kao da je podijeljen u jedan srednji i dva bočna broda, koji su završavali poluobličastim svodovima izvedenim od drveta, letvica, trstike i maltera. Srednji svod bio je podignut u prostor dvovodnog krova.
Stupovi u enterijeru crkve bili su urađeni od kamena tenelije i imali su oktogonalni presjek sa stalaktitnim kapitelima. Baze su dimenzija 40x40 cm.
Pod je urađen od pravougaonih kamenih ploča dijagonalno složenih, dok su ulazna vrata kao i kapci na prozorima urađeni od željeza.
Iz razloga povećanja molitvenog prostora crkve, u njenom zapadnom dijelu kao i u bočnim brodovima bila je izvedena galerija sa drvenim mušepcima, oslonjena na stupove crkve. Njena širina u zapadnom dijelu iznosila je 3,20 m, dok je dužina galerije u poprečnim brodovima iznosila 6,35 m. Osim iz centralnog crkvenog prostora, galerija je imala i poseban ulaz koji se nalazi sa južne strane crkve i gdje je preko jednostavnog stepeništa širine 80 cm bio omogućen pristup i u centralni prostor i na galeriju.
Kao i kod ostalih objekata ovog tipa u Hercegovini, građevinski materijal za zidanje crkve je kamen, u ovom slučaju to je sedimentna stijena sa agregatom nešto krupnije granulacije. Blokovi su pravilne pravougaone forme i različitih dimenzija. Redani su u pravilne horizontalne redove. Debljine zidova su različite i kreću se od 80 cm na zapadnoj strani objekta, pa do 85 cm u istočnom dijelu – mjereno na zidu kod apside. Kameni blokovi međusobno su spojeni krečnim malterom. Dekoracije oko glavnog ulaza u objekat su urađene od nešto mekše vrste pješčara.
Svjetlost u crkvu prolazi kroz četiri lučno završena prozorska otvora na južnom i sjevernom zidu objekta i kroz prozorski otvor na apsidi. Svijetle dimenzije prozorskih otvora su 0,70 m širine i 1,20 m visine. Okvirovi prozora su jednostavni i bez dekoracija. Osvjetljenje galerije riješeno je sa dva para krovnih prozora. Na ulaznom pročelju su vidljiva i tri manja okrugla otvora. Ulazna vrata su širine 1,20 m i visine 2,00 m iznad kojih je postavljen natpis koji govori o obnovi crkve.
Iznad zapadnog zida crkve urađen je zvonik na preslicu. Zvonik ovog oblika jedna je od glavnih karakteristika crkava u ovim krajevima. Desno od ulaza u objekat nalazio se manji trijem. Krov crkve je dvovodni i pokriven je kamenom pločom. Crkveno dvorište je prostrano i ograđeno visokim kamenim zidom.
U crkvi je do rata postojao drveni ikonostas kao i većina originalnog drvenog namještaja u očuvanim formama.
POKRETNO NASLIJEĐE
Crkva je u svom sastavu do prošlog rata imala 16 ikona, s tim da su čuvane u eparhijskom dvoru u Mostaru (Ševo, 2002, 243). Ne znamo da li su ikone sačuvane ili su uništene. Poslije dobijanja podataka o sadašnjem stanju pokretnog naslijeđa bit će unesene izmjene u dispozitivu odluke.
1. KRISTOS SALVATOR MUNDI (KRISTOS SPASITELJ)
Tempera na dasci, prva polovina XV stoljeća.
Rad mletačkog slikara bliskog Nikoli di Pjetru.
Dimenzije: 77x59 cm.
Kristos je predstavljen na zlatnoj pozadini. Naslikan je u sjedećem stavu, do ispod koljena. Jednom rukom blagosilja, a drugom drži otvorenu knjigu. Njegov hiton i himation obrubljeni su zlatnim rubom sa ugraviranim ornametnom. Oreol, sa naslikanim krstom, također je obrubljen punktiranim i graviranim ornamentima. Slika je podrezana.
2. SV. JOVAN PRETEČA
Tempera na dasci, prva polovina XV stoljeća.
Rad mletačkog slikara bliskog Nikoli di Pjetru.
Dimenzije: 78,7x58 cm.
Figura sv. Jovana Preteče predstavljena je na zlatnoj pozadini. Blago je zaokrenuta u jednu stranu, a glava u suprotnu. Njegov plašt je oivičen zlatnim, dekorativnim bordurama. U jednoj ruci svetitelj drži štap sa zlatnim krstom na vrhu (izvedeno utisnutim crtežom na zlatnoj pozadini), a u drugoj polurazvijeni svitak. Oreol je obrubljen istim geometrijskim i floralnim ornamentom kao i Kristov na prethodnoj slici. Svetiteljeve ruke prošarane su venama- omiljeni detalj u gotičkom slikarstvu. Slika je podrezana.
Porijeklo ove dvije slike utvrđeno je na osnovi komparacije sa grupom mletačkih slika koje se čuvaju u Galleria dell' Accademia u Veneciji, a koje predstavljaju svetitelje slikane do ispod pasa - Jeronim, Avgustin, Jakov, Franjo Asiški. Velika sličnost i poklapanja ukazuju da je autor obje slike isti mletački umjetnik iz prve polovine XV stoljeća i da je blizak maniru čuvenog venecijanskog slikara Mikele Đambona, ili da je neko iz njegovog kruga, kao što je npr. Nikolo di Pijetro.
Obje slike su nekada pripadale istoj oltarskoj cjelini, na kojoj su Kristos, sv. Jovan i sv. Jakov zauzimali centralno mjesto, dok su ostale slike te cjeline, iako veće po dimenzijama, bile smještene na krilima oltara, sa strana. Ovakve oltarske kompozicije – sa jednim redom velikih dopojasnih figura – nisu bile česte u mletačkom slikarstvu, niti su tipične za XV stoljeće u kojem su nastale. Njihov tvorac oslanjao se na modele iz XIV stoljeća, kada su takvi poliptisi bili česti i u školama izvan Venecije, u Emiliji i Sijeni.
Pretpostavlja se da je cjelina oltarske pregrade rastavljena krajem XVIII ili početkom XIX stoljeća. Slike Krista i sv. Jovana Preteče nalazile su se u staroj mostarskoj crkvi od sredine XIX stoljeća, od vremena podizanja crkve. Izgradnju crkve su pomagali bogati Mostarci koji su imali trgovačke kuće po Veneciji i Trstu, pa se smatra da su oni donijeli ove dvije slike u Mostar (Rakić, 1998, 348-350).
3. BOGORODICA SA KRISTOM I SV. KATARINOM, SV. JOVANOM KRSTITELJEM I SV. JOSIFOM
Tempera na dasci, druga polovina XVI stoljeća.
Nepoznati kritski slikar.
Dimenzije: 64,5x91,5 cm.
Ikona je podijeljena u tri vertikalna polja. U središnjem polju je predstavljena Bogorodica sa KristKristom na desnoj ruci. KristKristos jednom rukom blagosilja, a u drugoj drži zlatnu sferu. Bogorodica je slikana na način tipa Madre di Consolazione. Njen maforij je ukrašen zlatnim zvjezdicama i vriježastim stilizacijama renesansnog porijekla. Oko glave ima prozirni veo. Niže KristKrista kleči sv. Katarina sa bisernom krunom na glavi. Predstavljena je kao djevojčica koja prstom pokazuje na KristKrista, aludirajući na svoje zaruke (Katarina je odbila brak sa carem zato što je sebe smatrala KristKristovom nevjestom).
U lijevom vertikalnom polju ikone predstavljen je sv. Jovan Krstitelj. U jednoj ruci drži dugački krst, a u drugoj svitak sa natpisom na srpskom jeziku: «Gle jagnje Božije koje uze na se grijehe svijeta, Jovan, 1, 29)».
U desnom vertikalnom polju je predstavljen starac Josif sa štapom u ruci.
Oba svetitelja blago su okrenuta prema Bogorodici sa KristKristom. Obučeni su u svetačke, tamne haljine, ukrašene renesansnim biljnim ornamentima. Zlatni oreoli su im ispunjeni puncom, zvjezdolikim ornamentom i motivom povijene loze.
Ova ikona je bila dio nekog oltarskog poliptiha u čijem središtu su postavljane ovakve kompozicije. U posljednjim decenijama XV i prvim decenijama XVI stoljeća, na mletačkim i dubrovačkim oltarima najčešće je upotrebljavan tip triptiha sa tri ili pet figura: centralnim motivom Bogorodice sa Kristom, te motivima svetitelja sa strana, kojima je crkva bila posvećena. Svetitelji okrenuti prema centralnom motivu zapravo skreću pažnju čovjeka koji se moli na glavni lik oltara.
Bez obzira na prisustvo zapadnih ikonografskih stilskih obilježja, ikona pripada kritskom ikonopisu koji su stvarali grčki slikari u Veneciji (Rakić, 1998, 220).
4. UKOP I VAZNESENJE SV. JOVANA BOGOSLOVA
Tempera na dasci, prva polovina XVIII stoljeća.
Nepoznati grčki majstor.
Dimenzije: 29,5x20 cm.
Ikona je podijeljena u dva horizontalna polja.
U donjem polju prikazana je sahrana sv. Jovana Bogoslova, čije poprsje, koje viri iz zemlje, zatrpavaju dva mladića, dok ih treći posmatra. Ova scena data je naspram pustog, brdovitog pejzaža sa jednim niskim stiliziranim stablom u pozadini.
U gornjem dijelu ikone, naspram zlatne pozadine, predstavljeno je Jovanovo vaznesenje. On sjedi u mandorli od oblaka, koju nose arhanđeli Mihailo i Gavrilo sa raširenim krilima iscrtanih zlatnom bojom. Iznad njih je natpis sa nazivom scene i inicijalima arhanđela. Natpis je pisan crvenom bojom na grčkom jeziku.
Iako prizor sahrane podsjeća na zapadne scene, ikona je rad konzervativnog grčkog zografa, koji odbacuje utjecaje zapada i okreće se tradicijama kritske ikonopisne škole. Kritski uzori su posebno uočljivi u načinu tretmana draperija linearnim potezima (Rakić, 1998, 284).
5. BOGORODICA SA KRISTOM
6. SV. GEORGIJE
7. SV. DIMITRIJE
8. SV. ARHANĐELI
Ove četiri ikone rad su domaćeg slikara iz druge polovine XVII stoljeća.
9. DEIZIS
Rad Aleksije Lazovića iz 1812. godine.
10. BOGORODICA SA KRISTOM
11. BOGORODICA SA KRISTOM
12. BOGORODICA SA KRISTOM
Nepoznati kritski slikar iz XVI ili XVII stoljeća.
13. BOGORODICA STRASNA
Nepoznati kritski majstor iz XVIII stoljeća.
14. BOGORODICA MLEKOPITATELNICA
Nepoznati grčki slikar s kraja XVI ili početka XVII stoljeća.
15. SV. SPIRIDON SA ŽITJEM
16. BOGORODICA ODIGITRIJA
Nepoznati grčki slikar iz XVIII stoljeća (Ševo, 2002, 244).
3. Dosadašnja zakonska zaštita
Rješenjem Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH, broj 738/50 od dana 17. juna 1950. godine, spomenik je stavljen pod zaštitu države.
Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine br. 02-661-3 od dana 23. oktobra 1962. godine, objekat je upisan u Registar nepokretnih spomenika kulture.
4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi
U časopisu Naše starine broj XIII iz 1972. godine naveden je podatak da su 1955. godine na crkvi izvršeni određeni konzervatorsko-restauratorski radovi. Dokumentacija o vrsti i količini izvršenih radova ne postoji. Po svoj prilici su intervencije vršene na sanaciji krovnih površina.
Nakon devastacije objekta 1992. godine, Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar 1996. godine je uradio Projekat rekonstrukcije Stare pravoslavne crkve u Mostaru. Tom prilikom je urađeno sljedeće:
- izvršeni istraživački radovi na statici objekta,
- urađena konstruktivna sanacija zidova crkve koji nisu bili srušeni,
- izrađena nova krovna konstrukcija uz upotrebu čeličnih rešetkastih nosača,
- izvršeno pokrivanje krova kamenom pločom,
- izvršeno postavljanje nove stolarije prozora i vrata,
- izvršena sanacija zvonika crkve čeličnim zategama,
- izvršena rekonstrukcija polukružnog stepeništa u enterijeru.
5. Sadašnje stanje dobra
Uvidom u stanje na terenu, ustanovljeno je sljedeće:
- stara mostarska pravoslavna crkva je nakon završenih radova na rekonstrukciji u građevinski dobrom stanju,
- nakon završetka rata urađen je program preventivne zaštite objekta kom prilikom je kao krovni nosač upotrijebljen rešetkasti nosač koji bi kasnijim intervencijama u enterijeru objekta bio skriven drvenim bačvastim svodom,
- rekonstrukcija objekta u eksterijeru izvršena je uz uvažavanje njegovih predratnih horizontalnih i vertikalnih dimenzija,
- tokom radova na rekonstrukciji izostavljen je dio objekta koji je bio smješten sjeverno od ulaza u crkvu i koji je, po nekima, ranije služio za prodaju svijeća,
- u enterijeru objekta, koji predstavlja najvrijedniji dio objekta, a koji je u cjelini stradao u toku rata, uz nadzor službe zaštite nisu vršene nikakve intervencije izuzev rekonstrukcije nedostajućeg dijela polukružnih stepenica,
- radove u enterijeru izvode mještani naselja bez projekta rehabilitacije,
- sve ikone mostarske pravoslavne crkve su odnesene prije početka rata u BiH u nepoznatom pravcu.
III - ZAKLJUČAK
Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima («Službeni glasnik BiH» br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:
A. Vremensko određenje
B. Historijska vrijednost
C. Umjetnička i estetska vrijednost
C. I. Kvalitet obrade,
C. II. Kvalitet materijala,
C. II. Proporcije,
C. IV. Kompozicija,
C. V. Vrijednost detalja,
C. VI. Vrijednost konstrukcije.
D. Čitljivost
D. II. Svjedočanstvo o historijskim mijenama,
D. III. Djelo značajnog umjetnika ili graditelja,
D. IV. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,
D. V. Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju.
E. Simbolička vrijednost
E. I. Ontološka vrijednost,
E. II. Sakralna vrijednost,
E. III. Tradicionalna vrijednost,
E. IV. Vezanost za rituale ili obrede,
E. V. Značaj za identitet skupine ljudi.
F. Ambijentalna vrijednost
F. I. Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,
F. II. Značenje u strukturi i slici grada,
F. II. Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja.
Sastavni dio ove odluke su:
- kopija katastarskog plana,
- z.k. izvadak, posjedovni list,
- fotodokumentacija,
- situacija.
Korištena literatura:
U toku vođenja postupka proglašenja Stare crkve – Crkve rođenja Bogorodičinog u Mostaru nacionalnim spomenikom BiH, korištena je sljedeća literatura:
1933. Dr. Ćorović, Vladimir, Mostar i njegova srpska pravoslavna opština, Beograd, 1933.
1967. Stanić, Radomir , Spomenici monaha i monahinja iz XVII i XVIII vijeka na pravoslavnim grobljima u Mostaru, Glasnik, Službeni list SPC, broj 3, Beograd, mart 1967, str. 35 – 46.
1998. Rakić, Svetlana, Ikone Bosne i Hercegovine (XVI do XIX vijek), Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Beograd, Beograd, 1998.
2002. Ševo, Ljiljana, Pravoslavne crkve i manastiri u Bosni i Hercegovini do 1878, Biblioteka Baština, Banja Luka, 2002.
Dokumentacija Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH
Foto dokumentacija Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar
|