početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Stari grad Dubrovnik u Višnjici, arheološko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4 Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, člana 39. stav 1. i člana 40a. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (”Službeni glasnik BiH” br. 4/03, 33/03, 31/06, 99/06 i 53/11), na sjednici održanoj od 4. do 7. novembra 2014. godine donijela je

ODLUKU o izmjenama i dopunama Odluke o proglašenju arheološkog područja – Stari grad Dubrovnik u Višnjici kod Ilijaša nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine

I

U Odluci o proglašenju arheološkog područja – Stari grad Dubrovnik u Višnjici kod Ilijaša nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine ("Službeni glasnik BiH", br. 43/03 i 48/13) u tački I iza stava 1. dodaje se novi stav 2. koji glasi:
“Nacionalni spomenik čini Stari grad Dubrovnik sa Podgrađem (Varoš)”.
Stav 2. koji postaje stav 3. mijenja se i glasi:
“Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru koji obuhvata k.č. 150, 151/1, 151/2, 151/3 i 82/1, k.o. Višnjica, općina Ilijaš, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.”
U stavu 3. koji postaje stav 4. iza broja “27/02” dodaju se br. “6/04 i 51/07”.

II

Tačka III mijenja se i glasi:
"U svrhu trajne zaštite nacionalnog spomenika na prostoru koji je definiran u tački I stav 3 ove odluke utvrđuje se zona zaštite koju čine kompletne površine parcela k.č. 150, 151/1, 151/2, 151/3 i dio parcele k.č. 82/1, k.o. Višnjica, čiji obuhvat počinje sa tačke na granici puta čije su koordinate Y=6527193.79, X=4872434.38 i ide dalje do tačke na granici parcele k.č. 82/1 i 149/3, čije su koordinate Y=6527257.65, X=4872435.87. Granična linija zone zaštite dalje ide jugoistočno granicom parcele k.č. 82/1 i privatnog posjeda sve do tromeđe, čije su koordinate Y=6527449.10, X=4871894.37. Linija nastavlja kroz parcelu k.č. 82/1 tačkama, čije su koordinate: Y=6527243.69, X=4871812.86; Y=6527064.31, X=4871824.86, te dolazi na granicu puta u tačci Y=6526984.15, X=4871860.69. Granična linija zone zaštite zatim ide sjeverno istočnom granicom puta do polazne tačke i time je zatvorena zona zaštite.
Na definiranom prostoru zone zaštite utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);
- prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti;
- prostor se može koristiti u edukativne i kulturne svrhe;
- nije dopuštena nikakva izgradnja, eksploatacija prirodnih resursa, niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;
- nije dopušteno odlaganje svih vrsta otpada;
- nije dopušten promet motornih vozila;
- zabranjeno je obavljanje svih radova na infrastrukturi, osim u iznimnim slučajevima uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite.

U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se zaštitni pojas koji obuhvata susjedne parcele i čiji obuhvat počinje sa kote Kicelj i ide istočno do potoka Zenik (stariji naziv Ženik) u tačci čije su koordinate Y=6528234.46, X=4872764.15. Granična linija zaštitnog pojasa dalje ide nizvodno niz potok Zenik do ušća u rijeku Misoča i nastavlja uzvodno uz Misoču do tačke čije su koordinate Y=6527100.51, X=4872790.63. Sa ove tačke granična linija se vraća na kotu Kicelj i time je zatvorena zaštitna zona.
Na definiranom prostoru zaštitnog pojasa utvrđuju se sljedeće mjere zaštite:
- zabranjeno je izvođenje radova koji mogu utjecati na promjenu prirodnog okruženja spomenika, kao što su izgradnja industrijskih objekata koji mogu utjecati na zagađenje ili ugrožavanje podzemnih i površinskih voda, nekontrolirana sječa šume, što može utjecati na oštećenje površinskih ili podzemnih geoloških, hidrogeoloških i geomorfoloških vrijednosti i sl.
Vlada Federacije je posebno dužna osigurati provedbu sljedećih mjera zaštite:
- zabranjena je eksploatacija kamena;
- potrebno je rekultivacijom izvršiti saniranje izmijenjenih geomehaničkih svojstava terena nastalih eksploatacijom kamena. U skladu sa članom 42. stav 6 i članom 59. Zakona o rudarstvu Federacije Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik FBiH broj 26/10) i Pravilnikom o tehničkim normativima za površinsku eksploataciju arhitektonsko-građevinskog kamena (ukrasnog kamena), tehničkog kamena, šljunka i pijeska i preradu arhitektonsko-građevinskog kamena (Službeni list SFRJ broj 11/86). Projekt rekultivacije treba sadržavati Elaborat kojim će biti utvrđeno da li je ugrožena statička stabilnost nacionalnog spomenika, te potrebne mjere njegove stabilizacije.“

III

Iza tačke III dodaje se nova tačka IV koja glasi:
„Svi pokretni nalazi, koji u toku arheološkog istraživanja budu nađeni, bit će pohranjeni u najbližem muzeju koji ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete ili u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu, obrađeni i prezentirani na odgovarajući način.
Izuzetno od stava 1. ove tačke, u periodu do ponovnog otvaranja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, a u slučaju da najbliži muzej ne ispunjava kadrovske, materijalne i tehničke uvjete, nosioci arheoloških istraživanja dužni su podnijeti pisani zahtjev Komisiji da odredi instituciju u kojoj će arheološki nalazi biti privremeno pohranjeni.
Sav pokretni i nepokretni arheološki materijal koji bude nađen u toku arheoloških istraživanja neophodno je stručno obraditi.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja dužan je nakon izvršenih arheoloških radova podnijeti izvještaj Komisiji i instituciji koja je obavila istraživanja.
Arheolog – voditelj arheoloških istraživanja mora imati na raspolaganju sav pronađeni pokretni i nepokretni arheološki materijal dok traje istraživanje i dok ne završi izvještaj, a najduže za period od tri godine.
Paralelno s izvođenjem arheoloških istraživanja, neophodna je sukcesivna konzervacija nepokretnih nalaza na lokalitetu i konzervacija pokretnog arheološkog materijala i njegovo pohranjivanje u odgovarajuće prostore (depoe).
Nakon dostavljanja izvještaja o provedenom istraživanju, Komisija će utvrditi pokretne nalaze na koje će biti primjenjivane mjere zaštite koje Komisija utvrđuje.
Iznošenje pokretnih nalaza iz stava 1. ove tačke iz Bosne i Hercegovine nije dopušteno.
Izuzetno od odredbe prethodnog stava, ukoliko voditelj istraživanja utvrdi da je neophodna obrada nekog nalaza izvan zemlje, dokaze o tome prezentirat će Komisiji, koja može dopustiti privremeno iznošenje nalaza iz zemlje pod detaljno utvrđenim uvjetima njegovog iznošenja, postupanja s njim u toku boravka izvan zemlje i njegovog povratka u Bosnu i Hercegovinu.“

IV

U tački IV, koja postaje tačka V, riječ ”koji” zamjenjuju se riječima: ”u dijelu u kojem”.
Tač. VI–IX postaju tač. VII–X.

V

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku BiH".



Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.


Predsjedavajući Komisije

Dubravko Lovrenović


Broj: 05.2-2.5-58/14-6
4. novembra 2014. godine
Sarajevo
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

            Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 43/03.

             Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članka 39. stavak 1. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 7. do 11. listopada 2003. godine, donijelo je

 

O D L U K U

 

I

 

            Arheološko područje – Stari grad Dubrovnik u Višnjici kod Ilijaša, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č. 82/1, općina Ilijaš, parcela Solila, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Povjerenstva za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

 

II

 

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

            Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradbu i provedbu potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

            Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati financijska sredstva za izradbu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            U cilju trajne zaštite nacionalnog spomenika utvrđuje se sljedeće: 

            I zona zaštite obuhvata dio k.č. 82/1 na kojem se nalazi Stari grad Dubrovnik sa okolicom, od Šije do Varoši u pravcu sjeveroistok-jugozapad, a od sjevera ka jugu zona kamene grude na kojoj je grad, put ka Kopošiću (na katastarskom izvatku nema broja k.č puta) i i k.č. 1040 i 1041 na kojima se nalazi Nekropola sa stećcima kneza Batića u Kopošiću. U ovoj zoni provode se sljedeće mjere zaštite:

            - dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uključujući i one koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na razini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

            - prostor spomenika bit će otvoren i dostupan javnosti;

            - prostor se može koristiti u edukativne i kulturne svrhe;

            - nije dopuštena nikakva izgradnja, eksploatacija prirodnih resursa, niti izvođenje radova koji bi mogli utjecati na izmjenu područja, kao ni postavljanje privremenih objekata ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija nacionalnog spomenika;

            -zabrana odlaganja svih vrsta otpada;

            -zabrana prometa motornih vozila;

            -zabrana obavljanja svih radova na infrastrukturi osim u iznimnim   slučajevima uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručni nadzor nadležne službe zaštite. 

 

            II zona zaštite obuhvata pojas širine 50 m od I zone zaštite. U ovoj zoni zabranjeno je izvođenje radova koji mogu uticati na promjenu prirodnog okruženja spomenika.

            Vlada Federacije je posebno dužna osigurati provedbu sljedećih mjera zaštite:

            - zabrana eksploatacije kamena iz kamenoloma Misoča na prostoru kamene grude na kojoj je smješten nacionalni spomenik;

            - odrediti tehničke uvjete za  eksploataciju kamena , a koji ni na koji način neće ugroziti nacionalni spomenik i koji moraju sadržavati suglasnost nadležne službe zaštite;

            - izvršiti saniranje izmijenjenih geomehaničkih svojstava terena (nastalih eksploatacijom kamena) kojim će se osigurati statička stabilnost nacionalnog spomenika.

 

IV

 

            Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno - planski spisi koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svatko, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

            Ova odluka dostavit će se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u toč. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim osobama u prostorijama i na web stranici Povjerenstva  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

            Prema članku V, stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Povjerenstva su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom  glasniku BiH» .

 

 

            Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

  

Broj: 06-6-14/03-3

8. listopada 2003.godine

Sarajevo

 

 Predsjedateljka Povjerenstva 

Amra Hadžimuhamedović

 

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

            Na temelju Zakona o provedbi odluka Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljenog prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 2, stavka 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Povjerenstvo za očuvanje nacinalnih spomenika  proglasilo nacionalnim spomenikom sukladno čl. V i VI Aneksa 8., Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Općina Ilijaš je dana 07.siječnja 2003. godine podnijela peticiju za proglašenje Starog grada Dubrovnika nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

            Sukladno odredbama Zakona , a na temelju članka V, stavak 4. Aneksa 8. i članka 35. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika, Povjerenstvo je pristupilo provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

 

II - PRETHODNI POSTUPAK

 

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

·         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra
(kopiju katastarskog plana i zemljišnoknjižni izvadak),

·         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tijekom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

·         povijesnu, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

            Na temelju uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Stari grad Dubrovnik je sagrađen na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, tj. ušća potoka Zenika u rijeku Misoču. Grad se nalazi na prirodno terasastom terenu koji se pruža od sjeveroistoka, tj brda Huma prema jugozapadu i završava se strminom koja pada ka Sastavcima, gdje se već od 1972. godine vadi kamen u kamenolomu na 9. km rijeke Misoče. Kraj je zabačen,bezvodan i siromašan.

            Lakši pristup gradu je iz sela Kopošić udaljenog 1 km, lijepim kaldrmisanim putem koji vodi između podnožja brda Nabožića i Tisovika. U Kopošiću je Nekropola kneza Batića. Danas je taj put zarastao, a njim je vodila linija razdvajanja u ratu 1992.-1995. godine i to područje je još pod minama (2003.godine).

            Drugi pristup gradu moguć je velikom strminom od10-og kilometra od korita rijeke Misoče ili sa kamenoloma na Sastavcima.

Od Ilijaša je udaljen oko 10 km.        

Povijesni podaci

            U 13. stoljeću područje između Sarajevskog i Visočkog polja pripadalo je staroj bosanskoj župi Vidogošći-Vogošći. U drugoj polovici 14. stoljeća i u 15. stoljeću, Dubrovnik je, zajedno sa podgrađem, glavni politički centar ove župe. Prvi put se spominje u dubrovačkom arhivu, 11. lipnja 1404. godine. Grad je veličine, značaja i stupnja razvoja sa vojnim i činovničkim naseljem. U takvim gradovima naseljavali su se i pojedini feudalci. Sobzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu Kopošića sa Nekropolom kneza Batića, te da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerojatno pripadao rodu Mirkovića kome je pripadao i knez Batić.

            Nema preciznih podataka o nastanku grada. Fra Ivan Jukić također spominje Dubrovčane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana. (Filipović, 1924., 103.)

            Bobovac i Visoki su pali pod osmansku upravu 1463. godine i pretpostavlja se da je tada osvojen i Dubrovnik. U doba sultana Mehmeda II, grad je imao posadu sa dizdarom. U njegovo vrijeme sagrađena je u gradu i jedna džamija. Dubrovnik se spominje u osmansko-ugarskim ugovorima, a u Gazi Husrev-begovoj zakladnici od 1531. godine, kao Dobronik. Okolna nahija također se zvala Dubrovnik. Posada je bila u gradu do 1655. godine, a nekoliko godina kasnije je negdje premještena.

            U pismu sarajevskog kadije od 12.prosinca 1709. godine predlaže se premještaj jednog službenika iz džamije u Dubrovniku u Carevu džamiju u Sarajevu, jer je grad napušten, džamija ruševna i nema potrebe za njezinom popravkom (Kreševljaković, 1953., 16).  U administrativnim reformama u 18. stoljeću zapadni dio nahije Dubrovnik pripao je predionoj cjelini Nadvisoko, a istočni sarajevskom regionu.

 

2. Opis dobra

            Grad je nepravilnog oblika i prilagođen konfiguraciji terena. Podignut je na zaravni koja se stupnjevito spušta prema riječicama, od najvišeg platoa - Grada, preko Bedema, Varoši i Ugrade. Grad je na nadmorskoj visini od 882 m, ušće rijeka na 569 m. Ovako topografski istaknuto mjesto, sa sjevera zaštićeno liticama Huma, iznimno je pogodno za obrambene svrhe. Kroz Šiju, prirodnu usku dolinu između kote Stup sa sjeveroistočne strane i Grada na suprotnoj strani, vodio je spomenuti kaldrmisani put ka Kopošiću u kojem je Nekropola kneza Batića.  Po tradiciji na Šiji je bio sud. Na Šiji je također bilo i raskrižje puteva koji su vodili u osnovnim smjerovima ka Visokom i Olovu, političkim i privrednim centrima onog doba (Mazalić, 1939., 35).

            Na koti Stup bila je detaširana kula-stražara koja je bila uobičajena kao sastavni dio srednjovjekovnog obrambenog sustava utvrđenja.

            Srednjovjekovni grad nalazio se na koti Grad. Sastojao se iz dva dijela. Gornji, glavni dio utvrđenja, dužine 72 m, širine od 5-17,5 m, ukupne površine 902 m2, pruža se u smjeru I-Z. Prosječna debljina zidova je 1,40 m, na nekim mjestima i do 1,50 m. Zidovi obora su tanji, od 0,70do 1,10 m. Zidani su od prirodnih, vapnenih ploča lokalnog kamena i samo sa vanjske strane pritesani kako bi zid bio nešto ravniji. Ova oplata zatvarala je jezgro zida, ispunjeno smjesom od žbuke i lomljenog kamena. Na istočnom kraju je kula kružne osnove (promjera 7,5 m ), a na sjevernom zidu su dvije četveroukutne kule - jedna je izbačena izvan plašta zida (dim.6,2x5 m), a druga podignuta na najvišoj koti grada, već prije 20-ak godina potpuno iskrčena. Uz južni zid je također jedna isturena četverokutna kula (dim. 7x6 m), a uz njen zapadni zid je prislonjena jedna prostorija nepoznate namjene (dim.9x5 m). Otprilike na sredini grada je bunar, istesan u stijeni i ograđen velikim kamenjem. Unutar gradskih zidina konstatirani su ostaci temelja još nekih zidova, debljine oko 1 m, ali bez arheoloških radova nije moguće odrediti njihovu namjenu. Perimetralni zidovi su skoro srušeni, vire oko 0.5 do 1.0 m iznad zemlje, osim vanjskih zidova, ili bolje reći podzida kula izbačenih iz omotača zida, koji su na nižem terenu i sačuvani su u visini do 6 m. Gdje je bio ulaz u srednjovjekovni gornji dio grada, može se samo pretpostaviti jer je sjeverozapadni zid koji je ležao na stijeni djelomično iskrčen.

            Uz zapadni zid gornjeg dijela utvrđenja nalazi se donji obor, koji je najvjerojatnije u osmansko doba poravnan i pretvoren u tabiju. Iz ovog obora se, prilaznim putem sa sjevera, dolazilo do glavne gradske kapije, ali njezinih ostataka nema.

            Jugozapadno od grada, pod tabijom je toponim Varoš. Na tom mjestu Filipović (1924., 102) je još zatekao neke hrpe kamenja nejasnog porijekla i namjene. Kod mještana je također živa tradicija da se tu, ispod grada, nalazila varoš. Sada nema nikakvih tragova na tom mjestu (Mazalić, 1939., 34).

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Na temelju zakonske odredbe, a rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH broj: 05-773-1/66 od 27.svibnja 1966. godine u Sarajevu, Stari grad Dubrovnik, općina Ilijaš, stavljen je pod zaštitu države i upisan u Registar nepokretnih spomenika kulture pod brojem 453.

            U Prostornom planu Bosne i Hercegovine iz 1980.godine  valoriziran je kao spomenik III kategorije.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

             Do danas na Starom gradu Dubrovniku nije bilo konzervatorsko-restauratorskih radova.

 

 5. Sadašnje stanje dobra

             Uvidom na licu mjesta dana 22.kolovoza 2003. godine ustanovljeno je sljedeće:

            područje je ugroženo eksploatacijom kamenoloma Misoča (na 9. kilometru uz tok rijeke Misoče) koji vrši eksploataciju kamene grude na kojoj leži grad. Sa eksploatacijom se došlo do pod sam grad. Na temelju zakonske odredbe, a rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH broj: UPI-06-27-3/72 od 19.srpnja1972. godine u Sarajevu, poduzeću za puteve BiH-Pogon “Sarajevoputevi”, odobrena je eksploatacija kamenoloma Misoča pod određenim uvjetima. Uvjeti se odnose na zaštitu prirodnog okruženja.

Cijelo područje i pristup gradu je iznimno zapušteno, opustjelo, potpuno zaraslo u divlje raslinje i izloženo ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja. Kako je ovaj kraj opustio tijekom posljednjih 30-tak godina, a naročito tijekom rata 1992.-1995. godine i rijetko je naseljen, zasada stanovnici ne eksploatiraju ni šumu ni livade.

 

III - ZAKLJUČAK

 

            Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo je donijelo odluku kao u dispozitivu. Odluka je utemeljena na sljedećim kriterijima:

            A)Vremensko određenje

            B)Povijesna vrijednost

            C)Umjetnička i estetska vrijednost

                        iv. Kompozicija             

            D) Čitljivost (dokumentarna, znanstvena, obrazovna vrijednost)

                        i.Svjedočanstvo o povijesnim mijenama

            F)  Ambijentalna vrijednost

                        iii. Objekt je dio cjeline područja

            G) Izvornost                                  

                        v. Položaj i smještaj u prostoru

 

           Sastavni dio ove odluke su:

-kopija katastarskog plana,

- fotodokumentacija,

- grafički prilozi.

 

Korištena literatura:

            Tijekom vođenja postupka proglašenja dobra nacionalnim spomenikom BiH,  korištena je sljedeća literatura:

 

1924     Filipović S. Milenko, Dubrovnik u Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja, XXXVI, Sarajevo, 1924., 101-104.

 

1940     Mazalić, Đoko, Starine po okolini Sarajeva. Glasnik Zemaljskog muzeja LI, Sarajevo 1939. (1940.), 15-35.

 

1953     Kreševljaković, Hamdija, Stari bosanski gradovi.Naše starine I, Zemaljski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti, NR BiH u Sarajevu,Sarajevo, 1953., 7-45.

 

1963     Anđelić, Pavo, Trgovište, varoš i grad u srednjovjekovnoj Bosni (Prilog tipologiji naselja). Glasnik Zemaljskog muzeja, (A), n.s. sv. XVIII, Sarajevo, 1963., 179-        194.

 

1971     Anđelić, Pavao. Stara bosanska župa Vidogošća ili Vogošća. Problem ubikacija  srednjovjekovnih župa uže ili srednje Bosne. Glasnik Zemaljskog muzeja, n.s. (A), XXVI, Sarajevo, 1971., 337-346.

 

 



Karta srednjovjekovnog grada DubrovnikaLokalitet grada Dubrovnika na vrhu stijene  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: