početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Kreševo, historijsko gradsko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 33/03.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovi člana V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 7. jula 2003.godine, donijela je

 

O D L U K U

 

 I

 

Historijsko gradsko područje Kreševo proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni spomenik).

 Nacionalni spomenik čine svi objekti koji se nalaze uz ulicu Fra Grge Martića, objekti smješteni uz ulicu Obala i pojedinačni objekti u mahalama, k.o. Kreševo, općina Kreševo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

 

 II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vlada Federacije) dužna je osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je osigurati izradu programa trajne zaštite historijske jezgre Kreševa.

Vlada Federacije dužna je osigurati sredstva za izradu i provedbu potrebne prostorno-planske dokumentacije provedbenog nivoa za historijsko gradsko područje Kreševo. U razvojnim planovima za historijsku jezgru Kreševa treba predvidjeti očuvanje i razvoj tradicionalnog zanatstva i izradu proizvoda od kovanog željeza.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljnjem tekstu: Komisija) utvrdit će tehničke uvjete i osigurati finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione ploče sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

Vlada Federacije dužna je osigurati izradu detaljnog plana zaštite historijske jezgre Kreševa. Detaljni plan zaštite odnosi se na cjelinu i na pojedinačne objekte unutar zaštićenog prostora iz tačke I ove odluke.

Potrebno je osigurati provedbu sljedećih mjera:

 

I stepen zaštite obuhvata prostor definiran u tački I, stav 2.ove odluke.

 

·         Izvršiti analizu trenutnog stanja i konsolidacije objekata;

·         zabrana nove izgradnje, rušenja, prepravljanja, doziđivanja i ostalih građevinskih radnji, osim radova rehabilitacije, konzervacije i prezentacije objekata, uz projekat odobren od strane federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručni nadzor nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nadležna služba zaštite);

·         prilikom rehabilitacije i adaptacije objekata obavezno sačuvati ili vratiti tradicionalni izgled objekata (horizontalne i vertikalne gabarite, broj, veličina i raspored otvora, arhitektonske detalje i boje, oblik i nagib krova- četvorostrešni krovovi drvene konstrukcije minimalnog nagiba 40 stepeni),  koristiti izvorne materijale (kamen i bijelo bojeni malterisani zid, šindra ,kaplama, ili tamnosivi crijep za krovni pokrivač) i primjenjivati izvorne metode obrade materijala i veznih elemenata, i njihove ugradnje;

·         izvršiti izmjenu pojedinih elemenata na objektima koji su nastali kao rezultat naknadnih intervencija, a u neskladu su sa ambijentom (zamjena dvovodnih krovova četverovodnim, odstraniti balkone i lođe, velike staklene plohe u pojasu prizemlja zamijeniti manjim dim. 40x60 cm-izvršiti reguliranje veličine i rasporeda otvora, zamjena željeznih, aluminijskih i plastičnih okvira otvora drvenim, poštivanje tradicionalnog kolorita – bijeli zidovi i tamna stolarija);

·         dopuštena je unutrašnja adaptacija postojećih objekata u cilju prilagođavanja savremenim uvjetima stanovanja i rada, i novoj namjeni - intervencije u unutrašnjem rasporedu i uređenju, uvođenje instalacija, smještaj kupaonica i savremenog namještaja; dimnjake, kao nove oblikovne elemente, izvesti što je moguće više u skladu sa ambijentom;

·         sve primijenjene metode i stepeni intervencije moraju biti čitljivi;

·         svi objekti na kojima se vrše radovi rehabilitacije moraju poštovati regulacionu liniju i građevinsku liniju susjednih objekata u prizemlju. Na spratovima je dopušten istak u odnosu na građevinsku liniju do jedne trećine širine ulice ili ne više od jednog metra;

·         izvršiti regulaciju prizemlja objekata na prostoru Čaršije, vraćanjem njihovih izvornih namjena ili uvođenjem novih namjena primjerenih centralnoj gradskoj zoni – ugostiteljstvo i uslužne djelatnosti manjeg kapaciteta, tradicionalni zanati, kao i za kulturne i edukativne svrhe;

·         dopuštena je promjena namjene stambenih objekata (u zoni prizemlja) za uslužne, ugostiteljske, trgovačke, kulturne svrhe i za tradicionalne zanate koji ne zagađuju okoliš. Najmanje 50% objekata trebaju sačuvati isključivo stambenu namjenu.

 

Primjenjuju se sljedeće mjere zaštite na pojedinačnim objektima – objekti ambijentalne vrijednosti:

kuća Augustina Kristića, kuće porodica Šakotić, Martinčević, Čizmić, Tukić, Bilajac, Zovko, Aždajić, Marković, Ahbabović, Jurić;

-          obavezno zadržavanje izvornih namjena objekata – stambeni objekat (mahalski tip) i stambeno-poslovni objekti (čaršijski tip);

-          izraditi projekat rehabilitacije za navedene objekte – izvršiti konzervaciju postojećih autohtonih dijelova objekta i sanaciju nastalih oštećenja uz obavezno očuvanje autentičnog enterijera i enterijerske opreme u što je moguće većoj mjeri;  

-          za kuću porodice Šakotić, izvršiti rekonstrukciju nedostajućih dijelova uz upotrebu izvornih materijala i tehnologije građenja, u što je moguće većoj mjeri.

Objekat mlina:

-          izraditi projekat rehabilitacije u cilju vraćanja prvobitne namjene;

-          izvršiti konzervaciju postojećih dijelova objekta, sanaciju nastalih oštećenja i rekonstrukciju nedostajućih dijelova.

Infrastruktura i urbani mobilijar:

-Izvršiti reguliranje kolskog saobraćaja - zabraniti promet teretnih motornih vozila i autobusa u I zoni zaštite;

-zabraniti promet motornih vozila  u ulici Fra Grge Martića (osim vozila sa prioritetom i vozila za snabdijevanje) i pretvoriti je u pješačku zonu, kolski saobraćaj manjih vozila preusmjeriti u ulicu Obala;

-osigurati javni parking-prostor izvan I zone zaštite;

-izvršiti uređenje centralne pješačke zone (popločanje, javna rasvjeta, urbani mobilijar) tako da ne narušava ambijentalne vrijednosti cjeline;

-izraditi projekt rehabilitacije stare mreže saobraćajnica –izvršiti konzervaciju i sanaciju sokaka;

-zabranjuje se podizanje reklamnih tijela, oglasa i oznaka koje narušavaju vizure i zaklanjaju urbani pejzaž;

-zabranjuje se izgradnja drugih infrastrukturnih objekata: dalekovodnih stupova, trafostanica i sl.

 Zelene površine:

·         obavezno čuvanje postojećeg  visokog rastinja;

·         izvršiti reguliranje i uređenje korita i obala Kreševčice;

·         uraditi projekt ozelenjavanja i uređenja avlija i javnih površina, uz primjenu autohtonih biljnih vrsta.

 

II stepen zaštite obuhvata sve objekte na području između ulica Fra Grge Martića i Obala, granične parcele objekata definiranih u I zoni zaštite i prostor kreševskih mahala:

- maksimalna dopuštena visina objekata je P+1, ili 6,5 m do visine krovišta, i maksimalno dopuštene gabaritne dimenzije objekata 10x10 m, uz upotrebu tradicionalnih materijala (kamen i bijelo bojeni malterisani zid, šindra, kaplama, ili tamnosivi crijep za krovni pokrivač, kosi krovovi, drvena konstrukcija, minimalnog nagiba 40o), objekti ne smiju mjerilom i koloritom odudarati od objekata sa ambijentalnim vrijednostima;

- svi objekti moraju poštovati regulacionu liniju i građevinsku liniju susjednih objekata u prizemlju. Na spratovima je dopušten istak u odnosu na građevinsku liniju do jedne trećine širine ulice ili ne više od jednog metra;

- zabrana izgradnje industrijskih objekata i objekata čija namjena može ugroziti nacionalni spomenik, kamenoloma i lociranje zagađivača okoliša;

- infrastrukturni radovi su dopušteni samo uz odobrenje nadležnog ministarstva, a prema uvjetima i uz stručni nadzor nadležne službe zaštite;

- u kontaktnoj zoni uraditi program «biološke rehabilitacije» listopadnih šuma - sjeverno i zapadno od obrađenog područja.

 

IV

 

Stavljaju se van snage svi provedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V             

 

          Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od poduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu oštetiti nacionalni spomenik  ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

Ova odluka bit će dostavljena Vladi Federacije , nadležnom ministarstvu, nadležnoj službi zaštite i općinskim organima uprave nadležnim za poslove urbanizma i katastra, radi provedbe mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom općinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresiranim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

IX

 

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objavit će se u «Službenom glasniku BiH».

 

 

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

Broj: 08.1-6-527/03-6                                                           Predsjedavajuća Komisije

3. juli 2003. godine

Sarajevo                                                                             Amra Hadžimuhamedović

 

                                    

O b r a z l o ž e n j e

 

I – UVOD

 

Na osnovi Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija  za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

 

Komisija je primila peticiju od strane Općine Kreševo, 28. augusta 2002. godine. U skladu sa odredbama Zakona, a na osnovi člana V, stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila provedbi postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

  

II – PRETHODNI POSTUPAK

 

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

·         dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

·         podatke o dosadašnjoj zakonskoj zaštiti dobra,

·         podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima u toku rata, podatke o intervencijama na restauraciji i drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

·         historijsku, arhitektonsku i drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

Na osnovi uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sledeće:

 

1.    Podaci o historijskom gradskom području

a) Lokacija

Historijsko gradsko područje Kreševo smješteno je 48 km zapadno od Sarajeva, u uskoj dolini rječice Kreševčice.

Obuhvata sve objekte koji se nalaze uz ulicu Fra Grge Martića i objekte smještene uz ulicu Obala, i u mahalama, k.o. Kreševo, općina Kreševo.

b) Historijski podaci

                        O vremenu nastanka Kreševa nema pouzadnih podataka. «Kreševo – rudnik se prvi put spominje 1381. godine, Kreševo – grad, utvrđenje 1430. godine, a Podkreševo (Sotto Crescevo, Sotto Chrisgneue), današnje naselje Kreševo, 1434. godine». (Raspudić, 1981, str.10)

Prema nekim istraživačima Kreševo je, uz Fojnicu i Vareš, bilo najpoznatije područje proizvodnje željeza u ovim krajevima u predrimsko doba. Na više gradina u okolini Kreševa nađeni su dokazi eksploatacije i prerade ruda. U Kreševskom polju prilikom obrade zemlje često se nalazi na tragove rimske arhitekture. Sve do 9. stoljeća bili su vidljivi ostaci neke građevine za koju se smatralo da je rimska. (Raspudić, 1981, str. 12)  

            Nastajanje srednjovjekovnih naselja u Bosni uzima maha sredinom 14. stoljeća. Ova naselja naglo napreduju i umnožavaju se, naročito u drugoj polovini 14. stoljeća. U tom periodu su vidljivi određeni regioni unutar bosanske države unutar kojih dolazi do formiranja i razvoja gradskih naselja koja nastaju uz rudnike, trgove i postojeća podgrađa. Glavna područja na kojim dolazi do formiranja novih trgova i rudnika su: rudarski bazen oko Srebrenice, Olova i kraj bogat rudama u centralnmoj Bosni. (Kovačević-Kojić, 1978, str. 52) Uz rudarske jame, pored rudara, okupljaju se i trgovci. Tako postepeno postaju naselja rudara i trgovaca. Širenje državne teritorije, jačanje centralne vlasti i konsolidacija unutrašnjih prilika, otpočeta još za vrijeme Stjepana II, nastavljaju se za vrijeme vladavine i Tvrtka I (sredina 14. stoljeća). Tvrtko uspostavlja kovanje domaćeg novca što znatno olakšava trgovinsku razmjenu Bosne sa Dubrovnikom. Ovakve okolnosti pogoduju okupljanju trgovaca i povoljno utječu na ustaljivanje postojećih i obrazovanje novih trgova. Nešto kasnije 1365. godine javlja se rudnik Kreševo. Podaci o djelatnosti rudara i njihovim naseljima u vezi su sa djelatnostima dubrovačkih trgovaca i mogu se pronaći u Dubrovačkom arhivu. (Kovačević-Kojić, 1978, str. 33) Podatak o Kreševu iz 1381. godine koji označava početak rada njegovih rudokopa predstavlja, još za izvjesno vrijeme, jedini podatak o ovom rudniku. Od Kreševa je razvijenija Fojnica, ali se i pored toga dobija utisak da rudarska naselja u srednjoj Bosni nisu u ovo vrijeme snažnije napredovala.  (Kovačević-Kojić, 1978, str. 39)

            Južno od današnjeg grada, na Kosi, su nađeni ostaci srednjovjekovnog utvrđenja srednje veličine. Iz historijskih izvora se zna da je u gradu postojao kraljevski dvor. Na bazi intenzivnog rudarstva u Podgrađu se razvila zanatsko- trgovačka i rudarska varoš koja je imala posebnu organizaciju sa knezom na čelu. Varoš je imala crkvu i franjevački samostan. Kao varoš, Kreševo se spominje u prvoj polovini 15. stoljeća. (Vego, 1957, str. 64-65)

            Sredinom 15. stoljeća u blizini Fojnice, rudnik Kreševo naglo napreduje. I u Kreševu se zapaža okupljanje Dubrovčana, naročito od 1434. godine. Sve do 1450. godine u Kreševu ih je bilo ukupno 61. (Kovačević-Kojić, 1978, str. 73) O razvoju manjih trgova na području srednje Bosne više podataka možemo saznati iz najranijih turskih izvora – popisa naselja na zauzetoj teritoriji. U prvom popisu bosanskog krajišta Isa-bega Ishakovića iz 1455. godine, nalazi se vilajet Hodidjed, koji se prostirao preko cijele župe Vrhbosne. Vilajet Kraljeva zemlja, teritorijalna jedinica Bosanskog sandžaka, obuhvatao je, prema sumarnom popisu iz 1468/69. godine, porječje Bosne i njenih pritoka od Dubrovnika, Visokog i Kreševa do Vranduka. Kreševo je, uz Fojnicu, predstavljalo veoma poznati ekonomski centar ovog perioda. (Kovačević-Kojić, 1978, str. 77)

            Kao i kod svih srednjovjekovnih gradova i kod Kreševa je prisutna urbana dvojnost. Razvijaju se dvije odijeljene i različite urbanističko-arhitektonske jedinice i po izgledu i po funkciji: grad (utvrda) i podgrađe. Iznad sastava rječice Kreševčice, iznad današnjeg Kreševa, uzdiže se brdo, na čijem se vrhu nalazio kraljevski grad – utvrda Kreševo. Nije jasno da li su bosanski vladari grad izgradili za svoje potrebe ili su već zatekli kakav «grad» pa ga preinačili, ali se ovo drugo čini vjerovatnijim. Još i danas su vidljivi ostaci starog grada koji je služio kao privremena rezidencija bosanskih kraljeva. Podgrađe – Podkreševo, u daljem tekstu Kreševo, razvijalo se na mjestu današnjeg naselja. Početkom 15. stoljeća ono postaje značajan trgovački centar što pokazuje i prisustvo dubrovačkih trgovaca kao i izričito spominjanje trga (ad mercatum in Cressevo) 1451. godine. Zbog opće primjene drveta u izgradnji stambenih i ostalih zgrada, nema materijalnih ostataka na osnovi kojih bi se moglo nešto određenije kazati o izgledu tadašnjeg Kreševa.

            U 15. stoljeću podiže se  samostan Kreševo. Samostan je srušen 1521. godine. Na današnjem mjestu samostan se nalazi od 1644. godine kada je podignut ili obnovljen uz dopuštenje otomanskih vlasti. U Kreševu se spominje i leprozorij, koji je vjerovatno bio uz samostan. O broju stanovnika u tom periodu možemo zaključiti iz raznih podataka iz otomanskog perioda. Tako u popisu iz 1468/69. godine o broju stanovnika u pojedinim mjestima Bosanskog sandžaka, stoji da Kreševo ima 299 domaćinstava i 25 neoženjenih, tj. oko 1500 stanovnika.

            Došavši pod vlast Otomanske imperije, Kreševo postaje nahija u okviru vilajeta Kraljeva zemlja, a u sudsko-administrativnom pogledu pripadalo je kadiluku Bobovac. Nekoliko godina poslije toga, a prije 1469. godine, Kirali Vilajet – vilajet Kraljeva zemlja se cijepa u tri manja. Kreševo se pripaja Sarajevskom gdje je bilo i sjedište kadije. U popisu iz 1516. godine Kreševo se spominje kao nahija... U popisu iz 1528. godine spominje se Kreševo kao pazar i rudnik srebra sa crkvom, ali bez tvrđave. Sve  do kraja vladavine Otomanske imperije, Kreševo ostaje rudnik u carskom posjedu – carski has, i poznato je po proizvodnji željezne rude i preradi željeza... Kreševo se  dalje više ne spominje kao pazar već vremenom prerasta u kasabu... (Raspudić, 1981, str. 12)

 «Dolaskom Osmanlija u Bosnu i dalje se nastavlja sa autohtonom rudarsko-metalskom proizvodnjom... U majdanskoj općini Kreševo bilo je 33 majdana (gvozdena) sa talionicama sa preko 70 duganja (kovačkih radionica). Dolaskom Austro-Ugarske u BiH, u majdanskoj općini Kreševo bilo je u radu 20 majdana sa talionicama i oko 70 duganja. Austrougarskom upravom dolazi kraj autohtonoj rudarsko-metalskoj proizvodnji... Od toliko kovačkih duganja sa tradicionalnim kovanjem (ručnim) ostalo je samo nekoliko, jedna u Polju i 2-3 u Botunji, sve ostale su nestale. Njih su zamijenile savremene kovačke radionice sa savremenim kovačkim strojevima za kovanje kojih sada ima oko desetak.» (Buzuk, 2003, str. 3)

            Kreševo je u 18. stoljeću bilo malehno mjesto. 1737. godine u gradu je bilo 1560 katolika i oko 240 muslimana. U ovom stoljeću u Kreševu se sav rad okretao oko željeza. Ruda se vadila u okolini, a kopali su je rudari udruženi u esnaf ili ceh. Rudari su se tek vikendom vraćali u Kreševo. Osim rudara i ostale zanatlije su se udruživale u esnafe: talioničari-dimači i majdandžije, čije radionice nisu bile smještene u samom gradu, i razne vrste kovača: pločari, otucači, klinčari i sl. koji su imali svoje radnje u samoj Čaršiji. (Bogdanović, 1984, str. 3)

            Nakon dolaska Austro-Ugarske Kreševo je nazadovalo.Došlo je do pada broja stanovnika uslijed iseljavanja. Promjene u društvenom i privrednom životu Bosne, koje je sa sobom donijela austrougarska uprava, značajno su utjecali na daljnji razvoj Kreševa. Počeci industrijalizacije postepeno razaraju stari feudalno-esnafski sistem. Austrougarska vlast je podsticala privrednu aktivnost, otvaraju se prve fabrike i industrijske radionice te, vremenom, oblici zanatske djelatnosti gube raniji značaj pa Kreševo počinje gubiti svoje ekonomske pozicije...

            Ekonomsko zaostajanje utječe i na smanjenje broja stanovnika, da bi taj broj 1948. godine iznosio svega 760, a 1953. godine svega 853 stanovnika…(Bogdanović, 1984, str. 3) 1971. godine zabilježen je porast broja stanovnika – popisano je 1208 stanovnika. (Raspudić, 1981, str. 20)

  

2.     Opis spomenika

URBANISTIČKA KONCEPCIJA RAZVOJA NASELJA

Osnovna karakteristika Kreševa po kojoj se razlikuje od drugih bosanskih naselja, je sačuvana srednjovjekovna prostorna organizacija. U Kreševu nije postojala podjela naselja na čaršiju i mahalu pri čemu je čaršija predstavljala privrednu zonu, a mahala stambenu zonu. Zahvaljujući izoliranosti i zatvorenosti sredine, u Kreševu nije izvršena transformacija prostora u skladu sa pravilima osmanskog «urbanizma». Iako je centralni dio naselja, današnja ulica Fra Grge Martića, u doba Otomanske imperije nosio karakteristično ime Čaršija, on je i dalje ostao i zona rada i zona stanovanja. Na taj način, u Kreševu je sačuvan srednjovjekovni urbani koncept po kome se na jednom mjestu proizvodilo, trgovalo i stanovalo. Većina starih objekata u ulici Fra Grge Martića su zadržali stambeno-poslovnu namjenu.  (Raspudić, 1981, str 38-39)

            U periodu Otomanske imperije formira se  izdvojena stambena četvrt – mahala Muslemin u kojoj su živjeli muslimani. Mahala je locirana na desnoj obali Kreševčice, nizvodno od Čaršije, i imala je svoju džamiju i mekteb.

            U administrativnom smislu, i stariji, glavni dio naselja, zapravo srednjovjekovno Podkreševo, bio je podijeljen na mahale radi lakše uprave. Mahale su se sastojale od poslovnih, javnih i stambenih objekata i nisu predstavljale posebne, lahko uočljive cjeline tj. nisu imale one bitne karakteristike mahale kao izdvojene stambene četvrti. (Raspudić, 1981, str 14)           «Kreševo 17. i 18. stoljeća bilo je grad – tj. kasaba sa političkom turskom upravom i bilo je razdijeljeno na osam «mahala» (ulica, rejona)... Od tih osam mahala bijaše sedam katoličkih i jedna muslimanska sa par katoličkih kuća u Musleminu na Brcu.» (Kristić, 1939, str. 53)       

            U periodu otomanske uprave sve ulice u naselju su kaldrmisane, najčešće oblutkom, rjeđe lomljenim kamenom. Čaršija je imala konveksan presjek sa korkalukom na obje strane. Korkaluk je nadvisivao nivo ulice za 15 do 20 cm i na taj su način stvarani kanali duž obje strane glavne ulice. Tim se kanalima nekada razvodila voda, zvana Placa, koja je služila za odvođenje otpadaka sa čaršije. U Kreševu, vjerovatno zbog blizine Kreševčice, nije bila raširena upotreba živih voda koje bi se razvodile po baščama i avlijama. Broj stambenih objekata iz perioda otomanske uprave nije bio veći od 300. (Raspudić, 1981, str 16)

            U periodu austrougarske uprave, krajem 19. i početkom 20. stoljeća,  izgradnjom novih javnih, privrednih i stambenih  objekata koji nisu u skladu sa tradicionalnom arhitekturom, devastira se postojeće urbano-arhitektonsko tkivo naselja. (Raspudić, 1981, str 18)

Krajnji zapadni dio Kreševa predstavlja zonu u kojoj je sačuvan najveći broj objekata u izvornom obliku. «Mjerilo, forma, boja, struktura i međusobni prostorni odnosi objekata čine da ovaj dio Kreševa, u odnosu na ostale dijelove, djeluje kao cjelina sa nenarušenim ambijentalnim vrijednostima». (Raspudić, 1981, str. 22)

Ulica Fra Grge Martića predstavlja najvredniji prostor unutar razmatrane cjeline zbog svojih prostorno-arhitektonskih i likovno-vizuelnih komponenti:  sačuvani su tragovi srednjovjekovnog urbanog modela, očuvan niz starih objekata sa ambijentalnim karakteristikama, a vizuelna veza sa utvrđenjem i samostanom je nenarušena. Elementi koji ističu likovne kvalitete vizura su: međusobni odnosi objekata u prostoru, kontrastan kolorit bijelih zidova i crnih krovova, horizontalno prepuštanje spratova preko prizemlja i strmi četvorostrešni krovovi. U urbanističkom planu Kreševa ovaj dio naselja je proglašen zonom graditeljskog naslijeđa. Obuhvata površinu od cca. 0,5 ha i svodi se na desetak najvrednijih objekata sa pripadajućim okućnicama, uz koje nisu definirani i uvjeti ili smjernice za provedbu zaštite.

U području ulice Obala nije sačuvan veći broj starijih objekata sa ambijentalnim karakteristikama, ali  predstavlja zonu sekundarnog interesa zbog vizuelnog kontakta sa orijentirima: samostan sa crkvom i utvrđenje, i zbog neposredne blizine korita rijeke Kreševčice. U ulici Obala, u neposrednoj blizini starog mlina, nalazi se stara kovačka radnja -duganja sa tradicionalnim mijehom za upuhavanje zraka u kovačko grno. Vlasnik Mrdić obavlja povremene kovačke usluge. (Buzuk, 2003, str. 2)

Između ove dvije cjeline, između ulica Fra Grge Martića i Obala, podignuta su skladišta i objekti koji gabaritima i izgledom narušavaju ambijentalnu urbanu cjelinu.

«Na gornjem dijelu varoši, na vrhu Čaršije nalazi se poduzeće Čelik sa velikim kovačkim i metalskim resursima koji su sada u minimalnoj funkciji... U varoškoj četvrti Brce nalaze se dvije metalske radionice (Mišanovićeva i Medićeva). Ove radionice nisu u punoj funkciji, a vezano je za potrebe metalskih izrađevina.» (Buzuk, 2003, str. 2)

Zapadno od centra grada smještene su dvije dominante koje u vizuelnom smislu predstavljaju vertikalne akcente čitavog prostora – uzvišenje sa utvrđenjem i samostan sa crkvom. Posebno su vidljive iz ulica Fra Grge Martića i Obala i predstavljaju prirodne završetke vizura u pravcu zapada. 

ARHITEKTURA

OBJEKTI JAVNE ARHITEKTURE

            «U Kreševu su do iza II svjetskog rata postojale dvije džamije, od kojih je jedna zvana Džamija Karapašića Ibrahima porušena, tako da danas postoji samo džamija Hadži Hasanova.» (Mujezinović, 1998, str. 474)

            Prvi podatak iz 1709. godine spominje Hadži Hasanovu džamiju u kasabi Kreševo... U Kreševu je postojala još jedna džamija – Čaršijska, koja se nalazila na prostoru današnjeg školskog dvorišta. O njenom izgledu i vremenu nastanka ne zna se ništa. U Čaršiji se, preko puta Čaršijske džamije, nalazio Veliki han. To je bio objekat pravougaone osnove, dimenzija 6,8x12,7 m, s tim što je sprat imao prepust prema Čaršiji, od 0,7 m. Objekat je srušen 1972. godine zbog neadekvatne izgradnje. Pored ovog, današnje Kreševo je imalo još 5 hanova i 3 musafirhane, od kojih je jedna bila u samostanu. Na mjestu današnjeg hotela, u neposrednoj blizini Čaršijske džamije i Velikog hana, bio je konak rudarskog emina. U njemu je bila smještena i mehćema (sud, sudska zgrada) kreševskog naiba (kadijin zastupnik ili namjesnik u nahiji). (Raspudić, 1981, str 15-21)

            Za vrijeme Austro-Ugarske tu je bila smještena «c.k. kotarska ispostava». U Srednjem Čelu bila je podignuta i đumrukhana (carinarnica) poslije godine 1600, ali se o njenom izgledu ne zna ništa. Uz Hadži Hasanovu džamiju, nalazio se mekteb.

U 19. stoljeću na kraju Gornjeg Čela, a uz fratarski put, koji je vodio prema samostanu, otvorena je škola za osnovno obrazovanje katoličke djece.

Svi javni objekti izgrađeni nakon perioda turske vlasti nisu vodili računa o prisutnim, naslijeđenim, urbanim i arhitektonskih vrijednostima. Svojim gabaritima, vertikalnim i horizontalnim, i primijenjenim arhitektonskim oblicima i detaljima, ti objekti se potpuno razlikuju od ranije građenih objekata. U ovu grupu objekata spadaju zgrade Škole učenika u privredi, općine, Narodnog univerziteta, hotela, Stanice milicije, pošte, Doma zdravlja, osmogodišnje škole i druge. Iako po svojoj namjeni ne spadaju u ovu grupu, i objekti kolektivnog stanovanja građeni 50-tih i 60-tih godina imaju sve negativne karakteristike spomenutih objekata. Izgradnja ovih, Kreševu neprimjerenih objekata, u pravilu je značila i rušenje jednog ili više postojećih objekata. Na taj način je degradiranje ambijenta bilo još izraženije...

Početkom 20. stoljeća u Kreševu se podižu i prvi industrijski objekti, mašinska kovačnica (1908. godine) u zapadnom i ćilimara (1911. godine) u istočnom dijelu naselja. Pri izboru lokaliteta za izgradnju ovih objekata je učinjena greška - sagrađeni su u samom Kreševu. Na ovaj način u urbano tkivo Kreševa uvlače se potpuno strani sadržaji. Prilikom naknadnog proširenja kovačnice 1962. i 1974. godine greška je ponovljena, ali sa daleko težim posljedicama... Svojim volumenom i položajem ovi objekti su trajno degradirali sredinu. (Raspudić, 1981, str 15-21)

«Osim groblja uz Hadži Hasanovu džamiju, u naselju postoje još dva muslimanska groblja, ali su zapuštena i spomenici njihovi gotovo nestali. Jedno od njih preko puta spomenute džamije navodno je staro preko tri stotine godina.” (Mujezinović, 1998, str. 475)

Hadži Hasanova džamija

Prema katastarskom planu džamija sa haremom i mektebom smještena je na k.č. broj: 2/9, 2/10, 2/11, 2/12, z.k. izvadak broj 258, k.o. Kreševo, i u vlasništvu je Vakufa Hadži Hasana u Kreševu i u korištenju IVZ Kreševo. Nalazi se na lijevoj obali rijeke Kreševčice, preko puta mahale Muslemin. Uz objekat džamije se nalazi i mezarje sa pedesetak nišana i zgrada mekteba na samom ulazu u harem džamije.

 «...Prvi podatak iz 1709. godine pominje Hadži Hasanovu džamiju u kasabi Kreševo.» (Raspudić, 1981, str 15) “Natpis na Hadži Hasanovoj džamiji napisan je običnim mastilom nad ulazom u džamiju. Godina 1317. hidžretska (1899. godina)» (Mujezinović, 1998, str. 474)

Nije poznato kada je na ovom mjestu prvobitno podignuta džamija, a u Gazi Husref-begovoj biblioteci u Sarajevu nalazi se vakufnama, datirana iz hidžretske 1121. godine (1709.godina), kojom neki Hadži Hasan zavještava izvjesne objekte za ovu džamiju.

Hadži Hasanova džamija predstavlja primjer klasičnih ostvarenja jednoprostornih džamija sa četverovodnim krovom i drvenom munarom karakterističnom za područja srednje i sjeverne Bosne. Ispred glavnog portala nalaze se drvene sofe na sprat sa jedinstvenim krovom sa džamijom. Objekat je zidan od klesanog kamena sa vanjskim licem i malterisan je i s svana i iznutra, dok su sofe i krov kao i enterijerni elementi džamije bile urađene od kvalitetnog borovog ili hrastovog drveta. Drveni strop ima u sredini lijepo izveden sofraluk od uklapanih daščica. (Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, 2000; Mujezinović, 1998)

U groblju uz džamiju u Kreševu nalazi se pedesetak nišana, među kojima najstariji datirani spomenik potječe iz 1171. hidžretske (1757.) godine, a označava grob Saliha kadune. Svi nišani u ovom groblju su sasvim jednostavni i manjih dimenzija, klesani od kamena miljevine.” (Mujezinović, 1998, str. 474)

            Džamija je u toku rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine oštećena.  Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine izradio je Idejno rješenja rekonstrukcije i revitalizacije kompleksa Hadži Hasanove džamije.

            Idejni projekat rekonstrukcije nije urađen prema autentičnom izgledu objekta prije rušenja. Razlika u odnosu na originalni objekat je izmjena munare koja je, u novoprojektovanom rješenju, izvedena od klesanog kamena. Izmjene na predloženom rješenju, u odnosu na original, su vidljive i u: rasporedu, veličini i obliku prozora, visini i izgledu sofa, visini, izgledu, gabaritima krova i boji i vrsti materijala pokrova. Usporedbom snimke objekta prije rušenja i predloženog projekta može se zaključiti da su predviđene i izmjene u unutrašnjosti džamije:  mahvil – kod starog objekta penjanje na mahvil je vršeno iz enterijera džamije, iz područja sofa, dok je po novom projektu predviđen ulaz iz vanjskih sofa tj. eksterijera – stepenište je predviđeno lijevo od glavnog ulaza u džamiju; položaj minbera je izmijenjen – novoprojektovani je predviđen uz sami džamijski zid; u enterijeru su u starom objektu bile, na središnjem dijelu bočnih zidova, vidljive niše dok ih u novoprojektovanom objektu nema. Povećao se i broj prozora na bočnim zidovima, u gornjoj zoni, dok su izmjene vidljive i u njihovom obliku i veličini. U projektu rekonstrukcije je predviđen izlaz na munaru iz prizemlja, desno od ulaza, dok kao takav nije ranije postojao s obzirom da je ranija munara bila drvena i «izlazila je iz krova». Projekat predviđa uvođenje kompletne vodovodne, elektro kao i instalacije grijanja.  Dio lokacije prema rijeci riješen je projektom u vidu šetnice.

            Uz Hadži Hasanovu džamiju, nalazio se mekteb (muslimanska osnovna vjerska škola), čija zgrada potječe iz druge polovine 19. stoljeća. Sigurno je da je škola na ovom mjestu postojala i ranije. Osnovana je istovremeno sa džamijom ili nešto poslije tog doba. (Mujezinović, 1998) Zidan je ćerpićem, zidovi su malterisani, i pokriven je četvorostrešnim krovom.

            Mekteb je tokom rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine srušen. Prema projektu Zavoda, u sklopu mekteba će biti smješteni abdesthana i gasulhana, mekteb za 20 polaznika i kancelarijski prostor za predavača, manja biblioteka, TV sala, čajdžinica i sala za sastanke.  

OBJEKTI STAMBENE ARHITEKTURE

            Razlikuju se dva osnovna tipa stambenih objekata: mahalski i čaršijski. Mahalski je služio isključivo za stanovanje, bio je nešto veći i bogatiji. Čaršijski je pored stambenog sadržavao i poslovni prostor, bio je manji od mahalskog, najčešće pravougaone osnove, s tim što je kraća strana bila okrenuta prema ulici. Na taj način je bolje iskorišten prostor, odnosno uz ulicu se mogao smjestiti veći broj objekata.

            Kuće u čaršiji su imale dvojaku namjenu: služile su i za proizvodnju i trgovinu i za stanovanje. Podjela funkcija je vršena po vertikali, prizemlje je služilo u poslovne svrhe, a na spratu se stanovalo. Materijal, konstrukcija i oblikovni detalji kao i oprema enterijera su bili isti u oba tipa. Kuće su bile kratkog vijeka, često obnavljane i pregrađivane.

            Čaršijski tip - prizemlje je rađeno od ćerpića, rjeđe od kamena, prema ulici je bio dućan (trgovačka radnja) – otvoreni ćepenak (krilo, kanat starinskog dućana koji služi mjesto vrata) i prodajni prostor koji je zatvaran drvenim kapcima. Otvaranje ovih kapaka vršeno je oko horizontalnih osovina, jedan dio se dizao gore, a drugi je spuštan u horizontalni položaj i tako je postojao dodatni prostor za izlaganje robe. Na ovaj način ostvaren je direktan kontakt radnog ili prodajnog prostora i ulice. Ostali dio prizemlja, dio prema dvorištu, korišten je kao pomoćni prostor – magaza. Izuzev otvora prema ulici svi ostali otvori u prizemlju bili su mali i imali su drvene kapke.

            Sprat je građen u lokalnoj bondruk-konstrukciji. Radi povećanja korisne stambene površine sprat je, u pravilu, imao istake nad prizemljem u pravcu ulice. Ovi istaci su natkrivali prostore ćepenka. Na sprat se penjalo drvenim stepeništem, prislonjenim uz bočni zid kuće, koje je često zatvarano drvenim paravanom. Stepenište se na spratu završavalo divanhanom (prostrano predsoblje – hodnik), prostorom iz kojeg se ulazilo u sve ostale odaje, a često je služilo i za sjedenje. Centralni prostor na spratu bio je ognjište – zimska kuhinja ili «kuća», iz koje su se po potrebi zagrijavale sve okolne prostorije. Osim soba, na spratu se često nalazila i ostava – hudžerica. Prostorije prema ulici su bile veće i bolje opremljene. Otvori na spratu su bili veći i brojniji u odnosu na otvore u prizemlju. Imali su jedno okno, a da bi se dobilo dovoljno svjetlosti, postavljeno je nekoliko ovakvih otvora jedan uz drugi. (Raspudić, 1981, str 42)

            U sobe se ulazilo na vrata, koja drži zatvorena tzv. «šćoklac» (željezni zapor pri vrhu vrata), a sobe redovito nisu imale brava, tek je na kućnim ulaznim vratima bila teška i velika «kreševska brava». U mnogim zanatskim i trgovačkim kućama vrata glavne prostorije, «velike sobe», bila su rezbarena. Svaka soba za stanovanje je imala zemljanu peć sa lončićima, drvena šišeta (strop) od hrastovine ili bukovine, dolaf (zidni ormar) i policu za sobno posuđe. U nekim kućama bio je još donedavna sačuvan «srg», duga drvena vješalica kao i tzv. «ljenka» na divanhani, samo je bila ljepše izrađena, gdje bi visile vunene haljine i to svečane. Ćilim ili ponjave, tzv. «kurdele» (ostaci starih prtenih haljina koje se tkaju), pokrivaju sobu, a uza zid poredani su jastuci... U nekoliko kuća bio je minderluk (vrsta dugog kanapea). Gotovo svaka kreševska kuća imala je i stan za tkanje platna, koji se držao u manjoj sobi.

            Struktura kuće redovito je: prizemni dio od zida, a gornji dio od «dizme» (drvo sa malterom), dok je krov bio od «kaplame» (jelove daske duge do 1 m, a široke oko 25 cm). Prozori su bili manji, a prozorska okna od stakla, «dok ih je bilo i od londre ili nice, to su pripravljali od goveđih trbuha.» (Kristić, 1934, str. 94-95)

            Zidovi prizemlja i sprata malterisani su i krečeni. Bijela boja kreča i smeđa, tamna boja drvenih elemenata karakteristične su boje fasade. Ovaj kontrast je pojačavan crnom bojom kaplame (cijepana jelova daska kojom se pokrivaju kuće). Završetak objekta čini visoki krov velikog nagiba. Na krovu nisu postojali dimnjaci, dim je iz ognjišta – «kuće» išao direktno u potkrovlje i provlačeći se kroz pločice kaplama ujedno ih je i impregnirao. (Raspudić, 1981, str. 42)

            «Individualni stambeni objekti građeni do početka 60-tih godina ovog stoljeća zadržavaju neke osobine gradnje karakteristične za staro Kreševo. Svojim gabaritom se ne ističu, a građeni su često od uobičajenog, autohtonog materijala sa primjenom tradicionalnih oblikovnih detalja. Ovo se ne može kazati za individualne stambene objekte građene 60-tih godina i dalje. Oni gabaritima, oblikovnim elementima i upotrebom neadekvatnih materijala negiraju tradiciju i odudaraju od sredine u kojoj se nalaze.» (Raspudić, 1981, str. 16)

            Svi objekti se mogu svrstati u četiri grupe, na osnovi mjerila objekta, arhitektonskih detalja, boje i strukture, i to: objekti sa ambijentalnim vrijednostima i objekti u skladu sa ambijentom (stari objekti izgrađeni od nerezistentnog materijala koji zahtijevaju redovno održavanje); neutralni objekti (objekti koji su doživjeli određenu intervenciju ,osavremenjenje, koja je dovela do promjene njihovog izgleda i gabarita što je u nekim slučajevima dovelo do negacije vrijednosti samog objekta); i objekti u neskladu sa ambijentom (novoizgrađeni objekti).

Najveći broj starih kuća je nepovratno uništen – rušene su radi stvaranja slobodnog prostora za izgradnju novih objekata. Preostali stari objekti su izloženi procesu propadanja uslijed neodržavanja ili su izoženi transformacijama uslijed neodgovarajućih intervencija.

Kuća Augustina Kristića

      Kuća se nalazi u manjem dvorištu (avliji). Ima magazu (podrum) i sprat za stanovanje. Na sprat su vodile drvene stepenice na kameriju (verandu), s koje se ulazi u sobe. Na kameriji su bili smješteni razni alati, oruđa i predmeti vezani za svakodnevnu uporabu.... Svi ti predmeti našli su svoje mjesto u Muzejskoj zbirci Franjevačkog samostana Kreševo... Kuća u kojoj je Kristić stanovao sada je jedna od najstarijih u Kreševu i Bosni i Hercegovini, s minimalnim izmjenama prvobitnog vanjskog izgleda. «Cijeni se da je njena starost preko 350 godina, te da bi mogla biti podignuta oko polovine XVII stoljeća. Kuća je i sada u funkciji stambenog objekta i nije više u vlasništvu obitelji Kristić.» (Buzuk, 1999/2000, str. 229)   

Kuća porodice Čujić

            Kuća je zidana od kamena, ima  podrum i sprat. Dimenzije objekta su 9 x 6,40 m. Na pročelju su smještena dvoja vrata: jedna za podrum, a druga za stepenice na sprat. «vrata bila su na vrhu okrugla od zidane sedre, danas je već drvo naokolo vrata.» (Kristić, 1939, str. 53)

Sprat ima u pročelju 5 malih prozora veličine 60x40 cm i između njih 4 okrugla otvora – puškarnice. Donji zidovi kuće su debeli 70 cm, a gornji 60 cm. Kuća je pretrpjela manje izmjene u dispoziciji – više puta je pregrađivana, naročito podrum. Prilikom radova nađen je natpis koji je uzidan u zid objekta.  Nije poznato da li je bio latinski ili pisan bosančicom. «Prema toj izjavi mogla bi kuća biti starija od feta.» (Kristić)

Devet kamenih stepenica dugih po 70 cm, vodi na sprat.

            Na spratu se nalazi hodnik koji vodi u 4 manje prostorije i jednu veću sobu  sa dolafom (drveni ormar u zidu) i policom (drvena daska ispod stropa za posuđe).  Prozori imaju demire (željezne prečke), i željezne kvake, što znači da su bili zatvoreni željeznim kapcima. Između pet prozora vide se jasno četiri zazidane puškarnice.

            Krov je pokriven šindrom (kaplamom), sa jednom «badžom» (otvorom) u sredini krova.

            Današnji prozori u podrumskim zidovima su naknadno ugrađeni, a prvobitni podrum je bio bez otvora.

Dispozicija sprata bez srednjeg prostora svake stambene kuće u Bosni za spravljanje jela, željezni kapci na prozorima, puškarnice i podrum bez otvora, upućuju da prvobitna namjena objekta nije bila stambena. Mogla je biti «carinarnička kuća... carinska kuća – kuća rudarskog emina (zapovjednika) u Kreševu. Za one prilike kuća je bila tvrđava i osigurana frontalno. Visina od nekih 8 m osiguravala je stanovnike od mogućnosti, da im protivnik ili napadač lahko ne zapali kuću.» (Kristić, 1939, str. 54-55)

            Objekat u svom vanjskom izgledu nije zadržao gotovo nikakve značajke starijeg objekta nakon prepravki izvršenih 60-tih godina 20. stoljeća. Jedini zadržani elementi su: vanjski gabariti glavnog stambenog objekta, zadržani u osnovi objekta, i mjesta starih vrata koja su vodila na sprat i u magazu. Prema navodima A. Buzuka elementi starih zidova su zadržani pa bi se trebala provesti istraživanja kompletne strukture objekta kako bi se potvrdili ti navodi i na osnovi kojih bi se mogao i pretpostaviti program rehabilitacije objekta.

Kuća porodice Šakotić

            Predstavlja reprezentativan primjer čaršijskog tipa stambene kuće sa dućanom u prizemlju, karakterističnog za Kreševo. Jedina je kuća u Kreševu koja je zadržala dućan sa ćepenkom u prizemlju. Do prije II svjetskog rata bilo je  oko četrdeset kuća ovog tipa sačuvanih u Kreševu.

Objekat nije u ruševnom stanju, ali je neophodno izvršiti hitne mjere sanacije krovne konstrukcije sa ciljem zaštite objekta od prodora atmosferilija u njegovu unutrašnjost. Vanjski izgled objekta (gabariti) je sačuvan dok su vidljive intervencije na: ulaznoj kapiji, otvorima-prozori, u prostoru dućana – ćepenak je izrađen u stiliziranoj formi principom analogije, a ne rekonstrukcije, u enterijeru su vidljivi promjene na tavanici (napravljena je nova u vidu šišeta), vidljive su intervencije na međuspratnoj konstrukciji i stepeništu.

Kuća porodice Martinčević

            Predstavlja očuvan primjerak mahalskog tipa stambenog objekta u Kreševu. Kuća je zadržala autentičan izgled i u eksterijeru i enterijeru. Izmjene koje su rađene nisu narušile autentičnost objekta. Neki elementi enterijera su ostali nepromijenjeni, bez većih intervencija, tako da ovaj objekat predstavlja vrijedan primjerak kontinuiteta stambene arhitekture kreševskog kraja koji i danas služi svojoj svrsi.

Mlin

            Kreševo je na vodotoku rječice Kreševčice i Dragušnice imalo 15-20 mlinica, od kojih su sačuvane samo dvije, jedna u Čaršiji u potpuno ruševnom stanju. (Buzuk, 2003, str. 3)

            Objekat mlinice je manjih dimenzija, građen od drvenih talpi, pod dvovodnim krovom pokrivenim drvenim daskama.

Objekat je danas u ruševnom stanju uslijed dugogodišnje nebrige i izloženosti atmosferskim utjecajima.

           

Dosadašnja zakonska zaštita

              Hadži Hasanova džamija je kao spomenik kulture bila zaštićena Rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture BiH broj: 02-UP-I-42/71 od 23.februara 1971. godine, a u Registar nepokretnih spomenika kulture je bila upisana pod brojem 528.

               Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Urbana cjelina Kreševo je evidentirana i valorizirana kao spomenik I kategorije. Urbana cjelina Kreševa podrazumijevala je staru urbanu strukturu sa samostanom, džamijom i više stambenih kuća.           

              Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine Franjevački samostan je evidentiran i valoriziran kao spomenik II kategorije.  S obzirom na historijsko i kulturološko značenje građevinske cjelina Franjevačkog samostana sa Crkvom sv. Katarine je obrađena kao posebna odluka o proglašenju nacionalnim spomenikom.

 

3.       Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

Konzervatorsko-restauratorski radovi na objektima stambene arhitekture nisu vršeni pod stručnim nadzorom službe zaštite naslijeđa. Vlasnici objekata su sami vršili intervencije na objektima.

2003. godina – u toku je izrada Programa rehabilitacije objekata u historijskom gradskom području Kreševa od strane Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH, a prema odobrenim sredstvima Vlade Federacije. 

            Objekti predloženi za obnovu od strane općine Kreševo su:

-kuća porodice Bilajac, k.č. 325;

-kuća porodice Tukić, k.č. 278;

-kuća porodice Šakotić, k.č. 496/497;

-kuća porodice Zovko, k.č. 253;

-kuća porodice Čizmić, k.č. 607;

-kuća porodice Aždajić, k.č. 605;

-mlin-vodenica, porodica Ban i ostali, k.č. 552.

Svi predloženi objekti se nalaze u prvoj zoni zaštite i podliježu mjerama zaštite predviđenim u stavu III ove odluke. 

             Hadži Hasanova džamija

            2000. godina - Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH izradio je projekat rekonstrukcije graditeljske cjeline džamije. Idejni projekat rekonstrukcije nije urađen prema autentičnom izgledu objekta prije rušenja. (Vidi II/2 – Arhitektura, Hadži Hasanova džamija.)

            2002-2003. godina –vrše se radovi na rekonstrukciji Hadži Hasanove džamije prema projektu i pod nadzorom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH.

 

4.  Sadašnje stanje lokaliteta

         Uvidom na licu mjesta, u junu 2003. godine, utvrđeno je sljedeće:

         Čitav stambeni fond Kreševa, prema stepenu oštećenja, može se podijeliti na tri grupe:

-          zgrade više godina zapuštene i nekorištene, sa degradacijom strukture,

-          zgrade permanentno nastanjene, ali skromno ili nikako održavane,

-          zgrade koje su restaurirane, adaptirane ili novoizgrađene.

         U većini slučajeva, zidovi od ćerpića su konstruktivno nestabilni kao i drveni konstruktivni i ispunski dijelovi (ispunski dijelovi zidova-pletar, ćepenci, krovne i stropne grede, stropovi, podovi, divanhana, prozori, vrata, stepenice itd.) ukoliko postoje, su uništeni uslijed neodržavanja i utjecaja atmosferilija.

Obnovljeni ili novoizgrađeni stambeni objekti u centralnoj zoni kreševske čaršije i u mahalama, nisu u skladu sa principima zaštite i prouzrokuju trajnu degradaciju cjeline. 

-          Novi objekti u čaršiji i mahalama izgledom, gabaritima i materijalizacijom nisu u skladu sa tradicionalnom arhitekturom.

-          Većina postojećih objekata je obnovljena bez obzira na tradicionalnu arhitekturu: promijenjeni su gabariti i izgled objekata: dvovodni krovovi, velike staklene površine u prizemlju, izgrađeni balkoni, uvedeni novi materijali.

-          Postojeći sadržaji u centralnoj zoni Kreševa – Čaršiji nisu primjereni ovoj zoni, stari zanati su istisnuti, a istovremeno ne zadovoljavaju svakodnevne potrebe stanovništva.

-          Područje je izloženo specifičnim rizicima (saobraćaj, zagađenje, atmosferilije).

-          Objekti, kao i čitavo područje, izloženi su  ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja.

 

U toku su radovi na rekonstrukciji Hadži Hasanove džamije pod nadzorom Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH.

            Uvidom na licu mjesta vidljivo je da su određena odstupanja od projekta rekonstrukcije nastupila u toku radova tako da se izvedeno stanje, u odnosu na predviđeno projektom, razlikuje u visini i padu krova, vrsti i boji pokrova, načinu izvedbe pokrova, obliku prozora u zoni prizemlja, obliku ulaznog portala u džamiju, načinu izvedbe konstrukcije vanjskih sofa – broj i raspored nosivih stupova, drvenih jastuka, položaj i izgled vanjskih stepenica što vode na gornji sprat sofa, popločanje prilaznog puta – od ulaza u kompleks do ulaza u džamiju-riješeno je betonskim prizmama crvenog pigmenta, što nije predviđeno projektom – predloženo je da prilazni put i dio šetnice uz rijeku bude popločano od priklesanog kamena u cementnom malteru. Izgradnja munare još uvijek nije počela jer, prema riječima predstavnika Općine Kreševo, još uvijek nisu osigurana materijalna sredstva za njenu izgradnju.

 

III – ZAKLJUČAK

 

            Primjenjujući Kriterijume za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A)      Vremensko određenje

B)      Historijska vrijednost

C)      Umjetnička i estetska vrijednost

ii.                   Proporcije,

iii.                  Kompozicija; 

D)      Čitljivost

ii.                   Svjedočanstvo o historijskim mijenama,

iv.                  Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

v.                    Svjedočanstvo o tipičnom načinu života u određenom razdoblju; 

E)      Simbolička vrijednost

iii.                  Tradicionalna vrijednost,

v.        Značaj za identitet skupine ljudi; 

F)      Ambijentalna vrijednost

i.                     Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

ii.                   Značenje u strukturi i slici grada,

iii.                  Objekat ili skupina objekata je dio cjeline ili područja; 

G)     Izvornost

i.                     Oblik i dizajn,

ii.                   Materijal i sadržaj,

iii.                  Namjena i upotreba,

iv.                  Tradicija i tehnike,

v.                    Položaj i smještaj u prostoru,

vi.                  Duh i osjećanja,

vii.                 Drugi unutrašnji i vanjski činitelji; 

H)      Jedinstvenost i reprezentativnost

i.                     Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa ili stila. 

I)        Cjelovitost

i.                     Fizička cjelovitost (kompaktnost),

ii.                   Homogenost,

iii.                  Zaokruženost (kompletnost).

  

Sastavni dio ove odluke su:

- kopija katastarskog plana,

- z.k. izvadak,  posjedovni list,

- fotodokumentacija,

- grafički prilozi.

  

      Korištena literatura

 

      1934.    fra Kristić, Augustin, Kreševska kuća, Napredak, Hrvatski narodni kalendar, 1934.

 

1939.    Kristić, Augustin, Iz stare Bosne, Najstarija kuća Bosne i Kreševa, Napredak, Hrvatski narodni kalendar, 1939.

 

1953.    Kristić, Augustin, Kreševska čaršija i Kreševska sermija, Bilten Instituta za proučavanje folklora – Sarajevo, Sarajevo, 1953.

 

1954.    Basler, Đuro, Kreševo – Kiseljak – Fojnica, Glasnik Zemaljskog muzeja n.s. A, IX, Sarajevo, 1954.

 

1957.    Vego, Marko, Naselja srednjevjekovne bosanske države, Sarajevo, 1957.

 

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjevjekovne bosanske države, IP «Veselin Masleša», Sarajevo, 1978.

 

1981.    Raspudić, Krunoslav, Čaršija u Kreševu – zaštita i obnova, magistarski rad, 1981.

 

1984.    Bogdanović, fra Marijan, Ljetopis Kreševskog samosatana (1765 – 1817) – Izvještaj o pohodu Bosanskog vikarijata 1768., SOUR «Veselin Masleša», Biblioteka «Kulturno naslijeđe», Sarajevo, 1984.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga II, Sarajevo-Publishing,  Sarajevo, 1998.

 

1998.    Buzuk, Anto, «Čelik» Kreševo 1908-1998., «Čelik» d.d. Kreševo, 1998.

 

1999/2000.  Buzuk, Anto, Životopis i bibliografija radova Ivana Augustina Kristića, Bilten franjevačke teologije – Sarajevo, godina XXVII, broj 1, Sarajevo, 1999/2000.

 

2000.    Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Bosne i Hercegovine, Kreševo, Hadži Hasanova džamija sa grebljem, Idejni projekat rekonstrukcije, Sarajevo, oktobar, 2000.

 

2002.    Materijali dostavljeni od strane Općine Kreševo, 2002.

 

2003.    Buzuk, Anto, Kulturno-povijesna baština Kreševa bez pomoći osuđena na propadanje,2003.

 

2003.    Buzuk, Anto, Kreševski metalci – kovači danas, 2003.

 

 



Čaršija u Kreševu, oko 1960. Čaršija u Kreševu 70tih godina XIX vijekaČaršija u Kreševu, početak XX vijekaPogled iz zraka na Kreševo
Kreševo 2003.Čaršija u Kreševu - pogled na franjevački samostanČaršija u Kreševu, pogled na franjevački samostan - zimiČaršija u Kreševu, 2003.
Kreševo, novi objekti Hadži Hasanova džamija 2003.Pogled na Hadži Hasanovu džamiju i haremHarem i trijem Hadži Hasanove džamije
MliniceKuća BilajacKuća obitelji AždajićKuća obitelji Tukić
Kuća obitelji ŠakotićKuća obitelji MartinčevićEnterijer kuće obitelji MartinčevićKuća obitelji Martinčević - Sehara
Kreševo 2003.   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: