početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Ostaci Starog kamenog mosta u Konjicu, historijska građevina

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

            Objavljeno "Službenom glasniku BiH", broj 43/03.

             Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 1. do 7. jula 2003.godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

            Istorijska građevina -  ostaci Starog kamenog mosta u Konjicu proglašava se  nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nacionalni spomenik).

            Nacionalni spomenik se nalazi na k.č. 1624/1 i 2116/1, k.o. Konjic i Konjic II, opština Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.

            Na nacionalni spomenik primjenjuju se mjere zaštite i rehabilitacije utvrđene Zakonom o provedbi odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

 

II

 

            Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika. 

            Vlada Federacije dužna je da obezbijedi sredstva za izradu i sprovođenje potrebne tehničke dokumentacije za rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

            Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

            I zona zaštite obuhvata objekat mosta. U ovoj zoni potrebno je da se obezbijedi sprovođenje sljedećih mjera zaštite:

-         nije dozvoljena nova izgradnja, a moguća je sanacija, restauracija i rehabilitacija mosta uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje (u daljem tekstu: nadležno ministarstvo) i stručno nadziranje nadležne službe zaštite naslijeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: nadležna služba zaštite);

-         u sklopu projekta rehabilitacije mosta biće korišteni metodi konzervacije, restauracije, konstruktivne sanacije i konsolidacije stubova mosta, uz moguću rekonstrukciju nedostajućih dijelova mosta, a na osnovu dokumentacije o izvornom obliku koja je sastavni dio ove odluke;

-         izvršiti naučno - istraživačke radove na mostu u cilju sagledavanja oštećenja i izrade cjelovitog programa sanacije objekta. Istraživački radovi će obuhvatiti i ispitivanje dna rijeke u profilu mosta i ispitivanja postojećeg stanja stubova (dijelova konstrukcije stubova mosta koji se nalaze iznad i ispod nivoa rijeke);

-         na osnovi dobijenih rezultata prethodnih istraživanja izraditi projekat rekonstrukcije mosta sa ciljem vraćanja u izvorno stanje, u što je moguće većoj mjeri;

-         projekat rekonstrukcije mosta mora da obezbijedi upotrebu originalnih građevinskih materijala, tradicionalnih veznih elemenata i primjenu istih tehnoloških pristupa u najvećoj mogućoj mjeri. Projekt rekonstrukcije mora da sadržava i detaljna uputstva za obradu kamena: projekat skele za zidanje svodova, projekat tehnologije izvođenja mosta  (posebno za dio svodova); izbor majdana i uputstva za vađenje i obradu kamena odnosno za potrebna prethodna laboratorijska ispitivanja kamena;

-         svi primijenjeni metodi i stepeni intervencije trebaju da budu čitljivi;

-         zabrana nove izgradnje, rušenja, prepravljanja, doziđivanja i ostalih građevinskih radnji, osim radova rehabilitacije, konzervacije i prezentacije objekata, uz projekat odobren od strane nadležnog ministarstva i stručno nadziranje nadležne službe zaštite;

-         prilikom rehabilitacije i adaptacije objekata obavezno sačuvati ili vratiti izvorni izgled objekata (horizontalne i vertikalne gabarite, broj, veličina i raspored otvora, arhitektonske detalje i boje, oblik i nagib krova- kosi krovovi, drvena konstrukcija, maksimalnog nagiba 30o, koristiti izvorne materijale (kamen i bijelo bojeni malterisani zid od opeke za zidanje, kamene ploče ili svijetlosivi crijep za krovni pokrivač) i primijenjivati izvorne metode obrade materijala i vezne elemente, i njihove ugradnje, u što je moguće većoj mjeri. Svi primijenjeni metodi i stepeni intervencije trebaju da budu čitljivi;

-         izraditi projekat uređenja prilaza mostu i neposredne okoline mosta – obale Neretve;

-         zabrana saobraćaja motornih vozila preko mosta;

-         zabrana obavljanja svih radova na infrastrukturi osim u izuzetnim slučajevima uz odobrenje nadležnog ministarstva i stručno nadziranje nadležne službe zaštite;

-         zabrana odlaganja svih vrsta otpada.

 

IV

 

            Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno-planski akti koji su u suprotnosti sa odredbama ove odluke.

 

V

 

            Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili da dovedu u pitanje njegovu zaštitu i rehabilitaciju.

 

VI

 

            Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, nadležnom ministarstvu,  nadležnoj službi zaštite i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - V ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

 

VII

 

            Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije (http://www.aneks8komisija.com.ba).

 

VIII

 

            Prema članu V, stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

 

IX

 

            Ova odluka stupa na snagu danom donošenja i objaviće se u «Službenom glasniku BiH».

 

 

            Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

 

 

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

 

Broj: 08.1-6-5/03-4                                                        

2. jula 2003. godine

Sarajevo

                                                                       

 

O b r a z l o ž e n j e

I – UVOD

            Na osnovu Zakona o provedbi odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, član 2, stav 1, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa članovima V i VI Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za dotično dobro podnesen zahtjev.

            Komisija je primila peticiju od strane Opštine Konjic, 08. januara 2003. godine i pristupila sprovođenju postupka za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom,  u skladu sa članom V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i članom 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika.

 

II – PRETHODNI POSTUPAK

            U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju izvršen je uvid u:

Ÿ  podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o oštećenjima tokom rata, podatke o intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd.,

Ÿ  dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra,

Ÿ  istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru, koja je data u popisu korištenja dokumentacije u sklopu ove odluke.

 

            Na osnovu uvida u  prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno  je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

            Most premošćuje rijeku Neretvu i nalazi se u Konjičkoj čaršiji, opština Konjic, Federacija Bosne i Hercegovine.

 

Istorijski podaci

            Područje Konjica je bilo nastanjeno od neolita. Pominje se u IV vijeku p.n.e. U blizini grada, ispod brda Repovica, preko puta Željezničke stanice, pronađeni su ostaci Mitrina hrama. U doba Rimljana na ovom mjestu je bila značajna raskrsnica puteva. Iz rimskog perioda pronađeni su ostaci tragova postojanja naselja na obje obale Neretve na području današnjeg gradskog naselja Konjic. (Mujezinović, 1998., str. 422; Mulić, 2003., str. 24)

            U XV vijeku dolazi do naglog oživljavanja karavanskih stanica na relaciji puta koji je od Dubrovnika preko doline Neretve vodio u srednju Bosnu, kao posljedica privrednog uspona Visokog i intenzivnije eksploatacije srednjobosanskog rudarskog bazena. Jedna od tih stanica posebno se razvila u Konjicu, u kojem je još u vrijeme kralja Tvrtka (1353-1394) bila uspostavljena carina. Carinarnica u Konjicu postojala je kroz čitavu prvu polovinu XV vijeka. Zbog živog trgovačkog saobraćaja, u Konjicu su bile podignute i kraljeve kuće, svratišta, u kojima su se odmarali putnici i odlagala roba. Javna svratišta su držali «patareni» i bosanski kraljevi. Još 1356. godine u Konjicu egzistuje banski dvor. (Anđelić, 1975., str. 128, 312)

            Prvi pisani trag o naselju Konjic, bez naznake njegove teritorijalne rasprostranjenosti, odnosi se na navod Mavre Orbinija iz perioda 1366-1369. godine, vezanog za dinastičke borbe u Humskoj zemlji i župi Neretva. Prvi zvanični podatak o Konjicu kao naselju na desnoj obali Neretve nosi datum 16. juni 1382. godine. Radilo se o jednom ugovoru između Dubrovčana i Vlaha da svojim karavanom prenesu olovo iz Podvisokog i Konjica u Dubrovnik.

            Pohodom sultana Mehmeda el Fatiha, koji je trajao od početka maja do sredine juna 1463. godine, osvojena je i čitava okolina Konjica. (Anđelić, 1975., str. 129, 313) U svom prvom popisu od 1468/69. godine Osmanlije su i Biograd i Konjic zaveli kao trgove, što ukazuje na njihovu razvijenost još tokom srednjeg vijeka. (Kovačević-Kojić, 1978., str. 71,112)

            U vrijeme otomanske uprave Konjic je imao karakter saobraćajnog čvora i usputne stanice na putu od carigradskog druma dolinom Neretve prema moru, što je i uslovilo izgradnju prelaza – mosta preko Neretve. Između 1550. i 1574. godine trg Konjic dobio je status kasabe, pod novim nazivom Neretva, ali je korišten naziv Konjic sve do početka XVIII vijeka. 1574. godine Konjic je imao tri mahale, od kojih je jedna bila muslimanska (mahala mesdžida Ahmeda Tabandže – Tbanice) i dvije nemuslimanske mahale (bivše selo Trešanica i mahala Gornje Konjice). Između 1537. i 1585. godine, Osmanlije su na lijevoj obali Neretve počeli graditi novo naselje, kojem su dali status kasabe i naziv Belgraddžik. Kasaba je 1585. godine imala tri muslimanske i i jednu nemuslimansku mahalu. Krajem XVI i početkom XVII vijeka kasaba je dobila i svoju četvrtu muslimansku mahalu. (Mulić, 2003., str. 27) 1633. godine pominje se samostalan kadiluk Belgraddžik (Mali Biograd), a sjedište njegovo je bilo u Konjicu, koji se od tada počeo zvati Belgraddžikom. (Mujezinović, 1998., str. 422) Evlija Čelebi kaže da Konjic ima šest mahala (na obje strane Neretve), osam džamija (mihraba), dvije medrese, dvije derviške tekije (hanikah), tri mekteba, jedno manje kupatilo i dva svratišta (hana), od kojih je jedno u čaršijii. Čelebija takođe navodi da se na suprotnu stranu rijeke prelazi velikim drvenim mostom. (Čelebi, 1996., str. 477) 1833. godine dvije su nahije dobile status kaza (srezova) pod nazivima Neretva i Konjice (Konjiće). Prilikom osnivanja Bosanskog vilajeta 1865. godine, obje su objedinjene u jednu kazu pod nazivom Sa Neretvom Konjice (Mea Neretva Konjiće), a od 1867. godine samo Konjiće. Tada su objedinjene i dvije kasabe u jednu pod nazivom Konjiće. Tako je ostalo sve do dolaska Austro-Ugarske 1878. godine. Austrougarske vlasti su odmah po dolasku kazu Konjiće preimenovali u kotar pod nazivom Konjica, a kasabu Konjiće u grad pod nazivom Konjica. (Mulić, 2003., str. 27)

            Za vrijeme otomanske uprave u Konjicu sagrađena su tri mosta: dva drvena (1 u Konjicu i 1 u Glavatičevu) i jedan kameni most u Konjicu.

            Prvi most na Neretvi u Konjicu sagradio je mostarski legator hadži Mehmed-beg Karađoz prije 1570. godine. U vakufnami Zaima hadžiMehmed-bega Karađoz-bega iz 1570. godine među ostalim njegovim zadužbinama pominje se most u Konjicu. Ovo je prvi konkretan arhivski podatak o Konjičkoj ćupriji. Karađoz-begova ćuprija u Konjicu je bila drvena i stajala je 15-20 m niže od kasnije kamene ćuprije. Podatak o gradnji novog drvenog mosta naveden je u vakufnami hadži Balija od prve dekade rebiul-evvela hidžr. 1021. (između 2. i 11. maja 1612.) godine. (Mulić, 2003., str. 32) Ova ćuprija je porušena hidžr. 1071. (1659/60.) godine što je vidljivo iz natpisa na Sulejman-pašinoj džamiji kraj stare ćuprije u Konjicu, u kojoj se kaže da je ćuprija porušena hidžr. 1071. (1660.) godine, početkom mjeseca rebiul-evela (novembra). Krajem juna 1665. godine most je opravljen i ponovo je bio u funkciji što se vidi iz putopisa Evlije Čelebi. Ova popravljena ćuprija je bila u upotrebi 17 godina, jer je 1682. godine napravljena nova kamena ćuprija, nešto iznad drvene, što se vidi i iz natpisa o izgradnji mosta. (Čelić, Mujezinović, 1969., str. 179)

«Kameni most u Konjicu sagrađen je hidžretske 1093. godine. (1682/83). To saznajemo iz tariha (natpisa) koji je bio uklesan na jednoj ploči na sredini mosta iznad gornjeg korkaluka (ivice mosta). Ploča je nestala 1944. godine kada su Nijemci bombardovali Konjic i most jednim dijelom porušili.» (Hasandedić, 1976, str. 117)

            Most je predstavljao remek-djelo arhitekture XVII vijeka i ubrajao se među nekoliko najljepših spomenika te vrste u Bosni i Hercegovini. (Hasandedić, 1976, str. 117)

            Postoji više predaja o osnivaču mosta. Alija Bejtić je pronašao jedan, a 1979. godine Hivzija Hasandedić drugi pisani izvor o izgradnji mosta. Na osnovu fermana (carske naredbe) sultana Mehmeda IV, od 02. do 12. maja 1685. godine, upućen mutesserifu Hercegovačkog sandžaka Huseinu, može da se utvrdi da je kameni most u Konjicu sagradio Haseći Ali-aga. Ovaj ferman je pronašao Hivzija Hasandedić u Orijentalnoj zbirci Provincijalata hercegovačkih franjevaca. (Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar, 2003.)

             «U 1682. godini završen je posljednji među velikim, stilski i tehnički visokovrijednim mostovima Hercegovine – Stari kameni most u Konjicu. Ranije Karađoz-begova ćuprija bijaše drvena, pa je tokom vremena dotrajala i propala, da bi se navedene godine, nešto uzvodno od navedene drvene pojavila nova – kamena. Do danas nije utvrđeno ko je gradio ovaj kameni most: legenda spominje Algu Hasečića, visokog dostojanstvenika u Carigradu, kome je posrnuo at na dotrajalom mostu, dok ga neki autori, ne navodeći izvore za svoju tvrdnju, pripisuju veziru Ahmet-paši Sokoloviću.» (Čelić, 1976. str. 92)

            Prvi zapis o konjičkom mostu napravio je Đakomo Lukari (Giacomo Luccari) još 1790. godine. (Mulić, 2003., str. 35) Drugi zapis o kamenom mostu u Konjicu napravio je engleski arhitekta i putopisac Artur Džon Evans (Arthur John Ewans) 1875. godine prilikom proputovanja kroz Konjic – «Preko rijeke poznate pod imenom Neretva, dugim lijepim kamenim mostom, najljepšim od svih do sada viđenih ... povezano je nekoliko kuća na bosanskoj obali s Konjicom na suprotnoj strani.» (Čelić, Mujezinović, 1969., str. 178)

            03. marta 1945. godine, prilikom povlačenja u cilju obezbjeđenja izvlačenja njemačkih trupa iz partizanskog okruženja, polovinu kamenog mosta porušila je bombardovanjem Pionirska jedinica 3. bataljona 370. grenadirskog puka Wermachta, a ostali su samo stubovi. Pošto je kameni most bio jedini prelaz preko Neretve, u Konjicu je 1945. godine postavljena provizorna drvena konstrukcija preko srušenog mosta. 1946. godine napravljen je novi betonski most u Konjicu, nešto niže od kamenog mosta, koji danas služi kao osnovni most za kolski i pješački saobraćaj.

            1962. godine je preko ostataka kamenog mosta drvena konstrukcija zamijenjena armirano-betonskom. (Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar, 2003.)

            «Krajem 1976. i tokom 1977. godine, na inicijativu regionalnog Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Mostaru, preduzete su mjere za rekonstrukciju stare ćuprije u Konjicu.... Na osnovu postojećih tehničkih i historijskih podataka, detaljnog snimka ostataka mosta, a posebno tehničkih podataka iz zaostavštine prof. Milivoja Frkovića, izrađena je studija, odnosno idejni projekat za rekonstrukciju.... Na reviziji idejnog projekta rekonstrukcije (u Konjicu, 1977. godine) – usvojene su sve njegove postavke i rješenja i data je saglasnost za izradu glavnog projekta. Međutim, uslijed nedostatka potrebnih finansijskih sredstava dalji rad na ovom zamašnom poslu je obustavljen.» (Gojković, 1989. str 10-11)

            Objekat se danas koristi za kolski saobraćaj (jednosmjerni saobraćaj sa ograničenom nosivošću) i kao most za pješake (dvije pješačke staze).

            2002. godine Konjic je obilježio dvije značajne godišnjice: 620 godina od prvog pomena naziva naselja Konjic i 320 godina od izgradnje Kamenog mosta u Konjicu. S obzirom da je Kameni most od posebnog značaja za rehabilitaciju strukture i slike istorijskog jezgra Konjica, želja za njegovom rekonstrukcijom je stalno prisutna u Konjicu, i planira se sprovesti kroz revitalizaciju stare Konjičke čaršije, sa rekonstrukcijom starih dućana, koji su bili neposredno uz most, u nizu, na lijevoj obali Neretve.

 

2. Opis dobra

            «U momentu rušenja Konjička ćuprija je bila najočuvaniji stari most u Hercegovini, i uz to jedan od najljepših.... koncipiran je sa ritmičkim nizom svodova;...» (Čelić, 1976. str. 93)

Kameni most je bio primjer osmanske gradnje klasičnog perioda iz XVI vijeka, postavljen na šest blago prelomljenih kamenih svodova, čiji se raspon kretao između 6,72 – 13,56 m. Visina okna svoda iznad ljetnog vodostaja rijeke kretala se između 4,30 – 8,70 m. Svodovi su se oslanjali na pet kamenih stubova, i dva priobalna podzida. Stubovi, koji su i danas vidljivi, široki su 3 m (sa neznatnim odstupanjima), izduženi u pravcu vodotoka za širinu mosta (5,25 m). Prema uzvodnoj strani stubovi su završeni istaknutim trouglastim branikom, a prema nizvodnoj poligonalnim kontraforima sa piramidalnim završecima, koji su završavali na čeonim zidovima uzvodne i nizvodne strane. Svodovi mosta počinjali su približno na polovini visine vertikalnog dijela stuba, na blago zakošenom vijencu, i pratili liniju prelomljenog luka, koji se ujednačenim ritmom povećava od otvora do otvora, sa jedne i druge obale prema sredini mosta. Krajnji lukovi, najmanji po rasponu i visini, oslanjali su se na priobalne podzide.

            Fasade mosta činili su čeoni zidovi sa blagim istakom preko svodova, čime je naglašavana plastična linija svodova. Uspon mosta sa obale prema sredini bio je sa obje strane ujednačen, da bi nad središnjim stubom tvorio karakterističan prelom nivelete. Povećanje raspona i visine lukova prema sredini uobičajno je za osmansku mostogradnju tog vremena, a bilo je uslovljeno potrebom da se objekti zaštite od tzv. «katastrofalnih voda».

Linija hodne staze na mostu ocrtavala se na fasadama istaknutim profilovanim vijencem, preko koga se dizao korkaluk (ograda) od vertikalno učvršćenih kamenih ploča. Srednji stub sa uzvodne strane bio je plastično razrađen tako što se iznad njega dio čeonog zida u dva stepena isticao iz osnovne mase, stvarao na taj način istak u obliku plitkog balkona, koji je uokvirivao vijenac i korkaluk, a na tom mjestu dizao se karakterističan slijepi portal, sa već pomenutim zapisom o gradnji mosta. Ukupna širina otvora iznosila je 64,80 m, a širina svih stubova 15,98 m, odnosno 80,78 m.

            Konjička ćuprija bila je zidana od precizno obrađenih kamenih kvadara, koji su u donjem dijelu, približno do visine dokle može voda  da dopire prilikom viših vodostaja, bili izvedeni od bijelog, fino klesanog krečnjaka, dok je gornji dio bio izveden od fino obrađene sedre. Unutar sedrenih svodova, završni kamenovi su bili izvedeni od bijelog krečnjaka. (Čelić, Mujezinović, 1969., str. 181)

            Po izboru i načinu primjene građe ovaj most se vezuje za sarajavske primjere mostova, koji su takođe u donjem dijelu rađeni od krečnjaka, a u gornjem od sedre. Ali po obliku stubova, mjestu i načinu prelaska stuba u svod i liniju luka, moglo se uočiti da se ovaj most, po tim detaljima, najviše približio Mostu Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu. I položaj portala, mada nešto skromniji, odgovara višegradskom. Posebno bi trebalo istaći detalj piramidalnih završetaka stubova na čeonim zidovima: na višegradskom se na tim mjestima pojavljuju plastično isklesani stilizovani ljiljani, dok za ovaj konjički most jedan pisac kaže: «da je nalik na sjekire ili koplja». Na višegradskom mostu, na čeonim zidovima iznad stubova, javljala su se po dva slijepa prozora, dok se na konjičkom dva slijepa prozora javljaju na srednjem stubu iznad portala.

            Prema jednom starijem radu o konjičkom mostu, širina puta preko mosta iznosila je oko 5 m, ograda od kamenih ploča imala je visinu od oko 1 m, a širinu oko 0,25 m. Krila mosta na desnoj strani bila su duga 15,70 m, a na lijevoj strani oko 6 m. Ukupna dužina mosta iznosila je 102 m. Ukupna visina od površine vode do najviše tačke na mostu /izuzev portala/ iznosila je oko 10 m.

            Prema jednoj staroj fotografiji, s kraja XIX vijeka, može da se primjeti da je ovaj most nad srednjim stubom imao izgrađenu kulu stražaru, o kojoj inače nema podataka, niti kada je nastala, niti kada je uklonjena.

            Konjička ćuprija je predstavljala najkvalitetniji primjer ove vrste građevine iz druge polovine XVII vijeka, koji stilski i arhitektonski predstavlja opadanje umijeća građenja XVI vijeka, a čiju dekadentnu fazu u XVII i XIX vijeku predstavljaju domaći graditelji. (Čelić, Mujezinović, 1969., str. 183)

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

            Podaci o dosadašnjoj zaštiti dobra nisu poznati.

                       

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi

            Most je miniran i djelomično porušen početkom 1945. godine, prilikom povlačenja njemačke vojske. Preko porušenog dijela napravljena je provizorna drvena konstrukcija, a neposredno nakon rata, srušen je preostali dio konstrukcije mosta i preko kamenih stubova sagrađena je armirano-betonska konstrukcija.

            Prvu studiju o konjičkom Kamenom mostu objavili su Džemal Čelić i Mehmed Mujezinović 1969. godine – Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1969. godine, u kojem je i crtežom dat prijedlog rekonstrukcije kamenog mosta i njegove kule.

            Urbanističkim planom Konjica predviđeno je oživljavanje istorijskog jezgra stare čaršije, a samim tim i rekonstrukcija starog mosta. 1977. godine je na inicijativu Zavoda za zaštitu spomenika kulture u Mostaru izrađen idejni projekat rekonstrukcije mosta, a na osnovu tehničkih podataka prof. Milivoja Frkovića. Idejni projekat rekonstrukcije Starog mosta izradila je projektantska firma «Plan» Konjic. Projekat se zasnivao na slijedećim principima:

-         silueta mosta definisana je na osnovu postojećih autentičnih podataka i uz korištenje postojećeg fonda stvaranja-građenja i rada starih graditelja na ovakvim objektima u ovom regionu;

-         za građenje mosta je predviđena ista vrsta stijene i adekvatna obrada kamena kako su to radili i stari graditelji;

-         sve ono što nije dostupno oku posmatrača predviđeno je od savremenih materijala i na osnovu načela današnje mostogradnje;

-         duž mosta, a ispod kolovozne konstrukcije, predviđeni su prostori za prevođenje instalacija;

-         strogo poštivanje prvobitnih dimenzija pojedinih elemenata i konture volumena mosta kao cjeline.

            Na reviziji idejnog projekta rekonstrukcije (u Konjicu, 1977. godine) usvojene su sve njegove pretpostavke i rješenja i data je saglasnost za izradu glavnog projekta, ali je dalji rad obustavljen zbog nedostatka potrebnih finansijskih sredstava. (Gojković, 1989. str 10-11)

           

 5.  Sadašnje stanje dobra

            Uvidom na licu mjesta utvrđeno je sljedeće:

-         objekat nije pretrpio nikakva oštećenja usljed ratnih razaranja,

-         objekat i područje oko objekta izloženi su specifičnim rizicima usljed korištenja za potrebe kolskog saobraćaja - statička i dinamička oštećenja izvorne konstrukcije mosta (stubova), onećišćenje ispušnim materijama motornih vozila, atmosferski uticaji i sl.;

-         objekt je izložen propadanju usljed nedostatka redovnog održavanja.

 

III -  ZAKLJUČAK

            Primjenjujući Kriterije za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima ("Službeni glasnik BiH", br. 33/02 i 15/03), Komisija je donijela odluku kao u dispozitivu.

            Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijima:

A. Vremensko određenje,

B. Istorijska vrijednost,

C. Umjetnička i estetska vrijednost,

C.III. Proporcije,

C.IV Kompozicija,

C.VI. Vrijednost konstrukcije,

D. Čitljivost

D.IV. Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru,

E. Simbolička vrijednost

E.III Tradicionalna vrijednost,

E.V Značaj za identitet grupe ljudi,

F. Ambijentalna vrijednost

F.II Značenje u strukturi i slici grada,

H. Jedinstvenost i reprezentativnost

H.I Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa i stila.

 

            Sastavni dio ove odluke su:

-         kopija katastarskog plana,

-         z.k. izvadak,  posjedovni list,

-         fotodokumentacija,

-         grafički prilozi.

 

Korištena literatura

1969.    Čelić, Džemal, Mujezinović, Mehmed, Stari mostovi u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo, 1969.

 

1975.    Anđelić, Pavao, Historijski spomenici Konjica i okoline I, Skupština opštine Konjic, Konjic, 1975.

 

1976.    Čelić, Džemal, Mostovi Hercegovine, «Most» br. 7, Mostar, 1976.

 

1976.    Hasandedić, Hivzija, Nekoliko novih podataka o kamenom mostu u Konjicu, «Most» br. 7, Mostar, 1976.

 

1977.    Regionalni Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, Mostar, Idejni projekat rekonstrukcije Starog mosta u Konjicu, Mostar, 1977.

 

1978.    Kovačević-Kojić, Desanka, Gradska naselja srednjevjekovne bosanske države, IP Veselin Masleša, Sarajevo, 1978.

 

1982.    Vego, Marko, Postanak srednjevjekovne bosanske države, Svjetlost, Sarajevo, 1982.

 

1989.    Gojković, Milan, Stari kameni mostovi, Naučna knjiga, Beograd, 1989.

 

1996.    Čelebi, Evlija, Putopis, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1996.

 

1998.    Mujezinović, Mehmed, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine III, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1998.

 

2001.    Mulić, Jusuf, Konjic i njegova okolina u vrijeme osmanske vladavine (1464-1878), Općina Konjic, Konjic, 2001.

 

2003.    Mulić, Jusuf, Dvije značajne godišnjice grada Konjica: 620 godina prvog zvaničnog pomena grada i 320 godina od izgradnje bivšeg kamenog mosta, Hercegovina 15-16 – časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Arhiv Hercegovine, Mostar, 2003.

 

2003.    Dokumentacija Zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Mostar

 

2003.    Dokumentacija Općine Konjic, 2003.

 


Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika, na temelju članka V. stavak 4. Aneksa 8. Općeg okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, članka 39. stavak 1. i članka 40a. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika („Službeni glasnik BiH“ br. 4/03, 33/03, 31/06, 99/06 i 53/11), na sjednici održanoj od 4. do 6. veljače 2013. godine donijelo je

 

ODLUKU

 

o nadopuni Odluke o proglašenju povijesne građevine - ostaci Starog kamenoga mosta u Konjicu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine

 

I.

           

U Odluci o proglašenju povijesne građevine -  ostaci Starog kamenoga mosta u Konjicu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ broj 43/03), u točki I. stavak 1. iza riječi „mosta“ dodaju se riječi: „(vakuf Haseći Ali-age Kolakovića)“.

 

II.

 

Ova odluka stupa na snagu narednoga dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku BiH“.

 

Ovu odluku Povjerenstvo je donijelo u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović i Ljiljana Ševo.

 

Broj: 07.1-02.5-56/13-1

5. veljače 2013. godine

Sarajevo

 

Predsjedateljica Povjerenstva

Ljiljana Ševo

 

O b r a z l o ž e n j e

 

Odredbom članka 40a. Poslovnika o radu Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika utemeljeno je da Povjerenstvo može odlučiti o izmjeni ili dopuni ranije donesene odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom ukoliko naknadno dozna za nove činjenice ili dobije podatke kojima nije raspolagalo u trenutku donošenja odluke. Izmjene i dopune odluke u navedenim slučajevima donose se na način i prema postupku propisanom za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

Primjenjujući Kriterije o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima (“Službeni glasnik BiH”, br. 33/02 i 15/03), Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika donijelo je, na Devetoj sjednici održanoj od 1. do 7. srpnja 2003. godine, Odluku o proglašenju povijesne građevine - ostaci Starog kamenoga mosta u Konjicu nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, broj 08.1-6-5/03-4. Odluka je objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 43/03.

Povjerenstvo u trenutku donošenja predmetne odluke nije raspolagalo odgovarajućim povijesnim podacima koji su naknadno dostavljeni Povjerenstvu. Dr. Jusuf Mulić iz Konjica je 08.11.2011. godine Povjerenstvu dostavio dokumentaciju iz koje je vidljivo da je most vakuf, odnosno da ga je izgradio Haseći Ali-aga Kolaković, te predložio izmjenu naziva Odluke.

Pošto je riječ o podacima kojima Povjerenstvo nije raspolagalo u trenutku donošenja Odluke, a relevantni su za identifikaciju nacionalnoga spomenika, Povjerenstvo je donijelo Odluku kao u dispozitivu.      




Stari kameni most, detalj-stubStari kameni most u Konjicu, fotografija prije II svjetskog rataPogled na Stari kameni most i Konjic prije razaranja u II svjetskom ratuStari kameni most - uzvodna fasada
Stari kameni most, nizvodna fasada   


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: