početna stranica    
 
Odluke o proglašenju dobara nacionalnim spomenicima

ODLUKU
o izmjeni odluka o proglašenju nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine donesenih zaključno sa 50. sjednicom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika


Privremena lista nacionalnih spomenika

Privremena lista nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine
KOMPLETNA


O privremenoj listi

Odluka o brisanju spomenika sa Privremene liste

Lista peticija za proglašenje dobara nacionalnim spomenicima

Odluke o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom

Ugroženi spomenici

Odluke donesene na posljednjoj sjednici

Online peticije

Pokretno

Nepokretno

MANAGEMENT PLAN
Nomination of the Properties for Inscription on the World Heritage List
Mehmed pasha Sokolovic Bridge in Višegrad
Bosnia and Herzegovina


Crkvina u Zavali, arheološko područje

galerija nazad

Status spomenika -> Nacionalni spomenik

Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 98/09.


Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39. stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 1. do 7. jula 2003. godine, donijela je

 

O D L U K U

 

I

 

Arheološko područje Crkvina u Zavali, opština Ravno, proglašava se nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu nacionalni spomenik).

Nacionalni spomenik se nalazi na prostoru označenom kao k.č 583/1, posjedovni list broj 167, k.o. Zavala, opština Ravno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina. Na nacionalni spomenik se primjenjuju mjere zaštite utvrđene Zakonom o sprovođenju odluka Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (“Službene novine Federacije BiH”, br. 2/02 i 27/02).

 

II

 

Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Vlada Federacije) dužna je da obezbijedi pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju, prezentaciju i rehabilitaciju nacionalnog spomenika.

Vlada Federacije dužna je da obezbijedi sredstva za izradu i sprovođenje potrebne tehničke dokumentacije za konzervaciju, restauraciju i prezentaciju nacionalnog spomenika.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika (u daljem tekstu: Komisija) utvrdiće tehničke uslove i obezbijediti finansijska sredstva za izradu i postavljanje informacione table sa osnovnim podacima o spomeniku i odluci o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom.

 

III

 

Radi trajne zaštite nacionalnog spomenika, utvrđuju se sljedeće mjere zaštite, koje se odnose na prostor definisan u  tački I stav 2. ove odluke:

-          dozvoljeni su samo istraživački radovi, radovi konzervacije, sanacije, restauracije, uključujući i radove koji imaju za cilj prezentaciju spomenika, u skladu sa projektom odobrenim od strane federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje i stručno nadziranje nadležne službe zaštite nasljeđa na nivou Federacije Bosne i Hercegovine;

-          nije dozvoljena izgradnja nikakvih objekata niti postavljanje privremenih ili stalnih struktura čija svrha nije isključivo zaštita i prezentacija spomenika;

-          prostor spomenika biće otvoren i dostupan javnosti, a može se koristiti kao prostor za organizovanje izložbi, za izvođenje scenskih djela, te u druge kulturne i edukativne svrhe.

 

Radi hitne zaštite nacionalnog spomenika, potrebno je posebno da se obezbijedi sprovođenje sljedećih mjera:

-          čišćenje cijele površine lokaliteta od rastinja koje predstavlja opasnost za strukturu spomenika i lokaliteta;

-          konzervaciju postojećeg stanja objekata, odnosno temelja dviju crkava i zidova uz južnu crkvu (sv. Petke);

-          sanirati dio područja na zapadnom rubu lokaliteta na kojem je prokopana staza građevinskom mašinom i lokalitet vratiti u stanje prije izvođenja ovih radova;

-          sanirati i vratiti u prvobitni položaj nadgrobne ploče koje su skliznule, potonule ili pomjerene sa svog mjesta.

           

IV

           

Iznošenje arheoloških nalaza sa lokaliteta, koji se nalaze u muzeju u Trebinju, kao i eventualnih budućih nalaza (u daljem tekstu: pokretno nasljeđe) iz Bosne i Hercegovine nije dozvoljeno.

Izuzetno od odredbe prethodnog stava, dozvoljeno je privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine, radi prezentacije ili konzervacije, ukoliko se utvrdi da konzervatorske radove nije moguće izvršiti u Bosni i Hercegovini.

Odobrenje u smislu prethodnog stava daje Komisija, ukoliko nesumnjivo bude utvrđeno da to ni na koji način neće ugroziti pokretno nasljeđe.

Komisija u svom odobrenju za privremeno iznošenje pokretnog nasljeđa iz Bosne i Hercegovine utvrđuje sve uslove pod kojima se to iznošenje može izvesti, rok za vraćanje spomenika u Bosnu i Hercegovinu, kao i zaduženja pojedinih organa i institucija na obezbjeđenju tih uslova, te o svojoj odluci obavještava Vladu Federacije, nadležnu službu bezbjednosti, carinsku službu Bosne i Hercegovine i javnost.

           

V

 

Stavljaju se van snage svi sprovedbeni i razvojni prostorno - planski akti koji su suprotni odredbama ove odluke.

           

VI

              

Svako, a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i opštinske službe suzdržaće se od preduzimanja bilo kakvih radnji koje mogu da oštete nacionalni spomenik ili dovedu u pitanje njegovu zaštitu.

           

VII

 

Ova odluka dostaviće se Vladi Federacije, federalnom ministarstvu nadležnom za prostorno uređenje, nadležnoj službi zaštite i opštinskom organu uprave nadležnom za poslove urbanizma i katastra, radi sprovođenja mjera utvrđenih u tač. II - VI ove odluke i nadležnom opštinskom sudu radi upisa u zemljišne knjige.

           

VIII

           

Sastavni dio ove odluke je obrazloženje sa pratećom dokumentacijom, koje je dostupno na uvid zainteresovanim licima u prostorijama i na web stranici Komisije  (http://www.aneks8komisija.com.ba).

           

IX

           

Prema članu V stav 4. Aneksa 8. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, odluke Komisije su konačne.

           

X

           

Ova odluka stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u «Službenom  glasniku BiH».

           

Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo i Tina Wik.

                       

Broj: 06-6-711/03-15

2. jula  2003.godine

Sarajevo

           

Predsjedavajuća Komisije

Amra Hadžimuhamedović

           

O b r a z l o ž e n j e

           

I – UVOD

Na osnovu člana 2. stav 1. Zakona o sprovođenju odluka Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, uspostavljene prema Aneksu 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, “nacionalni spomenik” je dobro koje je Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika proglasila nacionalnim spomenikom, u skladu sa čl. V i VI Aneksa 8.  Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini , kao i dobra upisana na Privremenu listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH», broj 33/02), sve dok Komisija ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, a za što ne postoji vremensko ograničenje i bez obzira da li je za to dobro podnesen zahtijev.

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika  donijela je odluku o stavljanju Arheološkog područja Crkvina, općina Ravno, na Privremenu listu nacionalnih spomenika BiH, pod nazivom Ostaci katoličke crkve sv. Petra u Zavali, redni broj 490.

U skladu sa odredbama zakona, a na osnovu člana V stav 4. Aneksa 8. i člana 35. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, Komisija je pristupila sprovođenju postupka za donošenje konačne odluke za proglašenje dobra nacionalnim spomenikom.

           

II - PRETHODNI POSTUPAK

U postupku koji prethodi donošenju konačne odluke o proglašenju, izvršen je uvid u:

-          Dokumentaciju o lokaciji imovine i sadašnjem vlasniku i korisniku dobra (kopiju katastarskog plana);

-          Podatke o sadašnjem stanju i namjeni dobra, uključujući i opis i fotografije, podatke o eventualnim oštećenjima u toku rata, podatke o eventualnim intervencijama na restauraciji ili drugoj vrsti radova na dobru, itd;

-          Istorijsku, arhitektonsku ili drugu dokumentarnu građu o dobru.

 

Na osnovu uvida u prikupljenu dokumentaciju i stanje dobra, utvrđeno je sljedeće:

 

1. Podaci o dobru

Lokacija

Zavala se nalazi na jugozapadnom dijelu Popovog polja. Tu je približni geografski centar Popova, smješten na najpogodnijem prirodnom putu koji spaja unutrašnjost Huma sa Primorjem. Obiluje, za razliku od drugih mjesta u Popovu,  živom pitkom vodom.

Lokalitet, koji se u literaturi pojavljuje pod raznim imenima “Petkovica”, “Crkvina”, “Crkvine” i “Crkvište”, nalazi se u glavnom dijelu Zavale, u naselju Vali, između brda Ostroga i Klisure. “Crkvina” je smještena na dvjema manjim glavicama usred sela. Lokalitet je prepolovljen gradnjom ceste u austrougarsko doba, tako da je smješten na raskrsnici puteva za Ravno, Trebinje i obližnji manastir. Zavala je udaljena od Jadranske obale 13 km lako prohodnim usjekom (Valom).

Zapadno od lokaliteta nalazi se zemljište zvano Petrov dol. Oko 250-300 m zapadno od Crkvine nalazi se lokalitet Miholje čije ime dolazi od prednja o postojanju crkve sv. Mihajla, možda i starije od crkve sv. Petra(1). Sada je tu malo pravoslavno groblje, a od kamena, prema tradiciji u mjestu, sa crkve na Miholju građena je Kadijevića kula u Zavali, porodice poznate iz XVII i XVIII vijeka(2).

Poviše sela su ostaci srednjovjekovne tvrđave “Klisura”.

Pravoslavni manastir sv. Vavedenja, koji se prvi put spominje u istorijskim dokumentima 1514. godine, nalazi se na padini ispod obližnjeg brda Ostroga, na udaljenosti od oko 400 m od Crkvine. Ispod Klisure je pećina Vjetrenica. Na ulazu u Vjetrenicu su uklesani motivi sa stećaka(3).

Nacionalni spomenik se nalazi na lokaciji koja obuhvata k.č 583/1, posjedovni list broj 167, k.o. Zavala, opština Ravno, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina(4).

Istorijski podaci

Zavala se nalazila u srednjovjekovnoj župi Popovo koja se spominje u Ljetopisu popa Dukljanina i  u darovnici kneza Miroslava, izdatoj crkvi sv. Petra u Limu s kraja XII vijeka. Nalazila se u župi Popovo koja je pripadala Dukljanskoj državi u to doba. Prema nalazima ruševina preromaničke crkve sv. Petra, ukrašene izuzetno bogatom umjetničkom opremom, kao i prema sačuvanim uspomenama na jednu možda još stariju crkvu sv. Mihajla, zaključuje se da je to mjesto najstariji poznati kultni centar na području pomenute župe(5). Naziv visa Ostrog, iznad pravoslavnog manastira, nose inače najstarije tvrđave u čitavom slovenskom svijetu. Opravdano je zaključiti da su se vjerski centri u ranom srednjem vijeku razvijali u ustaljenim političkim centrima, tj. da je u Zavali bilo, u ranom srednjem vijeku, a i kasnije sjedište popovskog župana. U mnogobrojnim dokumentima koji se odnose na župu Popovo, ne spominje se crkva sv. Petra u Zavali. U kasnom srednjem vijeku župom Popovo naizmjenično gospodare Nikolići i Sankovići, kada je definitivno uzima pod svoju vlast Sandalj Hranić. Kroz XV vijek do pada pod osmansku vlast Kosače su u posjedu ove župe. U prvoj polovini XV vijeka na brdima iznad Zavale, na lokalitetu Klisura podignut je grad koji se u istorijskom izvoru iz 1444. godine javlja pod imenom Popovski grad. To je ujedno bila jedina srednjovjekovna tvrđava na području Popova.

Grad je pripadao Kosačama(6). Selo Zavala spominje se u istorijskim dokumentima tek 1372, 1436, i zajedno sa Vjetrenicom 1461. godine. Prvi jasan podatak o crkvi sv. Petra daje Ranjina u “Dubrovačkoj hronici” a odnosi se na 1525. godinu. Njegovim navodom se potvrđuje da je crkva sv. Petra bila katolička(7). 

Dokumenti, dva fermana iz 1591. i 1599, te tužba iz 1652. godine svjedoče da je crkva sv. Petra još postojala i da je imala dobara u Orahovom dolu(8). Ne zna se kada je crkva sv. Petra srušena. Pošto se ne navodi u jednom popisu trebinjsko-mrkanjskog biskupa iz 1684. godine u kojem su popisane sve katoličke crkve u Popovu, pretpostavlja se da je već tada bila porušena. Poznato je da su njena imanja poslije 1751. godine predata u posjed pravoslavnoj crkvi(9). Možda je tada sagrađena i crkva sv. Petke(10). Do 1867. godine na Crkvini su ukopavani i rimokatolici. Te godine vlast je presudila da zemljište sa pravoslavnom crkvom (sv. Petke) pripada pravoslavnima i od tada se ovdje katolici ne ukopavaju, već samo pravoslavni(11). U mnogim dokumentima se pominje da se ovdje po tradiciji slavio Petrov dan, bez obzira kome je zemljište pripadalo.

 

2. Opis dobra

Lokalitet Crkvina nekada se protezao na dvije glavice koje su činile jednu cjelinu. Izgradnjom puta u austrougarskom periodu nastale su dvije odvojene cjeline.

Južno od puta za Slano nalazi se glavni dio lokaliliteta “Crkvina”. Na blagoj padini koja se od juga ka sjeveru spušta ka pomenutom putu, nalaze se arheološki ostaci dviju crkava i jedne zgrade (samostana?). Ostaci sve tri zgrade bili su vidljivi i prije  arheoloških iskopavanja 1957. godine (Vego, 1959), a spominje ih Mihajlović (1890), Filipović (1965) i Ćorović (1922). Prvi je o njima pisao H. Mihajlović 1890. godine. Južna, veća, građevina je crkva sv. Petra, a sjeverna, manja je crkva sv. Petke. Uz podužne zidove crkve sv. Petke protežu se dva zida neke treće građevine (samostana?).

Crkva sv. Petra je imala pravougaonu lađu i apsidu. Dimenzije crkve: vanjska dužina cijele crkve iznosila je 13, 64 m, od toga dužina lađe je 9,84 m, a širina 6,22 m. Apsida je dimenzija 2,80x4,5 m. Unutrašnje mjere lađe su 8,88x5,22 m a apside 2,8x3,18m. Orijentisana je u pravcu zapad-istok. Ulaz u crkvu je bio u sredini zapadnog zida. Širina vrata i dužina kamenog praga oznosili su 0,86 m. Širina praga je 0,18 m. Ispred ulaza su bile 3 stepenice različite visine od 0,32, 0,17 i 0, 14 m. Cijeli kompleks oko ulaza je dosta grube izrade. Prema izlizanosti praga i stepenica izgleda da su bili u dugotrajnoj upotrebi. Nadzemni zidovi su ležali na temeljima širokim 0,8 m, plitko ukopanim oko 0,1 m. Širine zidova oko 0,5 m, osim bočnih zidova apside koji su deblji za 0,2 m. Ostaci zidova su visine: južni 0,7 m; zapadni 0,6 m, sjeverni 0,7 m. Crkva je zidana solidno tesanim kvaderima od tvrdog krečnjaka razne veličine. Pod lađe je bio obložen kamenim pločama. Pod apside bio je za 0, 1 m viši od poda u lađi.

Ostaci oltarske pregrade (dužine 1 m, širine 0,46 m, visine 0, 25 m), nađeni su ispred prednjeg dijela apside. Gornji dijelovi ovih ostataka premazani su slojem maltera, koji je vjerovatno služio za uglavljivanje ploča.

Prema nalazu sedrenih kvadera, pretpostavlja se da je crkva imala triumfalni luk nad ulazom u apsidu(12), a kako je presvođena ne može se utvrditi.    

Uz sjeverni zid lađe u unutrašnjosti crkve, u nivou poda su ležala dva nadgrobna kamena. Nadgrobna ploča uz sjeverni zid je dimenzija 2,09x1,14x0,30. Ispod je bio grob dim. 1,85x0,50x0,35 m, ozidan kamenim pločama sa svih strana. Kosti pokojnika su bile poremećene. Južno do njega je druga nadgrobna ploča (2,18x1,13x0,35 m). Ispod njega je grob (1,85x0,50x0,35 m). Konstrukcija groba isto kao kod prethodnog. Pokojnici su u oba groba orijentisani u smjeru istok-zapad, priloga u grobovima nije bilo. Danas te južne nadgrobne ploče nema unutar zidova crkve, a nije je zabilježio niti Bešlagić(13). U apsidi i u lađi nađena su još dva groba ograđena pločama, no oni su ovdje ukopani nakon definitivnog napuštanja crkve što se uklapa sa vijestima da se na ovom mjestu kopalo i nakon rušenja crkve.  

Gotovo svi nalazi crkvenog namještaja sa lokaliteta Crkvina nađeni su prije iskopavanja 1957.godine. Raznošeni su po okolnim kućama i u manastir sv. Vavedenja. Još je Mihajlović krajem XIX vijeka našao najčuveniju ploču sa prikazom dvije ptice, od kojih veća ima nimb oko glave i “paunov” rep. Dijelovima oltarne pregrade pripadali su komadi od 6 ploča i 2 bazamenta. Sve ploče su približne širine 0,47 m, ali različite visine: dvije ploče su visoke 0,70 i 0,78 m, a četiri oko 0,50 m. Dekorativna plastika iz Zavale, pored očigledne rustičnosti, po ikonografskim rješenjima i izvedbi čini izuzetnu cjelinu i predstavlja rad više majstora. Tu se prije svega ističu 3 ploče sa likovima ptica (velika ploča sa tropleternom zastavicom i prikazom dvije ptice, od kojih ona veća ima nimb, i dvije ploče sa prikazom dvije antitetno postavljene ptice i prikazom euharistije. Ostale ploče su ukrašene raznovrsnim motivima pleterne ornamentike (jednostavna i složenija pletenica, čvorovi u krugu ili adosirani, preplet po sistemu mreže krugova i rombova). Miletić smatra da se ploče sa prikazima ptica mogu datirati u XI-XII vijek, dok je plastika sa geometrijskim motivima u tropleteru starija, tj. iz perioda IX-X v(14). 

Tihić-Basler pomiču granicu plastike sa tropleterom i do prve polovine XI vijeka, a ploče sa pticama u drugu polovinu istog vijeka i sve smatraju cjelinom istovremeno izrađenom uz gradnju crkve(15). Vego pak sve datira u drugu polovinu XII vijeka, u vrijeme vladavine kneza Miroslava u Stonu, za mira i ekonomskog prosperiteta u Zahumlju. Pored ostalog, takav zaključak  izvodi, iz jedne od ključnih činjenica, da se do 1148/9. kada je napisan Ljetopis popa Dukljanina ta crkva u njemu ne spominje(16). 

Na lokalitetu su nađeni dijelovi oktogonalnih stupova od kojih jedan u apsidi crkve sv. Petra, jedan između dvije crkve na Crkvini, a tri se nalaze u dvorištu ispred crkve sv. Vavedenja. Na jednom od njih sačuvan je i bazament dug 0,67, a širok 0, 62 m, s tupovi su promjera od 0,4-0,5 m. Čemu su služili stupovi, da li kao podupirači kupole “vjerovatno četvrtaste osnove”u crkvi(17)  ili kao dio nekog samostanskog prostora(18)  ili nečem trećem ostaje nerazjašnjeno.

Od sitnih nalaza pri iskopavanju, uglavnom u šutu su nađeni: zlatni cizelirani prsten, izrađen prije XVI vijeka, dva venecijanska novčića iz XVII v., akču kovanu 1703-1730. godine, dva dubrovačka dinarića iz XVII v., dubrovački poludinar kovan 1780. i dvije metalne medaljice s likom Bogorodice iz XIX v(19). 

Zidovi neke stare zgrade

Kod crkve sv. Petke nalaze se ostaci tri zida neke zgrade. Južni zid je paralelan sa južnim zidom te crkve, leži sa njegove vanjske strane. Dužina tog zida iznosi 8,7 m, visok 1,68, širok 0,7 m. Sjeverni zid ove građevine se naslanja na sjeverni zid crkve, ali ne ide paraleno ni sa njim, ni sa južnim zidom građevine. Očuvao se u dužini od 8 m, a širok je. 0,9 m. Između njih je treći, pregradni zid, dug 3,4 m i širok 0,67 m. Povezan je sa oba zida stare zgrade. Zidovi ove zgrade su građeni na isti način kao i zivovi crkve sv. Petra.

Vego, koji je istražio lokalitet koliko su to dozvoljavali uslovi, jedino spominje te zidove. On pretpostavlja da bi mogli pripadati samostanskoj zgradi i za njih veže oktogonalne stupove nađene na Crkvini. Autor je konstatovao da između ostataka te zgrade ima mnogo srednjovjekovnih grobova i nadgrobnih ploča, što znači da je zgrada srušena prije tih ukopa. U prilog toj činjenici navodi i Ranjinu, koji 1525. godine, osim crkve sv. Petra ne spominje drugu neki zgradu na lokalitetu.   

Crkva sv. Petke

Crkva ima pravougaonu lađu i polukružnu apsidu. Vanjske dimenzije crkve su 8,6x5,9 m. Unutrašnje dimenzije lađe 5,44x3,4 m, dubina apside 1,80, a širina 2,13 m. Zidovi, sačuvani od 0,5 do 1 m visine su različite debljine od 1,14 m (sjeverni) do 0,5 m (zapadni i južni). 

Ulaz u crkvu, širok 0,7 m bio je na južnoj strani lađe, tik do apside. U lađi do ulaza bio je stepenik. Podnica, u cijeloj crkvi leži na istoj ravni i sastoji se od tankih kamenih ploča. Ispod podnice je nađen pregradni zid koji je pripadao nekoj starijoj građevini. Od njega prema apsidi bilo je mnogo grobova. Nadgrobne ploče su takođe ležale na tri mjesta ispod zidova starije građevine koje su preslojili zidovi crkve. Jedan grob je ležao ispod podnice u apsidi i produžavao se ispod zida crkve. Otvoren jedan od tih grobova, iste je konstrukcije kao i u crkvi sv. Petra, sa razbacanim kostima.

Stratigrafska situacija je slijedeća: 1. Grobovi sa nadgrobnim pločama, 2. Ostaci tri zida neke građevine, 3. Zidovi nove crkve koji djelimično koriste stare zidove. 

U apsidi stoji kameni stup pravougaonog presjeka (0,49x0,25 m), visok 0,8 m, a pred njim ploča. 

Izgled crkve odaje kao da je građena na brzinu. Vego smatra da su ovu crkvu zidali domaći majstori na inicijativu pravoslavnih kaluđera iz Zavale. Crkva je sagrađena poslije 1750. godine kada su pravoslavni kaluđeri postali vlasnici čitavog imanja što ga je prethodno uživala crkva sv. Petra. U presudi osmanskih vlasti iz 1867. godine, na osnovu starih potvrda, navedeno je da je Petkovica vlasništvo pravoslavnog manastira u Zavali. Crkva je vjerovatno bila posvećena sv. Petki(20).  

Nekropola stećaka smještena je na dvjema manjim glavicama, podijeljenim gradnjom pomenute ceste za austrougarske vladavine. Tada je stradalo više spomenika.  Dio ih je ugrađen u cestu, a dio je upotrijebljen za branike pored ceste. 

            Ukupno je na njoj evidentirano 27 stećaka. Od toga je 9 sanduka i 18 ploča(21). Na južnoj glavici, tj. Crkvini, evidentiran je 21, a na južnoj 6 stećaka. Nekada je ovdje bilo više spomenika jer su na nekropoli bili razasuti fragmenti stećaka, a vidljivo je da su mnogi od njih i pomjerani. Većina ih je orijetisana sjeverozapad-jugoistok, dok ostali, oko istočnih zidova obje crkve, ukoliko nisu pomjerani, leže u pravcu sjever-jug. Stećci su dobro obrađeni sa 5 strana, dok im je donja strana, što se danas dobro vidi kod pomjerenih komada, ostala samo grubo odlomljena.

Jedan sanduk, dim: 2,35x1,5x0,4 m, je ukrašen. Na vodoravnoj strani ima borduru od kosih paralelnih crtica, unutar koje je pravougaoni štit sa mačem ispod njega. 

            Na padini sjeverno od puta za Slano, evidentirano je krajem pedesetih godina XX vijeka 6 stećaka. Uvidom na lokalitetu, konstatirano je da je taj dio nekropole tokom vremena devastiran. 

 

3. Dosadašnja zakonska zaštita

Na Privremenoj listi nacionalnih spomenika nalazi se pod nazivom Ostaci katoličke crkve sv. Petra u Zavali, i to pod rednim brojem 490.

Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine je evidentiran i valorizovan kao spomenik I kategorije.

 

4. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi 

1957. godine stručnjaci Zemaljskog muzeja i Zavičajnog muzeja iz Trebinja izvršili su arheološka ispitivanja na lokalitetu Crkvina. Eksponati sa lokaliteta se nalaze u Muzeju Hercegovine u Trebinju. Uz to je izvršena konzervacija ostataka obje crkve. Na crkvi sv. Petra ujednačene su visine zidova apside i lađe.

 

5. Sadašnje stanje dobra

Lokalitet je zapušten, zarastao u travu i samoniklo nisko rastinje.

Zidovi južne crkve (sv. Petra) i njena unutrašnjost su u dobrom stanju. Na njoj bi trebale samo manje konzervatorske intervencije oko ulaza. Okolina crkve je zarasla u travu i trnovito žbunje.

Na vrhu sjevernog zida sjeverne crkve (sv. Petke) takođe su potrebne manje konzervatorske intevencije. Unutrašnjost crkve treba očistiti od rastinja, kao i okolinu jer se njeni zidovi samo naziru. Zidovi stare građevine se uopšte na terenu ne vide.

Očigledno je da su mnoge nagrobne ploče (stećci) tokom vremena pomjerani, jer su poduprti kamenjem da bi se zaustavilo dalje klizanje. Na zapadnom rubu lokaliteta je probijen put građevinskom mašinom, koji je narušio cjelovitost lokaliteta, ali teren neće biti teško sanirati jer je skinut samo gornji sloj. Jedna od nadgrobnih ploča koja je ležala na putu je pomjerena uz kraj i treba je vratiti na lokalitet. U profilu se ne vide grobovi, što znači da skidanjem tog sloja nije bitnije narušeno prvobitno stanje na lokalitetu.

U dnu lokaliteta je polusrušen spomenik koji je negdje 70-tih godina prošlog vijeka podigao SUBNOR. Na spomeniku nema nikakvih obilježja, ali on bitno ne narušava cjelinu.   

Na dijelu lokaliteta, sjeverno od puta za Slano, su još svega dva stećka u obliku niskih sanduka pomjerena sa prvobitnih mjesta, a treći je pomjeren i rascijepljen na nekoliko dijelova. Jedan stećak je završio na parceli koju od ovog dijela odvaja put za manastir Zavalu. Šta se desilo sa još dva stećka ne zna se jer im na lokalitetu nema traga. Iznad glavice na kojoj su nekada stajali stećci sagrađen je hotel a preko lokaliteta pristupne staze. Danas se u centralnom uzvišenom dijelu glavice nalazi nedavno postavljen zabetoniran drveni krst.

 

III - ZAKLJUČAK

Primjenjujući Kriterijume za donošenje odluke o proglašenju dobra nacionalnim spomenikom („Službeni glasnik BiH“, br.33/02 i 15/03), Komisija donosi odluku kao u dispozitivu. Odluka je zasnovana na sljedećim kriterijumima:

A.         Vremensko određenje

B.         Istorijska vrijednost

C.         Umjetnička i estetska vrijednost

i.          Kvalitet obrade,

ii.          Kvalitet materijala,

v.          Vrijednost detalja.

D.         Čitljivost

i.          Materijalno svjedočanstvo o manje poznatim istorijskim razdobljima,

ii.          Svjedočanstvo o istorijskim promjenama,

iv.         Svjedočanstvo o određenom tipu, stilu ili regionalnom maniru.

E.         Simbolička vrijednost

ii.          Sakralna vrijednost,

iii.         Tradicionalna vrijednost,

iv.         Vezanost za rituale i obrede,

v.          Značaj za identitet grupe ljudi.

F.         Ambijentalna vrijednost

i.          Odnos oblika prema ostalim dijelovima cjeline,

iii.         Objekat ili skup objekata je dio cjeline ili područja.

G.         Izvornost

i.          Oblik i dizajn,                        

ii.          Materijal i sadržaj,                     

v.          Položaj i smještaj u prostoru,

vi.         Duh i osjećanja.

H.         Jedinstvenost i reprezentativnost

i.          Jedinstven ili rijedak primjerak određenog tipa.           

 

Sastavni dio ove odluke su:

-          kopija katastarskog plana;

-          fotodokumentacija;

-          grafički prilozi.    

 

Korišćena literatura

U toku vođenja postupka proglašenja nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine, korišćena je sljedeća literatura:

 

1890     Mihajlović, Hristifor, „Crkva sv. Petra u Zavali“, Glasnik Zemaljskog muzeja, II, Sarajevo, 1890, 271-273.

 

1922     Ćorović, Vladimir, „Hercegovački manastiri. Zavala“, Starinar, III serija, knj. Prva (za 1922), Srpsko arheološko društvo, Beograd, 1923, 209-230.

 

1957     Tihić, Smail, Basler, „Đuro, Crkva sv. Petra u Zavali”, Peristil II, Društvo istoričara umjetnosti NR Hrvatske, Zagreb, 1957, 109-113.

 

1959     Vego, Marko, „Arheološko iskopavanje u Zavali”, Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), nova serija, sv. XIV, Sarajevo, 1959, 179-201.

 

1961     Wenzel, Marian, „Some reliefs on side the Vjetrenica Cave at Zavala”, Starinar XII, Arheološki institut SANU, Beograd, 1961, 21-34.

 

1966     Bešlagić, Šefik, Popovo, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966.

 

1983     Anđelić, Pavao, „Srednjovjekovna župa Popovo”, Tribunija 7, Trebinje 1983, 61-79.

 

1984     Miletić, Nada, „Rani srednji vijek”, U: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Kulturna istorija, Veselin Masleša, Sarajevo, 1984, 375-434.


(1) Anđelić, Pavao, “Srednjovjekovna župa Popovo”, Tribunija 7, Trebinje,1983, 61-79.

(2) Bešlagić, Šefik, Popovo, srednjovjekovni nadgrobni spomenici, Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1966.

(3) Wenzel, Marian, “Some reliefs on side the Vjetrenica Cave at Zavala”, Starinar XII, Arheološki institut SANU, Beograd, 1961, 21-34.

(4) Na sastanku održanom sa predstavnicima opštine Ravno dana 05. 10. 2009. godine u prostorijama opštine, dobijene su usmene informacije da opština Ravno ne posjeduje gruntovnicu, te da ne može proslijediti dokumentaciju vezanu za zemljišnoknjižne uloške. Naime, navedena dokumentacija je izgorjela u ratnim dešavanjima, a za prostor Ivanjice zemljišnoknjižni ulošci se mogu potražiti od opštinskog suda u Trebinju.

(5) Anđelić, Pavao, Ibidem, 71.

(6) Anđelić, Pavao, Ibidem, 73, nap. 40.

(7) Ćorović, Vladimir, “Hercegovački manastiri. Zavala”. Starinar, III serija, knj. Prva (za 1922), Srpsko arheološko društvo, Beograd, 1923, 209-230.

(8) Mihajlović, Hristifor, “Crkva sv. Petra u Zavali”, Glasnik Zemaljskog muzeja, II, Sarajevo, 1890, 271-273; Ćorović, Vladimir, Ibidem, 222.

(9) Vego, Marko, “Arheološko iskopavanje u Zavali”, Glasnik Zemaljskog muzeja (Arheologija), nova serija, sv. XIV, Sarajevo, 1959, 195.

(10) Vego, Marko, Ibidem, 198.

(11) Mihajlović, Hristifor, Ibidem, 273.

(12) Vego, Marko, Ibidem, 187.

(13) Bešlagić, Šefik, Ibidem, 49, skica 16.

(14) Miletić, Nada, “Rani srednji vijek”, U: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast, Kulturna istorija, Veselin Masleša, Sarajevo, 1984, 400-401.

(15) Tihić, Smail, Basler, Đuro, “Crkva sv. Petra u Zavali”, Peristil II, Društvo istoričara umjetnosti NR Hrvatske, Zagreb, 1957, 110.

(16) Vego, Marko, Ibidem, 188, 195-196, 199.

(17) Tihić, Smail, Basler, Đuro, Ibidem, 110.

(18) Vego, Marko, Ibidem, 197.

(19) Vego, Marko, Ibidem, 186-187.

(20) Vego, Marko, Ibidem, 198.

(21) Bešlagić, Šefik, Ibidem, 48-49.



Lokalitet Crkvine u Zavali, pogled sa puta iz austrougarskog perioda koji presjeca lokalitet na dva dijelaLokalitet Crkvine u Zavali, nedavno probijen put kroz lokalitetOstaci katoličke crkve sv. Petra iz 12. st.Ostaci pravoslavne crkve iz 17. st.
Pogled na drugi dio lokaliteta i put ka manastiru ZavalaPogled sa Crkvine (u prvom planu apsida crkve iz 12. st.) na Popovo polje  


ENGLISH 
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika © 2003. Razvoj i dizajn: